– Od svega toga još je gore to da je ista uprava koja je napravila greške, dakle ista ta hobotnica, nastavila upravljati brodogradilištem, uz objašnjenje zbog ‘kontinuiteta poslovanja’ – valjda kontinuiteta gubitaka – i na kraju je izabrala i strateškog partnera koji ne sudjeluje u planu restrukturiranja, već samo čeka da se odobre sredstva.
– Radnika mi je iznimno žao jer su navučeni na to da postanu vlasnici škvera, a njime uopće nisu upravljali. Najgore je što je uprava iskoristila sve moguće legalne načine državne potpore i došli su u situaciju da država više formalno-pravno ni ne smije pomoći. Tvrtka je očito u velikom problemu koji treba što prije riješiti – stečajem s preustrojem, predstečajem ili nečim trećim – samo da se prekine trenutna agonija radnika jer će brodogradnja na ovaj ili onaj način imati budućnost kao u Brodosplitu, Kraljevici ili u Poljskoj. No najbitnije je da se hobotnica koja je dovela Uljanik u ovu situaciju ukloni i da se škver postavi na zdrave noge. Potpuno razumijem želju i volju države da pomogne po tko zna koji put, čak to i podržavam iako se za sanacije troši novac poreznih obveznika, no zbog lošeg upravljanja Uljanikom prostor je trenutno vrlo skučen i opasan po državu zbog sankcija Europske komisije’, smatra vlasnik Brodosplita.