[vc_row][vc_column width=”1/3″]U novom broju Globusa doajen političkog sustava Hrvatske, koautor aktualnog izbornog zakona i koautor Ustava RH izjavio je kako je politički sustav u Hrvatskoj dotrajao te kako radi na prijedlogu novog izbornog zakona koji će pogodovati dvjema velikim strankama. [/vc_column][vc_column width=”2/3″] Predložio je zabranu predizbornog koaliranja te povišenje izbornog praga na 7 posto. Povodom Šeksove inicijative za mišljenje smo upitali političkog analitičara i kolumnista portala Direktno.hr Davora Gjenera.
“Vladimir Šeks je posve u pravu kad velik dio krivice za današnju disfunkciju parlamentarizma i stranačkog sustava u Hrvatskoj pripisuje lošem izbornom sustavu i pogrešnom izbornom modelu”, kaže Gjenero.
[/vc_column][/vc_row]
“Rješenja koja nudi u tekstu u Globusu, međutim, tek su kroki, a u toj mu skici promiču neki realni problemi danas postojećeg izbornog sustava. Dioba države na deset izbornih jedinica, kakvu provodi sadašnji izborni sustav, nije problematična samo zato što dovodi do nejednakosti prava glasa građana u pojedinim izbornim jedinicama, jer one nisu ujednačene. Jednako je važan problem to što ovakav sustav onemogućuje demokratski sustav odabira kandidata. Naime, država nije podijeljena u logične teritorijalne cjeline – grupirane županije. Najveći je problem dioba Zagreba na čak četiri jedinice, dioba Rijeke i Splina na dvije, ali prije svega što stranke ne mogu organizirati predizborne konvencije „za izbornu jedinicu“ i na njima demokratski odabrati kandidate koji će ih predstavljati na izborima.
Kad govori o dvostranačju, gospodin Šeks sigurno zna koji izborni sustav dugom primjenom sigurno dovodi do takvog stranačkog modela. To je sustav relativne većine, koji državu dijeli na onoliko malih izbornih jedinca, koliko se parlamentarnih zastupnika bira, a zastupnikom postaje onaj tko u jednom krugu osvoji relativno najveći broj glasova.
Taj sustav stvara veliku devijaciju u pretvaranju glasova u mandate, ali osigurava da će onaj tko pobjedi na izborima moći formirati parlamentarnu većinu, dakle osigurava sigurnost. Njemački model je mješovit, on biraču daje listić s lijevom i desnom stranom, pri čemu na jednoj biraju stranku, a na drugoj kandidata u maloj izbornoj jedinici.
Mandati u malim izbornim jedinicama dijele se većinski, a mandati na listi razmjerno, s time da se uspostavlja razmjer između zastupnika koji su izravno izabrani i onih koji su izabrani s lista. Sustav sprečava fragmentaciju zabranom predizbornih koalicija, ali i relativno visokom prohibitivnom klauzulom – zakonskim pragom. On je 5 postotni, odnosno u diobi mandata sudjeluje i ona stranka koja osvoji barem tri izravna mandata.
Izborni prag od 7% pojavljuje se u francuskom izbornom sustavu, ali tek za drugi krug. Naime, francuskim model je onakav kakvim biramo Predsjednika Republike, odnosno kakvim smo birali zastupnike na prvim parlamentarnim izborima 1990. Model je dvokružan, a u prvom krugu je zastupnik iz uninominalne izborne jedinice izabran ako osvoji 50 plus jedan glas izašlih na izbore, a u protivnom se održava drugi krug. U drugom krugu ne ulaze, međutim, samo dva prvoplasirana kandidata, nego može ući i treći, pod uvjetom da je u prvom krugu osvojio barem 7 % glasova.
Model preferencijskog glasa je promašen i on samo prikriva dominaciju stranačkog vodstva u odnosu na biračko tijelu u modelu razmjernog sustava s fiksnim listama, kakav smo u Hrvatskoj rabili od dvijetisućite, a prije pristupanja Europskoj uniji. Rješenje personalizacije glasovanja je ili većinski sustav (britanski ili francuski), ili njemački mješoviti sustav, a nikako ne sadašnji model. Izborni prag ne smije biti viši od 5 posto, ali bi on kao u Njemačkoj trebao biti određen na razini središnje države.
Upotreba 7 postotnog izbornog praga u relativno maloj izbornoj jedinici, u kojoj se bira samo 14 zastupnika, kao sada, a poželjno bi bilo smanjiti taj broj, dovela bi uz D’Hondtovu metodu do velike devijacije u pretvaranju glasova u mandate. Efekt 7 postotne prohibitivne klauzule postigao bi se s izborom po deset zastupnika iz izborne jedinice, jer bi se tada prirodni prag popeo na razinu i višu od 7 posto.
I na koncu, problem s izbornim zakonom je činjenica da njega mora izglasati parlament kvalificiranom većinom (apsolutna većina svih zastupnika), a trenutna parlamentarna većina nikad nije spremna za duboke promjene izbornog zakonodavstva. Izborno zakonodavstvo donose oni na koje se ono odnosi – visoki funkcionari političkih stranaka, koji svoje stranke predstavljaju u parlamentu, a postojeće je zakonodavstvo omogućilo njihov izbor. Teško je postići većinu za model koji bi unio neizvjesnost u parlamentarnu arenu”, izjavio je Gjenero za naš portal.
