Ovaj tjedan je sada već nakon svih drugih i Svjetska banka priznala grešku u svom makroekonomskom modelu koja se tiče kvalitete života svih nas. U razgovoru za BBC Jim Yong Kim predsjednik Svjetske banke je priznao da trgovinska liberalizacija ili ako želimo drugačije globalizacija dovodi do pada primanja stanovnika Europske unije i SAD.
Piše: Robert Jurčić
Na žalost po nas sve ovo otkriće je novo za Svjetsku banku, ali nije novo stanovnike za stanovnike razvijenih država,a nije novo niti za makroekonomiste koji rade svoj posao. Po riječima predsjednika Svjetske banke koeficijent utjecaja uvoza iz Kine na radna mjesta u zapadnim državama je veći nego što se računalo. Ta njegova isprika ili taj pokušaj isprike jednostavno ne drži vodu jer smo su svi koji rade svoj posao znali da je on veći nego što se računalo u ekonomskim modelima Svjetske banke i MMF-a, a dokaz za to je NAFTA sporazum o zajedničkom tržištu SAD-a, Kanade i Meksika. Kada se on stvarao službeni modeli su govorili da će on biti neutralan za radna mjesta, a on je bio puno toga, ali neutralan nije. Dodatna zanimljivost ovih izjava Jim Yong Kima se nalazi u činjenici da kao jednu od korektivnih mjera on predlaže jačanje socijalne države, jačanje programa socijalne sigurnosti što je u potpunoj suprotnosti s zahtjevima te iste Svjetske banke za uravnoteženim proračunom.
Priznanje Svjetske banke da globalizacija ipak uništava radna mjesta u zapadnim državama nam dolazi više od 40 mjeseci nakon priznanja MMF-a da proračunska štednja šteti radnim mjestima i gospodarskom rastu. U svom priznanju greške MMF je utvrdio da koeficijent za štednju se ne kreće oko neutralnog broja nego da je 1.6. To priznanje ako je bilo iskreno u što svi možemo opravdano sumnjati bi ukazalo na nestručnost dužnosnika MMF-a jer nas je velika depresija tridesetih godina dvadesetog stoljeća naučila da taj koeficijent iznosi 1.6. Ispravno postavljeno pitanje bi bilo da li je moguće da “stručnjaci” MMF-a nisu znali za to ?
Današnja svjetska ekonomska i socijalno zabrinjavajuća situacija o kojoj se u Hrvatskoj ne razgovara je realno gledajući počela vani uključivati alarme za uzbunu. McKinsey Global Institute koji je vatreni zagovornik globalizacije je ovo ljeto pozvao na uzbunu ne zbog činjenice da su se po njihovim podacima primanja 65 – 70 % kućanstava smanjila između 2005 i 2014 godine nego zbog činjenice da ova situacija može dovesti do društvene eksplozije protiv sadašnjeg sistema. Zbog toga se McKinsey javno upitao:”Da li smo spremni malo smanjiti kompetitivnost da bi spriječili eksploziju ?”
Kao što je McKinsey Global Institute izrazio ovu godinu zabrinutost stanjem u svjetskoj ekonomiji tako je to Mervyn King bivši guverner Britanske središnje banke izrazio po pitanju budućnosti Europske unije. U svojoj knjizi on je pozvao na reformu ili ukidanje eurozone riječima:
“Ako jedinu alternativu uništavajućim mjerama štednje, stalnoj masivnoj nezaposlenosti i teretu vječitog državnog duga predstavlja napuštanje eurozone tada bi nam to mogao biti jedini put povratka ekonomskom rastu i punoj zaposlenosti”
U svijetu za razliku od Hrvatske je danas priznato da se Europska unija, ali i sveukupni razvijeni svijet nalaze na gospodarskoj prekretnici. Nastaviti s ovim gospodarskim modelom koji će zbog razočaranih, osiromašenih građana dovesti do društvene eksplozija i dolaska na vlast populista koji će biti moderne kopije braće Gracchi i Cesara (tu spada i Trump) ili pružiti alternativu koje će citirajuću McKinsey Global Institute vratiti osjećaj poštenja gospodarskog modela ?
Po pitanju Hrvatske i buduće Plenkovićeve vlade ove promjene u svjetskom načinu razmišljanja o gospodarskom modelu imaju samo posredni utjecaj. Kao još uvijek svježa članica Europske unije mi gubimo godišnje 50 tisuća stanovnika ili možemo reći 50 tisuća ljudi koji su nezadovoljni stanjem u Hrvatskoj. Rezultat toga je da se naša buduća vlada neće suočiti s populističkim pritiscima s kojima se suočavaju vlade drugih članica Europske unije.
