Erdoganu se isplatio rizik

U lipnju je izgledalo kao da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pretrpio najteži udarac u svojoj političkoj karijeri pošto mu je stranka na izborima izgubila apsolutnu većinu. Ali se njegova odluka da se kocka s raspisivanjem prijevremenih izbora u nedjelju pretvorila u čistu pobjedu.

Stranka pravde i razvoja (AKP) osvojila je na nedjeljnim izborima 49,4 posto glasova, imat će 316 od 550 zastupničkih mjesta i ponovo potpunu kontrolu nad svim polugama vlasti u zemlji. “Ovo je Erdoganova pobjeda”, rekao je Gonul Tol, direktor turskih studija u washingtonskom institutu za Bliski istok. “I veliko iznenađenje za sve”.

Birači su Erdoganovoj stranci ponovo podarili apsolutnu većinu u parlamentu, u jednom od najboljih parlamentarnih rezultata za tu stranku uopće. Zabrinuti za sigurnost u zemlji, narušenu samoubilačkim napadima i nasiljem na jugoistoku, Turci su se vratili jednostranačkoj vlasti, ocjenuju analitičari.

Nijedna od većih agencija za ispitivanje javnog mnijenja nije predvidjela razmjer pobjede AKP-a na prijevremenim izborima koje je Erdogan raspisao pošto su propali razgovori o stvaranju koalicijske vlasti nakon lipanjskih izbora. Oporbeni političari i analitičari tvrde da je Erdogan bio taj koji je blokirao koalicijske pregovore jer je strahovao da bi eventualna koalicija AKP-a s nekom manjom strankom zapravo oslabila AKP-ovu poziciju.

Prijevremeni izbori su svejedno bili kockanje, ali je Erdogan vjerovao da će oni koristiti njegovoj stranci. “AKP je uspio uvjeriti birače da je povratak jednostranačkoj vlasti u njihovom najboljem interesu”, rekao je Aaron Stein, stručnjak za Tursku u Altantskom vijeću, uglednom američkom think-tanku.

Nakon agresivne kampanje za AKP prije izbora u lipnju, Erdogan je promijenio strategiju i povukao se u pozadinu, pustivši premijera Ahmeta Davutoglua da bude glavno lice kampanje.

Stranka se usredotočila na svoje socijalne i razvojne programe, što je bacilo u sjenu prijašnje pozive na temeljni zaokret u sustavu vladanja, odnosno prelazak na izvršno predsjedništvo u francuskom stilu, koje bi osnažilo Erdogana.

Analitičari su smatrali da njegova dominacija odbija neodlučne birače, uključujući neovisne s obje strane političkog spektra: turske nacionaliste s krajnje desnice i Kurde. “Njegova promjena imidža se isplatila i birači su odbacili svoje prijašnje nezadovoljstvo njegovom vladavinom, izašli su i glasali za AKP”, kaže Stein. “Mislim da se ovdje radi o tome da je AKP uspio vratiti glasove religioznih Kurda koje je izgubio.”

Prokurdska stranka HDP izgubila je više od milijun glasova jer su birači zabrinuti zbog nove pobune kurdskih militanata na jugoistoku zemlje. Krajnje desna Stranka nacionalističke akcije (MHP) također je izgubila puno glasova koji su otišli AKP-u nedjelju, oko pet posto u usporedbi s izbornim rezultatima u lipnju. Stranka je loše vodila koalicijske razgovore i nije uspjela objasniti zašto odbija ući u vladu s AKP-om, zbog čega su mnogi birači bili razočarani.

Osim toga, na koalicijske vlade gleda se s oprezom u Turskoj, koja je bila suočena s nestabilnim koalicijama ’90-ih godina. Veliki jaz među strankama, koji je postao očit u koalicijskim razgovorima, još je više pojačao tu zabrinutost. “Bolje je da AKP bude sam na vlasti. To je bolje zbog donošenja odluka i stabilnosti”, rekao je Mustafa Altintop, 44-godišnji trgovac, na dan izbora. Zanimljivo je i da je 60 posto Turaka u Njemačkoj glasalo za AKP, desetak posto više nego u domovini. U Njemačkoj živi 2.9 milijuna Turaka s pravom glasa, a AKP je vodio kampanju i u toj zemlji.

You may also like