Hoće li se Hrvatska jedina držati europskih pravila oko izbjeglica

Dogovorenih europskih pravila o azilantima, izbjeglicama i migracijama se gotovo više nitko ne drži. Grčka je propustila izbjeglice dalje, umjesto da zaprimi njihove zahtjeve i procesuira ih. Ako nije mogla sama, mogla je pomoć zatražiti od drugih europskih država, no nije.

Jednostavno ih je propustila, a zadnjih mjeseci im organizira i slobodan prijevoz do granice s Makedonijom. Makedonija i Srbija kao zemlje kandidati se također nisu držali europskih pravila, nego su samo propustile ljude. I ne samo to, već su se pravili da ljudi uopće ni ne postoje i da ih ne vide. A u zadnje vrijeme i one primjenjuju „grčka pravila“ – organiziranjem slobodnih prijevoza autobusima do granice – Makedonija sa Srbijom, a Srbija s Mađarskom. Od prije nekoliko sati. I prema Hrvatskoj. Mađarska je zatvorila granicu i uvela nove zakone, koji prilično strogo kažnjavaju ilegalni prijelaz granice. Za sada se radi o stotinjak uhićenih, koji su završili u mađarskim pritvorima. I Mađarska se trudi da se taj glas daleko čuje kako bi bilo što manje ilegalnih prelazaka. A na granici Srbije i Mađarske, ljudi štrajkaju glađu i žeđu. Oni su pošteno platili put da bi došli do svojih ciljnih država i nastavit će u svom naumu. Ako ne preko Mađarske, onda preko neke druge države. Tako da se Hrvatska nameće kao naredni „sigurni“ pravac. I samo o nama ovisi, hoće li ići preko našeg teritorija ili će nas pokušat zaobići u širokom luku.

S druge strane, osim onih koji propuštaju potencijalne tražitelje izbjegličkog statusa i tako krše zajednička europska pravila, postoje i oni koji reagiraju emocionalno i na taj način, kao da kažu svim potencijalnim zainteresiranim – dođite – zanemarite pravila – mi ćemo vam pomoći. Među njima se ističe Njemačka, Austrija, Švedska i Danska. One su ljude primale mimo pravila da se moraju registrirati pri prvom ulasku u EU. Tako su ih stavljale u svoj sustav, dajući im materijalnu pomoć i druge beneficije. Kad to vide drugi potencijalni korisnici, onda pomisle – OK – to je to – tako ćemo i mi. I mi želimo u Njemačku i Švedsku – jer, i mi želimo životni standard kakav uživaju ljudi tamo. Potpuno razumljivo i ljude se ne treba osuđivati zbog tog, prilično logičnog razmišljanja.

No, sad su, gotovo preko noći, Njemačka, Austrija i Danska promijenile pravila igre. Zatvorile su granice. Danska je čak drastično smanjila potpore za izbjeglice i ukinula niz beneficija. I to objavila diljem medija u državama Bliskog Istoka. Inače, u Danskoj je zabilježeno i još nešto dosta zanimljivo – registrirani tražitelji izbjegličkog statusa se masovno se vode kao nestali. Jednostavno ih više nema. Propali u zemlju. Ili ipak vjerojatnije, otišli u Švedsku, koja nudi kvalitetniju i značajno izdašniju zaštitu izbjeglica i mogućnost dolaska njihovih obitelji.

A, što će Hrvatska činiti? Svjesni smo da Hrvatska nije ciljna država, ali jest potencijalna tranzitna opcija. Hoće li Hrvatska biti jedina koja se drži prije dogovorenih europskih pravila? Do kojeg broja potencijalnih tražitelja izbjegličkog statusa će to biti moguće? Hoće li Srbija sad proslijediti sve osobe koje su na njezinom teritoriju prema Hrvatskoj? Hoćemo li ljude samo prosljeđivati dalje? Što ako Slovenija vrati ljude u Hrvatsku kao sigurnu državu gdje su trebali tražiti status? Što nakon toga? Hoćemo graditi zid ili ćemo biti tzv. „europska izbjeglička država“? Hoćemo li prisiljavati ljude da ostanu u Hrvatskoj mimo svoje slobodne volje? Kako ćemo ih spriječiti da ne pređu dalje granicu prema Sloveniji? Hoće li i u Hrvatskoj biti nestalih registriranih tražitelja ili točnije pitanje – koliko? U kojem vremenu ćemo reagirati i kad će biti kasno za neku primjereniju reakciju? I što zapravo ona znači i za koga primjereniju? Za migrante, izbjeglice, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, EU?

Ova izbjeglička kriza sliči na ono kad neki klinac pozove ekipu na ludi party kod sebe doma. Nazovimo ga nekim njemačkim, švedskim ili danskim imenom. Obećate izvrsnu klopu, odličnu cugu, super cure i sve što je potrebno za nezaboravnu zabavu. I onda kad se ekipa pojavi, vi ih pustite unutra i počinje super tulum. No, kad se pojavi još njih, klinac u strahu zalupi vrata. No, iako ih je zalupio, ekipa koja je ostala vani, konta da ima i druga vrata, i prozore i dimnjak. Oni jednostavno žele unutra, jer vide da je super atmosfera – oni žele biti dio te priče. I mislim da nema nikoga tko ih ne bi razumio – oni su pozvani i žele samo ući tamo gdje su – dobrodošli. Bar tako stoji na vratima. I dalje. Iako nisam siguran da klinac i dalje stvarno tako misli, a još manje da stvarno zna kako sad ispravno reagirat.

You may also like

0 comments