U skladu s tim, mjere koje je poduzela većina zemalja radi suzbijanja širenja pandemije i zaštite od urušavanja vlastitog zdravstvenog sustava odgovarajuće su opsežne i drastične. Takva kretanja ostavljaju, do sada nezabilježene, posljedice na tržište nafte. Potpuni prestanak putničkih letova, privatnog putničkog prijevoza (oko 50% automobilskog prometa u zemljama s policijskim satima) i većeg dijela gospodarstva doveli su do pada potražnje, za koji se očekuje da će u travnju biti u prosjeku 30 milijuna barela dnevno (ili 30% ukupne svjetske potražnje).
Cijena sirove nafte (tipa WTI) s isporukom u svibnju jučer se spustila na najniže razine od 1946. godine spustivši se i ispod nule (tijekom jučerašnjeg trgovanja u SAD-u futures ugovori za naftu WTI spustili su se u negativan teritorij, čak do -37,6 dolara po barelu).
Manjak na strani potražnje toliko je drastičan da su zemlje članice OPEC+ postigle novi dogovor neviđenih razmjera početkom travnja, iako je još na sastanku krajem ožujka bilo neslaganja. To potvrđuje našu procjenu da su i Rusija i Saudijska Arabija pogrešno procijenile opseg pandemije COVID-19. Prema sporazumu iz travnja proizvodnja sirove nafte bit će u svibnju i lipnju smanjena za 9,7 mil. b/d, odnosno 8 mil. b/d do kraja 2020. te potom 6 mil. b/d do travnja 2022.
Polazna osnova za najavljene rezove u proizvodnji je listopad 2018., ili u slučaju Rusije i Saudijske Arabije razina od 11 mil. b/d. U kratkom roku, međutim, uz manjak potražnje od oko 20 mil. b/d u drugom tromjesečju 2020. to je očito premalo, što se vidi iz kretanja cijena nafte na robnim burzama. Međutim, smanjenje u najavljenoj mjeri je u stvari praktički nemoguće provesti kako u vremenskom horizontu tako i s tehničkog stajališta i uzrokovalo bi trajne negativne učinke (npr. trajna zatvaranja izvora nafte). Umjesto toga, veća je vjerojatnost da je strategija OPEC+ usmjerena na povlačenje dovoljno nafte s tržišta kako globalne zalihe ne bi bile u potpunosti zasićene, a zatim „puštanje“ svježih zaliha kroz umjetni nedostatak.
Daljnja mjera, za koju još nema službenih podataka, mogla bi biti povećanje nacionalnih strateških zaliha. Prema OPEC +, to bi moglo iznositi 200 mil. barela otprilike 2 mil. b/d. Međutim, i dalje ostaje činjenica da će se zalihe neprestano gomilati do srpnja/kolovoza, prije nego što popuštanje mjera COVID-19 i smanjenje proizvodnje zemalja OPEC +-a postignu primjetan učinak, a zalihe se počnu smanjivati.
Nadalje, dogovor zemalja OPEC+ dugoročno je vrlo nesiguran. S jedne strane, potpuno ispunjenje dogovorenih dugotrajni je problem zemalja OPEC-a (kvota iznosi oko 70% za većinu članica) dok s druge strane Saudijska Arabija opet očito podcjenjuje Rusiju za isporuke nafte u svibnju. Konačno, također ostaje za vidjeti hoće li očekivani učinak istiskivanja tržišta proizvodnje nafte iz škriljaca u SAD-u biti održiv ili će se tamošnja proizvodnja oporaviti u nekoliko tromjesečja te će novi spor oko tržišnih udjela biti neizbježan.
Poseban rizik za SAD mogao bi predstavljati uvođenje carina na sirovu naftu, kao što je D. Trump već jednom sugerirao. To bi povisilo cijenu lokalno (za WTI) i stvorilo dodatni pritisak na cijenu nafte tipa Brent. Međutim, ne očekujemo da će se to dogoditi u sadašnjem vremenu.
Preostali rizik je pojava drugog vala u pandemije COVID-19. Dugotrajni manjak potražnje na razinama iz travnja i svibnja, u najmanju bi ruku, bio poguban za globalno tržište nafte. Čak i uz globalnu suradnju proizvođača nafte, zatvaranje naftnih bušotina i zaustavljanje ulaganja na duže vremensko razdoblje rezultiralo bi stalnim gubicima u proizvodnji. Trenutno, međutim, nema naznaka takvog razvoja događaja.
Prema našim prognozama očekujemo brži oporavak cijena u drugoj polovici 2020. i nakon toga. U kratkom roku, međutim, strma opadajuća krivulja pada potražnje usprkos OPEC+ mjerama dovest će do enormno niskih cijena i snažno naraslih zaliha nafte. Cijene nafte na razini iz siječnja 2020. ipak se neće vratiti do prve polovice 2022. (nakon što dogovori OPEC+ o smanjenu proizvodnje više ne budu na snazi).
