Financijski komentator HTV-a Željko Kardum u Studiju 4 govorio je o kamatnim stopama i monetarnim akrobacija te o tome zašto svi svjetski ulagači stalno iščekuju odluke o kamatnim stopama središnjih banaka.
Svi očekuju čudo koje svojim potezima trebaju obaviti središnje banke da bi gospodarstva mogla početi rasti. Svi bi htjeli neki ‘short-cut’ za izlazak iz krize i slijepo vjeruju da im to moderna kejnezijanska ekonomija može osigurati, a rezultata zapravo nema, kaže Kardum te dodaje kako se u isto vrijeme događa globalni ekonomski paradoks.
Kao primjer je naveo Veliku Britaniju. Britanska vlada svake godine ima sve veće i veće prihode od poreza. Unatoč tome ostaje im proračunski deficit, a državni dug raste. Situacija je ista i u Hrvatskoj. Čini se da niti jednu glavnu političku stranaku u Engleskoj previše ne brine što im je nacionalni dug 1600 milijardi funti – i to zato što je glavna premisa moderne kejnezijanske ekonomije da možete trajno imati deficit, jer zapravo nikad neće biti plaćen. Plaća se samo kamata, a dug se refinancira novim zaduženjem koje se prebacuje na nove generacije.
Ako na trenutak zanemarimo činjenicu da je nemoralno zaduživati buduće generacije nastaje novi praktični problem – kad gospodarstvo raste, rastu i prihodi od poreza. Ako prihodi od poreza rastu brže od rasta državne potrošnje, dug se može smanjiti. Ali kako dug raste brže od BDP-a (a raste i Britaniji i Hrvatskoj) ne može se dovoljno skupiti porezima. Država se mora zaduživati da bi nadoknadila dio prihoda koji joj nedostaje.
Tu spirala počinje – svaki novi dug usporava rast BDP-a, jer ostaje manje novca za buduću potrošnju. A rast BDP-a je potreban kako bi se nadoknadili prihodi od poreza da se ne bi morali ponovo zaduživati. I tako se ide u krug. U tom trenutku nastupaju eksperti koji govore da treba povećati efikasnost i produktivnost koja će spasiti situaciju. Primjer Britanije pokazuje da i to ima ograničenja. Pod teretom duga UK je udarila u zid produktivnosti. Podaci pokazuju da je efikasnost puno brže rasla u zadnjih 30 godina prošlog stoljeća nego u 15 godina ovog.
Tada se u pomoć poziva monetarna politika koja bi trebala izmisliti novac koji državama nedostaje. Ali, unatoč silnim naporima svih centralnih banaka od 2008. do danas – globalno gospodarstvo usporava rast, a imamo eksploziju duga, kaže Kardum te naglašava kako je jedini način da se ponovo pokrene rast gospodarstva – smanjenje duga što podrazumijeva i redukciju državne potrošnje na apsolutno svim razinama. Zato rasprave o tome tko iz proračuna treba dobiti više nemaju nikakvog smisla, zaključuje Kardum.
