Rusija i Turska su tijekom proteklih 15 godina postigle znatan napredak u ekonomskim odnosima te međusobnu gospodarsku razmjenu gotovo udeseterostručile, no obaranje ruskog zrakoplova moglo bi poništiti sve te uspjehe pri čemu prvi ozbiljni udarac može pretrpjeti turizam, a uslijediti bi mogla energetika, piše ruski portal Vzgljad (Pogled).
Taj portal podsjeća na objavu ruskog Ministarstva vanjskih poslova prema u kojoj se ruskim građanima ne preporuča odlazak u Tursku “gdje su terorističke ugroze u porastu” te na izjavu ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da ugroze “nisu manje nego u Egiptu”. Već u utorak navečer takav razvoj situacije pogodio je turistički sektor koji se suočio s masovnim otkazivanjem letova iz Rusije za Tursku, a turoperatori prestaju prodavati aranžmane za tu zemlju.
Vzgljad podsjeća da su ruski turisti tijekom 2014. u Turskoj potrošili 3,7 milijardi dolara, što je 12 posto ukupnog godišnjeg turskog turističkog dohotka. Turska se smatra omiljenom turističkom destinacijom za Ruse. U prvih devet mjeseci ove godine u Turskoj je boravilo 2,78 milijuna ruskih turista, a brojniji su samo Nijemci kojih je bilo 3,75 milijuna. Tijekom zadnjih 15 godina robna razmjena između Turske i Rusije porasla je sa 4,36 milijardi dolara u 2001. godini na 31 milijardu dolara u 2014. godini. Dvije su prekretnice u jačanju gospodarskog partnerstva dviju zemalja. Poticaj jačanju gospodarske suradnje bio je posjet premijera Mihaila Kasjanova Turskoj 2000. godine, a drugi veliki korak naprijed puštanje u rad plinovoda Plavi tok 2005. godine, koji je zadovoljio većinu turskih potreba za plinom.
Uslijedilo je nekoliko godina u kojima su ekonomski odnosi dviju zemalja stagnirali, sve do 2009. godine i posjeta turskog predsjednika Abdullaha Guela Moskvi te uzvratnog posjeta ruskog čelnika Vladimira Putina Turskoj, kad je dogovoren početak geoloških istraživanja turskog podmorja za plinovod Južni tok. Ankara je podržala taj projekt kojim bi se zaobišla Ukrajina u opskrbi Europe ruskim plinom, a u zamjenu je Rusija obećala podršku turskom naftovodu Samsun – Ceyhan.
Turska se, piše Vzgljad, okoristila kasnijom propašću Južnog toka jer ju je Rusija projektom Turski tok gurnula u prvi plan kao glavnu tranzitnu zemlju za svoj plin namijenjen Europi. No, Turska je umjesto tranzitera htjela biti i preprodavač ruskog plina, što Moskvi ne odgovara, zbog čega su umjesto prvotne četiri cijevi sada u planu samo dvije. No, ako i njihova gradnja dođe u pitanje u svjetlu novih događaja, na gubitku je Turska jer je jedna cijev toga plinovoda neophodna samo njoj, budući da je 2019. u planu zatvaranje rute preko Ukrajine i Rumunjske, kojom se Turska, uz Plavi tok, opskrbljuje plinom.
Sve donedavno Moskva i Ankara kovali su planove za povećanje ekonomske suradnje te je krajem prošle godine Redžep Tajip Erdogan poslije susreta s Putinom obećao povećati razmjenu između dvije zemalje na 100 milijardi dolara do 2020. godine. Razmatrala se tada i mogućnost uspostave zone slobodne trgovine već 2015. godine, a dokumente o polaganju Turskoga toka dnom Crnog mora željelo se potpisati još u ljeto ove godine.
No, nakon turskog rušenja ruskog bombardera ti projekti i ekonomski odnosi dviju zemalja postaju upitni, piše Vzgljad, a posebno bi, kako se ocjenjuje, za Tursku bilo pogubno slabljenje energetskih odnosa s Rusijom. Pritom se podsjeća da ta zemlja 60 posto potreba za plinom podmiruje iz Rusije te naglašava da bi se bez ruskog plina tursko gospodarstvo jednostavno urušilo. Plin je stoga silni adut u ruskim rukama, piše Vzgljad.
Turska je, naime, drugi po veličini kupac ruskog plina, odmah nakon Njemačke. Tijekom 2014. godine Ankara je od Rusije (odnosno Gazproma) kupila 27,3 milijarde prostornih metara plina koji se dostavlja Plavim tokom, dnom Crnog mora te obilazno, kroz Ukrajinu i Rumunjsku. Vzglad ocjenjuje da Turska, bez ogromnih investicija, u roku ne manjem od pet godina, ne može zamijeniti ruski plin primjerice azerbajdžanskim. S druge strane, eventualni ruski gubici zbog raskida energetskih veza s Turskom također ne bi bili beznačajni. Samo 2014. Gazprom je od prodaje plina Turskoj zaradio 10,2 milijarde dolara, a ove bi godine, zbog nešto nižih cijena, zarada mogla biti 7 do 7,5 milijardi.
Analitičari ocjenjuju da bi zatezanje odnosa Rusije i Turske moglo omesti i ruski angažman u gradnji turske nuklearne elektrane Akua, a da bi Ankara Moskvi mogla onemogućiti izvoz nafte kroz Bospor, no to se u Rusiji ocjenjuje objavom ekonomskog rata i to ne samo Moskvi, nego i kupcima ruske nafte u Europskoj uniji. Teoretski, kako se dodaje, Turska može “nasrnuti” na ruska poslovna ulaganja u turskom tržištu, ali to bi dovelo do međunarodnog skandala, ali i odgovora Rusije koji bi mogao uključivati turske građevinske tvrtke koje, kako se ocjenjuje, posve dobro zarađuju u Rusiji, gdje su u zadnjih 25 godina sklopili ugovore vrijedne ukupno 50 milijardi dolara.
