Analiza
Iznenadni Hamasov napad i Izraelova odmazda mogli bi dovesti do jače destabilizacije regije – a globalno tržište nafte pomno prati razvoj događaja. Postoji mnogo pitanja oko geopolitičkih posljedica konflikta koji je ponovo buknuo 50 godina nakon Jomkipurskog rata, sukoba koji je prethodio naftnoj krizi 1970-ih, piše Bloomberg Adria.
Ne tvrdimo da će posljedice sadašnje situacije biti usporedive s onim što se desilo tada, ali geopolitička slika Bliskog istoka mogla bi se promijeniti na neočekivani način. Izrael je nakon napada Hamasa prst krivnje uperio uglavnom prema Iranu. Iz Teherana su zanijekali umiješanost, ali je predsjednik Ebrahim Raisi napad prozvao “pobjedom”.
Saudijska Arabija je prije proteklog vikenda bila nadomak sklapanja dogovora s Izraelom koji je regiji mogao donijeti dodatnu stabilnost. Sjedinjene Američke Države i Iran su izokola pokušavali postići svojevrsno zatopljenje u svojim međusobnim odnosima, a to je moglo rezultirati i snažnijim dotokom sirove nafte.
Brojna geopolitička razmatranja ovisit će o tome koliko daleko će Izrael ići sa svojom odmazdom – posebno kad je u pitanju Iran. Zasad, to su najvažnije brige koje more trgovce naftom:
Provedba sankcija, jer SAD baš i nije striktan u kontroli iransih sankcija zbog čega su cijene na tržištu ostale relativno stabilne premda je ponuda iz Saudijske Arabije, Rusije i ostalih članica naftnog kartela znatno smanjena.
Postoji šansa da bi SAD mogao stati na kraj takvoj trgovini. Islamska Republika u ovom trenutku najveći dio svoje nafte prodaje Kini, s time da su količine u kolovozu dnevno dosezale i 1,5 milijuna barela, što je najviša razina u posljednjih desetak godina, pokazuju podaci analitičke tvrtke Kpler.
Bilo kakav ishod kojim bi se smanjio dotok iranske nafte značio bi i rast potražnje za barelima iz Rusije, što je nepoželjan rezultat za Washington i druge države članice grupe G-7 koje se trude Moskvi ograničiti pristup petrodolarima.
Uz to, bilo kakvo dodatno inzistiranje na provedbi sankcija značilo bi i smanjenu ponudu na tržištu nafte, što je velika stavka pred izbornu godinu u SAD-u.
Hormuški tjesnac povezuje proizvođače nafte iz Perzijskog zaljeva s rafinerijama diljem svijeta. Kroz njega prolazi šestina globalne potrošnje nafte, a radi se o dijelu mora koji je Iran često pokušavao kontrolirati. Vitalno je važan za globalno tržište energenata.
Zasad ne postoje znakovi da Teheran pokušava poremetiti plovidbu trgovačke mornarice, za čime je posljednjih godina ponekad posezao, često kao odmazdu za druge mjere.
Transport nafte Hormuškim tjesnacem u povijesti nikad nije zbilja i prekinut. Prekid transporta kroz Hormuz naštetio bi i iranskim saveznicima. To ne znači da plovidba ne može biti bitno otežana, čak i do točke poremećaja protoka nafte, ali teško je očekivati potpunu obustavu transporta.
Iza tjesnaca posljednjih je godina bilo incidenata u kojima su iranski transport nafte presretale zapadne zemlje, što je još jedan izvor potencijalnog poremećaja ako dođe do eskalacije.
Utjecaj sukoba na tržište nafte ponajviše ovisi o tome koje će poteze Izrael povući idućih dana, tjedana i mjeseci.
Ako se sukob razvije u nešto što će poremetiti ponudu nafte ili podići njenu cijenu u duljem roku, to bi američkim vlastima bilo opravdanje za nastavak prodaje nafte iz strateških zaliha. Time bi se cijene mogle primiriti u kratkom roku, ali bi se svejedno stvorila potreba da u jednom budućem trenutku SAD obnovi svoje zalihe.
Ipak, postoj šansa da ovaj rat ispadne beznačajan za tržište nafte jer Izrael nije značajan igrač na tom tržištu.Nemir u regiji posljednjih se godina nije pretvorio u strukturni poremećaj više cijene nafte. Trgovci naftom će iščekivati čvrste dokaze da bi poremećaji mogli biti materijalno značajni za ponudu, piše Bloomberg Adria.
