[vc_row][vc_column width=”1/3″]Piše Ivan Brodić[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Jeste li primijetili da svi zeleni pokreti imaju u sebi nešto armagedonsko? [/vc_column][/vc_row]
Čudan sjaj u očima je tu, neizbježan smak svijeta samo što nije, sljedbenika ima, samo još nedostaju lojtre, pa da se poput radikalnijih pripadnika Jehovinih svjedoka pentraju na njih ne bi li bili bliže Bogu u trenutku njegova ponovnog dolaska.
Takve, kaže Biblija, Krist neće prepoznati kao svoje, no to je za neki teološki osvrt…
Tako nekako izgleda i nova zelena revolucija u Europi, čiji nas valovi zapljuskuju preko kulta Grete Thunberg, tj petkovnog srednjoškolskog štrajka za klimu, činjenice kako je većina mlađih od 30 godina u njemačkoj glasovala za Zelene i popularnosti Green New Deala Alexandrije Ocasio-Cortez u SAD-u.
Jer upravo se ovdje o tome radi. Naime o zauzimanju pozicija u nekoj novoj svjetskoj podjeli karata.
Kako inače protumačiti to što nam tumače kako krave puno prde, što je dakako najveći problem globalnog zagrijavanja, te pokušavaju uvesti veganstvo kao dominantnu prehrambenu kulturu, u kojoj će oni, dakako biti gurui koji će nam dopuštati što smijemo, a što ne bismo smjeli jesti? Kako objasniti njihovu borbu protiv putovanja zrakoplovima, a evo ovih dana je gospođica Greta Thumberg, u društvu Terminatora, Arnolda Schwarzeneggera, doletjela mlažnjakom u Beč, ne bi li zaprijetila skepticima, energetskim tvrtkama, zrakoplovnoj i autoindustriji kako će „ih dostići njihova (zelena) sudbina“?
Točno, što je dopušteno Jupiteru, nije volu! Pa oni lete mlažnjacima, odlučuju što ćemo jesti, koriste moderne mobilne tehnologije i okrenuti su kriptovalutama.
Ali, kako objasniti gospodi kako njihova okrenutost kriptovalutama unazađuje zaštitu okoliša više nego li stotinu stada krava, jer za rudarenje kriptovaluta potrebna je velika količina energije, mahom iz fosila?
Kako objasniti spomenutoj političkoj američkoj zvijezdi i njenim europskim sukultašima kako za njihove želje treba jako velika razina prisile? Čak je i prvi New Deal, onaj Rooseveltov, Vrhovni sud SAD-a desetljeće nakon njegova provođenja proglasio suprotnim ustavu, političkim i ekonomskim slobodama, a on, za razliku od Green New Deala nije bio usmjeren ka usporavanju gospodarstva.
Vjerojatno nikako, jer svaka revolucija se sastoji od visoke razine nekritične panike, protiv bankstera, Židova, kapitalista, kulaka ili nečeg drugoga, i još više razine prisile u hvatanju pozicija prilikom nove političke podjele karata.
U tome se vjerojatno krije poziv na eskalaciju „ekološkog hitnog slučaja“, upućen ovih dana iz Beča, kao i iz Njemačke nakon objave rezultata euroizbora.
Ekološki hitni slučaj zapravo se sastoji u znanstveno dokazanoj činjenici kako čovjek ubrzava ono što se sa Zemljom uvijek događalo, naime zatopljenja i hlađenja. Znanstvena činjenica našla je oživotvorenje u klimatskim I ugljičnim ciljevima Pariškog klimatskog sporazuma, koji ima za cilj, pojednostavljeno, smanjiti temperaturu na Zemlji za dva stupnja Celzijusa.
Postavlja se pitanje kako to praktično eskalirati, a ne uvesti svijet u novi srednji vijek? Plan je, dakako, suspendirati konvencionalne izvore energije, jer, kažu, ako to ne učinimo, ako ne suspregnemo industriju, ova planeta nema šansu.
No, ne pripadnici cjelosvjetskom kulta ne odgovaraju hoće li onda obnovljiva energija uopće imati šansu. Obnovljiva energija nije samo sunce I vjetar, potrebni su nam alati, potrebna nam je tehnologija kako bi se, iz Bogom danog resursa, dobila energija.
Naime, za proizvesti obnovljivu energiju potrebne su elektrane, a za njihovu proizvodnju potrebna je velika količina ugljena, za instalaciju elektrana potrebna je velika količina fosilnih goriva. Još ih nismo u stanju proizvesti reciklažom dovoljno, bez bušenja. Kako ćemo to biti u mogućnosti bez stvaranja dodane vrijednosti, ako ugasimo konvencionalnu energiju?
Svaka nova tehnologija ovisi o umjetnoj potražnji, zrakoplov nikada ne bi postao komercijalan da su u igri bila braća Wright, da se nije pojavio Boeing I njegov kompromis s državnom vojnom industrijom. Tako je I sada, bez državne potražnje, pa i poticaja poreznih obveznika (priznajem sve manje!) ne bi bilo moguće potpuno tržišno proizvoditi obnovljivu energiju. Kako ćemo stvarati dodanu vrijednost za takvo društveno poduzimanje ako ugasimo konvencionalnu energiju?.
Posebna je priča to što sadašnja tehnologija nije u stanju akumulirati obnovljivu energiju tako da joj se kalorična vrijednost ne gubi prilikom transporta na velikim udaljenostima, a to je preduvjet da energetske I prometne tvrtke prijeđu na takvu vrstu energije. To, pak, što rudarenje, sada dostupnih, materijala za akumulaciju takve energije, poput litija, zagađuje okoliš na višoj razini nego li nekoliko bušotina nafte dodatno komplicira problem.
Odgovor bi, možda, mogla biti nuklearna energija, međutim današnja tehnologija, tu su zeleni djelomično u pravu, ne smanjuje rizik nuklearnih katastrofa kakvih smo svjedoci jednom u svakom od posljednjih desetljeća.
Ali, na trezvenom sagledavanju situacije, na stvaranju energetskog miksa I ravnoteže, na ekonomskoj slobodi s ciljem osiguravanja stvaranja nove vrijednosti, kako bi se industriji obnovljivaca I nuklearne energije pružila prilika za razvoj, nemoguće je stvarati sljedbeničku mrežu s ciljem pozicioniranja novih plemenitaša u projiciranom zelenom neosrednjovjkovlju.
