Kardum o rudama budućnosti i BDP-u

Građane sve više uvlače o promišljanja o ekonomskim politikama koje bi trebala smišljati i provoditi vlada. Brinu o tome koliki će biti rast BDP-a, hoće li Hrvatska moći refinancirati dospjele obaveze i pri tome gube širu sliku onoga što se zaista događa u globalnom poslovanju i možda neke investicijske prilike na kojima osobno mogu zaraditi.

Od promišljanja kako smanjiti udio javnog duga u BDP-u građanima sigurno neće narasti njihova životna ušteđevina. Stoga je analitičar Željko Kardum svoj komentar posvetio investicijskim savjetima, uz napomenu kako on nije licencirani investicijski savjetnik i kako njegov komentar građani ne smiju shvatiti kao poziv na ulaganje.

Nafta je već dugo vremena važan izvor geopolitičke I ekonomske snage. Zbog nje se vode ratovi, na životu održava diktatore. Čitavo globalno gospodarstvo podešava cijene svojih proizvoda prema cijenama nafte, a analitičari se ne mogu složiti hoće li OPEC nastaviti manipulirati cijenama ili se raspasti kao organizacija. Zato je ulaganje u naftu vrlo rizično.

No, fokusiranje na naftu prikriva jedan novi fenomen koji uzima sve više maha u globalnoj ekonomiji – energetici. No ne direktno o proizvodnji energije nego o potrebi za njenim skladištenjem. I to je jedan od sektora u usponu. Naime sa silovitim usponom svih vrsta elektronike za kućanstva (od televizora, mobitela, prijenosnih uređaja, pa sve do električnih automobila) globalna proizvodnja litija, ili kako ga nazivaju „metalne nafte” – se u zadnjih deset godina udvostručila, a do 2020. bi se trebala učetverostručiti!

Godina 2014. je bila prva godina kad je trećina ukupne svjetske proizvodnje litija direktno upotrijebljena za proizvodnju baterija za kućanstva. I tu sad dolazimo do zanimljivog trenda – premda cijena baterija od 2007. svake godine pada za otprilike 15% – cijena tone litija se u zadnjih 10 godina utrostručila. Da nije bilo stalnih inovacija (i efikasnijih baterija) cijena litija bi rasla još brže. Potražnja za litijem u slijedećem desetljeću bi se mogla udvostručiti.

Tesla Motors predviđaju da će do 2020. proizvoditi pola milijuna vozila! Goldman Sachs je procijenio da bi oni sami mogli trebati 17% ukupne svjetske proizvodnje litija. A gdje su tek sve ostale kompanije? Hoće li litija biti dovoljno? I koje zemlje ga imaju najviše? Tu sad dolazimo do zanimljive geostrateške priče. Otprilike 70% svjetskih rezervi litija koncentrirano je na malom prostoru – u području Anda (Čile, Bolivija i Argentina). Postoje nalazišta i u SAD-u, Kini i Australiji, ali su znatno skuplja za ekspoloataciju. U Andama se nalaze gotovo na površini, a u ostalim zemljama puno dublje.

Sjedinjene države su od 2010 do 2013, uvezle 96% svojih potreba za litijem iz Čilea i Argentine. Čini se da će ove zemlje dobiti puno veću političku i ekonomsku važnost zbog kontrole izvora ključnih za funkcioniranje modernih ekonomija. Drugi pak kažu da će velika potražnja za ovim metalom dovesti to novih nalazišta poput onog u Afganistanu i stalno spominju jednu važnu činjenicu da je litij ‘obnovljiv’ tj. da se može reciklirati. No, s obzirom na strelovitu ekspanziju uređaja koji koriste baterije – sigurno je da će postati vrlo važna ruda – metal 21 stoljeća.

Gdje onda ulagati? U proizvodnju energije koja se skladišti, proizvodnju baterija ili u kompanije koje se bave ekspolatacijom ovog metala? Ulaganja je uvijek najbolje diverzificirati. Energija će se i dalje proizvoditi na razne načine i teško je predvidjeti njihove udjele u ukupnoj proizvodnji i cijenu. No jedno je sigurno – kako god električnu energiju proizveli, nekako će se morati pohraniti. Prijenosnih elektroničkih uređaja bit će sve više i svi će trebati baterije, a litij je jedan od najlakših metala i zato je pogodan za upotrebu u svim tim baterijama i njihova proizvodnja će rasti. A što je veća potražnja, veća je i cijena, kaže Kardum za HRT.

0 comments