Nacionalni odbor HDZ-a donio je ovih dana odluku o raspisivanju unutarstranačkih izbora na kojima: “Po prvi će puta od utemeljenja Hrvatske demokratske zajednice Predsjednika izravno birati baš svi članovi čime je ispunjeno obećanje koje sam dao kada sam prije četiri godine prvi puta izabran za predsjednika.”
Ovakav sustav ima i SDP, druga po veličini politička opcija u Hrvatskoj. Kod njih, kao i u HDZ-u, od svakog kandidata za predsjednika očekuje se da skupi barem pet tisuća potpisa za vlastiti kandidaturu. U SDP-u je Zoran Milanović skupio preko deset tisuća potpisa, a Zlatko Komadina preko pet tisuća potpisa, tako da nijedan kvalitetan kandidat u HDZ-u, koji je veća stranka, ne bi smio imati problem sa skupljanjem potrebnog broja potpisa. Ovakva odluka u HDZ-u, koji je do sada imao delegatski sustav biranja predsjednika, smatra se dodatnom demokratizacijom stranke. Sigurno davanje prava glasa doprinosi koheziji stranke oko predsjednika, ali tu nema govora o većoj ili manjoj demokraciji.
Što je u stvari delegatski sustav?
Kao što biramo svoje predstavnike u Hrvatski Sabor tako i stranke, odnosno stranačko članstvo, bira svoje predstavnike. U slučaju opće skupštine HDZ-a govorimo o oko 2200 delegata Općeg Sabora, koliko ih je bilo 2012. godine, od kojih se 900 biralo po županijama, 574 po gradovima, 300 je predstavnika Mladeži HDZ-a, 70 ih dolazi iz Zajednice žena ‘Katarina Zrinski’ i 45 iz redova utemeljitelja. Oko 200 izaslanika koji su ušli po funkciji su članovi Predsjedništva, saborski zastupnici te članovi Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora. Odnosno, većina delegata birana je od članica i članova stranke kroz niz unutarnjih zajednica koje sve zajedno djeluju unutar glavne stranačke strukture. Ovdje treba dodati kako je HDZ od prošlih unutarstranačkih izbora dodao još tri zajednice – branitelja, akademsku i zajednicu poduzetnika te će vlo vjerojatno i te zajednice imati svoje kvote.
Kod SDP-a se nakon izbora po ograncima saziva Konvencija u kojoj se okupljaju izabrani predstavnici stranačkog tijela. Njih oko 2300 bira sva tijela stranke, osim predsjednika. U SDP-u se delegati biraju po svim organizacijskim razinama u stranci te se na taj način zadovoljava pretpostavka predstavništva ukupnog stranačkog tijela. Demokracija ima niz alata kojima se ostvaruje, a pravo glasa je samo jedno od njih. U slučaju SDP-a obvezno je podmiri članarinu, bili samo član ili pak dužnosnik, kako bi se ostvarilo pravo kandidiranja, dok je pravo glasa dostupno svima. U HDZ-u pak ne postoji takvo pravilo te svi mogu birati i biti birani.
Budući da se predsjednike obje stranke bira na općim izborima, delegatski sustav koji će se na ovim unutarstranačkim izborima primjenjivati u SDP-u i u HDZ-u nije alat koji bi umanjivao pravo glasa. Ono se ostvaruje, ali posredno.
Jedino pitanje koje ostaje otvoreno je tajming izbora za ‘šefa’ jer ako su izbori za predsjednika stranke prije izbora na kojima se biraju ostala stranačka tijela, jasno je da će svi oni koji su svoj glas dali poraženom kandidatu za predsjednika biti demotivirani. U tom trenutku umanjuje se snaga delegatske skupštine. Stavljanje izbora za predsjednika stranke nakon Konvencije ili Općeg Sabora moglo bi biti jednako pogubno jer bi se novoizabrani predsjednik stranke mogao suočiti s podmetanjima biranih stranačkih dužnosnika kojima on ne bi bio po volji. Držim da bi bilo najbolje kada bi se izbori za predsjednika i skupštine stranaka održavali na isti dan.
Autor teksta je Pavao Škoko Gavranović.
