Hoće li Trump i Xi postići dogovor do 1. ožujka

U Washingtonu će se krajem ovoga tjedna održati novi krug trgovinskih pregovora između SAD-a i Kine na najvišoj razini, a obje su strane pod pritiskom da postignu dogovor jer je carinski rat ostavio duboke ožiljke na oba najveća svjetska gospodarstva.
Zamjenik kineskog premijera Liu He boravit će u Washington 30. i 31. siječnja, kada će se nastaviti pregovori između dvije zemlje na višoj razini od one u pregovorima početkom ove godine. Pregovori traju od kada su u prosincu prošle godine Washington i Peking dogovorili primirje u idućih 90 dana, nakon što su lani jedan drugom nametnuli carine na uvoz proizvoda vrijednih stotine milijardi dolara jer SAD pritišće Kinu kako bi smanjio golemi trgovinski deficit u međusobnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni.

I dok je predsjednik SAD-a Donald Trump optimističan i poručuje da pregovori dobro napreduju, njegovi savjetnici poručuju da je dogovor moguć, ali da su dvije strane po mnogim pitanjima i dalje znatno udaljene.

Dogovor do 1. ožujka ili…

Do 1. ožujka dvije strane moraju pronaći neki kompromis ili kreće nova runda nametanja carina s jedne i s druge strane, ali i drugih mjera, što bi moglo naštetiti trgovinskoj razmjeni u svijetu i dodatno usporiti rast tih dvaju, ali i cijelog globalnog gospodarstva. Analitičari kažu da je Kina pod pritiskom da postigne dogovor jer se rast njezinog izvozno usmjerenog gospodarstva znatno usporava. Doduše, rast se usporavao i prije trgovinskog sukoba, no nametanje carina od strane SAD-a pogoršalo je situaciju.

Prošloga je tjedna objavljeno da je kineski bruto domaći proizvod (BDP) u prošloj godini porastao samo 6,6 posto, najsporije u posljednjih 28 godina. No, to je samo jedan od zabrinjavajućih pokazatelja. Lani je usporen i rast investicija, industrijske proizvodnje, potrošnje u maloprodaji… Promet u trgovini na malo u prosincu je u Kini porastao 8,2 posto na godišnjoj razini, što je jedna od najnižih stopa rasta u 15 i pol godina.

Na slabost domaće potražnje ukazuje i lanjski pad prodaje automobila, što nije zabilježeno još od 1990. godine i što ukazuje na pad povjerenja potrošača. „Zbog trgovinskog sukoba između SAD-a i Kine, raspoloženje potrošača se pogoršalo. Dosad je solidan rast plaća podržavao potrošnju, no čini se da su potrošači sve oprezniji po pitanju budućnosti”, kaže Naoto Saito, ekonomist u Daiwa Instutute.

Uz to, usporava se rast proizvodnje jer male i srednje velike kineske tvrtke bilježe manje narudžbi, dok im zalihe neprodane robe rastu.

Xi: Održat ćemo rast unatoč rizicima

Pod kakvim se pritiskom nalazi Komunistička partija zbog slabljenja gospodarstva pokazuje, kažu analitičari, i rijetko obraćanje kineskog predsjednika Xi Jinpinga krajem prošloga tjedna. “Kinesko gospodarstvo ima dovoljno otpornosti, potencijala i prostora za rast, osobito s velikim domaćim tržištem i bogatim ljudskim resursima od gotovo 1,4 milijarde ljudi”, kazao je Xi u razgovoru sa stranim ekonomskim stručnjacima.

“Stoga smo potpuno sigurni da možemo održati stopu gospodarskog rasta u odgovarajućem rasponu, unatoč mnogim rizicima i izazovima u 2019. godini”, kazao je Xi. Izvori upoznati sa situacijom kazali su nedavno Reutersu da će Peking smanjiti procjenu rasta gospodarstva u ovoj godinu na razinu između 6 i 6,5 posto.

Unatoč poticajnim mjerama, rast kineskog BDP-a usporava

Premda kineske vlasti najavljuju nove fiskalne i monetarne poticajne mjere, dio analitičara smatra da će situacija u gospodarstvu prije biti lošija nego što se poboljša, pa u ovoj godini očekuju rast gospodarstva od oko 6,3 posto.

Postoje i dokazi da strane tvrtke diverzificiraju svoje lance za proizvodnju i nabavu izvan Kine. Nedavno istraživanje koje je provela QIMA, vodeći azijski revizor nabavnog lanca, pokazalo je da 30 posto od više od 100 globalnih tvrtki preusmjerava svoju proizvodnju i nabavu iz Kine u druge zemlje.

Čak tri četvrtine tih tvrtki počelo je tražiti dobavljače u drugim zemljama. Ako se taj trend nastavi, bit će u opasnosti radna mjesta u kineskim tvornicama. Zbog toga nedavno izvješće analitičara američke JP Morgan banke navodi kao glavni kratkoročni rizik rast nezaposlenosti.

Socijalna stabilnost temelji se na ekonomskoj stabilnosti, a Komunistička partija svjesna je, kažu analitičari, da njen kredibilitet leži u pružanju kineskog sna svojim ljudima.

Američke tvrtke žele dogovor

No, i Washington je pod pritiskom da postigne dogovor s Kinom jer se mnoge američke kompanije žale na utjecaj Trumpovih carina na njihovo poslovanje jer im poskupljuju proizvodnju. No, isto tako te kompanije žele dobar dogovor. “Trumpova vlada spremna je riskirati i usporavanje američkog gospodarstva zbog carina. Sada kada smo došli ovako daleko, tvrtke žele iskoristiti ovaj trenutak i žele da ti pregovori urode nečim značajnim. Oni žele da Kina kupuje više američkih proizvoda i provede sustavne promjene”, kaže Stephen Kho, međunarodni trgovinski partner u odvjetničkoj tvrtki Akin Gump u Washingtonu.

Nedavno je agencija Bloomberg izvijestila da je Kina spremna povećati uvoz iz SAD-a u ukupnoj vrijednosti od 1.000 milijardi dolara kako bi svoj golemi trgovinski suficit sa SAD-om do 2024. godine spustila na nulu.

Ta je vijest uslijedila nakon izvješća Wall Street Journala da ministar financija SAD-a Steven Mnuchin razmatra ukidanje nekih ili čak svih nedavno uvedenih carina na kineske proizvode i da bi to predložio kineskim dužnosnicima u nastavku trgovinskih pregovora. Premda je kasnije ministarstvo financija poručilo da Mnuchin nije tako nešto predložio, analitičari kažu da se čini da pregovori dobro napreduju.

Tko prvi trepne, gubi

No, veliko je pitanje, kažu, hoće li Kina pristati na provođenje nekih strukturnih reformi povezanih s intelektualnim pravima i prisilnim transferom tehnologije. Poručuju, pak, da bi rješenje američko-kineskog trgovinskog rata bilo dobro za cjelokupno globalno gospodarstvo. Jer, što duže te dvije svjetske gospodarske sile ratuju carinama, to će proizvodi u svijetu biti skuplji, kompanije će ostvarivati manje zarade, dok će se rast globalnog gospodarstva usporavati. „Obje strane su pod pritiskom da se dogovore. Ali to je na kraju ‘igra kukavice’ – tko prvi trepne, mogao bi biti i najveći gubitnik”, zaključuje Stephen Kho.

You may also like

0 comments