Je li Hrvatska preuzela ključnu poziciju u NATO-u?

Nakon prisezanja Donalda J. Trumpa za četrdeset i petog američkog predsjednika nije započela nova era. Malo su predramatično njegovu prisegu prenijeli neki domaći tiskani mediji. Ono što se dogodilo je kraj osma godina duge politike SAD-a koja se na vanjskopolitičkom planu može sažeti kao ‘dronovski intervencionizam’.

Piše: Pavao Škoko Gavranović

Dosadašnji predsjednik Barack Obama bacio je na desetke tisuća bombi po svijetu, to je učinio usprkos činjenici da je dobitnik Nobelove nagrade za mir. U svojim intervencijama Barack Obama nije koristio klasičnu ratnu taktiku. Nije bilo velikih vojnih kontingenata ili preširokih koalicija koje su izvodile invazije drugih država. Sve se svelo na bombardiranje upitne efikasnosti i pomicanje već razmještenih snaga duž granica NATO saveza.

Ovakvoj vanjskoj politici skoro sigurno je odzvonilo dolaskom Trumpa na vlast. Ne samo da je nazvao takvu taktiku neučinkovitom, nego je misao proširio točnim tezama kako članice NATO-a ne ispunjavaju svoje obveze u pogledu investiranja u vlastitu obranu. Hrvatska ovdje nije iznimka. Čak smo i prije krize imali nedostatna izdvajanja za vojsku i vlastitu obranu. Nakon dugog niza godina taj se trend značajno okrenuo. U ovogodišnjem proračunu izdvajanja za Ministarstvo obrane su povećana za 9,1% te sada iznose približno 4,16 milijardi kuna. S ovime smo još ispod 2% udjela u BDP-u koliko izdvajaju Sjedinjene američke države.

S najavom kako SAD više neće voditi intervencionističku vanjsku politiku, kako neće sudjelovati u otvaranju novih bojišta u svijetu Trump je vrlo jasno pokazao kako ne kani koristiti NATO kao produženi ruku američke vanjske politike. Htjeli to priznati ili ne, činjenica je da se NATO prečesto koristio upravo kao dodatno sredstvo uspostavljanja američke kontrole na određenom području. Ne kanim ulaziti u raspravu oko pozitivnog ili negativnog učinka takve odluke, ali SAD će sigurno umanjiti svoj utjecaj u NATO-u.

Takva odluka otvara novi prostor za sve članice NATO saveza koje se žele repozicioniraju unutar njegove strukture. Hrvatska u svojoj kratkoj suverenoj povijesti još nije imala ovakvu priliku da osnaži svoj glas u NATO-u. Možda je pretenciozno reći ‘Hrvatska je preuzela ključnu poziciju u NATO-u’, držim kako bi na to trebao biti cilj. Jer jedino s visokim i odvažnim ciljevima dolazimo u poziciju da ih i ostvarimo.

You may also like

0 comments