Javni sektor nije porezni obveznik – oni troše porezni novac, opravdano ili ne

U novom izljevu bijesa u otvorenom pismu premijeru, čelnik sindikata javnog sektora Vilim Ribić pokazuje koliko je ogorčen činjenicom da u Hrvatskoj postoje pojedinci koji se zalažu za tržišno gospodarstvo (takvi su, naravno, u manjini – zato i jesmo ovakva kvazi-socijalistička zabit koja ima tu sreću da je stanovnicima kapitalističkih zemalja zanimljiva turistička destinacija, pa tako još uvijek preživljavamo), kao što postoje udruge koje se usuđuju zagovarati smanjenje razmjera nasilne otimačine zarade hrvatskih građana.

Drug Ribić u svojim stavovima uopće nije usamljen, a njegove ekonomske ideje u hrvatskom kontekstu uopće nisu radikalne ni kontroverzne, već je kod nas to zapravo mainstream, što se jasno očituje u sve većem zaostajanju hrvatskog gospodarstva za ostalim tranzicijskim zemljama. Međutim, na sve to smo već navikli i sve je to bilo očekivno. Ono što je posebno zanimljivo u ovom zadnjem ispadu predsjednika Matice hrvatskih sindikata usmjerenom protiv Udruge poreznih obveznika je njegovo svrstavanje zaposlenika javnog sektora u porezne obveznike pri čemu on ne vidi razliku u njihovom “plaćanju poreza” u odnosu na zaposlenike u privatnom sektoru.

Zaposlenici u javnom sektoru nisu porezni obveznici u ozbiljnom smislu tog pojma, već prije svega porezni konzumenti. Njihovo plaćanje poreza je čisto računovodstveni trik, prelijevanje iz šupljeg u prazno, jer sav njihov bruto dohodak dolazi od novca oduzetog privatnom sektoru. To ne znači da nitko od zaposlenika u javnom sektoru ne stvara nikakve nove vrijednosti, niti da nitko od njih ne bi opstao na slobodnom tržištu, ali danas oni jednostavno ne plaćaju poreze, osim u vrlo figurativnom smislu, i nemaju ni približno jednak interes da se državni nameti smanje kao što imaju zaposlenici, poslodavci i investitori iz privatnog sektora. Dapače, često je u njihovom izravnom interesu da se porezi povećaju.

Kada zbog povećanja poreza poraste trošak poslovanja i zapošljavanja i smanji se profitabilnost poduzeća, zaposlenici u privatnom sektoru lako ostaju bez posla ili im se plaće smanjuju, poduzetnici i obrtnici zatvaraju svoje biznise, dok se sve manje otvara novih, veće kompanije sele u inozemstvo, strani investitori nas još više izbjegavaju i time radni narod ima samo još manje prilika na raspolaganju. U javnom sektoru, kod poreznih konzumenata, stvari su ipak poprilično drukčije.

Tekst je objavljen na blogu Tko je John Galt

You may also like

0 comments