Je li liberalno ludilo napalo Hrvatsku?

Sve je počelo s opetovanim napadima na ministra kulture koji se jasno ogradio od svoje prošlosti, a svojim postupanjima pokazuje, od svih ministara do sad, najveći reformski duh. Ukinuo je vijeće za koje je bila javna tajna da neracionalno i krajnje pristrano dodjeljuje milijune kuna udrugama, neprofitnim medijima, u čijim su upravnim tijelima sjedili sami članovi povjerenstva.

Tada se proveo linč – išlo se do te mjere da se zbog davnih postupaka jednog čovjeka cijelu Vladu prozvalo ustašofilnom, a većinu u Saboru fašističkom većinom.  Nastavilo se ovih dana s još manje utemeljenim napadima na ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Čovjeka koji je do sada bio dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci. Sama ta poredba pojmova, filozof i Rijeka bi kod prosječnog Hrvata značila da čovjek sigurno nije u HDZ-u. Nadasve, ovdje je riječ o čovjeku koji je na posljednjim lokalnim izborima na listi Laburista ušao u gradsku skupštinu Grada Rijeke te je nakon odlaska iz te stranke i dolaska u HDZ vratio Laburistima mandat. Nije pobjegao sa svojim mandatom iako je imao puno političko pravo na to, ali čovjek je očito imao moralnu rezervu prema takvom postupanju.

Malo je jadno da se takvog čovjeka poziva na ostavku zbog rečenice koja u suštini kaže da znanost još nije sa sigurnošću isključila utjecaj Boga kao tvorca i dizajnera svega što danas poznajemo. Čovjek je definitivno u pravu, samo se zapitajte što je bilo prije Velikog praska. Ako ne znate odgovoriti sa sigurnošću, onda budite uvjereni da je teza ministra sasvim utemeljena.  Iako je ovo moje pisanje laiciziranje teme, bojim se da su je pojedini tzv. liberalni mediji toliko napuhali i toliko nelogično tumačili da se prosječan Hrvat bez visokog obrazovanja morao zapitati koji su pravi motivi autorova napada na ministra.

Hrvatskoj je potrebno više medijske slobode i više medijskog profesionalizma upravo kako bi se prokazalo ovakvo neprofesionalno novinarstvo te kako bi se mediji riješili nekvalitetnih novinara. Ovo se jedino može postići konkurencijom medija na slobodnom tržištu, a ne državnim financiranjem tzv. neovisnih medija na kojima redom pišu članovi stranaka jednog političkog bloka. Što je to neovisno na Mufu, H-alteru i Autografu?

Moramo prozvati “liberalno/zadrto” promišljanje gdje je u pravu samo onaj koji misli da misli progresivno, a ustvari samo negira sve što je do sada postojalo jer, eto, njemu se to ne sviđa. Kao osoba koja sebe smatra baštinikom tradicionalnih Hrvatskih društvenih vrijednosti, imam potrebu iznositi svoj stav koji je kontinuirano oprečan velikoj većini piskaranja na portalima poput već spomenutih, ali i tzv. mainstream portala kao Index.hr i Jutarnji.hr. Ne govorim da na svim ovim portalima nema dobrih i stručnih novinara, već da je opća percepcija o njima takva da su liberalno “obojeni”.

Ne bi imao ništa protiv njihove pristranosti kada bi se oni javno deklarirali kao pristrani, a ne nas obmanjivali da su objektivni. Ne smatram se objektivnim, čak u potpisu teksta stoji “politički aktivist” što znači da uvijek možete upisati moje ime u npr. Facebook i pogledati kojoj političkoj agendi pripada dok se nitko od prozvanih ne usudi priznati sebi, pa onda i čitateljima koje je “boje”.

Nemam straha ni strepnje da će mi iznošenje mojih političkih stavova naškoditi u životu, niti očekujem ikakav benefit od njih. Mislim da bi bilo bolje da se ljudi iskreno predstavljaju, pa tako i pisci i cijeli mediji.

Autor teksta je Pavao Škoko Gavranović, student prava i politički aktivist

You may also like