Slovački Envien kupio je vukovarsku tvornicu 2012. godine od Milodraga Gadže, a posljednje četiri godine, kaže njen voditelj Ivan Corn, traje potraga za potrebnim razumijevanjem. No, proizvodnja biogoriva u Hrvatskoj ne uspijeva zaživjeti
Tvrtka Biodizel Vukovar, članica slovačke grupacije Envien i najveća tvornica biodizela u Hrvatskoj, privremeno zatvara svoja vrata. Konkretnije rečeno, aktivnosti u vukovarskoj tvornici Slovaci svode na minimum.
Nakon više od četiri godine potrage za potrebnim razumijevanjem te prihvaćanja političkih odluka koje su, nažalost, štetne ne samo za Biodizel Vukovar, nego i za zaposlenike te mnoge druge strane, odlučili smo naše aktivnosti u Hrvatskoj staviti na čekanje – odgovorio nam je Ivan Corn, voditelj tvornice koju je Envien 2012. kupio od poznatog poduzetnika Milodraga Gadže, te dodao kako će aktivnosti tvornice svesti na minimum. Za to optužuje regulativu koja je obeshrabrujuća za investitore, piše Jutarnji list .
Smatra da, u principu, ne bi trebalo ništa mijenjati jer je zakonodavni oblik, ovakav kakav jest, relativno dobar. Tržište biogoriva i obavljanje energetskih djelatnosti u vezi s biogorivom su uređeni prvenstveno Zakonom o obnovljivim izvorima energije te Nacionalnim akcijskim planom poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu. No, najveći je problem, ističe Corn, u tome što se ne poštuju zakoni, odnosno nitko ne ispunjava zakonom i Nacionalnim akcijskim planom propisane kvote za umješavanje biodizela i unatoč tome ništa se ne događa. Drugim riječima, distributeri goriva ne umješavaju biodizel, iako bi prema zakonu to trebali raditi.
Trenutačno su, prema podacima Hrvatske energetske regulatorne agencije, četiri tvrtke registrirane za proizvodnju biogoriva. Osim Biodizela Vukovar, tu je još Biotron, Vitrex i Mebu, no ili prolaze predstečajni proces ili nisu niti ozbiljno počele s proizvodnjom. Ove godine, otkriva nam Corn, ni Biodizel Vukovar gotovo ništa nije proizvodio. Ističe pritom da su u drugim zemljama, gdje su prisutni, izuzetno ponosni na ostvarene rezultate i bilježe povećanje proizvodnje uz modernizaciju kapaciteta.
U hrvatskoj tvornici, čiji je godišnji kapacitet 35 tisuća tona biodizela i 6500 tona sirova glicerina, međutim, prisiljeni su napraviti upravo suprotno. Svojedobno su zapošljavali 30-ak radnika, ali to se prepolovilo, baš kao i sama proizvodnja, a slijedom toga i poslovni rezultati.
Najbolja godina bila im je 2012. kada su radili punim kapacitetom, a više od 90 posto proizvodnje plasirali su na domaće tržište. Nakon toga počinju padati pa su im se i ukupni prihodi prepolovili s rekordnih 285,8 milijuna kuna u 2012. godini na 174,7 milijuna kuna u 2013. godini.
Ukupni prihodi su nastavili padati i nakon toga pa su 2015. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, iznosili 106,6 milijuna kuna. Pravi problemi snašli su ih upravo 2015. kada je država odlučila da više neće poticati prodaju biodizela. Tako je prestankom isplaćivanja poticaja biodizel distributerima kao gorivo postao izuzetno skup.
