Europska komisija traži ubrzanje hrvatskog LNG-a i solidarnost u slučaju plinske krize

Europska komisija (EK) u utorak je predstavila zakonodavni paket o energetskoj sigurnosti, koji između ostaloga uključuje regionalni umjesto nacionalnog pristupa u planiranju sigurnosnih mjera te obveznu solidarnost među zemljama članicama za slučaj poremećaja u opskrbi plinom.

U prijedlogu uredbe o održivosti opskrbe plinom, Komisija predlaže uvođenje načela solidarnosti, prema kojem bi zemlje članice, u slučaju ozbiljne krize, bile dužne dati prednost u opskrbi plinom kućanstava i ustanova poput bolnica u susjednim zemljama u odnosu na domaće manje ranjive korisnike. Dužnosnici EK-a takav plan, koji moraju odobriti zemlje članice i Europski parlament, nazivaju obveznom solidarnošću.

Europa bi prema planu Bruxellesa, bila podijeljena na devet zona, a države koje im pripadaju bile bi obvezne raditi zajedno na planovima izgradnje infrastrukture koja će olakšati njihovo međusobno energetsko, točnije plinsko povezivanje. Hrvatska je u jugoistočnoj skupini zajedno s Italijom, Slovenijom, Austrijom i Mađarskom. Uz prijedlog uredbe o održivosti opskrbe plinom, EK je predstavila i zaključak o međuvladinim sporazumima na područje energije, strategiju za ukapljeni plin i skladištenje plina te strategiju za grijanje i hlađenje. Predlaže se prijelaz s nacionalnog na regionalni pristup pri izradi procjene rizika u opskrbi plinom te izradi preventivnih akcijskih planova. Prema tome prijedlogu Hrvatska bi se trebala koordinirati sa zemljama iz svoje skupine pri izradi tih dokumenata.

Komisija predlaže veću transparentnost pri sklapanju međuvladinih ugovora o opskrbi plinon. Želi veće ovlasti u nadzoru međuvladinih sporazuma, koji se zaključuju između neke zemlje članice sa zemljom izvan EU-a i traži mogućnost analize tih ugovora prije potpisivanja, pri čemu bi članica morala uzeti obzir mišljenje Komisije. Briselski činovnici ideju te, po mnogima kontroverzne ovlasti, brane tezom da sigurnost opskrbe plinom može biti puno bolje postignuta na razini Unije, nego na nivou pojedinih zemalja. Europski dužnosnici ističu da su u prošlosti pojedine države u kriznim situacijama bile posebno ranjive, jer su imale niske rezerve i bile slabo povezane sa susjedima, zbog čega su na smanjenje isporuka ruskog plina morale reagirati same.

Zemlje članice također trebaju dogovoriti izgradnju dvosmjernog plinovoda na svakoj međugraničnoj interkonekciji.  Paket uključuje širok raspon mjera koje trebaju pojačati otpornost EU-a na moguće probleme u opskrbi energijom. Te mjere, između ostaloga, uključuju smanjenje potražnje za energijom, povećanje proizvodnje energije, uključujući i iz obnovljivih izvora, daljnji razvoj potpuno integriranog energetskog tržišta, diverzifikaciju energetskih izvora, opskrbljivača i opskrbnih pravaca.

Komisija traži ubrzanje provedbe prioritetnih projekata vezanih za ukapljeni plin, a među tim projektima je i LNG terminal na Krku. U ukapljenom plinu EK vidi mogućnost diverzifikacije, posebice s obzirom na činjenicu da mu je pala cijena. Kako bi se poboljšao pristup svih zemalja članica ukapljenom i uskladištenom plinu kao alternativnom izvoru, Komisija ističe da EU mora izgraditi potrebnu infrastrukturu kako bi se dovršilo unutarnje tržište, što bi svim zemljama članicama omogućilo pristup međunarodnom tržištu ukapljenog plina, bilo izravno, bilo preko drugih država članica.

Trenutačno u EU-u, kapaciteti za LNG zadovoljavaju 43 posto potražnje, ali kapaciteti nisu ravnomjerno raspoređeni. Sjeverozapadna Europa je dobro povezana i opskrbljena LNG terminalima, ali puno članica u jugoistočnoj, srednjoj i istočnoj Europi te na Baltiku nemaju pristup ukapljenom plinu.  “Važno je osigurati da te zemlje imaju pristup regionalnim plinskim čvorištima s različitim izvorima opskrbe, uključujući LNG”, navodi Komisija.

Komisija ističe važnost komercijalne održivosti pri izgradnji nove infrastrukture za LNG, što može značiti izbor jeftinijih tehnoloških varijanti, poput plutajućih terminala. Načelno, financiranje izgradnje LNG terminala trebalo bi osigurati kroz cijenu koju plaćaju krajnji korisnici, a Komisija priznaje da je vrlo teško osigurati održivo financiranje na taj način. Zato za projekte od iznimne važnosti za sigurnost opskrbe, fondovi Europske unije, poput Fonda za povezivanje Europe (CEF), mogu popuniti financijske rupe. Tu su također i zajmovi Europske investicijske banke i mogućnost financiranja iz Europskog fonda za strateške investicije.

You may also like

0 comments