[vc_row][vc_column width=”1/3″]Ministri financija 27 zemalja članica Europske unije postigli su na sastanku koji je trajao do ranih jutarnjih sati u utorak dogovor o reformi eurozone, ali koji je prilično razvodnjen u odnosu na prvotne ambicije.[/vc_column][vc_column width=”2/3″] Dogovor je postignut nakon 18 sati pregovora. Postignuti dogovor morat će još potvrditi čelnici zemalja članica na summitu 13. i 14. prosinca. “Dogovorili smo se o sveobuhvatnom paketu daljnjeg jačanja Europske monetarne unije (EMU). To uključuje daljnji razvoj instrumenata i uloge Europskog stabilizacijskog mehanizma (EMU), operacionalizaciju zaštitnog mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju banaka (SRF) i moguće instrumente za konkurentnost, konvergenciju i stabilizaciju EMU-a, koji će ojačati otpornost eurozone”, objavljeno je nakon sastanka.[/vc_column][/vc_row]
“Postigli smo dobar rezultat. Reforma eurozone napreduje odlučnim koracima”, izjavio je njemački ministar financija Olaf Scholz.
“Dovršili smo tijekom ove noći važnu etapu, što će znatno ojačati eurozonu”, poručio je francuski ministar financija Bruno Le Maire.
Već nekoliko mjeseci vodila se rasprava o francuskom prijedlogu da se uspostavi neka vrsta proračuna eurozone, iz kojeg bi zemlje članice eurozone mogle dobiti pomoć u slučaju gospodarskih poteškoća. To je jedan od glavnih elemenata vizije buduće Europske unije koju je iznio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Međutim, postignuti dogovor dosta je daleko od te ideje jer se ne spominje pomoć u slučaju nepredviđenih ekonomskih poteškoća.
Francuska je predlagala da proračun eurozone treba imati stabilizirajuću ulogu u slučajevima kada neka članica eurozone upadne u nepredviđene i neočekivane poteškoće zbog događaja na koje ne može utjecati. Primjerice, Irska bi se mogla naći u takvoj situaciju u slučaju da do izlaska Velike Britanije dođe bez sporazuma. Takav prijedlog nailazi na veliki otpor Nizozemske i više zemalja sa sjevera Europe.
Druga stvar oko koje zapinje napredak u daljnjem produbljivanju eurozone je dovršetak bankarske unije. Njemačka se i dalje protivi zajedničkom europskom sustavu jamstava za štedne pologe u bankama. Njemačka se pribojava da bi se novac njezinih štedišta i banaka mogao koristiti za spašavanje neodgovornih banaka u zemljama na jugu Europe. Ministri su se dogovorili da će o tome ponovno raspravljati u lipnju sljedeće godine.
S druge strane, postignut je dogovor o širenju odgovornosti Europskog stabilizacijskog mehanizma, koji je uspostavljen radi pomoći zemljama eurozone koje upadnu u velike dužničke probleme.
Ministri su se dogovorili da ESM dobije novu funkciju, to jest da može intervenirati u slučaju bankrota neke velike banke koja ima sistemski karakter za cijelu eurozonu. Sredstva za zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju banaka uplaćivale bi same banke, a ne porezni obveznici. Zaštitni mehanizam bi postao operativan i prije 2024. kako je ranije planirano ako se 2020. godine postigne dovoljan napredak u smanjivanju rizika za banke.
