Tko vlada Poljskom? To se dobro zna: nema puno pomoći niti od predsjednika niti od premijerke. Sve odlučuje predsjednik stranke PiS Jarosław Kaczyński. Ali ne žele svi u Poljskoj politiku kakvu on zastupa.
S braćom Kaczyński su povezana čak tri neočekivana događaja: prije deset godina su braća blizanci, Lech i Jarosław Kaczyński, postali jedan predsjednik, a drugi predsjednik vlade Poljske. Četiri godine kasnije je predsjednik Lech Kaczyński smrtno stradao u padu zrakoplova na putu u Rusiju zajedno s 95 svojih sunarodnjaka. A pet godina nakon toga je Jarosławu Kaczyńskom uspjelo postati vladarom Poljske bez da je preuzeo bilo kakvu državničku dužnost. Kao predsjednik stranke PiS pustio je Beatu Szydło da se natječe za položaj premijerke, političarku koja je do tada bila jedva ikome poznata, ali koja je bila njegov vjerni “stranački vojnik” i uvijek na njegovoj strani.
U srpnju je pustio i svoju stranku Prawo i Sprawiedliwość (Pravo i pravda) da ga opet izaberu za predsjednika stranke. Na kraju je 99% glasova bilo za Kaczyńskog, a tih nekoliko listića protiv njega je komentirao riječima da je to “dokaz kako mi i u stranci imamo neku vrstu demokracije”. Tako je i potvrđen kao siva eminencija ove poljske vlade. Svi znaju kako se važne odluke ne donose bez njega. Još 2015. se pobrinuo da, ako je bilo dvojbi trebaju li na neko ministarsko mjesto doći “jastrebovi” ili pomirljivi “golubovi”, redovito budu imenovani borbeni i nacionalno-konzervativni “jastrebovi”. Njegov utjecaj je i danas posvuda: ako se odlučuje o nekom važnom položaju, na primjer o položaju direktora televizije, kandidati ne hodočaste u sjedište predsjednice vlade, nego u sjedište stranke PiS u Novogrodzkoj ulici u Varšavi. U međuvremenu ta zgrada ne privlači samo one željne karijere u toj zemlji nego i prosvjednike i nezadovoljnike ovom politikom koju vodi Poljska. Ali svemoćni predsjednik stranke u tom slučaju niti ne razgovara s prosvjednicima.
Braća Kaczyński već puno desetljeće dominiraju konzervativnom i nacionalističkom strankom PiS. Nakon pogibije Lecha (d.), danas Jaroslaw vodi državu, a da zapravo nema nikakvu državnu funkciju.
Kako si je Jarosław Kaczyński uopće izborio takav politički položaj makar se već govorilo kako je on “politički mrtav”? On je loš govornik, ne snalazi se s ulizivanjem, svoje sugovornike rado drži na udaljenosti. Vodi povučen život samca. Ali njegovi tvrdi stavovi i sirova karizma djeluju i na birače i na njegove stranačke sljedbenike. Kad je poginuo njegov brat koji je bio njegov najbliži suradnik, mnogi su ronili suze. Ali nema snimke gdje bi se vidjelo i da Jarosław Kaczyński plače. Djelovao je odlučno i proračunato, odmah je otputovao na mjesto katastrofe. Kad mu je ruski predsjednik Putin tamo htio izraziti sućut, Kaczyński je odbio razgovarati s njim. Njegovi stranački kolege su kasnije tvrdili koliko je pomoglo imati takvog “čvrstog vođu” u trenucima kada je čitava Poljska bila šokirana.
Taj “čvrsti vođa” odlično zna da može računati na nacionalističke, konzervativne i “dobre katolike” u Poljskoj, ali da kod ostalih izaziva nepovjerenje. Zato je gurnuo u prvi plan donekle umjerenu Beatu Szydło koja je prije godinu dana doista uspjela postati premijerkom. Pet mjeseci prije toga je već druga Kaczyńskijeva “figura”, Andrzej Duda postao predsjednikom zemlje. Danas i mediji u Poljskoj nagađaju koliko Duda uopće ima prostora za neke odluke, baš i koliko će dugo Szydlo ostati premijerkom. I stranački vođa je za nju rekao kako se “mora dokazati”, ali u njezinoj vladi je očito previše bučno za ukus Kaczyńskog. Jedan visoki dužnosnik stranke PiS nam je u povjerenju odao: “Za Kaczyńskog svi ti sporovi oko nadležnosti unutar vlade djeluju kao kaos. Zato ozbiljno razmišlja da li da ipak osobno postane premijerom.”
Ma koliko Kaczyński može računati na nacionalne i konzervativne Poljake, toliko su i glasni protivnici politike koju on zastupa. No najveći problem je nepotizam koji se širi…
Ove godine se Poljska promijenila. Kaczyński i njegovi sljedbenici uporno produbljuju jaz među građanima i po njihovom mišljenju, svi koji se usprotive njihovoj politici su “komunisti i lopovi”. Ako je nešto loše, to je onda uvijek “stara sprega postkomunista i liberala” koji su krivi za sve. Zato vode nesmiljenu borbu protiv oporbe i protiv Ustavnog suda koji PiS i Kaczyńskog pokušava podsjetiti da postoji i nešto što se zove demokracija. To je otišlo sve do toga da je i Europska komisija pokrenula postupak koji “provjerava” stanje pravne države u Poljskoj. Vlada pokušava i javne medije dovesti “na pravi put”. Zagovara, kako ona kaže, “promjenu elita” i posve očito više cijeni lojalnost stranci nego stručnost. Ima mnoštvo primjera gdje su vjerni vojnici stranke uzdignuti na dužnosti, makar im nedostaje bilo kakva stručnost.
I kada je riječ o vanjskoj politici, Varšava želi krenuti drugim smjerom. Razlog zašto je Kaczyński “delegirao” državničke dužnosti drugima jest i potpuna nevještost na međunarodnoj pozornici: na rub diplomatskog incidenta su dovele i zajedljive primjedbe satiričara u Europi o “braći-krumpirima” u Poljskoj, a Kaczyński je jedva igdje i putovao u posljednjih trideset godina. U svakom slučaju, on ne krije svoje nepovjerenje prema Europi: “Postavlja se pitanje, može li EU sa svojom užasnom birokracijom uopće opstati u ovom obliku. Ja ne mislim da je to moguće”, nedavno je izjavio. On je i dalje za članstvo Poljske u Uniji, ali mnogo više mu je stalo do suradnje “Višegradske skupine” i prijatelja u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Mnogi se pitaju, zašto Varšava uvijek iznova neugodno iznenađuje svoje najveće partnere u Europi – Njemačku i Francusku. Razlog je što je Poljska uvjerena kako joj samo Sjedinjene Američke Države mogu jamčiti neovisnost “od istoka”, ali usprkos tome, niti od Washingtona ne želi slušati pouke o načelima demokracije.
Ma koliko je Kaczyński uvjeren da je Poljska tek sad “netko i nešto”, u Europi vlada duboko nepovjerenje protiv takve konzervativne politike – ovdje su jedna od karnevalskih kola u povorci u Düsseldorfu.
Nacionalno-konzervativna vlada Poljske teži novoj i gospodarskoj i socijalnoj politici. Golemim investicijskim programima Poljska želi prestati biti tek “produžena ruka” gospodarstva Zapada. Posebna pozornost se polaže i na očuvanje poljskih obitelji: novi dječji doplatak iznosi 120 eura, što je za tu zemlju izuzetno mnogo. Grade se i stanovi za obitelji sa slabijim prihodima, ali Kaczyński želi Poljskoj vratiti i “nacionalni duh”. Ne želi dopustiti da njegovu zemlju preplave vrijednosti Zapada, a Poljacima želi vratiti njihov “nacionalni ponos”. “Mi smo opet netko”, poruka je njegove stranke, a Poljska želi postati još mnogo više. Naravno da su ti izdaci golemi problem za državni proračun, ali o tome neka se brinu budući naraštaji, piše DW.de.
Nasuprot tome, najopasnije u ovoj vladavini PiS-a je ta podjela društva koju izaziva i demonizacija svih političkih protivnika. Ekstremno desničarska “građanska inicijativa” se založila u Poljskoj još više pooštriti ionako stroge propise o pobačaju, ali prije svega su Poljakinje tu žestoko reagirale. Nakon toga je Kaczyński ušutkao tu “građansku inicijativu” i pustio da propadne prijedlog tog zakona – ali on je još uvijek u ladici. Sve u svemu, i Jarosław Kaczyński i njegova stranka se rado upuštaju u sukobe. Ali nije samo taj zakon o pobačajima nego i sve rašireniji nepotizam je nešto gdje bi PiS lako mogao slomiti zube. Oba ta problema bi mogla izazvati negodovanje i otpor u mjeri u kojoj to ne očekuju ni članovi stranke Pravo i pravda niti njihov vođa Jarosław Kaczyński.
