Komentar Ivana Brodića
Slovenski list Finance objavio je kako su stigle konkretne ponude za preuzimanje dvadeset postotnog udjela na slovenskom tržištu, koji sada drži austrijski OMV, a koji je još početkom godine najavio prodati. U igri su, prema slovenskom listu PKN Orlen, Socar, MOL, ali i grčki Coral, koji je kupnjom Apiosa, ove godine, na hrvatsko tržište doveo brand moćne nizozemske kompanije Shell. Prema tom listu cijena preuzimanja trebala bi biti između 250 i 360 milijuna eura.
Početkom godine na stranicama ovog portala donijeli smo vijest, potvrđenu iz dva neovisna izvora, kako je najozbiljniji kandidat za preuzimanje OMV-ova slovenskog poslovanja mađarski MOL, koji u toj zemlji drži pedesetak benzinskih crpki. Prema nekim informacijama, već se obavljalo dubinsko snimanje.
Međutim, još prije nekoliko tjedana je jedan tjednik insinuirao kako bi se transakcija za kupnju OMV-ova poslovanja u Sloveniji trebala odigrati preko hrvatske naftne kompanije, u sastavu MOL grupe, INA-e. Ne samo radi toga što je INA-i obećano prilikom ulaska MOL-a u tu kompaniju kako će se njen brand razvijati na području bivše Jugoslavije, što u Sloveniji i Srbiji nije slučaj, nego i zbog drugih čimbenika.
Nekoliko portala u Hrvatskoj danas piše o tim činjenicama. Naime, povijest dobre suradnje INA-e i OMV-a daje nam naslutiti kako raniji ugovori, poglavito suvlasništvo u kompaniji OMV Istrabenz, našoj kompaniji daje pravo prvokupa OMV-ova poslovanja u Sloveniji.
“OMV je na slovensko tržište ušao 1992. godine, kada je osnovao tvrtku OMV Istrabenz, zajedno s Istrabenzom i INA-om, da bi 2004. preuzeo od INA-e preostalih 50% udjela u tvrtki. No, ono što je zanimljivo u tvrtki OMV Slovenija d.o.o. je da je hrvatska INA Industrija nafte d.o.o. udjeličar u tvrtki, i to sa 7,75% udjela, dok preostali dio drži OMV Downstream, koji sada prodaje 92,25% udjela. To se vidi i u sudskom registru tvrtke”, piše autor teksta na portalu energetika- net.
U telefonskom razgovoru s izvorom iz INA-e autor ovih redaka je pokušao provjeriti priču, ali iz kompanije poručuju kako ne žele komentirati tržišne glasine i kako niti do sada to nisu činili. Slično su iz OMV-a komentirali na upit portala Energetika-net. Bila to koincidencija ili ne, gdje ima dima ima i vatre.
A kako je tome tako potvrđuju Energypressu još nekoliko izvora. Neovisno o izvorima iz kompanije, nekoliko bivši decision makera, iz INA-e i hrvatskog energetskog sektora, spomenute informacije smatraju izglednima. Smatraju kako ugovori iz prošlosti INA-i daju mogućnost u ovom slučaju povećati svoj vlasnički udio i kako kompanija ima pravo prvokupa.
Kupila 120 crpki INA, koja sada u Sloveniji ima šest crpki, ili MOL- koji ih ima 53, akvizicija bi značila kako bi grupa povećala svoj udio na 30 posto. Uklapalo bi se to i u strategiju kompanija koja do kraja 2030. godine želi povećati broj svojih crpki u Europi s dvije tisuće za dodatnih tri stotine.
U prilog im ide i nalaz regulatora u Poljskoj koji je PKN Orlenu naložio prodati većinu crpki kompanije Lotus, zbog pretjerane koncentracije, a koje želi kupiti mađarska kompanija, potvrdili su Energypressu prije nekoliko mjeseci izvori iz MOL Grupe. Uostalom to se uklapa u njihovu strategiju povećanja novčanog tijeka i EBIDTDA-e tijekom sljedećih nekoliko godina.
Nije tajna kako je INA-ina strategija širenja pod pritiskom vlasničkih odnosa u kompaniji, ali transakcija kojom bi se INA prvi puta širila, nakon preuzimanja MOL-ovih udjela u Energopetrolu, imala bi smisla i u vidu investicije u rafineriju Rijeka. Budući Slovenija nema rafineriju, opskrba iz Rijeke, grupe koja bi potencijalno držala trećinu slovenskog tržišta, imala bi smisla. A možda i ubrzala investiciju.
