[vc_row][vc_column width=”1/3″]Analiza[/vc_column][vc_column width=”2/3″]U sklopu geopolitičko energetske ofenzive SAD-a koja ima za cilj načiniti ekspanziju američkog ukapljenog plina dogovaraju se višemilijunski projekti izvoza plina u režiji Trumpove administracije. [/vc_column][/vc_row]
Svjedoči tome izjava Donalda Trumpa u sklopu govora u Davosu. Rekao je kako „… bi postigli stvarnu energetsku sigurnost, mi potičemo naše prijatelje u Europi da koriste zalihe energije iz Sjedinjenih Država. Istodobno je priznao kako je taj plin, zbog prijevoza I tehnologije, još uvijek skuplji od kopnenog, uglavnom ruskog plina.
Gotovo paralelno s time u Hrvatskoj je puštena u rad kompresorska stanica, koja je omogućila opstojnost drugog smjera interkonekcije prema ključnim kupcima za plin iz strateškog projekta LNG-a na otoku Krku, koji treba biti završen tijekom početka sljedeće godine. Bio je to, uostalom, uvjet pune integracije Hrvatske u energetsku uniju, koja zahtijeva dvostruke interkonekcije sa svim susjedima.
Prognoze Međunarodne agencije za energetiku govore kako plin iz SAD-a napreduje postati zastupljeniji na tržištu LNG-a, ispred Austrije te bi se do 2024. godine mogao promijeniti trend iz jedne naše ranije analize te bi SAD mogle postati najveći svjetski izvoznik tog energenta do sredine 2020-ih godina.
Planirani kapaciteti u SAD-u za sada premašuju potrebe tržišta, smatraju analitičari MxKinseya, a donosi Financial Times. Interesa je puno, posebnom od strane velikih kompanija poput Shella I Totala. Analitičari Plattsa predviđaju rast s 345 milijuna tona iz prošle godine na 445 milijuna tona do spomenutog vremena, dok bi izgradnja predviđenih 14 terminala za izvoz taj rast posve sigurno premašila na 160 milijuna tona godišnje.
Izgledi zarade kompanija koje razvijaju terminale za izvoz povećavaju se padom cijene ukapljenog plina, čime se intenzivira ovaj energent na tržištu. Razvojem tehnologije pojeftinjuje i naknada za obradu.
No, američki se izvoz suočava sa sve većom konkurencijom na uvoznim terminalima, što će biti slučaj i na hrvatskom terminalu, koji će biti u stanju primiti plin iz cijeloga svijeta, osim iz Australije, pa čak i iz Rusije, odakle tvrtka Novatek već dugo izvozi na istok, ali i na sjever Europe, a Gazprom ulazi u posao s LNG-om.
Katar je, naime, najveći proizvođač ukapljenog plina, a na tržištu je i najjeftiniji. Do 2027. godine planira povećati prodaju sa 77 milijuna tona godišnje na 126 milijuna tona godišnje. Na tržište ulaze i Mozambik i Nigerija.
Najveći uvoznik do sredine 20-ih godina postat će Kina, koja će na prvome mjestu zamijeniti Japan, predviđa se u analizi IEA, što bi ova zemlja postigla ranije da nije bilo trgovinskog rata te je smanjila uvoz iz SAD-a, uslijed toga, za 25 posto. Sada, nakon potpisivanja prve faze sporazuma, prema analitičarima Plattsa, Kina će povećati uvoz za 53 milijarde dolara godišnje, uz zadržavanje carina u ovoj fazi sporazuma.
Samo je hrvatskim ignorantima čudno, i neuobičajeno, kada se ugovori za uvoz plina potpisuju na deset godina. U poslu uvoza plina ta duljina ugovora je čak i kratka. Dokazuje to ugovor koji je Kina potpisala s Gazpromom za plinovod Snaga Sibira na 20 godina. Takve ugovore neovisni posrednici zahtijevaju kako bi osigurali stabilnost cijene. U ovom slučaju oni uključuju i naknadu za ukapljivanje (pretvaranje plina u tekućinu hlađenjem).
Naknada za ukapljivanje koju je naplaćivao Cheniere do prije nekoliko godina iznosila je 3.5 dolara po milijunu po BTU (British termal unit), a danas mnoge tvrtke kažu kako će ukapljivati po cijeni od 2 dolara.
Kako bilo, izgradnjom novih izvoznih terminala, pojeftinjenjem tehnologije za ukapljivanje, ali i pojavom novih igrača na europskom tržištu, SAD bi mogao napraviti korak naprijed prema uzdrmavanju pozicije ruskog plina na hrvatskom tržištu. Uzdrmavanju, no ne i značajnijoj ugrozi, jer kako je priznao i Donald Trump u Davosu, cijena LNG-a još će neko vrijeme biti skuplja nego li cijena kopnenog plina
Od dinamiziranja tržišta mogli bismo i mi u Hrvatskoj imati koristi, naime, izgledan je oporavak ekonomske opravdanosti LNG infrastrukture u nas, povećat će se sigurnost opskrbe, no o značajnijem pojeftinjenju, u ovom je trenutku teško govoriti. I sigurnost opskrbe treba platiti.
