Moskva – U nedjelju se u centru Moskve okupilo po različitim ocjenama od 16,5 do 70 tisuća ljudi u komemoracijskoj šetnji povodom smrti opozicionara Borisa Nemcova. Mnogi sudionici povorke kažu da su to ubojstvo doživjeli kao osobnu tragediju i smatraju da je za opoziciju to nenadoknadiv gubitak. Politolozi smatraju da će sada bez Nemcova nesistemskoj opoziciji biti još teže da se konsolidira.
U nedelju 1. ožujka u centru Moskve organizirana je šetnja u znak sjećanja na Borisa Nemcova, jednog od lidera ruske nesistemske opozicije i nekadašnjeg prvog potpredsjednika vlade Rusije, ubijenog noću uoči 28. veljače. Ova tragedija je izmijenila planove opozicije. Odustalo se od antikriznog marša Proljeće u Marjinu (na periferiji Moskve), najavljenog za isti datum, i umjesto toga je s vlastima usuglašena nova maršruta u centru. Prema podacima MUP-a, u šetnji je sudjelovalo 16,5 tisuća, a po ocjeni organizatora najmanje 70 tisuća ljudi.
Još prije početka šetnje napravio se veliki red ispred kioska sa cvijećem pored Smolenskog trga. Na samom trgu bilo je mnogo metalnih detektora. Kontrola na ulazu je bila vrlo detaljna, ali zato kasnije na putanji kojom se kretala povorka policajci nisu bili nimalo upadljivi. To nije bila politička akcija. Ljudi su se kretali polako u potpunoj tišini, iznad glava su nosili ruske zastave sa crnim trakama i plakate s parolama: „On je poginuo za budućnost Rusije“, „Oni su te se bojali, Borise“, „Propaganda ubija“ i „Ja se ne bojim“. „Vrlo mi teško pada ova smrt“, kaže umirovljenica Evgenija Ipatova. „Rusija gubi najbolje sinove. Bio je veliki znanstvenik (Nemcov je napisao preko 60 znanstvenih radova iz oblasti fizike), ali je odlučio da se posveti narodu. Međutim, narod ga nije shvatio.“ „Hoću živjeti u slobodnoj zemlji, neću da netko u nas puca, da nas diže u zrak. Hoću javno govoriti što mi se sviđa, a što ne. Zbog toga je tragedija Borisa Nemcova i moja tragedija“, kaže Viktor Artamonov, koji je s Nemcovom radio od 1992.godine.
Među sudionicima šetnje uglavnom dominiraju dvije verzije o tome tko je ubio Nemcova: to je netko iz vladajućih krugova i to je treća sila, koja želi raskol u zemlji. Znatno više je pristalica prve verzije. Svi se, međutim, slažu da je ubojstvo bilo naručeno. „Boris Nemcov je bio neugodan za našu vlast. Ipak je drmao temelje u tom smislu što je pomagao aktivnosti građana. Raskrinkavao je sheme korupcije, pripremao je izvještaj o umiješanosti ruskog rukovodstva u ukrajinski konflikt. Ovo sigurno nisu učinili nekakvi ‘lijevi’“, smatra poduzetnica Ljudmila Koh. „Nekome se u našim oružanim strukturama nimalo ne sviđa što je Putin odlučio malo prikočiti po ukrajinskom pitanju. Ubojstvo je izvršeno da se ne dopusti dalje reguliranje krize“, kaže 56-godišnji Vitalij Gorski. „Uvjeren sam da je to za Putina veliki problem. Tako drsko ubojstvo ispred zidina Kremlja. To znači da netko pokušava vrlo snažno manipulirati“, slaže se sa njim Viktor Artamonov.
Iznenada se u gomili začuše pojedinačni uzvici „Rusija bez Putina“. „Tko to viče, to je provokacija!“, reagira netko. Galamdžije su pronađene negdje u prvim redovima kolone, gdje su bili opozicijski aktivisti na čelu s Mihailom Kasjanovom. Ubrzo je najavljena minuta šutnje, a potom je prva kolona krenula na most prema konačnom cilju procesije. Nakon toga su opozicionari dobili mogućnost da se slobodno kreću. Ilja Jašin, bliski prijatelj i suborac Borisa Nemcova, ispričao je novinarima kako sama opozicija doživljava ovo ubojstvo. „Za rusko društvo i opoziciju je ovo [Nemcovljeva smrt] presudan događaj, od koga će se teško oporaviti. <…> Jako bih želio vjerovati da će doći do ujedinjenja demokratskih snaga i da će ova smrt ujediniti lidere opozicije, koji prije ovoga čak nisu ni govorili jedni s drugima“, rekao je.
S druge strane, politolozi koji su dali izjave za Ruski vjesnik skeptični su kad je riječ o mogućnosti da se opozicija konsolidira. Aleksandar Požalov, zamjenik direktora bliskog Kremlju Instituta za socijalno-ekonomska i politička istraživanja, smatra da je upravo Nemcov bio čovjek koji je „nivelirao unutarnje konflikte u raznorodnom protestnom pokretu, i koji je formulirao strategiju opozicije“. Politolog podsjeća da je Nemcov krajem 2014. istaknuo potrebu za ujedinjenjem čitave opozicije u koaliciju „Za europski izbor“. “Očigledno je da će sada u opozicijskom pokretu sve veća biti uloga Alekseja Navaljnog i njegovih najbližih suboraca. Počet će vući na svoju stranu, a to može izazvati nove unutarnje konflikte u opoziciji“, dodaje Požalov. „Naša opozicija se može konsolidirati samo na razini ovakvih tužnih događaja“, smatra Konstantin Kalačov, rukovodilac nezavisne Političke ekspertne grupe. „To je ozbiljan problem: oko koga i čega se konsolidirati?“ Prema njegovom mišljenju, opozicija je vrlo slaba u organizacijskom pogledu i u tom smislu što nema moralnog lidera. „Ne treba očekivati da će se dijete roditi mjesec dana nakon začeća. U Rusiji se može pojaviti nova opozicija, ali samo kada u zemlji nastupi prava i ozbiljna ekonomska kriza. I to će biti opozicija koja će početi temeljiti svoj program prije svega na socijalno-ekonomskim temeljima“, kaže Kalačov.
