Napokon smo zaigrali u Euro ligi. Ne onoj nogometnoj, tamo su nam rezultati daleko od prihvatljivih, ali u ovoj međunarodnoj utakmici smo u posljednjem tjednu postigli opipljive rezultate.
Ovaj tjedan obilježile su, između ostalog, dvije vijesti. Jedna od njih odnosi se na prvi oboren prijedlog Europske komisije, a druga se odnosi na stvaranje podrške za hrvatske zahtjeve prema Srbiji.
Saborski Odbor za europske poslove jednoglasno je srušio prijedlog direktive kojom je Europska komisija namjeravala uvesti pravilo da tvrtke iz jedne članice EU koje posluju u drugoj članici svoje radnike moraju plaćati jednako radničkim plaćama u zemlji primateljici. Ova odluka donesena je u četvrtak, 5. svibnja, i to je sada postao dan kada je Hrvatska po prvi put u svojoj povijesti srušila takav prijedlog. Zašto nam je ovo važno? Zato što smo pokazali da imamo stav, da imamo ‘zube’. Iako je ovdje ustvari riječ o prijedlogu koji bi prošao da su ga neke druge dvije države u komisiji podržale, mi smo bili jezičac na vagi koji je odlučio reći ne ovakvom prijedlogu.
Osim ove odluke saborskog Odbora ovaj tjedan je Hrvatska upisala još jednu diplomatsku pobjedu. Kada smo odlučili, u potpunosti u skladu s našim pravima, odrediti uvijete koje Srbija mora ispuniti kako bi započela pregovore oko zatvaranja poglavlja 23 i 24 (pravosuđa i temeljnih prava te pravde, slobode i sigurnosti) našli smo se pod pritiskom određenih članica koje su htjele da Hrvatska odustane od svojih zahtjeva, te da „odblokiramo“ ta dva poglavlja. Osobno mi je drago što to nismo učinili. Vodim se logikom da se Europska unija treba širiti, ali ne pod svaku cijenu. Ako je Hrvatska zadovoljila određene kriterije kako bi postala punopravna članica EU, zašto bi uvjeti ulaska za bilo kog drugog bili blaži? Nema objašnjenja, osim da je po strani neki treći, očito ne hrvatski, interes.
Sama odluka da ćemo blokirati poglavlja isto je pokazatelj snage, ali to je bio tek uvod u bitku, bitku u kojoj smo mi ostvarili prvu pobjedu. Točnije rečeno, jučer je obznanjeno da će Bugarska i Rumunjska podržati nastojanja Hrvatske te daju podršku našem prijedlogu. Ovakva odluka je pokazala da su te dvije države prijateljski nastrojene prema Hrvatskoj i da uistinu cijene europske tekovine koje ,defacto, jedino Hrvatska brani.
Kako ne bih širio priču, ova dva događaja su me obradovala jer je sada više nego ikada očito da se hrvatska vanjska politika počinje istinski uprezati za naše interese kao države i kao naroda. Isto tako daje mi nade da će se u mandatu Mire Kovača, trenutnog ministra vanjskih i europskih poslova, početi ozbiljno raditi na rješavanju problema Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Autor je Pavao Škoko Gavranović, politički komentator portala
