[vc_row][vc_column width=”1/3″]Njemačka je zabrinuta za stabilnost Turske, ali ipak ne dovoljno da bi joj financijski pomogla.Pritom bi to moglo bi biti sredstvo da se Erdogan privoli na ponovno okretanje Europskoj uniji[/vc_column][vc_column width=”2/3″] Kancelarka Angela Merkel (CDU) u potpunosti je odbacila prijedlog šefice SPD-a Andree Nahles koja je prošlog vikenda izjavila da bi moglo doći do situacije u kojoj Njemačka mora pružiti pomoć Turskoj. Andrea Nahles je dodala da je od presudne važnosti držati Tursku čvrsto vezanu uz Zapad i dodala da bi Njemačka mogla odigrati vodeću ulogu u normalizaciji odnosa s Turskom.
Piše: Seda Sedar/Deutche welle
Turska si ne može priuštiti borbu na više frontova. Sankcije SAD-a i politički spor s Washingtonom zbog zatočenog američkog pastora prisiljavaju Ankaru na poboljšanje odnosa s Europom.
[/vc_column][/vc_row]
Puštanje na slobodu novinarke i njemačke državljanke turskog porijekla Mesale Tolu i borca za ljudska prava Tanera Kilica signaliziraju da je Turska spremna na normalizaciju odnosa s Njemačkom i Europskom unijom. Međutim, to su tek mali koraci. Turska vlada bi trebala napraviti ozbiljne promjene, kako na ekonomskom tako i na političkom planu, ako želi dobiti značajniju podršku Njemačke. Na primjer, potrebno je osigurati neovisnost turske Središnje banke, dokazati da je Turska voljna vratiti se vladavini prava i napraviti prostor za slobodne i neovisne medije.
Da bi se takvi koraci mogli poduzeti, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan morao bi odustati od gotovo neograničene ovlasti koju je dobio na predsjedničkim izborima u srpnju. No, Erdoganov cilj je popraviti gospodarstvo po bilo koju cijenu i zato bi ga pogoršana gospodarska situacija u Turskoj mogla prisiliti na djelovanje.
Međutim, Erdogan bi se mogao okrenuti i prema Rusiji ili Kini a i Katar je još jedna opcija. Ankara i Doha isto gledaju na mnoge probleme. Katar je priopćio da će u Tursku uložiti 15 milijardi dolara (13 milijardi eura) u obliku investicija u razne projekte.
EU a naročito Njemačka ne bi smjele dozvoliti da se Turska dalje udaljuje od zapadnih vrijednosti niti da se potpuno destabilizira. Ovo nije korisno ni za jednu stranu, iz više razloga. Prvo, Turska ima drugu po veličini vojsku unutar NATO saveza. Također je strateški vrlo važna, posebno ako se ima u vidu vojna baza Inčirlik a ima i presudnu ulogu u borbi protiv tzv. Islamske države u Siriji i Iraku.
Uz to je Turska i tampon-zona između Europe i Bliskog istoka. Destabilizacija ove zemlje bi mogla izazvati novi val izbjeglica. EU i Turska su u 2016. godini postigle sporazum o migraciji, koji je imao za cilj spriječiti protok migranata u EU preko “Balkanske rute”.
I na kraju tu su i gospodarske veze Turske s Njemačkom, koje su sve samo ne zanemarive. Više od 7.000 njemačkih poduzeća posluje u Turskoj, zbog čega je u interesu obje zemlje da ne dođe do povlačenja kapitala.
Svakako, cilj Njemačke ne bi trebao biti jačanje autoritarnog režima pružanjem financijske pomoći. Ali, približavanje Turske zapadnim vrijednostima i pokazivanje da ti Turci koji vjeruju u demokraciju nisu napušteni, bilo bi vrijedno pozornosti njemačke vlade. Predstojeći posjet Erdogana Berlinu mogao bi biti važan korak u poboljšanju njemačko-turskih odnosa – i približiti Tursku Europskoj uniji, ako se karte pravilno podijele, donosi DW.
