Home Energetika Hoće li INA prestati biti bankomat za političke klijente?

Hoće li INA prestati biti bankomat za političke klijente?

by Ivan Brodić

[vc_row][vc_column width=”1/3″]Od prve najave premijera Andreja Plenkovića da Vlada namjerava od mađarskoga Mola preuzeti njegov udjel u INA-i prošlo je 15 mjeseci, a još uvijek nije izabran ni investicijski savjetnik za operaciju otkupa i razmatranje potencijalnih strateških partnera. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]

Nakon što je od inicijalnih rokova za prijave interesenata prošlo nepunih dva mjeseca, a prvotno se za taj posao javilo sedam međunarodnih igrača, u Vladi su napokon napravili uži izbor.

Vladino posebno povjerenstvo tako bi odluku ubrzo trebalo prelomiti između tri imena: JP Morgan, Morgan Stanley (u konzorciju s PBZ-om kao lokalnim partnerom) te Lazard.

[/vc_column][/vc_row]

U užem krugu se nije našao, možda najzvučniji, Goldman Sachs koji se na natječaj javio u suradnji s Interkapitalom što analitičari pripisuju ponuđenoj cijeni, dok su Deutsche bank ili pak Rothschild isključeni zbog svojih ranijih angažmana s MOL-om.

No, poslovna zajednica, upućeni, a i neki koji su o tome ranije pisali govore kako je sve manje mogućnosti da će se otkup dionica koje posjeduje MOL (49.7 posto) dogoditi na način koji neće povećati javni dug. Jer koliko god se kretale procjene kompanije s obzirom na EBITDA-u ili naftene rezerve, na kraju u svakom poslu vrijednost određuje prodavatelj. Naime, s mađarske su strane dosad uglavnom isticali da očekuju barem onoliko koliko su uložili u INA-u i to negdje između 1,4 ili 1,7 milijardi eura, a bilo je i nešto većih procjena.

S druge strane, Vladini savjetnici radit će procjenu kompanije prema pozivnom natječaju. Definirano je kako  angažman savjetnika podrazumijeva tri faze: pripremu, savjetovanje u samoj kupnji dionica strateško promišljanje u smislu mogućeg uvođenja strateškog partnera Ine. Proizvodnja INA-e danas iznosi oko 38 tisuća barela dnevno. Uz takve parametre, tvrde, cijela INA danas teško vrijedi više od 2,1-2,2 milijarde eura. Savjetnici, dakle, gotovo sigurno neće podržati pretpostavljenu cijenu koju bi mogao tražiti MOL za svoju polovicu vlasništva.

Uz dubinska snimanja i valuacije, posao savjetnika uključuje i opcije financiranja za otkup dionica INA-e koji ne bi opteretio državni proračun i javni dug. Najglasnije se spominjala privatizacija HEP-a, od koje se, čini se odustalo iz niza razloga, kao što su blizina novih izbora, ne razdvajanje HEP-a na infrastrukturu i distribuciju (prema nalogu Europske komisije i pravilima energetske unije), nepopularnosti ideja privatizacije i privatne inicijative u javnosti, ali i relevantnim analizama prema kojima bi za otkup INA-e trebalo 80 posto tržišne kapitalizacije HEP-a.

Procjenjuje se i kako arbitražni spor INA-e i MOL-a pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu preteže na stranu MOL-a. U tom slučaju Hrvatsku bi gubitak stajao između dvije i tri milijarde kuna.

Zbog svih ovih argumenata, a prema intenciji Zakona o privatizaciji INA-e, koji je tendirao prodati 75 posto kompanije, a zadržati 25 posto plus jednu dionicu u državnom vlasništvu (radi zaštite imena, sjedišta i djelatnosti), Mađari bi mogli aktivirati svoj plan, koji je bio na stolu i u vrijeme razgovora o dogovoru zbog povlačenja prve arbitraže (u vrijeme prve vlade HDZ-Most, premijera Oreškovića). Tada je na stolu bio dokup 19 posto dionica INA-e i odustanak od obje arbitraže.

U međuvremenu su neformalni krugovi bliski nekim konzultantima, i od njih podupiranim medijima, u igru uveli i moćno rusko dioničko društvo Rosnjeft. Iako službena ponuda nikada nije došla za stol, jedno je sigurno. Poučeni iskustvom, niti jedan ozbiljan strateški partner u INA-i više neće ostati ili doći ako ne bude imao potpunu kontrolu nad kompanijom.

Pojednostavljeno, ukoliko iz utjecaja na kompaniju ne izbaci one interese koji INA-u shvaćaju kao bankomat za vlastite klijente.

Related Posts