Analiza DW-a
Francuske nuklearke teško se nose s toplinskim valom. Već tjednim vladaju vrlo visoke temperature. Ali nuklearke nisu u egzistencijalnoj krizi, primat atomske energije u toj zemlji nije ugrožen.
Već tjednima se Francuska, kao i druge europske zemlje, „kuha” na temperaturama iznad 40 stupnjeva Celzija. U mnogim regijama vlada nestašica pitke vode, tlo je isušeno, šume gore. Toplinski val predstavlja veliki problem i za francuske nuklearke.
Otprilike petina od 56 reaktora morala bi zapravo obustaviti rad ili ga barem reducirati na minimum – zato što su rijeke u koje oni ispuštaju zagrijanu vodu koju se koristi za hlađenje reaktora, jednostavno previše tople. No, to je pravilo francuska vlada suspendirala, barem do 11. rujna. Na to je očito bila prisiljena, između ostaloga i zbog činjenice da već nekoliko mjeseci više od polovice francuskih nuklearki ne radi, zbog planiranih i neplaniranih radova na održavanju. Nuklearke su u Francuskoj u normalnim okolnostima zaslužne za pokrivanje oko 70% vlastitih energetskih potreba. To je rekord u svijetu. I aktualni problemi ne bi trebali dovesti pod znak pitanja tu nacionalnu energetsku strategiju. Iako ona kod mnogih izaziva negodovanje.
Golfech na jugozapadu Francuske je jedna od tih nuklearki s posebnom dozvolom rada. Jedna od dva reaktora trenutno je izvan pogona. Baš kao i kod drugih jedanaest francuskih reaktora, i u Golfechu su prije nekoliko mjeseci otkrili koroziju i male rupe na cijevima koje su relevantne za sigurnost reaktora.
Drugi reaktor funkcionira usprkos vrućem ljetu. „Jednostavno ne razumijem kako se može održavati pogon ako to ima katastrofalne posljedice za eko-sustav”, kaže za DW Jean-Pierre Delfau, član ekološke organizacije FNE86.
“Zbog vrućine trenutno ionako puno manje vode teče kroz rijeku Garone, manje nego u normalnim okolnostima. Golfech vodu iz rijeke koristi za hlađenje, jedan dio ispari, to znači da u rijeci završi manje vode. I ta je voda šest stupnjeva toplija nego ranije. Tako se rijeka dodatno zagrijava, a to uništava mikroalge. One su hrana za neke male ribe, a male ribe su hrana za veće ribe. Kompletan hranidbeni lanac ispada iz ravnoteže”, kaže Delfau bijesnim glasom. Ovaj 79-godišnjak je protivnik atomske energije već 50 godina. Sudjelovao je na protestima protiv tog projekta već i prije početka gradnje Golfecha. „A u toploj vodi uspijeva više bakterija – I onda se mora koristiti više kemikalija prije nego što tu vodu možete koristiti kao vodu iz vodovoda. I mi onda pijemo te kemikalije”, dodaje on.
Energetski koncern EDF, koji je nadležan za sve francuske atomske reaktore, odbio je DW-ov upit za intervjuom. U e-mailu koji je poslala glasnogovornica te kompanije, stoji kako se radi o „izvanrednoj situaciji”, te da dosadašnji uzorci na licu mjesta nisu pokazali nikakve štetne učinke po floru i faunu u blizini reaktora. Trenutne komplikacije, čini se, neće prouzročiti egzistencijalnu krizu francuskog nuklearnog sektora. Vlada namjerava uskoro u potpunosti nacionalizirati EDF, odnosno planira gradnju novih reaktora.
Nove nuklearke, nova pitanja
A to za Annu Creti otvara nova pitanja. Ona je direktorica Katedre za klimatsku ekonomiju na pariškom Sveučilištu Dauphine. “Neshvatljivo je kako bi to sve tehnološki trebalo funkcionirati, prije svega tako kratkoročno”, kaže ona za DW. “Vlada se fokusira na takozvane modularne reaktore, za koje do sada postoji 40-tak tehnologija koje se sve još uvijek nalaze u pilot-fazi. Može potrajati još pet do deset godina dok ne budemo imali model koji je spreman za plasman na tržište.”
Francuska planira puštanje u pogon i dodatnih EPR-reaktora novije generacije, ali i kod njihove gradnje postoje brojni problemi. Jedini francuski EPR-reaktor nalazi se na sjeveru, gradi se u Flamanville, i on je po navodima EDF-a do sada koštao 13 milijardi eura. To je četiri puta više nego što je bilo planirano. Sudeći po navodima nacionalnog Ureda za reviziju, troškovi su se u međuvremenu popeli već na više od 19 milijardi eura. Puštanje u pogon je predviđeno za iduću godinu, deset godina nakon prvotnog roka. I kod gradnje EPR-ova u Velikoj Britaniji, Kini i Finskoj, sudeći po izvještajima, ima komplikacija.
I svejedno je francuska vlada za nuklearni sektor rezervirala 150 milijardi eura, za održavanje postojećih i gradnju novih nuklearki. „Na području obnovljivih energija nema sličnog investicijskog pomaka. Iako vlada radi na zakonu koji bi trebao ubrzati realizaciju projekata na području obnovljivih energija. A ta je tehnologija spremna za implementaciju na tržištu, a troškovi su proteklih godina znatno opali”, dodaje Creti. Francuska je jedina europska zemlja koja nije ostvarila svoje ciljeve po pitanju obnovljivih izvora energije za 2020.: bilo je planirano da oni u energetskom miksu čine 23%, a u stvarnosti čine samo 19 posto ukupno proizvedene energije.
Ali postoje razlozi za takvu strategiju, napominje Christian Egenhofer iz briselskog think tanka CEPS (Centar za europsku politiku): „Francuska u atomsku energiju investira u okviru takozvane strateške autonomije. Potrebni su nam znanstvenici iz nuklearnog sektora, potrebni su nam inženjeri kako bi održavali oko 100 nuklearki u Europi. Inače bi te poslove morali prepustiti američkim, kineskim ili korejskim specijalistima, a to bi predstavljalo sigurnosni problem”, objašnjava ovaj stručnjak u razgovoru za DW. Cilj Europe je strateška autonomija u sektoru obrane, ali i u energetskom sektoru, a to znači da kontinent po tim pitanjima ne želi biti ovisan o drugima.
“Francuska osim toga ima problem s električnom mrežom. Oko Pariza je sve centralizirano, tamo se potroši većina struje. Električnu energiju se transportira u glavni grad, i onda se struju iz Pariza šalje u druge dijelove zemlje”, kaže Egenhofer. “Za obnovljive energije bi nam trebala decentralizirana mreža, a njezina izgradnja može potrajati nekoliko godina.” No, i Egenhofer sumnja da će Francuska uspjeti izgraditi nove reaktore. On smatra da će I ta zemlja na duži rok “prijeći” na obnovljive izvore energije, piše DW.
