Najefektivnija kopnena vojska u borbi protiv Islamske države bi mogla postati kolateralna žrtva dogovora Turske i SAD-a. Turska je prošli tjedan poslal svoje zračne snage u Irak kako bi napale neprijatelja kojega opna smatra velikom prijetnjom za svoju nacionalnu sigurnost. Ali, meta nije bila Islamska država.
Dapače, Turski su ratni zrakoplovi napali Kurdske militantne u Iraku, oni se godinama bore s Ankarom za svoju samostalnost.
Turska je isto tako prošli tjedan bombardirala militantne Islamske države u Siriji. Ipak, napadi na gerilsku Kurdsku radničku stranku (PKK) u Iračkim planinama Qandali ne dolaze ni blizu dileme koju Washington ima kada je u pitanju mogućnost uključivanja Turske u rat protiv Islamske države, unatoč višegodišnjem sukobu Ankare i Kurda.
SAD je skoro godinu dana kažnjavao Tursku kako bi ju primorao da čvrsto stane na stranu saveznika u borbi protiv Islamske države i mjesecima je zabranjivao zračne napade iz baze Incrilik, nedaleko od granice sa Sirijom. Ali sada, dopustivši Turskoj da izvodi zračne napade, Washington je možda dopustio Ankari da udara po jedinoj kopnenoj vojsci koja se pokazala efektivnom u borbi protiv Islamske države.
Dok Washington vidi Islamsku državu kao veliku prijetnju, više je nego jasno, da Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je usmjeren na napadanje PKK, koja je preuzela odgovornost za ubojstvo dvojice policajaca 22. srpnja ove godine. Turska je, za odmazdu na napad, zračnim napadima protiv Kurda okončala krhko dvogodišnje primirje.
Turski vođe često govore o Islamskoj državi i PKK na isti način i vide Kurdske uspjehe na bojištima u Iraku i Sitiji kako moguću prijetnju koja bi mogla potaknuti sentiment separatizma kod domaćih neposlušnika.
Procijep između Sad-a i turske postao je evidentan u zadnjih nekoliko dana kada su službene osobe s obje strane koristile drukčiju terminologiju pri opisivanju situacije. Turska strana je izjavila da dvije strane planiraju uspostaviti tampon zonu uzduž Turske granice u sjevernoj Siriji.
Službenici su sugerirali da bi područje nalikovalo zoni zabranjenog leta. Iako Islamska država nema zrakoplovstvo, Sirijski režim predsjednika Bashar al-Assada ima protuzračne topove i zrakoplovstvo koji bi mogli ugroziti bilo kakvu sigurnu zonu. U SAD-u su donedavno bili protiv svake mogućnost koja bi povećala Američki vojni angažman, pa tako i protiv zone zabranjenog letenja, pogotovo ako bi to značilo otvaranje novog fronta, u ovom slučaju prema Siriji dok borba s Islamskom državom još uvijek traje.
Službenici iz SAD-a su malo opreznije govorili o predloženoj šezdesetosma kilometarskoj sigurnoj zoni, tvrdeći da Vlade dviju zemalja još raspravljaju kako će točno funkcionirati ta zona, te kako će se osigurati njena trajnost.
Sa strane SAD-a su priznali da je trenutni dogovor s Turskom bio stvoren nakon opreznih i kompliciranih pregovora i ustvrdili su da bi Turska trebala obuzdati napade na PKK kako ne bi ugrozila glavni cilj, a to je pobjeda na Islamskom državom.
Službene osobe su rekle da je administracija Braka Obame prepoznala vrijednost Kurdskih militanata u Siriji i Iraku i obećavaju kako ih neće napustiti. Sirijski Kurdi su važan partner i imaju imali su velike uspjehe – rekao je član administracije ovoga utorka. “Ne želimo vidjeti daljnje komplikacije i mi ih nećemo iznevjeriti” – izjavio je službenik za časopis Foreign Policy.
Turska je dobila političku podršku članica NATO saveza koje su se našle na izvanrednom sastanku održanog u utorak, članice su podržale jači angažman turskih snaga u borbi protiv Islamske države. Europski dužnosnici su istoliko zabrinuti da bi Turska mogla ozbiljno naštetiti Kurdskim snagama u Siriji i Iraku ako dođe do veće vojne kampanje.
Obamin izaslanik u međunarodnoj koaliciji koja se bori protiv Islamske države, Brett McGurk, pokušao je umanjiti značaj Turskih zračnih udara na PKK: “Nadamo se osnaživanju suradnje s našim Turskim partnerima i svima onim koji su se pridružili globalnoj borbi protiv Islamske države.” – objavio je na svome twitter profilu
U jednom drugom twittu je napisao: “Ne postoji poveznica između ovih napada na PKK i nedavnih sporazumijevanja da se kooperacija SAD-a i Turske u borbi protiv Islamske države trebaju ojačati.” Republikanac Sen. Lindsey Graham, poznati kritičar Obamine ratne strategije, podržao je predloženu sigurnu zonu ali je naglasio alarmantan izvještaj koji gov ori o napadima Turske na Kurde. “Moj najveći strah je da će predsjednikova loša politika prema Siriji samo pojačati konflikte i proširiti ih na ostatak regije.” Izjavio je Graham, “Sukob Turske i Kurda samo pomaže Islamskoj državi i Asadu, te povlači regiju dublje u kaos. To će u konačnici ugroziti našu nacionalnu sigurnost.” Američka vojska često ukazuje na Kurdske snage kao model uspješne borbe u sve slabijoj kampanji protiv Islamske države.
Iračka vojska je izgubila teritorij pred Islamskom državom na zapadu i muči se u napadima na ISIL-ove snage u blizini rafinerije Bajji sjeverozapadno od Bagdada. Dok su Kurdski borci stalno napredovali, koristeći američke zračne napade kako bi osvojili dijelove teritorija u Siriji i sjevernom Iraku.
Američki ministar obrane Ashton Carter je 24. svibnja izjavio da su Iračke snage koje su se početkom ove godine povukle iz zapadnog grada Ramadi imale nedostatak volje za borbom. Nakon nedavni pobjeda Kurda na sjeveroistoku Sirije, glasnogovornik ministarstva obrane Steve Warren rekao je u lipnju da su vidljivi rezultati zračnih napada i voljne vojske na tlu. U SAD-u se nadaju da bi predložena sigurna zona uzduž Turske granice sa Sirijom mogla ugušiti putove opskrbe Islamske države koji idu kroz gradove Dabiq i Jarabulus.
Visoko pozicionirani član administracije je utorka novinarima rekao: “Raspravili smo mogućnost suradnje s Turskom u koordiniranoj operaciju koja bi počela čistiti zadnji dio Turske granice koji je pod prijetnjom od ISIL-ovih snaga.”
Ovo područje ne bi zahtijevalo uspostavu zone zabrane leta, ali takav projekt “će biti realiziran tako da se Daes izvuče iz ovoga prostora i da se život unormali.” Omogućivši naoružanim Američkim dronovima i zrakoplovima da izvode napade iz baze Incirlik, umjesto iz udaljenijih baza u Perzijskom zaljevu, ojačat će Amerikom prevođenu zračnu kampanju protiv militanata, ustvrdili su službenici, pošto stavlja avione puno bliže potencijalnim metama, te će im omogućiti da se zadrže dulje u operativnom prostoru.
Ali, Pentagon je izjavio da će biti potrebni tjedni prije nego li krenu Američki zračni napad s Turskoga tla, pošto službene osobe dogovaraju detalje. Glasnogovornik Pentagona Jeff Davis je u utorak rekao novinarima da se gleda nekoliko baza za glavnu Američku bazu za napade na Islamsku državu.
Davis je rekao da SAD nije logistički ni obavještajno pomogao Turske napade na PKK i da je dijelio podatke važne za koordinirano djelovanje koalicije. Iako je rastuća prijetnja od Islamske države u turskoj izazvala određenu tjeskobu Turska unutarnja politika imala je veliki utjecaj na promjenu retorike zemlje prema rata s ISIL-om, jer Erdogan pokušava sebe predstaviti kao osobu “od djela” kako bi sakupio političku podršku, tvrde stručnjaci.
Postoji opravdana zabrinutost od stvaranja Kurdske države na granicama Turske, planirana tampon zona viđena je kao način zaštite Turskog boka, rekao je Suat Kiniklioglu, nekadašnji zastupnik u parlamentu ispred Erdoganove stranke pravde i napretka. “Turska javnost jako je osjetljiva na situaciju u kojoj Kurdski entitet upravlja Turskim južnim granicama. Tampon zona, ako se uspostavi, bi razbila budući Kurdski entitet na tome prostoru” rekao je Kiniklioglu koji trenutno obnaša funkciju izvršnog direktora Centra za stratešku komunikaciju (STARTIM), Ankarski trust mozgova.
Nekadašnji član Obamine administracije je izjavio da se rasprave o korištenju baze u Incirliku vode još od 2014. godine. Zauzvrat za mogućnost organizacije Američkih zračnih napad iz te baze Turska je tražila uspostavu tampon zone u sjevernoj Siriji.
Rasprava se vodila u kontekstu međunarodnog prava, uloge Turske u sigurnosti regije i načinu na koji bi se održavala zona, odnosno održivost kako bi to rekli vojni planeri, rekao je bivši službenik. “Najveći problem je održivost, jer kada počneš ne možeš stati.” – rekao je on.
*Preveo Pavao Škoko Gavranović
