Analiza
Globalno tržište nafte u travnju 2025. godine suočava se s kompleksnim izazovima koji oblikuju cijene i buduće trendove. Cijene nafte stabilizirale su se ispod 67 dolara po barelu, balansirajući između optimizma oko potencijalnih kinesko-američkih trgovinskih pregovora i zabrinutosti zbog povećane opskrbe od strane OPEC-a i njegovih saveznika. Ova analiza istražuje ključne čimbenike koji utječu na tržište, uključujući trgovinski rat između SAD-a i Kine, unutarnje dinamike OPEC-a, američku naftnu politiku i globalnu potražnju, uz naglasak na implikacije za budućnost.
Trgovinski rat između SAD-a i Kine i dalje je jedan od najznačajnijih čimbenika koji utječu na cijene nafte. Nedavni signali da bi Kina mogla suspendirati carine od 125% na neke američke uvoze, uključujući medicinsku opremu i etan, potaknuli su oprezni optimizam na tržištu. Ova odluka odražava gospodarske pritiske s kojima se Peking suočava zbog trgovinskog sukoba, koji prema analitičarima Rystad Energyja može prepoloviti rast potražnje za naftom u Kini na samo 90 tisuća barela dnevno u 2025. godini.
S druge strane, izjave predsjednika Donalda Trumpa o tekućim pregovorima s Kinom, unatoč poricanjima Pekinga, unose dodatnu neizvjesnost. Trumpova administracija očito pokušava smiriti tržišta uvjeravajući američke naftne kompanije da će trgovinski nemiri biti privremeni. Ministar energetike Chris Wright izjavio je da vlada podupire povećanu proizvodnju nafte, no kontradikcije u njegovim izjavama – od optimizma o otpornosti industrije škriljevaca čak i pri cijenama od 50 dolara po barelu do trenutnih izazova s cijenama oko 62 dolara – ukazuju na nesklad između političkih ciljeva i tržišne stvarnosti.
Osim toga, pregovori između Washingtona i Teherana o iranskom nuklearnom programu dodatno kompliciraju situaciju. Potencijalno ublažavanje sankcija na iransku naftu moglo bi povećati globalnu ponudu, što bi dodatno pritisnulo cijene. Međutim, novi krug američkih sankcija kupcima iranske nafte u utorak pojačao je skepticizam o ozbiljnosti dijaloga, što iransko ministarstvo vanjskih poslova naziva “nedostatkom dobre volje”.
Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i njeni saveznici, poznati kao OPEC+, igraju ključnu ulogu u trenutnoj dinamici tržišta. Neočekivana odluka grupe da u svibnju trostruko poveća opskrbu, uz najave o još značajnijem povećanju u lipnju, iznenadila je trgovce i izazvala strahove od prekomjerne ponude. Ove odluke dolaze u trenutku kada se OPEC+ suočava s unutarnjim nesuglasicama oko usklađenosti s kvotama, što dodatno destabilizira tržište.
Sastanak OPEC-a zakazan za 5. svibnja bit će ključan za određivanje smjera proizvodnje u lipnju. Neki članovi zagovaraju značajno povećanje proizvodnje, što bi moglo dovesti do daljnjeg pada cijena ako potražnja ne bude pratila ponudu. Analitičari upozoravaju da bi prekomjerna ponuda, u kombinaciji s nesigurnim gospodarskim izgledima zbog trgovinskih napetosti, mogla gurnuti cijene nafte ispod 60 dolara po barelu.
Unatoč strahovima od prekomjerne ponude, globalna potražnja za naftom pokazala je znakove poboljšanja u posljednjem tjednu, uglavnom zbog povećane potrošnje benzina u SAD-u i snažne potražnje za destilatima zbog hladnog vremena. Međutim, analitičari JPMorgan Commodities Researcha primjećuju da potražnja za prva dva tjedna travnja zaostaje za očekivanjima za 200 tisuća barela dnevno, što ukazuje na krhkost oporavka.
U međuvremenu, potencijalno okončanje rata u Ukrajini i ublažavanje sankcija na Rusiju mogli bi omogućiti veći priljev ruske nafte na globalno tržište. Rusija, kao članica OPEC-a i jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte, igra značajnu ulogu u globalnoj opskrbi. Izjave ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova o napretku u pregovorima s SAD-om dodatno potiču spekulacije o povećanju ponude.
Američka industrija škriljevaca nalazi se na raskrižju između političkih očekivanja i gospodarskih realnosti. Trumpova administracija promovira slogan “drill, baby, drill”, želeći povećati domaću proizvodnju i sniziti cijene goriva za potrošače. Međutim, industrija se suočava s izazovima: cijene nafte pale su za 10 dolara po barelu ovog mjeseca, a trenutne cijene oko 62 dolara po barelu ne pružaju dovoljno sigurnosti za agresivno povećanje proizvodnje.
Ministar Wright tvrdi da škriljevci mogu napredovati čak i pri cijenama od 50 dolara, pozivajući se na otpornost industrije tijekom pada cijena 2015.-2016. No, današnji kontekst je drugačiji. Nakon vala spajanja i preuzimanja, američki naftni sektor dominiraju veći igrači koji su više usmjereni na isplatu dividendi dioničarima nego na rizičnu ekspanziju. Nestabilne cijene i nepredvidive politike dodatno ograničavaju spremnost za ulaganja.
Unatoč tjednom padu cijena Brent i WTI nafte za 1,7% odnosno 2,4%, kratkoročni signali ukazuju na određenu snagu tržišta. Struktura “backwardation” – gdje su cijene za trenutnu isporuku više od cijena za buduće isporuke – signalizira ograničenu ponudu u bliskoj budućnosti. Ovo je potaknulo blagi oporavak cijena u petak, uz Brent na 66,85 dolara i WTI na 63,12 dolara.
Međutim, analitičarka Priyanka Sachdeva iz Phillip Nova Pte upozorava da “kontradiktorne vijesti o carinskoj situaciji između SAD-a i Kine ne pomažu raspoloženju”, te da bi ulagači u naftu trebali biti oprezni zbog potencijalnih daljnjih padova cijena. Jačanje američkog dolara također vrši pritisak na cijene nafte, čineći je skupljom za kupce s drugim valutama.
Tržište nafte u travnju 2025. nalazi se na raskrižju između geopolitičkih tenzija, odluka OPEC-a i gospodarskih pritisaka. Potencijalno smirivanje trgovinskog rata između SAD-a i Kine, zajedno s pregovorima o iranskom nuklearnom programu i ruskoj nafti, moglo bi povećati globalnu ponudu, ali istovremeno unosi neizvjesnost. OPEC-ovo agresivno povećanje proizvodnje dodatno komplicira situaciju, dok američka industrija škriljevaca balansira između političkih ambicija i tržišnih realnosti. U ovom kontekstu, cijene nafte vjerojatno će ostati volatilne, s rizikom daljnjeg pada ako potražnja ne bude pratila povećanu ponudu. Trgovci i investitori morat će pažljivo pratiti nadolazeće sastanke OPEC-a i razvoj trgovinskih pregovora kako bi procijenili budući smjer tržišta.
