Horvat o dogovoru oko plinskog posla i o Uljaniku

Gost Intervjua tjedna TNT-a na N1 bio je ministar gospodarstva Darko Horvat.
Pojavili su se ovih dana napisi da strateški partner i Uprava predlažu nacionalizaciju brodogradilišta?

“U ovih nekoliko dana pratio sam intervjue strateškog partnera koji je u ovom trenutku odabran od strane Uprave i nigdje se nije spominjala riječ nacionalizacija. Meni se dogodilo, prvi put nakon dugo vremena, da strateški partner i Uprava dođu u Ministarstvo na sastanak s konsenzusom. Koliko god taj konsenzus bio loš za državu i za Ministarstvo neprihvatljiv, ali ipak se dogodio. U nekoliko proteklih tjedana imali smo konfuznu situaciju u kojoj Uprava zagovarala jedan model, a strateški partner drugi. Zadnja inačica programa svodi se na činjenicu da u ovom trenutku Uljanik kao trgovačko društvo ne može iznaći financijska sredstva da bi na bilo kojin način dao financijski doprinos, a prema riječima Končara, odabrani strateški partner nije u stanju ili nema želje financijski pratiti model restrukturiranja. Jedini tko u ovom trenutku, prema njihovim informacija, može sprovesti restrukturiranje je država s oko 800 milijuna kuna, a nakon 5 do 7 godina Uljanik bi, zajedno sa strateškim partnerom, polobicu doprinosa vratio. Država u takav model neće ulaziti. On u ovom trenutku nije prihvatljiv niti teoretski za Europsku komisiju i samo su špekulacije da se vodi korespondencija da se EK nagovora da to odobri.”

Tko to govori?

“Ja čitam medijske napise koji daju izjave raznih dionika u ovom procesu. Mi smo u proteklih nekoliko dana decidirano jasno rekli da je za nas ovakav model restrukturiranja neprihvatljiv. Za Europsku komisiju također.”

Postoji li definitivni plan restrukturiranja ili su sve samo koncepti?

“Mi smo do sada imali, do 13. 7., do trenutka kada smo se odlučili jedan od tih koncepata poslati u Bruxelles imali tri inačice. Dvije koje su odbijene i treća koja nam je, mogu s punim pravom reći i zbog vremenskog cajtnota, uvjetovala da se mi 13. 7. odlučimo jedan od tih koncepata, koji bio zaokružen i matematički relativno korektan, poslati u Bruxelles. Nakon što je 13. 7. prvi otišao na verifikaciju stiglo je 50-ak raznoraznih upitan na koje je odgovarala Uprava uljanika zajedno sa strateškim partnerom koji su bili dionici izrade takvog programa. Nakon toga došlo je do smjene Uprave, nova je donijela novo razmišljanje i došlo se do interesantnog prijedloga koji je bio matematički korektan. Ja se usuđujem reći da je bilo strateškog partnera koji je to bio u stanju financijski podržati, čak bi i za državu bilo prihvatljivo. Nakon što smo takvu inačicu analizirali u Ministarstvo je došla informacija od strateškog partnera da se s tom analizom prekin jer partner u nju neće ući. Prema zandnjoj informaciji strateškog partnera on u ovom trenutku financijski nije spreman pratiti restrukturiranje, već je spreman ući u korištenje tzv. kompenzacijskih mjera te nakon 5, 7 godina pola novca vratiti u proračun. Mislim da takav koncept u EK proći ne može i mislim da je neprihvatljivo da država, nakon što je platila sva ona jamstva plati još.

Za budućnost je očito bitan pronalazak pravog strateškog partnero. Danko Končar očito nije. Zašto toliko strpljenja s njim?

“Gospodina Končara ili Kermas energiju nije odabrala država. Kada se birao strateški partner u jednom transparentnom javnom nadmetanju odabrana je ponuda Kermas energije. Podignut je kredit uz državno jasmtvo od 96 milijuna eura koji je trebao osigurati izradu kvalitetnog programa i jedan konsenzus strateškog partnera i države oko modaliteta restrukturiranja. Nažalost, u ovih 11 mjeseci onakva inačica, koja bi zadovoljila Upravu, strateškog partnera i državu, al i Komisiju, jednostavno nije došla. Državaj je došla plativši gotovo cijelu ovu godinu, ne samo plaće, već i dio dobavljača.”

Ipak, i dalje nema rješenja na vidiku, barem ne tako skoro.

“Konstatacija da taj proces dugo traje je potpuno točna. S druge strane, meni se koliko čujem kroz medije od sindikata šalju poruke i proziva me se zbog čega sam se ja uključio u razgovore s potencijalnim partnerima i traženje istih. Ja bih bio najsretniji u ovom trenutku da je Uprava odradila posao, da ima rješenje, da ima partnera koji ima novac. Ja razgovaramo s menadžmentom i novim šefom Uprave u želji i namjeri da se ovaj proces što brže definira i što brže nađe partner koji je spreman financijski sudjelovati.”

Koji su to rokovi?

“Otprilike unutar pet tjedana. Ali se s time se mora složiti Uprava. Ako ona misli da s partenom kojeg je odabrala ne može sprovesti kvalitetno restrukturiranje, na njoj je da donese novu odluku. Dok to netko ne napravi, nama su vezane ruke. Država ne da više ne može, nego ne smije.”

Koja je budućnost? Je li Hrvatskoj brodogradnja strateška grana? Bilo je prijedloga da se Uljaniku pristupi kao Agrokoru?

“Velika je razlika između onoga što se događalo unutar Agrokora i onoga što se događa u Uljaniku. Ako se samo vratimo na model temeljem kojeg se radio jedan sanacijski postupak u najvećem gospodarskom subjektu u RH kad je pao u nesolventnu situaciju i kad je prijetio bankrot, došlo je do promptne odluke Vlade i Sabora, stvoren je zakonodavni okvir unutar kojeg je izvanredna uprava, ali temeljem redovnih prihoda te kompanije, mogla raditi sanacijski postupak. Uljanik Grupa nema svoje redovne prihode. Jedini prihodi unutar ove godine su injekcije države.”

U Petrokemiju je ušla INA, čiji je pak vlasnik MOL. S Mađarima nas čeka arbitraža u Washingtonu. Neki spominju da bi ona, ako je izgubimo, mogla biti veliki udar na državni proračun?

“U ovom trenutku neću ulaziti u resor kolege Ćorića. On je u tim, usudit ću se reći, intenzivnim naporima odabira strateških konzultanata koji će ići u dubinsko snimanje i reći koliko INA vrijedi, donijet će na stol relevantnu činjenicu da bi se mogao prejudicirati prvi korak – današnja vrijednost INA-e. Paralelno s tim imamo arbitražu. Jednu smo izgubili, prijeti druga. Ako se s mađarskom stranom ne postigne dogovor, siguran sam da će biti veliki pritisak na proračun.”

Želite reći da se ipak možemo dogovoriti s Mađarima oko arbitraže?

“Zbog čega su se arbitraže dogodile? Nesuglasice dva partnera. Zašto se za istim stolom da nesuglasica ne bi mogla raščistiti. Arbitražni postupak traje, vještačenja traju. Hoće li završiti pozitivno za jednog ili drugog, vidje ćemo, siguran sam, unutar godinu dana. Kakve posljedice mogu biti… Ono što ja razumijem, iznosi će biti oko nekoliko milijardi.”

Sjelo se već za stol s MOL-om, nije se uspjelo dogovoriti. Zašto bi oni odustali od arbitraže ako su sigurni da će je dobiti?

“Nemojmo zaboraviti da u ovom trneutku radimo na na tri, četiri projketa koji su u intereisma ne samo Hrvatske i Mađarske, nego i okruženja. Govorim tu i o LNG terminalu.”

Orban je rekao da plin lagano odlazi u prošlost. Nekako vas je skinuo s dnevnog reda.

“Ne bih se složio s vašom konstatacijom, ja pomno iščitavam novinske napise. To što je novinar napisao, ne znači da je Orban rekao. Orban je jasno dao do znanja da ako je LNG nekonkurentan i skuplji od prirodnog plina, teško je kupca zainteresirati. Zato model koji se osmišljava, ako uspijemo u cijenovnoj kategoriji, da na granici bude za jednu lipu jeftiniji od prirodnog plina, sve će se promijeniti. LNG u ovom trenutku ne treba samo Hrvatskoj. Znate tko je u ovom trenutku najzainteresiraniji da se LNG dogodi? Europska komisija. Pa nije bezveze dalo novac. Uspijemo li stvoriti taj energent konkurentnim, tržište će ga htjeti.”, rekao je Darko Horvat za N1.

You may also like