Izbio sukob zelenih i vjetroindustrije, evo zašto

Pomalo je ironično da uz razne druge interesne skupine developeri vjetroelektrana u Hrvatskoj povremeno moraju ukrstiti koplja i sa zelenim udrugama.

Piše: Ivan Szekeres/Linkedin 

Iako se zeleni nominalno ne protive izgradnji obnovljivih izvora energije, pojedine zelene udruge u Hrvatskoj dižu tužbe kojima direktno osporavaju ocjene utjecaja vjetroelektrana na okoliš i ekološku mrežu. Takve tužbe imaju direktne posljedice na investicijski ciklus čega predstavnici tih udruga očito nisu u potpunosti svjesni.

Sredinom ovog tjedna sudjelovao sam na predavanju udruge BIOM pod naslovom “Smetaju li zelenima vjetreoelektrane?”. Na njemu su se okupili predstavnici udruge, studenti biologije, predstavnici ovlaštenih izrađivača studija utjecaja na okoliš te developeri i predstavnici investitora u vjetroelektrane, uključujući i predstavnike udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske. Cilj predavanja bio je razjasniti postupak ocjene utjecaja izgradnje vjetroelektrana na okoliš i ekološku mrežu uz pojašnjenje razloga zašto udruga BIOM diže tužbe protiv nadležnog ministarstva kad su u pitanju vjetroelektrane. Predavanje je proteklo s mnogo upadica oko točnosti podataka koje je udruga iznosila, ali i stručnosti i uloge same udruge u čitavom tom procesu, no u konačnici su ipak prevadali pozivi na međusobni dijalog.

Predstavnici udruge nastojali su otkloniti sliku koja je stvorena u javnosti o tome da su oni protivnici izgradnje vjetroelektrana. Pri tome treba uzeti u obzir da se ipak protive gradnji vjetroelektrana na područjima gdje vjetroelektrane, po njihovu mišljenju mogu ugroziti opstanak ptica i šišmiša s posebnim naglaskom na staništa surog orla. Ta se obitavališta, međutim, u Hrvatskoj dobrim dijelom preklapaju s područjima koja su interesantna za izgradnju ili na kojima su već izgrađene vjetroelektrane. Zaključak udruge je da bi se boljim prostornim planiranjem u potpunosti riješio taj problem, no realno gledano do rješenja ne može doći bez otvorenog i iskrenog dijaloga dviju suprotstavljenih strana.

Jedna od zanimljivosti koju sam uočio na predavanju je činjenica da se predstavnici udruge nastoje postaviti kao da se njihove tužbe isključivo usredotočene protiv nadležnog ministarstva i nisu usmjerene protiv investicija u vjetroelektrane. Prema njihovim riječima, tužbe su isključivo način kojim nastoje ukazati na pogreške u procesu ocjene utjecaja na okoliš i ekološku mrežu. Treba razumijeti da svi proceduralni problemi uključujući i dizanje tužbi, odbijaju krajnje investitore, zbog čega developeri mogu imaju problema sa zatvaranjem financiranja za dovršetak investicijskog ciklusa. Osim toga, medijska pažnja koju izazivaju tužbe dodatno pogoršava već ionako narušenu sliku o vjetroelektranama koju pojedini mediji stvaraju u javnosti.

Realno gledano, takva neupućenost i uski pogledi na problematiku u smislu “nas zanimaju samo ptice” direktno udaljuju dvije strane i ne pridonose ostvarenju međusobnog dijaloga. Ipak, u neformalnoj komunikaciji s pojedinim članovima udruge nakon predavanja ustanovio sam da pojedini članovi doista razumiju širi kontekst i probleme koje uzrokoju te tužbe te su pokazali interes da se predloženi dijalog stvarno i pokrene.

Baš kao što ni svi zeleni nisu uniformni u svojim stavovima, pokazalo se da ni sami developeri i predstavnici investitora nisu uvijek otvoreni i spremni razumijeti drugu stranu. Dok su neki od predstavnika ušli u direktnu konfrontaciju ili indirektno propitivanje stručnosti udruge, drugi su pokazali iskren interes za motive i problematiku koja muči drugu stranu. Potrebno je razumijeti da zelenima ptice nisu “samo ptice” i da u situaciji kada na području Hrvatske živi tek dvoznamenkasti broj surih orlova svaka jedinka postaje važna. Naime, jednako kao što ne želite navući bijes ljubitelja pasa ili mačaka govoreći da je pas “samo pas” ili da je mačka “samo mačka”, tako morate razumijeti da stradavanje ptica nekome doista može predstavljati ozbiljan problem.

Druga stvar koja me pomalo razočarava jest da su neki od predstavnika obnovljivaca u međuveremenu zaboravili kako je to kada “stručna javnost” ne razumije tvoje argumente. Dok obnovljivi izvori energije nisu bili u žarištu interesa javnosti i oni su bili meta sveznajućih “energetskih stručnjaka” koji su ih nazivali “alternativnim izvorima” i uporno tvrdili da su skupi, neracionalni i nikada neće proizvoditi značajan udio energije. Petnaestak godina poslije, neki od nas na sličan način ne vide dalje od lopatica vjetroagregata i teško mogu prihvatiti da vjetroelektrane imaju oblike djelovanja na okoliš koji zabrinjavaju određene interesne skupine. Dok ne dođe do obostranog uvažavanja, obje će strane uporno vrtjeti svaka svoju priču, a te će priče i dalje ostati suprotstavljene.

Sudeći prema reakcijama nakon predavanja čini se da obje strane imaju volju stupiti u dijalog i naći način da barem djelomično pomire svoje razlike i djeluju zajednički prema nadležnom ministarstvu, kao i prema ovlaštenim izrađivačima studija utjecaja na okoliš i ekološku mrežu. Poznavajući situaciju u kojoj se nalazi naše sudstvo i trajanje procesa, posljedice koje podignute tužbe mogu imati na odlučnost investitora, kao i dosadašnji odnos broja dobivenih i izgubljenih tužbi, smatram da je dijalog između dviju strana više nego nužan i da bi za obje strane mogao biti koristan.

Preostaje nam jedino vidjeti hoće li do tog dijaloga doista i doći.

Izvor: https://www.linkedin.com/pulse/trn-u-oku-kako-su-se-zeleni-i-vjetroelektrane-na%C5%A1li-na-ivan-szekeres/

You may also like

0 comments