Ulazimo u razdoblje svojevrsne političke nestabilnosti, izazvane u prvom redu nefunkcioniranjem odnosa u vlasti, ali i odsustvom provođenja reformi. Manifestira se to borbom za nacionalni interes. No je li baš o tome riječ?
Prošloga tjedna svjedočili smo zauzimanju pozicija pod svjetlima pozornice pomoću aktualiziranja vlastitih pozicija u pitanjima arbitraže INA – MOL od strane Mosta, pokušajem nastavljanja energetske strategije koja je u ovoj zemlji započela tzv. Umičevićevom studijom, o kojoj smo već pisali na ovome portalu.
Istovremeno, premijer Orešković i ministri iz redova Mosta kreću u izradu dokumentacije i procjena za privatizaciju javnih kompanija. Analitičari, izuzev jednoga kolumnista vrlo čitanog portala, iznimno su zadovoljni ovom odlukom, pa tako i potpisnik ovih redova. Ne treba se, naime, umoriti u ponavljanju kako će privatizacija javnih kompanija biti izrazito blagotvorna za ovo društvo zato što bi ekonomija naposljetku krenula u smjeru tržišne utakmice, a država se prestajala baviti ekonomskim procesima i započela sa zauzimanjem pozicija u svojim temeljnim funkcijama, poput arbitriranja, obrane monete ili zaštite granica.
Ono što je također temeljna funkcija države, barem u zemljama koje su toliko male da ne mogu organizirati privatnu konkurenciju u infrastrukturnim pitanjima, jest upravo zaštita infrastrukture na kojoj se odvija slobodna tržišna utakmica, kao i zaštita prirodnih resursa. Primjerice, ova zemlja je premala kako bi stvorila konkurenciju plinovoda, te bi u uokvirenom tržištu tvrtka poput Plinacroa trebala biti strateška. No, ova vlada je krenula putem privatizacije te kompanije, što veliki medijski zagovornici nacionalizacije INA-e, poput ljudi koji barataju podacima iz tzv. Umičevićeve studije, uopće nisu problematizirali.
Ohrabruje izjava premijera Oreškovića kako se šume i vode neće dirati, no ono što je doista začuđujuće je izjava premijera Oreškovića kako je od strateškog interesa tvrtka koja se bavi distribucijom električne energije. O izradi studije za privatizaciju Plinacroa, koju je vlada najavila, niti riječi objašnjenja.
Od strateškog interesa za neke, premda je infrastruktura isključena iz nje, a nacionalne koncesije joj oduzete, je i kompanija poput INA-e, sukladno čemu ministar Panenić jučer zaključuje kako ova država može dobiti obje arbitraže protiv MOL-a. Međutim, malo tko nam govori kako arbitraža nema snagu pravne obligacije i kako ćemo nakon nje, kako god bilo, morati sjesti za stol sa drugom stranom u postupku, jer (valjalo bi to gospodi pojasniti) privatno je vlasništvo neotuđivo.
Za dogovor založio i čovjek koji je bio ” isprovociran na pokretanje arbitraže” u intervjuu jednoj zagrebačkoj radio postaji, prije nekoliko dana. Dakako, radi se o Ivanu Vrdoljaku. Za dogovor stižu signali i iz SDP-a, a za dogovor se založio i Tomislav Karamarko. S druge strane, čini se kako oni u vlasti koji nisu za dogovor zastupaju politiku kontinuiteta započetog u vladi Jadranke Kosor, koja za posljedicu ima slabljenje obje strane zbog odsustva investicija od (kako stručnjaci procjenjuju snagu INA-e) 1 posto BDP-a. Valja se zapitati jesu li ti političari kontinuiteta krivi što je Hrvatska osma najgora ekonomija u oporavku od krize jer BDP nam je još uvijek 11 posto niži nego li je bio u pretkriznoj 2008. godini?
Čini se kako je političarima kontinuiteta, interesnim skupinama, lobistima koji stoje porezne obveznike 11 milijuna kuna i odvjetničkim tvrtkama koje porezne obveznike stoje desetke milijuna dolara, nacionalni interes koji zastupaju samo je paravan za vlastite interese. Dok napadaju kao nemoralne ljude koji imaju posve legalne ugovore s kompanijama koje u Hrvatskoj nisu zabranjene (dapače, u RH imaju u vlasništvu ili suvlasništvu najmanje tri tvrtke, plaćaju porez čime financiraju one koji ih napadaju) takvi “igrači” bez valjana pravnog legitimiteta traže kupce za kompaniju koja je od nacionalnog interesa, javljaju odvjetnički i veleposlanički krugovi ovih dana.
Naposljetku, valja se zapitati je li ova zemlja doista prepuna ljudi koji su je spremni zapaliti za nekoliko tisuća eura ili nekoliko postotaka političke podrške? Jer dok pune naslovnice inatom koji obezvrjeđuje INA-u, pripremaju studiju o privatizaciji energetske infrastrukture. Nacionalni interes? Ma kaj got!
