Kina uz njemačku pomoć želi postati zemlja visoke tehnologije

Obujam kineskih preuzimanja tvrtki u Njemačkoj je na rekordnoj razini. Kina – uz njemačku pomoć i što je moguće brže – želi provesti promjene koje će ju pretvoriti u zemlju visoke tehnologije.

“Radimo danonoćno za Kineze”, kaže Yi Sun, vodeća savjetnica za Kinu u poduzeću Ernst & Young (EY). Za kineske i njemačke investitore ona traga za odgovarajućim “targets”, kako se u svijetu ekonomista nazivaju ciljevi za preuzimanja. Ta 40-godišnjakinja je sudjelovala u nekolicini većih preuzimanja. “Kinezi su brzo naučili svoje lekcije i postali profesionalni”, kaže Yi Sun koja već deset godina radi u konzultantskom poduzeću EY i koja i sama potječe iz Kine. Tržišta u inozemstvu bi trebala kineskim tvrtkama donijeti nove impulse za rast. Ekonomija Kine, doduše, još uvijek bilježi – prema europskom shvaćanju – izvanrednu stopu rasta od više od šest posto godišnje.  Prema kalkulaciji lista Handelsblatt, kineska poduzeća su samo u travnju ove godine ponudila 3,2 milijardi dolara za dvanaest njemačkih tvrtki. To je u jednom kvartalu bilo više novca nego u prethodnih pet godina. Potvrđuje to i Kai Lucks, predsjedatelj Njemačkog saveza Mergers&Acquisitions. Njegov savez je izračunao da će financijski obujam kineskih preuzimanja u Njemačkoj na kraju ove godine iznositi deset puta više nego protekle godine.

Blagajne kineskih tvrtki su već godinama dobro napunjene. Kineski kapital je u prvih deset godina 21. stoljeća više ulagan u zemlje u razvoju bogate resursima, a sada Kinezi pojačano ulažu i u poduzeća u industrijskim zemljama. Tako je Mercator zaklada za studije o Kini već sredinom protekle godine govorila o “novoj eri kineskoga kapitala”. U viziru su poduzeća u Europi i posebno ona u Njemačkoj. “To je glavna ciljna zemlja za specifične segmente industrije”, kaže Kai Lucks. On dodaje da Kinezi slijede strategiju niše i traže sebi pojedine aktere koji u nekom području igraju veliku ulogu. Tako su kineska poduzeća, primjerice, već 2012. godine preuzela proizvođače betonskih pumpi “Putzmeister” i “Schwing”. Međunarodno tržište za betonske pumpe je od tada većinski u kineskim rukama. “Kinezi su oduvijek imali problem slabih brendova koje ne mogu globalizirati”, kaže Lucks i dodaje da im njemačka srednja poduzeća pritom trebaju služiti kao odskočna daska.

Tako je nedavno i njemačko poduzeće za recikliranje otpada EEW prodano za skoro milijardu i pol eura jednom poludržavnom kineskom poduzeću – dosad najveća cijena koju je jedna kineska tvrtka platila za jednu njemačku tvrtku. Od kraja svibnja se razgovara i o povećanju udjela u proizvođaču robota “Kuka” s deset na 30 posto, govori se o iznosu i do 4,5 milijarde eura koje kineski koncern Midea želi ponuditi.

U tom ekspanzionističkom pohodu i kineska država ima upletene svoje prste. Tako je premijer Li Keqiang parlamentarnim zastupnicima poručio: “Moramo stvoriti međunarodno konkurentna poduzeća.” Njegove riječi su zapisane crno na bijelo u petogodišnjem planu i programskoj točki “Made in China 2025”. U tome planu su definirane branše u kojima kinesko gospodarstvo treba rasti. Pritom su središnje točke automatizacijska i tehnika zaštite okoliša, automobili, zrakoplovstvo i informacijske tehnologije (IT).

Visoki tehnički standard njemačkih poduzeća govori u prilog Njemačkoj, ali ne samo to. Nijemci su na glasu da su marljivi i da drže danu riječ, poručuje Yi Sun. “Osim toga, oni govore dobro engleski i u odnosu s drugih europskim zemljama se u Njemačkoj ne štrajka toliko.” Za njezine klijente je Njemačka i zbog toga “premium-target” (prvorazredni cilj). Sa svakim kineskim preuzimanjem ili uzimanjem udjela u nekom poduzeću raste i stari strah od premještanja pogona, krađe patenata i ukidanja radnih mjesta. Prije svega je planirano povećanje udjela u Kuki uzbudilo duhove. Njemački ministar gospodarstva Sigmar Gabriel je čak izrazio želju da se preferira neka njemačka ili europska ponuda. Interes Kine za njemačka tehnološka poduzeća “još nije zabrinjavajući, ali je upadljiv”, kazao je Gabriel, a donosi DW.de.

Yi Sun radi na tome da ukloni takve strahove: “Kod naših klijenata još nismo primijetili nikakvih premještanja pogona.” Vremena u kojima je neka tvornica demontirana da bi se ponovno izgradila u Kini su prošla, kaže ona: “Danas se kupuje i osoblje sa svojim sposobnostima.” Kali Lucks to potvrđuje: “Kinezi vrlo brzo uče i napravili su zaokret za 180 stupnjeva i po pitanju vođenja poduzeća.” Osim toga, nastavlja on, poduzećima s kineskim udjelom se pružaju i velike šanse, na primjer za bolji pristup kineskom tržištu. Lucksa, međutim, zabrinjava što često državni koncerni idu u “kupovinu”. On strahuje da bi moglo tako doći do širenja moći kineske države i koncentracije na tržištu.

Tek nedavno je, na primjer, državni koncern ChemChina agrarnom proizvođaču Syngenta ponudio 43 milijarde eura. Tako bi takav jedan državni koncern mogao vrlo lako postati najveći na svijetu proizvođač pesticida. U konzultantskom poduzeću Ernst & Young ne dijele te brige. Oko polovice njihovih klijenata dolazi iz privatnog gospodarstva, navodi Yi Sun koja nema briga da će joj ponestati posla, jer, kako kaže, u Njemačkoj ima puno interesantnih “targeta”. “Mogu Vam reći: ove godine će još neka vrlo poznata poduzeća biti preuzeta od kineskih tvrtki”, kaže ona s osmijehom na licu. Više od toga nam Yi Sun ne smije odati. Stoga će se njemačka politika i gospodarstvo izgleda vrlo brzo morati naviknuti na kapital s Dalekog istoka.

You may also like

0 comments