Analiza Novog lista
Rekordne cijene goriva, kao i energenata uopće, u prvom redu prirodnog plina i električne energije, mogle bi ugroziti ekonomski oporavak Hrvatske, ali i drugih zemalja Europske unije, čija je privreda ionako već dobrano ugrožena koronakrizom koja traje dulje od godinu i pol dana, uz brojne probleme u proizvodnji i logistici koji samo pridonose sve izglednijim visokim stopama inflacije.
Pri tom će hrvatski građani, posebno oni koji žive u pograničnim područjima uz granicu s Bosnom i Hercegovinom ili Slovenijom, vjerojatno sve češće odlaziti po gorivo preko granice jer je ono u BiH u prosjeku jeftinije za dvije i pol kune po litri, dok je u Sloveniji benzin jeftiniji za kunu po litri, a dizel oko 70 lipa po litri.
U Srbiji je benzin jeftiniji za oko 75 lipa po litri, dok je cijena dizela otprilike na istoj razini kao u Hrvatskoj. Po benzin se isplati i u Mađarsku, jer je tamo gotovo kunu jeftiniji, no dizel je čak i nešto skuplji nego u Hrvatskoj, piše Novi list.
Kada je o inflaciji riječ, gorivo je jedna od značajnijih stavki čija cijena može značajnije utjecati na stopu inflacije, budući da cijena praktički svih roba i usluga izravno ovisi o cijeni goriva.
Iako je rast cijene dizela i benzina prisutan u cijeloj Europskoj uniji, zajedno s rastom cijene plina i struje, građani nekih zemalja, poput Hrvatske, s relativno niskim primanjima u odnosu na europski prosjek, sigurno će biti teže pogođeni sve višim cijenama goriva, a posljedično i svih maloprodajnih roba.
Gorivo nigdje u Europi nije jeftino, no više od same cijene treba obratiti pozornost na razmjer prosječnih plaća i cijene goriva, po čemu su stanovnici Hrvatske među najpogođenijima u Uniji.
Pri tom valja još jednom naglasiti da sama cijena goriva, kada se zaračuna ukupan trošak naftnih kompanija i maloprodaje, od istraživanja i bušenja, transporta sirove nafte do rafinerija, rafinerijske proizvodnje, transporta i skladištenja naftnih derivata i same maloprodaje, ne predstavlja niti polovicu od ukupne maloprodajne cijene naftnih derivata.
Ostalih gotovo 60 posto čine raznorazni državni nameti, od davanja za ceste i željeznice, preko posebnog poreza, odnosno trošarine, do »šlaga na torti« – poreza na dodatnu vrijednost koji se ne obračunava na osnovnu cijenu derivata, nego na cijenu uvećanu za sva davanj.
Tako, efektivno, vozači plaćaju porez na porez, kao da je riječ o nekakvim superluksuznim proizvodima, a ne osnovnoj životnoj potrebi, što gorivo i prijevoz vlastitim vozilom u danjašnje vrijeme jesu.
Koliko cijena goriva opterećuje budžet prosječnog hrvatskog građanina možda se najbolje vidi ako usporedimo cijene goriva u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije, zajedno s usporedbom prosječne plaće.
Tako je primjerice, da ne odlazimo predaleko, 95 oktanski benzin u Austriji trenutno prosječno jeftiniji za oko 15 centi, odnosno oko jednu kunu, pri čemu je prosječna neto plaća u toj zemlji tri puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj.
U Sloveniji je benzin za kunu jeftiniji, dizel je oko 70 lipa, pri čemu je prosječna plaća u Sloveniji za više od 50 posto veća nego u Hrvatskoj.
Cijena goriva u Danskoj je dvije kune viša za benzin te oko 75 lipa za dizel, ali je tamošnja neto plaća, unatoč vrlo visokim davanjima na osobne dohotke, i dalje gotovo četiri puta viša nego u Hrvatskoj.
Prosječna plaća u Hrvatskoj u dogledno vrijeme sigurno neće rasti u dvoznamenkastim postocima, no ono što država može učiniti je da smanji stope trošarina i drugih davanja koje čine više od polovice maloprodajne cijene goriva.
Time bi ne samo olakšala svakodnevni život građanima nego i utjecala na njihovu potrošnju i povećala prihode po drugim osnovama, poput PDV-a, kao i na stopu inflacije koja će, pak, za sobom povući povećanje kamatnih stopa.
Da ne govorimo o troškovima gospodarstva koje je u ovom trenutku iznimno opterećeno cijenama naftnih derivata. Prema dosadašnjim odgovorima iz Ministarstva financija, odakle poručuju kako »prate situaciju«, čini se da do smanjenja državnog harača na gorivo neće tako brzo doći, donosi Novi list.
