Hinšt: Evo koja su tri scenarija potpisivanja TTIP-a

Centar za istraživanja ekonomske politike (Centre for Economic Policy Research – CEPR) izradio je za Europsku komisiju analizu ekonomskih učinaka Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (Transatlantic Trade and Investment Partnership – TTIP)., sporazuma kojim Europska unija i Sjedinjene Američke Države žele liberalizirati (olakšati) međusobnu trgovini i ulaganja.

Procjenjuje se da bi TTIP do 2027. gospodarstvu Unije donio dodatnih 120 milijardi eura godišnje, što odgovara iznosu od dodatnih 545 eura za prosječno kućanstvo u EU-u. To znači da bi gospodarstvo EU otvorilo potencijal za dodatni rast od 0,5 postonih bodova. Gospodarstvo SAD-a moglo bi zaraditi dodatnih 95 milijardi eura godišnje ili 655 eura po američkoj obitelji. To je dodatnih 0,4 postotnih bodova za američki rast. Izvoz EU-a u SAD mogao bi porasti i 28 posto – za motorna vozila, na primjer, čak 149 posto. Trgovina EU i SAD s ostatkom svijeta porasla bi za 33 milijarde eura godišnje.

SAD i EU stvaraju polovicu gospodarske vrijednosti svijeta, gotovo jednako toliko i u trgovini uslugama te trećinu svjetske trgovine robama. Pozitivni liberalizacijski učinci TTIP-a na EU i SAD bili bi rezultat ukidanja carina, nepotrebnih pravila i regulatornih prepreka. Najveća prilika otvara se za mala i srednja poduzeća (SME) koja najviše trpe visoke carinske i administrativne troškove.

TTIP, naime, znači stvaranje najveće zone slobodne trgovine i dio je plana za transatlantsko jedinstveno tržište. Sastoji se od niza poglavlja o kojima se pregovaralo u 12 krugova i od tri ključne komponente: lakši pristup tržištu, regulatorna suradnja i uklanjanje administrativnih prepreka te nova lakša pravila.

Dohodak za potrošače se može povećati jer će poslovni sektor moći sniziti cijene oslobođene do carinskog i regulatornog tereta. CEPR predviđa i 0,5 postotni rast osobnog dohotka, odnosno plaća radnika (jer će poslodavci imati više novca za radnike, umjesto za administrativne obveze). CEPR procjenjuje kako bi oko 80 % gospodarskih koristi TTIP-a bila bi posljedica rezanja troškova birokracije i propisa i liberalizacije trgovine uslugama i javne nabave. Dakle, oslobođenje od ne-carinskih prepreka (non-tarriff barriers – NTB) je ključno.

Upravo zato se zahvaljujući TTIP-u osniva Tijelo za regulatornu suradnju (RegulatoryCooperationBody – RCB). Po uzoru na EU jedinstvene kontaktne točke, uvodi se one-stop-shop sustav za dobivanje svih informacija o regulativi i administrativnim procesima na jednom mjestu, tzv. single access web portals. Regulatorna suradnja je prilika za primjenu načela uzajamnog priznavanja. Time će sprječavati neopravdane duplikacije u zahtjevima, testiranjima i inspekcijama. Donosit će se godišnji programi regulatorne suradnje EU-US „AnnualRegulatoryCooperation Program“.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) objavilo je u svibnju 2016. Studiju: „Utjecaj partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja između eu-a i sad-a (TTIP) na Republiku Hrvatsku“ koju je naručilo od PricewaterhouseCoopers d.o.o. Zagreb i Centra za međunarodni razvoj d.o.o. (CID).

Kao polazišna točka, uzima se prosjek hrvatske trgovine robama i uslugama 2012-2014 (izvoz 143,2 milijardi kuna, uvoz 139,9 milijardi kuna i saldo – neto izvoz 3,3 milijardi kuna) i prosjek BDP-a u istom razdoblju (329,8 milijardi kuna). Također, uzima se u obzir niska inflacija u Hrvatskoj.

Uzeta su u obzir 3 scenarija razine trgovinske liberalizacije EU-SAD:

1. ukidanje carina, bez ne-carinskih (administrativnih) troškova i prepreka
2. ukidanje carina i tek osnovno (10 %-tno) ukidanje administrativnih prepreka
3. ukidanje carina i administrativnih prepreka

Scenarij 1 pretpostavlja da će se ukinuti samo carinske prepreke, što bi dovelo do izravnog povećanja godišnjeg hrvatskog BDP-a od 0,01 posto i izvoza 0,04 posto.

Scenarij 2 pretpostavlja da će se ukinuti carinske prepreke te sniziti necarinske prepreke (NTB) za 10 posto, što bi značilo izravno povećanje godišnjeg hrvatskog BDP-a od 0,02 posto i izvoza 0,09 posto.

Scenarij 3 pretpostavljanje potpunu liberalizaciju – ukidanje carinskih i necarinskih prepreka (NTB), što bi dovelo do izravnog povećanja godišnjeg hrvatskog BDP-a od 0,11 posto i izvoza 0,56 posto.

Dodatno, kada se gledaju dugoročni izravni i neizravni učinci prema ambicioznom scenariju 3, hrvatski neto izvoz (trgovinski saldo) prema SAD-u porastao bi u 10 godina od uspostave TTIP-a za više od 11 posto. Istovremeno, doprinos rastu BDP-a povećao bi se sa 0,11posto na 0,2 posto već u četvrtoj godini na dalje.

Za pretpostaviti je kako će TTIP donijeti ne samo ukidanje carina (osim eventualno ponekih iznimki), nego i ambicioznije ukidanje administrativnih troškova i prepreka. Stoga se se zaključiti kako bi izravni i neizravni učinci ambicioznije trgovinske liberalizacije doprinijeli godišnjem rastu hrvatskog gospodarstva s oko 0,2 posto BDP-a (cko 660 milijuna kuna). Autori studije ocjenjuju takav scenarij kao osjetne učinke za hrvatsko gospodarstvo.

Navedena procjena potvrđuje činjenicu da je ukidanje ne-carinskih prepreka (NTB’s) ključ koji donosi rast izvoza. Ukidanje regulatornih prepreka, manji administrativni troškovi, ujednačavanje regulative i kvalitetnija pravila ključan su faktor rasta trgovine i potencijal za pozitivan saldo hrvatskog izvoza u SAD. Samo na taj način hrvatsko gospodarstvo može osjetiti značajniji učinak na rast vrijednosti od oko 330 milijuna kuna godišnje, odnosno 3,3 milijarde kuna u 10 godina (1% BDP-a).

Danas je samo 2 do 3 posto hrvatskog izvoza usmjereno prema SAD-u. TTIP-om bi se taj udjel povećao na 5 posto. Najveće komparativne prednosti za hrvatske izvoznike imaju sljedeće robe – hrana za životinje, lijekovi, gnojiva, vapna, cement, proizvedeni građevinski materijal, strojevi i motori, neelektrični dijelovi, brodovi i čamci, oružje i streljivo te usluge putovanja, turizma te istraživanja razvoja.

Istovremeno, komparativni nedostaci bi mogli povećati američki uvoz i narušiti vanjskotrgovinski saldo za sljedeće robe – voće i orašasti plodovi, ugljen, lijekovi i farmacija, strojevi za automatsku obradu podataka, telekomunikacijska opremda, motorna i željeznička vozila, medicinski instrumenti, mjerni aparati te usluge u području intelektualnog vlasništva. U poljoprivredi je potencijal izvoza mlječne industrije i vina. Industrija će doživjeti znatno olakšanje zbog smanjivanja duplicirajućih obveza i postupaka, odnosno ujednačavanja pravila. Veliki potencijal je nastavak energetske suradnje, pogotovo glede LNG terminala. Ne treba očekivati snižavanje okolišnih standarda, osim pitanja frakiranja nafte.

U području javne nabave hrvatske i europske firme bi lakše mogle pristupiti na američko tržište jer bi se ogranio utjecaj nekoliko restriktivnih američkih zakona. Na tržištu rada i usluga će se međusobnom priznavati profesionalne kvalifikacije i nazivi diploma, olakšat će se putovanja profesionalaca, ali i zadržati europske i međunarodne odredbe o pravima radnika i zaštiti na radu. U području usluga olakšat će se trgovina i izvoz profesionalnih i poslovnih usluga, među kojima je IT sektor.

Amcioznija provedba TTIP-a može doprinijeti rast hrvatskog gospodarstva 0,1 posto (izravno) odnosno 0,2 poto (izravno i neizravno). Učinak je osjetan.

Činjenica jest da se dio europskih i hrvatskih dionika protivi ovom sporazumu. Među kritikama je potrebno razlikovati opravdane sumnje i argumente, od zabluda. Dio Europljana se po običaju najviše boji nižih američkih standarda, što u konačnici više spada u zablude. Europa ima tradiciju zaštite javnih usluga, a na zahtjev Francuza trebala je zaštiti audiovizualne industrije. Amerikanci pak zakonski imaju ono što EU nema – Buy American.

Dakle, obje strane su ušle u pregovore s otvorenošću za oslobođenje međusobne trgovine. Istovremeno, obje su strane poželjele zadržati neke protekcije i izuzeća. U tom smislu nije riječ o maksimalnoj liberalizaciji svega, nego o značajnoj razini liberalizaciji. Istovremeno, bitno je istaknuti pozitivne neto liberalizacijske učinke koji će u konačnici donijeti više dobitaka nego gubitaka (za neke).

Ekonomski učinci su pozitivni. Kreatori javnih politika mogu drugačije misliti i donijeti drugačije odluke. Neki će reći da učinci nisu dovoljni da bi se isplatila još jedna liberalizacija. Drugi će pak reći da su liberalizacijski učinci evidentno pozitivni, odnosno da je ekonomski dokaz najbolji politički vodič. Treći će reći da ne treba razmišljati ekonomskom logikom (već nekom drugom). Četvrti će reći da, neovisno o ovom ekonomskom dokazu, jedina logika politike, pod svaku cijenu, treba biti slobodno tržište, odnosno da posao države nije odvagivati troškove i koristi prije donošenja odluke.

Prilika je to za dodatno jačanje konkurencije, nakon što je Hrvatska postala dio unutarnjeg tržišta Europskog gospodarskog prostora. Manji troškovi poslovanja, kao posljedica uklanjanja carina, a pogotovo administrativnih troškova, u svakom slučaju predstavljaju korist za poslovni sektor, pogotovo za mala i srednja poduzeća, piše BankaMagazin.

Rat od 0,1 ili 0,2 posto u konačnici nije dovoljan da spasi hrvatsko gospodarstvo, ali TTIP će potaknuti hrvatski rast, pogotovo u kombinaciji s drugim liberalizacijskim reformama koje poslovni sektor mogu administrativno rasteretiti od previsoke cijene izdriavanja. Otvaranje transatlantske trgovine otvara prilike za nova radna mjesta i ulaganja u Hrvatskoj priliku za dodatni hrvatski izvoz, a manje plaćanja i gubitaka zbog administracije.

Autor je Daniel Hinšt, predsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize

You may also like