Evo zašto Agrokor ima usisnu snagu za sve teme

Prokleti Agrokor je pokvario sve. Taj usisivač, crna rupa, zjapi iz prošlosti i ne da dalje. Tako će biti i ovog  tjedna, piše Velimir Šonje na Ekonomskom labu.
 Četiri su razloga usisne moći Agrokora. Prvo, nepovjerenje. Čak i kad čovjek s tjeralice Ivica Todorić nešto bloga, svi tome pridaju pozornost. Jer, ako ne vjeruješ nikome, možeš povjerovati svakome.

Nepovjerenje u institucije leži u korijenu ovog fenomena da sve što Todorić ili Tko-Već piše prolazi kroz (ne sve!) novinarske i uredničke filtre kao kroz švicarski sir. Valjda misle – nikad se ne zna, možda u tome ima nešto.

Drugi je razlog neznanje. Mnogi se komentatori po prvi put susreću s pojmovima roll-up, refinanciranje u uvjetima restrukturiranja, ugovaranje nadležnosti inozemnog prava, ograničavajuće klauzule (engl. covenants) i sl. Pravno-financijskim terminima barata se kako se kome svidi. Tako Ramljak u nekim interpretacijama postaje državni namještenik, hrvatska vlada strana u roll-up ugovoru, ugovaranje nadležnosti stranog suda postaje «nedopustivo», za neke izdaja.

Treći razlog je objektivna zabrinutost za državni proračun. Sve nas treba biti briga za to da, na kraju, nakon neke arbitraže koju će pokrenuti neki nezadovoljni vjerovnik, državni proračun odnosno porezni obveznici plate račun ili dio računa intervencije lexom. Temeljni princip insolvencijskog prava glasi: ako se vjerovnik ne može namiriti kao što bi se namirio u slučaju da je proveden stečaj, pripada mu naknada. Kako se lexom redoslijed naplate mijenjao, ovo može biti osnova za kasnije tužbe svakoga tko procijeni da na sudu odnosno arbitraži može dokazati da je dobio manje nego u slučaju hipotetičkog stečaja (koji nije bio baš hipotetički, s obzirom da je potkraj ožujka piramida blokada Agrokorovih računa već bila narasla do ozbiljnih iznosa, a jedan je dobavljač potom i službeno bio podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka). To je pozitivna briga, ljude konačno boli ako se u državi događa nešto što može dovesti do troška za porezne obveznike.

Četvrti razlog usisne moći Agrokora je netransparentnost rada same izvanredne uprave. Podcijenili su i interes javnosti i snagu interesa uključenih strana kao i snagu Todorića odnosno Onog Koji Piše Blog, kao i neznanje u okružju u kojem posluju. Podcijenili su i stupanj razvoja demokracije; ne samo u smislu prava javnosti da zna (što je jako važno dokle god postoji ma kako udaljena opasnost da će na kraju dio ceha pasti na proračun), nego i u smislu disperzije moći u društvu – političke i medijske – zbog čega oslonac na tradicionalne kanale i metode komunikacije više nije dovoljan.

Zahtjev za učestalošću i preciznošću objava o tome što se događa u Agrokoru mnogo je veći od onoga što je izvanredna uprava zamislila javno ponuditi. Tako se našla, zajedno s vladom, u potpunoj defanzivi, u situaciji da samo reagira, a ništa ne kreira. Zbog toga je nastao potpuni informacijski kaos – idealno tlo za interesni lov u mutnom i teorije zavjere, ali i za rast objektivnih sumnji u to da izvanredna uprava skriva nešto, što se ne bi moglo podvesti pod uobičajeno skrivanje poslovnih tajni.

Tek pod pritiskom medija objavljeni su neki dokumenti kao što je lista kreditora koji su sudjelovali u roll up-u. No i to nije pomoglo, jer se roll up slabo razumije. Nisu se baš trudili objasniti ga.

Cijelu analizu pročitajte ovdje.

You may also like

0 comments