[vc_row][vc_column width=”1/3″]Nakon što su Donald Trump i Xi Jinping na sastanku G 20 dogovorili reformu Svjetske trgovinske organizacije, čime su zatoplili odnose i stavili trgovinski rat u drugi plan, danas tržišta reagiraju u očekivanju sastanka u Beču. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Zemlje OPEC-a priopćile su kako se na sastanku u Beču, koji počinje u četvrtak, nadaju ostanku pri ranijem dogovoru o smanjenju proizvodnje, ali i dogovoru o smanjenju globalne opskrbe naftom za 1.3 milijuna barela dnevno.
Piše Ivan Brodić
Nadanja su pozdravile sve zemlje proizvođačice, bile članice kartela ili ne bile, osim zemalja čija se proizvodnja sve više seli na područje nekonvencionalne nafte.[/vc_column][/vc_row]
Za razliku od prvih, druge ne planiraju svoje državne proračune na cijeni od 60 dolara i više za barel nafte.
Kao što neke zemlje planiraju proračune na cijeni nafte, tako postoje zemlje koje planiraju državne proračune na cijeni plina.
Kako se na tržištu sve više događa anomalija, tj cijena plina je sve više počela odudarati od cijene nafte, ali i zbog geopolitičkog sukoba (uzrokovanog konkurencijom u Perzijskom zaljevu i sunitsko šijitskim sukobom) uslijed kojega je saudijski savez opasno „nagazio“ Katar, prijeteći ga pretvoriti u otok, potonja je zemlja odlučila napustiti naftni kartel. Isto je već učinila Indonezija 2008. godine, zbog nesuglasja oko OPEC-ove politike izvoza nafte.
Vlast jedne o najbogatijih zemalja zemnim plinom priopćila je kako će od prvoga siječnja napustiti OPEC kako bi se usredotočila na proizvodnju i izvoz ukapljenog plina. Žele povećati proizvodnju sa 77 milijuna tona godišnje na 110 milijuna tona.
Odluka je to koja će imati dalekosežne posljedice. Naime, moguće je kako će u bliskoj budućnosti, potaknut Pariškim sporazumom i tendencijom za energetskom tranzicijom, u kojoj je prirodni plin ključni energent, nastati kakav kartel proizvođača i izvoznika prirodnog plina. Iz Katara kažu kako će u sljedećim godinama biti zemlja predvodnica proizvodnje i izvoza najčišćeg ugljikovodičnog goriva.
Osim moguće globalne konkurencije saudijskog naftnog saveza i katarskog plinskog saveza, promjena bi se mogla odnositi i na novi raspored moći u naftnom kartelu. Naime, jedan od prigovora Katara, ali i drugih članica, bilo je nemogućnost utjecanja na odluke, koje je mahom krojila Saudijske Arabija.
Ostaje zanimljivo kojem će se bloku zemalja prikloniti Rusija, zemlja čiji proračun ovisi o trgovini ugljikovodicima. Jer, iako se dogovori o smanjenju proizvodnje nafte pažljivo planiraju osluškujući potrebe za proizvodnjom i projiciranom cijenom iz Rusije, valja naglasiti kako je ta zemlja jedan od velikih proizvođača i izvoznika prirodnog plina.
