Godišnjica aneksije Krima, poluotok i dalje energetski izoliran

Kada je prije dvije godine Rusija pripojila Krim, u Moskvi su svi slavili. Sada slavlja više nema, nastupilo je otrežnjenje. No većina Rusa i dalje vjeruje u ispravnost aneksije.

Rusija ima Krim. U prosincu prošle godine Ruska središnja banka je izdala novu novčanicu od 100 rubalja, na kojoj se vide grad Sevastopolj i dvorac „Lastavičje gnijezdo“ – zaštitni znak poluotoka. Svakodnevno podsjećanje da Krim faktički pripada Rusiji.

Prije točno dvije godine, 16. ožujka 2014., na Krimu je održan takozvani „referendum“. Navodno je 97 posto stanovnika bilo za pripajanje Ruskoj federaciji. U tjednima prije toga Rusija je iskoristila nesigurnost poslije promjene vlasti u Kijevu i preuzela vojni nadzor nad Krimom. Ruski predsjednik Vladimir Putin je tek godinu dana kasnije priznao da je angažirao i vojsku. Ni Ukrajina niti međunarodna zajednica ne priznaju aneksiju koja je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Zapadne zemlje su uvele sankcije kao što su zabrane ulaska i blokada bankovnih računa ruskih i ukrajinskih političara. Zapadne i prije svega američke firme povukle su se s Krima. Tada je Rusija slavila „ponovno ujedinjenje“ s Krimom kao povijesni događaj. Na Crvenom trgu u Moskvi je održano veliko slavlje. Putin je govorio o „povratku Krima u domaću luku“. I ove godine su za 18. ožujak u glavnom gradu predviđene svečanosti i koncert – doduše, skromnijeg obujma.

„Euforija se malo stišala“, kaže Jens Siegert, bivši šef njemačke zaklade Heinrich Böll u Rusiji. „Na televiziji kojom upravlja država sada se relativno malo govori o Krimu“, kaže ovaj stručnjak koji živi u Moskvi, dodajući da su sada u prvom planu teme kao što je ruska vojna akcija u Siriji. Rusko rukovodstvo je krimsko pitanje proglasilo završenim. S druge strane, pokazuje se koliko su direktne posljedice aneksije Krima bile teške i skupe. „To otrežnjuje“, kaže Siegert.

To potvrđuje i Lev Gudkov, šef uglednog moskovskog Instituta za istraživanje javnog mnijenja Levada. „Euforije više nema, a nije ni mogla dugo trajati“, kaže Gudkov i dodaje: „Ljudi imaju osjećaj da su uvučeni u duboku i dugotrajnu ekonomsku krizu.“ Kada Rusi danas kupuju banane ili krumpir svježim krimskim novčanicama, za isti iznos mogu dobiti još samo polovicu onoga što su mogli kupiti prije dvije godine. Ruska valuta je znatno izgubila na vrijednosti, građani su postali siromašniji. Stručnjaci kao glavni razlog za to navode pad cijena nafte na svjetskom tržištu – a nafta je najvažnija izvozna sirovina Rusije. U ruskim samoposlugama danas nema ni zapadnih proizvoda, no to je posljedica protumjera koje je Rusija uvela u ljeto 2014. Tada je to bila reakcija na odluku Zapada da zbog eskalacije rata u Ukrajini ograniči pristup ruskih banaka zapadnom kapitalu. Iako je većina Rusa morala stegnuti pojas, njihovo mišljenje o aneksiji Krima se nije promijenilo, kaže Gudkov. On navodi da samo svaki peti građanin povezuje sadašnju tešku gospodarsku situaciju s Krimom. „Većina smatra da je za to kriva politika Zapada koju smatraju neprijateljskom“, kaže Gudkov. „Čak 83 posto ispitanika smatra da je Krim ruski i da to treba tako i ostati.“ Ostali instituti za istraživanje javnog mnijenja, kao što je državi blizak WZIOM, navode još veće brojke.

Gudkov to objašnjava državnom kontrolom televizije, koja je za većinu Rusa najvažniji izvor informacija. Velika većina njih još vjeruje u propagandu od prije dvije godine. Tada je u Moskvi rečeno da je Rusija vojno intervenirala na Krimu da bi zaštitila građane koji govore ruski od ukrajinskih desničarskih radikala. Samo malo ljudi zna da takve prijetnje nikada nije bilo. I vjerovanje da je Krim „uvijek bio ruski“, još uvijek je široko rasprostranjeno.

„Otrežnjenje ne dovodi u pitanje radost i zadovoljstvo zbog toga što Krim sada ponovo pripada Rusiji“, kaže politolog Siegert. „Raspoloženje je ovakvo: ono što smo učinili je ispravno, ali situacija je teža nego što smo mislili.“ Osim toga, „propaganda je zamaglila“ pravu cijenu aneksije. Rusija već dvije godine ulaže milijarde u Krim. Nakon što je Ukrajina prošle godine zaustavila protok robe i prekinula snabdijevanje poluotoka strujom, Moskva se nalazi pod posebnim pritiskom. Plinovod, dalekovod i most koji spajaju poluotok s ruskim teritorijem upravo su u izgradnji. Osim toga, Rusija puno investira u uspostavljanje svoje vojne strukture na Krimu. Moskva, prema navodima Vlade, do 2019. u Krim namjerava uložiti 700 milijardi rubalja (oko deset milijardi dolara).

Unatoč velikim troškovima, u javnosti nema kritike na račun aneksije Krima i njezinih posljedica. No krajem siječnja je jedan amaterski snimak iz Moskve izazvao veliku pažnju na društvenim mrežama. Na njemu se vidi kako ispred jedne banke u Moskvi prosvjeduju ljudi jer zbog pada vrijednosti rublja ne mogu više otplaćivati kredite u zapadnim valutama. „Vratite im taj Krim“, kaže kroz suze jedna očajna žena i dodaje: „Gdje da živim? Na Krimu? Na ulici?“ Takvi glasovi su u današnjoj Rusiji uglavnom – izuzetak, piše DW.de.