Dajte da pojasnimo ovu njihovu akciju „dobronamjerne namjere“ stavljanjem pod mikroskop svakog detalja, kritičnom analizom postupaka. Ne, da bi se velik broj lažnih ovrha imao spriječiti uredbom E-ovrhe nego bi interesni krugovi koji zarađuju od posla ovrhama ( 7 milijuna ovrha u 5 godina) mogli lažni broj ovrha tek multiplicirati!
To je osnovna namjera lobija javnih bilježnika koji se bave ovršnim poslom. Uloga javnih bilježnika u ovršnim rješenjima je jedan od važnijih detalja protuustavne neravnopravnosti u tretiranju procesnih subjekata, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati određenim instrumentima istim instrumentima bi to morala moći i druga.Na sudu! Ali to u Hrvatskoj nije tako. Javni vas bilježnik ima pravo uništiti ovrhom i blokadom,a da se vama nikada nije dala prilika da –na sudu- dokažete da njihov zahtjev nije utemeljen. Interesni lobi koji živi od posla ovrhama, među kojima se nalazi dobar broj odvjetničkih i javno bilježničkih ureda, se dobro čuva da državljanima Hrvatske odn. Hrvatskoj državi pruži pravnu sigurnost utemeljenu na pravnoj stečevini suvremenih demokratskih država. Više im odgovara gledati samo svoj interes. Osnovna ideja od koje bi trebalo poći u uređenju položaja ovršenika trebala bi biti sljedeća.
Ovršenik mora moći, kako je to mogao i prije beskrajnih izmjena zakona,u jednoj ranoj fazi postupka pokušati dokazati da ovrha nije dopuštena zato što više nema tražbine ili zato što je legitimacija ovrhovoditelja prestala. Ako te okolnosti ne bi mogao dokazati kvalificiranim ispravama, snosio bi rizik toga i ovrha bi se protiv njega provela. Ako bi ih, međutim, mogao dokazati, zašto provoditi ovrhu protiv njega osim ako to nije u interesu predatora, koji da im nema ovrha ne bi imali od čega zarađivati?! Mislim da je krajnje vrijeme da u nas kapital, prestane diktirati sadržaj zakonodavne djelatnosti, normalno ne na štetu radnika i sirotinje, ili, ne daj bože, srednje klase, kako je sada slučaj. Najradikalnije iskoračenje –zadovoljavanja partikularnih interesa -u odnosu na prijašnje uređenje zakona jeste prenošenje značajnoga dijela sudske ovršnopravne funkcije na javne bilježnike. Ideja da se dio poslova koje mora obavljati sud u ovršnom postupku prebaci na neka nesudska tijela je nešto pri čemu je Ustavni sud trebao odigrati ključnu ulogu.
Da se s aspekta hrvatskoga ustavnopravnog poretka odrede granice , da se odredi ono što predstavlja neotuđivi dio sudbene vlasti, koji su to poslovi koji se ne mogu sa sudova prebacivati na druga tijela? Odnosno kako je to moguće da u Hrvatskoj sudačka vlast mirno promatra kako se 325 000 hrvatskih obitelji otuđuje od svih svojih osnovnih ustavnih prava- poput prava na apsumpcijU nevinosti, npr?! Između ostaloga također koji su to poslovi koji se sa suca ne smiju prebacivati na sudske savjetnike!!!
Postoji odluka Europskoga suda u sporu protiv Švedske, u kojoj je taj sud zauzeo stav da se mora osigurati javna rasprava pred tribunalom koji udovoljava zahtjevima članka 6. Europske konvencije. S hrvatskog aspekta to znači pred sucem, jer kod nas sudbenu vlast obavljaju suci,a ne sudski savjetnici ili javni bilježnici ili odvjetnici… iz čega treba zaključiti da oni moraju obaviti javnu raspravu na sudu prije nego krenu u ovrhu ( pljenidba bez prava glasa na hrvatski način). A Ustavni sud i dalje šuti, dvije godine od našeg zahtjeva.
Autorica je Miriam Kervatin, predsjednica Udruge Blokirani
