Novi europski program – analiza
Prošli tjedan Europska unija (EU) pokrenula je program zajedničke kupnje plina s ciljem osiguranja opskrbe prije zime i izbjegavanja ponavljanja prošlogodišnjih rekordno visokih cijena.
Rusija, koja je dosad bila najveći europski opskrbljivač plinom, smanjila je isporuke zemljama EU-a prošle godine nakon početka invazije na Ukrajinu. To je uzrokovalo energetsku krizu u Europi, a zemlje su pokušavale pronaći odgovarajuće alternativne izvore.
Cilj programa zajedničke kupnje plina EU-a je pomoći u ponovnom punjenju skladišta i zaštititi zemlje od potencijalnih daljnjih šokova u opskrbi.
Tvrtke imaju rok do 2. svibnja za registraciju količine plina koju žele kupiti kroz program. Mogu zatražiti plinovodni ili ukapljeni prirodni plin (LNG).
EU-ova platforma će potom prikupljati ponude globalnih dobavljača, a potom će dobavljači i kupci pregovarati o ugovorima, ali EU neće biti uključen u te komercijalne razgovore.
Zemlje Europske unije dužne su napuniti plinska skladišta do 90 posto do studenoga. Cilj programa je kupnja dovoljnih količina plina za podmirenje 15 posto te obveze. No, ovakav način kupnje se ne može koristiti za kupnju ruskog plina.
Tvrtke koje sudjeluju nisu obvezne kupovati ni prodavati plin putem platforme.
Dužnosnici EU-a rekli su da se dosad registriralo oko 80 tvrtki, iako nije poznato koliko ih je naručilo. Glavna poljska naftna i plinska tvrtka PKN Orlen je rekla i ona da planira sudjelovati.
EU namjerava u početku zajednički kupiti oko 13,5 milijardi kubičnih metara plina (bcm), što je djelić ukupne potražnje EU-a od oko 360 bcm-a, ali ta nabava bi trebala pomoći zemljama da počnu puniti skladišta.
Skladišteni plin ispravlja neravnoteže u dnevnoj i sezonskoj potražnji, pružajući ključnu rezervu opskrbe zimi, kada europska potrošnja plina obično doseže vrhunac. Također, može ponuditi opskrbu tijekom poremećaja ili prekida nabave, većih prekida infrastrukture ili posebno velike potražnje u hladnim razdobljima.
