Smanjenje broja kandidacijskih listi za parlamentarne izbore, ‘prati’ i manji broj kandidata za 12., ‘manjinsku’ izbornu jedinicu, prije osam godina bilo ih je 72, prije četiri 56, a ove 41 kandidat.
Takvom trendu ne čudi se Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine i odličan poznavatelj manjinskih prilika. Takav je trend prisutan i u drugim tranzicijskim zemljama, na određenom stupnju demokratskog i političkog razvoja i u manjinskom se korpusu počinje shvaćati da je predstavljanje neke političke stranke, manjinske udruge ili birača odgovornost, da sa sobom donosi izloženost javnosti, tumači Tolnauer.
Manjinski su zastupnici, tvrdi, više izloženi, javnost na njih drugačije gleda, posebno kad se problematizira hoće li ti zastupnici odlučivati o nekoj budućoj vlasti. Tolnauer bitnim drži da se shvatilo da su manjinski zastupnici u parlamentu doseg hrvatskog društva, te da su ušli u javni politički život.
U 12., posebnoj izbornoj jednici pripadnici nacionalnih manjina biraju osam saborskih zastupnika, najmanje jednog, najviše tri kandidata predlaže srpska manjina, po jednog mađarska i talijanska, češka i slovačka zajedno predlažu jednoga kandidata, a po jednog zajednički albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska manjina, odnosno zajedno njih 12 (austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska).
Najviše kandidata, 12, predloženo je za jednog zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, slovenske i makedonske manjine, najmanje, po dva, za zastupnika mađarske te zajedničkog zastupnika češke i slovačke manjine.
