[vc_row][vc_column width=”1/3″]Najavljen je “kraj političke karijere” Angele Merkel, najavila ga je sama kancelarka, a odlazak će biti nezanimljivo uzbudljivo dug kao i sve vezano uz nju.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]To će sve skupa očito trajati gotovo jednako prikladno dugo kao i njena politička karijera. Počelo je naime sa siječnjem davne 1991., i prije nego je Hrvatska krenula putem neovisnosti, kada je današnja kancelarka već bila ministrica za mlade i žene.
Piše: Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar[/vc_column][/vc_row]
Karijera je to za vrh politike neobično duga za demokratske zemlje, a dug će biti i njen odlazak s čela njemačke vlade gdje planira ostati do samog kraja mandata 2021. godine.
Kancelar Helmut Kohl je Angelu Merkel uveo u visoku politiku. Bio je to političar koji je ujedinio Njemačku i koji je prošle godine pokopan s europskom zastavom na lijesu. Prilika je za sjetiti se kako je Kohl doista bio “punokrvni” njemački kancelar, koji je brinuo o svojoj zemlji, ujedinio ju je, kao pravi demokršćanski konzervativac ali opet jednako tako i veliki Europljanin, bez obzira što se multinacionalni okviri prije pripisuju ljevičarima. Bio je zagovornik proširenja Unije koji je po vlastitoj želji na kraju života pozdravljen ne kao ujedinitelj njemačke, što je samo po sebi dovoljno veliko, nego kao zagovornik europskog ujedinjenja.
Zašto isticati Kohla povodom odlaska Merkel? Razlog je jednostavan. Europa je nikad više podijeljena, a podijeljena je upravo zbog pristupa Angele Merkel. U mandatu kancelarke Njemačka je postala prava gospodarska sila, suficit Njemačke u trgovini unutar EU nezaustavljivo raste, ekonomija buja, novi radnici su potrebni više nego ikada. Naravno da to nije održivo. Nije održivo za Njemačku jednako kao niti za Europu. I upravo zato kancelarka Merkel danas odlazi. Odlazi jer neće osigurati prosperitet Europi, a time ni Njemačkoj. Odlazi jer Nijemci nisu zadovoljni bujanjem ekonomije pod svaku cijenu. Privlačenjem migranata kao radne snage na račun cijele EU, na račun politike gdje rubne zemlje Unije brinu o migracijama, a središnje strateški promišljaju iste.
Njemački građani ne trebaju Njemačku kao silu, njih zanima Njemačka kao zemlja dobrog života, a to već imaju, za to im ne treba udvostručavanje industrijske proizvodnje. Europa koju je gradio Helmut Kohl je težila ujedinjenoj Europi, pružala je priliku budućim članicama, onim novim, poput Hrvatske. To je put u kojem pokapamo velikane s europskom zastavom na lijesu. Put Angele Merkel je put u kojem je u lijesu ujedinjena Europa. Zato odlazak Angele Merkel treba biti i brži.
Upravo je Angela Merkel proglasila njemački multikulturalizam mrtvim, a onda pozvala azilante na dolazak u Europu, u tu i takvu Njemačku. Kraj je to političke ere stoga osobe koja je Njemačku obilježila godinama u vrhu i na čelu zemlje, i to je njeno najveće nasljeđe. Nije ujedinila Njemačku kao njen demokršćanski prethodnik, nije ujedinila niti Europu, upravo suprotno, bila je tu jednostavno i samo dugo. Jedina sličnost s velikim Kohlom na neki način je što je njen kraj političke karijere obilježen NATO vojnom vježbom “Trident Juncture 2018”, dok je Helmut Kohl karijeru počeo u turbulentno vrijeme NATO vojne vježbe “Able Archer 1983.”
Zbog svega toga, a posebno za nas Europljane, idealno bi bilo na čelu Njemačke u skoro vrijeme u skladu s time dobiti lidera u razini Helmuta Kohla koji će zamijeniti kancelarku bez osobitih zasluga…
