Kako razbiti klijentelističku mrežu u infrastrukturnim poduzećima?

Analiza Poslovnog dnevnika
Neke recentne afere povezane s javnim ili državnim poduzećima i političkim akterima, poput npr. nedavne s Hrvatskim šumama i vjetrenjačama, još se nisu ni ohladile, a tu je već nova. Već danima se roje novi detalji, akteri i pikanterije vezane uz uhićenje čelnika Janafa Dragana Kovačevića te nekoliko zastupnika HDZ-a i SDP-a i vlasnika tvrtke Elektrocentar Petek.

Toliko ih je da zasad cijela priča ne ostavlja prostora širem sagledavanju problema koji Zdravko Petak, profesor na Fakultetu političkih znanosti, opisuje kao “klijentelističku matricu duboko ugrađenu u hrvatsko društvo i ekonomiju”. To kod nas nisu nikakvi ekscesi niti priča o “zločestim pojedincima”, kaže, već uhodana matrica u kojoj i prema literaturi postoje pokrovitelji (politika), tzv. brokeri (npr. direktori javnih poduzeća) i tzv. klijenti, a to su u pravilu tvrtke koje dobivaju određene beneficije i poslove.

Financijski konzultant Andrej Grubišić reći će kako kako trenutno govorimo o primjeru nelegalnih i nezakonitih tokova novca. No, u financijskom smislu su, kaže, i daleko veći razmjeri onih koji su legalni, a imaju pečat pogodovanja, od raznih poticaja do EU fondova i javne nabave, što se u konačnici očituje u milijardama kuna prevelikoj državnoj potrošnji. Iako se u svakom izvješću i preporukama Europske komisije ponavljaju opaske o potrebi unaprjeđenja načina upravljanja javnim sektorom i javnim poduzećima, a i Vlada u svakom dokumentu sa smjernicama ekonomske politike uporno ponavlja reformske zahvate u smjeru depolitizacije i profesionalizacije, zasad to s papira teško zaživljava u praksi. Politika nema istinske volje za micanje šape s javnih i profitabilnih državnih poduzeća i svođenje njezine kontrole na strategiju i nadzor. To što se kadroviranje formalno provodi uz javne natječaje dosad nije baš rezultiralo prevelikom profesionalizacijom, a još manje depolitizacijom i odmakom od stranačkih kvota.

Radimir Čačić ovih je dana podsjetio kako je u vrijeme Tomislava Karamarka, odnosno premijera Tihomira Oreškovića bilo naznaka da bi Vlada mogla krenuti u smjeru austrijskog modela krovnog holdinga u koji bi se objedinile, primjerice, energetske tvrtke i uz profesionalan menadžment ih se barem donekle izmaklo dnevnopolitičkom utjecaju i klijentelističkim kušnjama. No, ta se inicijativa veoma brzo po putu rasplinula, iako se tvrdilo da je na tom tragu bilo i nekih preliminarnih razgovora s međunarodnom investicijskom bankom koja je sličan model osmišljavala, primjerice, za Rumunjsku.

U svakom slučaju, to je brzo palo u zaborav i danas se izbori i preferencije u pogledu upravljanja uglavnom svode na zagovaranje (ili protivljenje) privatizacije svega što je tržišno orjentirano i posluje u konkurentskom okruženju, uz zadržavanje ključnih infrastrukturnih sustava u vlasništvu države.

Afera Janaf, pak, iznjedrila je i dosad najozbiljniji sukob na relaciji Pantovčak – Banski dvori. Predsjednik Republike Zoran Milanović prozvao je u utorak Vladu, u prvom redu premijera Andreja Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, zbog činjenice da je Kovačević imenovan za još jedan mandat na mjestu predsjednika Uprave Janafa nekoliko mjeseci nakon što su istražna tijela imala dokaz o mitu.

I sam je bio premijer pa, kaže, dobro zna kako stvari funkcioniraju. Ukratko, Milanović je uvjeren da su Božinović i Plenković znali za istragu USKOK-a i kriminalističke policije.  Uz jasnu aluziju na politički aspekt cijelog slučaja, usput je prozvao i DORH za praksu davanja informacija medijima nakon prve faze istrage. Kako bilo, nije vrijeme od konstruktivnih rasprava o slučaju Janaf, a teško da će i izrada nove antikorupcijske strategije sama po sebi riješiti problem ili značajnije promijeniti stvari nabolje, piše Poslovni dnevnik

You may also like

0 comments