Drugovi i drugarice kao paradigma Županovljeve teorije

Jedno me pitanje zabavlja zadnjih 24 sata posebno, inače mi uvijek upadne u oko vezano uz socijaldemokratsku stranku u Hrvata. Redoviti pozdrav koji vodstvo na skupovima upućuje je ” drugarice i drugovi”. Naime, malo tražim po netu pa nisam uspio naci barem jednu od europskih socijaldemokratskih stranaka u kojoj bi se koristio takav pozdrav.

Tovariši, drugovi, kameradi, comradesi, genossen nisi udomaćeni u modernim socijaldemokratskim strankama. Modernim mislim na ostale europske socijaldemokratske stranke. Zašto mene ovaj pozdrav muci? E pa, drugovi i drugarice su proizvod ideologije koja je sve napredno, sve uspješnije od zamišljenog prosjeka uništavala. Proizvod ideologije koja je egalitarizam zapakirala i iskoristila za pacificiranje masa. Ideologije koja je uništila poduzetničku misao i inicijativu pojedinca osim ako nije bila striktno u skladu sa planom zabranila.

Ideologije koja je učila da svi imaju pravo na jednako nevezano na njihov trud, volju i sposobnost. Da nitko nema pravo na vise, u redu, osim partijske hijerarhije, jer neke iznimke su dozvoljavali. Ideologije koja je prinudnom jednakošću stvorila mentalitet u kojem različito nije dobro, u kojem se različito krije, u kojem je masa pojedinaca sputana pokušati vise i riskirati mišlju da se ne smije isticati. Slažem se sa teorijom Županova, ono sto je žalosno da moderna socijaldemokracija danas znaci promicanje različitosti uz pomaganje onima koji nisu uspjeli dok naša domaća socijaldemokracija napada one koji su uspjeli, koji su stvorili, oni koji nemaju su im usputna misao.

Kako? Pa samo pogledajte stranačke nastupe i retoriku od 2012 do danas. Linićeve mjere napada na uspješne poduzetnike, porez na dividendu (jer zašto bi isplaćivali dobit, nju treba ulagati, a ne priuštiti sebi nešto), Lalovčeve napade na banke i retoriku blizu 30-tima i vremenu pivnica. Zašto? Samo radi svojih malih ciljeva ratinga i populizma. Kome? Pa onima koji su isprani i odgojeni u duhu egalitarizma koji ne žele uspješnog kraj sebe jer sami ne žele riskirati.

Sada bi se dale elegije ispjevati na sve uzroke egalitarizma u našem društvu od straha do jala, od lijenosti do konformnosti. Ali rezultat egalitarizma je samo jedan. Rezultat je prosjek. I to los prosjek kada se usporedimo sa Europom. Želimo li to? Trebamo li to? Osobno znam niz članova socijaldemokratske stranke (ja ju neću zvati partijom, iako taj naziv i dalje implementira kratica, nekada su imali simpatičniji naziv stranke demokratskih promjena) i siguran sam da nisu sretni sa “drugarice i drugovi”, da ih cak i iritira. Nisam ih nikada pitao. Ali, sada ću početi. Jer vjerujem da oni su budućnost socijaldemokracije, nezaduženi kultom vođe i idolopoklonstvom.

A isto tako nezaduženi populizmom i niskim emocijama drugova i korištenja sintagmi jedne nadam se pospremljene ideologije. Gospođe i gospodo, dame i gospodo, žene i muškarci socijaldemokrati budite moderna socijaldemokracija lišena ideologije prošlosti. Tada ce to biti za društvo korisna i potrebita politička opcija.

Autor teksta je ugledni poduzetnik Denis Čupić, MRICS, predsjednika udruge Developera pri HUP-u. Tekst je izvorno objavljen na njegovoj FB stranici.

You may also like

0 comments