I Njemačka pristala na smanjenje ovisnosti o ruskom plinu?

Dvije male luke na rijeci Elbe natječu se za izgradnju prvog njemačkog LNG terminala za uvoz prirodnog plina.
Gradovi Stade i Brunsbuettel nalaze se na suprotnim obalama rijeke prije ulaza u Sjeverno more i bore se s vremenom za državna sredstva koja iznose stotine milijuna eura. Vlada bi sljedeće godine mogla objaviti pobjednika i time smanjiti pritisak SAD-a da se uvozi njihov plin iz škriljaca a ne plin iz Rusije.

Razmatraju se i druga mjesta za terminal, poput grada Wilhelmshavena, oko 90 km zapadno od Stadea, kojeg planira izgraditi njemačka tvrtka Uniper SE. Uz to, ruski Novatek i belgijski Fluxys SA planiraju terminal srednjih kapaciteta u luci Rostock. Razlog gradnje terminala je zato što je opskrba Njemačke plinom iz ostatka Europe sve manja, zbog čega je Rusija postala primarni izvor goriva za grijanje, industriju i elektrane. Tako je uvoz plina iz Rusije činio 45 posto ukupnog uvoza u Njemačku u 2017. godini, što je porast od gotovo 4 postotna boda u odnosu na prethodnu godinu. Također, Njemačka želi veći udio brodova koji će biti pogonjeni LNG-jom, zbog čega treba u što kraćem roku LNG kapacitete, uzimajući u obzir da će se od 2020. godine koristiti čišća goriva, s manjim udjelom sumpora, prema novim ekološkim pravilima koje je propisala Međunarodna pomorska organizacija.

U gradu Stadeu planira se izgraditi terminal koji će s vremenom moći pokriti čak 15% od ukupnog uvoza plina u Njemačku. Terminal je sufinanciran od strane konzorcija LNG-ja, kojeg čine austrijska Macquarie Group Ltd. i kineska tvrtka China Harbour Engineering Co., a projekt će koštati čak 500 milijuna EUR. S druge strane rijeke projekt vode nizozemske plinske tvrtke NV Nederlandse Gasunie i Vopak LNG Holding BV te njemačka tvrtka Oiltanking GmbH, grupa pod nazivom ‘German LNG Terminal’. Grupa je prošlog mjeseca potpisala ugovor s tvrtkom RWE AG kojim se garantira pristup predviđenom godišnjem kapacitetu terminala od 5 milijardi m3, u odnosu s planiranim kapacitetima terminala u Stadeu od 8 mlrd. m3.

Osim RWE-a tvrtke su u pregovorima i s drugim zainteresiranim strankama, a krajnja investicijska odluka predviđena je za kraj 2019. godine (terminal bi počeo s radom do kraja 2022. godine). Vlasnici terminala u Stadeu traže dugoročne ugovore o opskrbi s američkim izvoznicima LNG-ja, no također se gleda i na druge zemlje, poput Katara, objavio je Rig Zone.

Uvoz ukapljenog prirodnog plina u 28 zemalja Europske unije raste već treću godinu zaredom, no i dalje je ispod razine iz 2011. godine. U 2017. uvoz LNG-a u europske zemlje činio je 13 posto ukupnog globalnog uvoza. Trenutno 13 zemalja uvozi ukapljeni prirodni plin, koji je lani zadovoljio 11 posto potreba za plinom. Domaća proizvodnja plina u europskim zemaljama, a dvije trećine čine izvori u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj kontinuirano pada i u 2017. zadovoljila je tek 25 posto europskih potreba za plinom. Silazni trend u proizvodnji će se nastaviti zbog opadajućih rezervi odnosno starosti polja. Uvoz plina plinovodima raste, posebno iz Rusije i Norveške – Rusija je tako zadovoljila 35 posto europskih potreba, a Norveška 24 posto. U prvih šest mjeseci uvoz iz Rusije porastao je 8 posto u odnosu na isti period lani, pokazuje analiza IEA.

You may also like

0 comments