Iranski predsjednik Hasan Rohani, koji se u petak natječe za drugi mandat, umjereni je pripadnik iranskog vjerskog establišmenta koji je uspio svoju zemlju izvući iz međunarodne izolacije.
Sijede brade, skupocjenih naočala i s bijelim turbanom, 68-godišnji otac četvero djece glavni je arhitekt povijesnog sporazuma s međunarodnom zajednicom o iranskom nuklearnom programu iz 2015. godine. Odličan poznavatelj svih dijelova sustava Islamske Republike, Rohani je bio blizak prijatelj bivšeg umjerenog predsjednika Akbara Hašemija Rafsandžanija, koji je umro u siječnju, a ima i javnu podršku bivšeg reformističkog predsjednika Muhameda Hatamija.
Rođen 1948. u iranskoj provinciji, Rohani je diplomirao pravo na sveučilištu u Glasgowu i bio je uz imama Homeinija tijekom njegova egzila u Francuskoj prije revolucije 1979. godine. Tada je počeo političku karijeru i pripadao je konzervativnoj frakciji sve dok se početkom ovog stoljeća nije počeo približavati umjerenima i reformistima.
Od 1980. do 2000. bio je član Vijeća stručnjaka, tijela koje bira iranskog duhovnog vođu i de facto šefa države. Kasnije je bio potpredsjednik parlamenta i glavni pregovarač s međunarodnom zajednicom o nuklearnom programu. Tada je stekao nadimak “šeik diplomat”. S dužnosti glavnog pregovarača smijenjen je 2005. nakon izbora ultrakonzervativnog populista Mahmuda Ahmadinedžada za predsjednika. Na predsjedničkim izborima 2013. izabran je u prvom krugu s 50,7 posto glasova.
U prvim godinama mandata uložio je mnogo u otvaranje zemlje prema Zapadu i postizanje sporazuma s međunarodnom zajednicom i okončanje sankcija nametnutih Iranu. U to je doba uspio uspostaviti izravnu komunikaciju sa Sjedinjenim Državama, koje Islamska Republika doživljava kao povijesnog neprijatelja, ali je daljnji dijalog zabranio vrhovni vođa Ali Hamenei.
Bude li izabran i drugi put, Rohani namjerava nastaviti s politikom otvaranja. Njegova stajališta o slobodama, kulturi, toleranciji, odnosu muškaraca i žena, sada su identična reformistima. Svjestan da mu slab odaziv na izbore ne ide u prilog, pojačao je retoriku prema konzervativcima i sve umjerene i reformiste pozvao na mobilizaciju. “Na pola smo puta i nema natrag”, govorio je na skupovima.
Priznao je da njegova vlada nije ispunila sva obećanja, naročito ona ekonomska. “Moja vlada nije uspjela u svemu”, kazao je. “Ali s 51 posto glasova na ovim izborima, i to će se dogoditi”.
