Ovaj tjedan
Ovaj tjedan u Strasbourgu se održava plenarna sjednica Europskog parlamenta, Europska komisija će iznimno imati dva sastanka na kojima će predložiti jako važne zakone za zelenu tranziciju i konkurentnost gospodarstva.
Europska komisija, koja se inače sastaje jednom tjedno, srijedom ujutro, sljedeći će tjedan imati dva sastanka. Komisija će u utorak u Strasbourgu, jer se tamo održava plenarna sjednica Europskog parlamenta, objaviti prijedloge dva zakonodavna akta, jedan o industriji s nultom neto emisijom stakleničkih plinova, a drugi o ključnim sirovinama, koje su potrebne Uniji da bi dostigla cilj o nultoj neto emisiji do 2050. godine.
U četvrtak na sastanku u Bruxellesu, Komisija će objaviti prijedlog reforme tržišta električne energije i dugoročnu strategiju za konkurentnost gospodarstva.
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je Akt o ključnim sirovinama u svom govoru o stanju Unije u rujnu prošle godine. Tada je istaknula da će litij i rijetki metali biti uskoro važniji od nafte i plina.
“Naša potražnja za rijetkim zemnim metalima povećat će se pet puta do 2030. godine. Moramo izbjeći da ponovno postanemo ovisni, kao što smo napravili s naftom i plinom”, rekla je tada von der Leyen.
Europska unija je naročito ovisna o Kini, odakle uvozi 93 posto magnezija i 86 posto rijetkih zemnih metala.
Prema informacijama, koje su dosad iscurile, Komisija će u prijedlogu zakona navesti ciljeve za samodostatnost duž cijelog opskrbnog lanca.
Jedan od ciljeva je da se 10 posto potrošnje strateških sirovina osigura iz rudnika na teritoriju EU-a te da se 15 posto godišnje potrošnje dobije recikliranjem. Isto tako, predložit će cilj da 40 posto godišnje potrošnje strateških sirovina bude prerađeno u Europskoj uniji.
Jedan od ciljeva trebao biti i da Unija ne bude ovisna o samo jednoj trećoj zemlji za više od 70 posto uvoza bilo koje strateške sirovine do 2030.
U četvrtak će Komisija objaviti prijedlog za reformu tržišta električne energije. Cijene električne energije u EU snažno su porasle od sredine 2021. godine, u prvom redu zbog višestrukog povećanja cijene plina.
Veleprodajne cijene na tržištu električne energije mijenjaju se iz sata u sat, ovisno o ponudi i potražnji. Primjerice, noću u vrijeme niske potražnje cijene su niže jer su za zadovoljavanje potražnje dovoljne količine iz obnovljivih izvora energije, čiji su troškovi proizvodnje vrlo niski, gotovo neznatni. Kako raste potražnja tako se u proizvodnju uključuju i druge elektrane, primjerice nuklearke, termoelektrane na ugljen i u vrijeme najviše potražnje uključuje se plinske elektrane. Dakle, u razdobljima dana, kada proizvodnja iz obnovljivih izvora, iz ugljena i iz nuklearnih elektrana nije dovoljna da zadovolji potražnju uključuju se plinske elektrane i tom trenutku cijenu struje određuje elektrana na plin, energent koji se zadnji uključuje i koji je najskuplji.
Od takvog sustava određivanja cijena profitiraju proizvođači iz obnovljivih izvora jer skupo prodaju robu koju su proizveli po niskoj cijeni. To im omogućuje brzi povrat investicije i planiranje novih investicija, što je vrlo poticajna situacija za zelenu tranziciju. No, proizvodanja struje iz obnovljivih izvora je vrlo nestabilna jer ovisi o faktorima na koje ljudi ne mogu utjecati, suncu, vjetru, količini vode u vodenim tokovima. Stoga su i dalje potrebni proizvođači koji nude stabilnost proizvodnje poput nuklearnih ili elektrana na plin i druga fosilna goriva. Budući da je električna energija roba koja se ne može skladištiti, a i kada može to je u vrlo ograničenim količinama, potrebno je u svakom trenutku naći ravnotežu između prizvodnje i potrošnje, što je vrlo komplicirana zadaća. I tu zadaću obavlja tržište električne energije.
S obzirom na to da je visoka cijena plina dovela do povećanja cijene struje, u EU su rasli pritisci da se redizajnira veleprodajno tržište energije tako da se cijena plina razdvoji od cijene struje. To naročito zagovaraju Španjolska i Francuska, koje imaju vrlo malo plinskih elektrana, ali koje u vrijeme visoke potražnje uvoze struju proizvedenu iz plina. To znači da su maloprodajne cijene struje u tim zemljama osjetljive na volatilnost cijena plina, čak iako uopće ne koriste plin za proizvodnju struje.
Prema informacijama koje su iscurile, Komisija neće dirati u postojeći dizajn veleprodajnog tržišta, nego rješenje vidi u dugoročnim ugovorima koje zaključuju proizvođači i distributeri električne energije i u smanjenju potrošnje u vrijeme vršnih opterećenja.
Komisija za nestabilnost cijena rješenje vidi u dugoročnim ugovorima za kompenzaciju razlike cijena (CfD), koje bi potpisivala država s proizvođačima struje iz vjetra, sunca, vode, geotermalnih izvora i nuklearne energije.
Potrošači bi kroz te ugovore nabavljali struju po fiksnim cijenama. U razdoblju kada su cijene na tržištu više od fiksirane cijene, što znači da bi proizvođači bili na gubitku, razliku bi im plaćala bi država, a kada su niže, dio njihova profita išao bi državi, koja bi onda to preusmjeravala prema krajnjim potrošačima.
Pregovarači Vijeća EU-a i Europskog parlamenta postigli su u petak privremeni politički dogovor o smanjenju konačne potrošnje energije za 11,7 posto 2030. godine.
Konačna potrošnja energije je energija koju potroše krajnji potrošači, dok primarna potrošnja energije uključuje i energiju koja se koristi za proizvodnju energije.
Švedsko predsjedništvo Vijeća EU-a i pregovarači Europskog parlamenta postigli su nakon cjelonoćnih pregovora dogovor o promjenama direktive o energetskoj učinkovitosti. Taj dogovor još moraju potvrditi Vijeće i Parlament da bi postao zakon.
“Energetska učinkovitost je ključna za potpunu dekarbonizaciju gospodarstva EU-a i za neovisnost o ruskim fosilnim gorivima”, izjavila je povjerenica za energiju Kadri Simson.
Da bi ostvarile ciljeve zacrtane u ovom dogovoru, države članice morat će uložiti golema sredstva u renoviranje i toplinsku izolaciju milijuna zgrada.
Prema dogovoru, zemlje članice pridonosit će ostvarivanju zacrtanog cilja na razini EU-a, kroz svoje nacionalne i energetske planove, u kojima će zacrtati svoje vlastite ciljeve ušteda, koji neće biti obvezujući, ali će ih Komisija moći korigirati ako ne pridonose obveznom cilju od 11,7 posto na razini Unije.
Formula za izračun nacionalnih doprinosa cilju bit će indikativna, s mogućnošću odstupanja od nje za 2,5 posto, a Komisija će ocjenjivati pridonose li ti nacionalni doprinosi ispunjenju cilja uštede od 11,7 posto.
Formula za izračun temeljit će se između ostaloga, na potrošnji energije, BDP-u po glavi stanovnika, razvoju obnovljivih izvora energije i mogućnostima za štednju energije.
Države članice trebat će osigurati godišnje uštede u konačnoj potrošnji energije od 1,49 posto u prosjeku godišnje sa sadašnjih 0,8 posto u razdoblju od 2024. do 2030., a taj bi se postotak postupno trebao povećavati te bi uštede 31. prosinca 2030. trebale dosegnuti 1,9 posto.
Države EU-a morat će svake godine renovirati najmanje tri posto ukupne površine zgrada u javnom vlasništvu.
