Đorge Ivanov je započeo posljednju moguću političku bitku za opstojnost Makedonije

Krizu koja ishodište ima u rašomonu susjedskih i bjelosvjetskih interesa danas je presjekao Đorge Ivanov, makedonski predsjednik, što je izazvalo medijske reakcije od oduševljenja, pa do katastrofičnih najava građanskog rata.

Uskrativši mandat Zoranu Zaevu, usprkos tome što su za taj mandat lobirali Frederica Mogherini i Johannes Hahn, Ivanov je izjavio kako je svjestan da prema Ustavu Makedonije mora dati mandat onome koji donese najviše potpisa, međutim, također, Ustav Makedonije ga obvezuje čuvati teritorijalni integritet i suverenitet Makedonije koji ugrožavaju potpisnici Tiranske deklaracije i njihov koalicijski partner, socijaldemokrat, Zoran Zaev koji su sakupili najviše potpisa za mandatara.

Mogli bismo raščlanjivati desetogodišnju krizu u Makedoniji na nekoliko načina. Mogli bismo krenuti od obavještajnog elementa susjedskih interesa koji ne priznaju niti nacionalni niti teritorijalni identitet Makedonije. Mogli bismo govoriti o geostrateškim elementima uzrokovanih energetskim preslagivanjem nastalim zbog ovisnosti Europe o ruskom plinu. A mogli bismo govoriti i o povijesnim raščlambama pa reći kako se krize od 2001. godine, godine pobune albanskog stanovništva i Ohridskog sporazuma, pa do danas događaju zbog obećanja zapadnih saveznika iz 1913. godine o tome kako će u roku od stotinu godina svi Albanci živjeti u jednoj državi.

Moguće je kako je kriza nastala zbog zbira ovih silnica, jer nije nikakva tajna kako je ruskom kapitalu bilo u interesu opstanak na vlasti sada već bivše, desne, administracije. Još je manja tajna kako su se u rušenje bivše administracije uključila neka moćna veleposlanstva i pripadajuće im ne vladine udruge koje su, eto, za dobivanje mandata koalirale s komplotom albanskih stranaka. Potonje su prije pregovora u Tirani potpisale platformu čija je podloga negacija makedonske himne, zastava, negacija opravdanosti obrane zemlje prilikom albanske pobune iz 2001. godine, ali i želja za federalizacijom zemlje, stvaranjem države u državi, na zapadu Makedonije, podjele glavnoga grada na dva dijela.

Kako se ne radi niti o kakvoj autentičnoj želji za samoopredjeljenjem jednoga naroda ili o prosvjetiteljskoj ulozi vođe socijaldemokrata drugoga naroda, prema kojoj bi dogovor o ustupanju dijela teritorija otvorio put Makedonije u euroatlantske integracije, svjedoči tehnologija pregovaranja o sastavljanju vlasti u veleposlanstvima i glavnim gradovima susjednih država. Pragmatična ideja, s kojom se u povijesti suočava svaki narod, o gubitku manjeg dijela teritorija (zbog demografije ili drugoga) kako se ne bi izgubilo znatno više, potpuno je demantirana ponudom Nikole Gruevskog o velikoj koaliciji s premijerskim mjestom za Zorana Zaeva ako socijaldemokrati razvrgnu koaliciju koja ima za cilj nagristi makedonski nacionalni identitet. Kako to obično biva kod ljudi sa stranom agendom, Zaev je ponudu odbio, a njegovi koalicijski partneri iz stranke Besa pozvali na međunarodnu intervenciju.

Današnja reakcija Đorgea Ivanova osobito je važna u kontekstu povratka nade u opstanak Makedonija kao političkoga naroda. Za razliku od nekih novopojavnih hrvatskih političara koji opstojnost političkoga naroda traže u ekonomskim prisilama, oduzimanju privatnoga vlasništva ili pak željom za uhićivanjem vlasnika stranog kapitala; za razliku od pobornika vođenja jedinstvenih međuregionalnih politika, koji smatraju kako države tek postoje ne bi li izvršavale politike dogovorene u centrima moći, a konzultirajući se sa stranim veleposlanstvima, makedonski je predsjednik učinio drugačije.

Započeo je posljednju moguću političku bitku za opstojnost Makedonije.

Vratio je, naime, odluku o teritorijalnom integritetu i suverenitetu političkome narodu nacionalne države zvane Makedonija i poručio kako se ustavni poredak u demokratskoj i suverenoj državi ne može mijenjati veleposlaničkim kombinacijama u susjednim glavnim gradovima uz pomoć ulice, ili pak pozivima na vojnu intervenciju, nego isključivo u, od političkog naroda delegiranoj, parlamentarnoj proceduri. A za to će trebati znatno više od natpolovične većine parlamenta.

You may also like

0 comments