Komentari

A sada Vlada
Koronakriza ne popušta, a Vlada je donijela kompenzacijske mjere teške više od 2 milijarde kuna.

Nove mjere odnose se na one sektore koji su uslijed odluke Stožera i odluke Vlade obustavljeni.

– Radi se o nešto manje od 81 tisuće ljudi koji rade u djelatnostima koje su privremeno obustavljene, a dio njih ima i od ranije pad prometa, pa govorimo o ukupno do 100 tisuća ljudi, istaknuo je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić gostujući u emisiji “A sada Vlada” Hrvatskoga radija.

Likvidnost, plaće zaposlenika i fiksni troškovi su uključeni u pomoć Vlade u ovom slučaju.

– Za neke je i 1% pada previše, ali naravno da oni koji imaju pad 80% su u težoj situaciji. Ono čega smo svjesni jest da je pad pogodio cijelu ekonomiju, ali Vlada reagira na vrijeme, i to od ožujka ove godine.

Ćorić kaže da razumije nezadovoljstvo, ali do neke granice jer, kako kaže, neki će biti nezadovoljni dok im se ne nadoknadi 100% prometa.

– Moramo biti svjesni situacije pa i ekonomske situacije Vlade RH koja kompenzira najveći dio izgubljenog. Naša asistencija prelazi 10 milijardi kuna.

Tomislav Ćorić je također rekao da vjerojatno neće moći doći do izjednačavanja kategorija uslužnih objekata, što bi značilo da se neće promijeniti odluka te da kafići i barovi neće moći prodavati pića za van.

Poduzetnici, a ponajviše ugostitelji, ogorčeni su što ne postoji mogućnost da se smanji PDV s postojećih 25%.

– Mi smo raspravljali o tome, a moj je osobni stav da je visina PDV-a kategorija koja se treba raspravljati u stabilnim ekonomskim uvjetima. Hrvatski porezni sustav je potrošno orijentiran te je PDV glavni izvor financiranja proračuna RH, ističe ministar.

Što se tiče pada BDP-a, ministar Ćorić je rekao da se nadaju da će pad BDP-a u 2020. biti nešto veći od 8%.

– Ako se dogodi da krajem ove ili početkom iduće godine bude registrirano cjepivo, situacija u sljedećoj godini ne bi trebala biti obilježena “lockdownovima”, to samo po sebi znači da postoje pretpostavke za oporavak gospodarske aktivnosti. Hrvatska je poput većine zemalja Mediterana tu nešto pogođenija, dobar udio ekonomske aktivnosti dolazi iz turističkog sektora.

Ako sve bude u redu, dodaje Ćorić, u 2021. BDP će rasti na razini od 5% te će to dovesti do potpunog oporavka u 2022. godini, to jest vraćanje na razinu 2019. godine.

S obzirom na aktualnu situaciju, postavlja se pitanje koliko Hrvatska još može izdržati, a ministar kaže da pitanje preživljavanja nije pitanje.

– Hrvatska je u 2020. ušla kao znatno otpornija u odnosu na primjerice 2008. ili 2008. kada je bila ekonomska kriza. Postoje ekonomski igrači koji igraju ozbiljne regionalne pa i svjetske role, to treba imati na umu, dodaje ministar gospodarstva i održivog razvoja.

Što se tiče laganih plastičnih vrećica i pitanja hoće li ih se Hrvatska riješiti, Ćorić kaže da hoćemo.

– Novi Zakon o gospodarenju otpadom koji je u raspravi ide u tom smjeru. Možda ne onoliko žestoko koliko bi neke od udruga željele, ali držimo da ono što nudimo kroz zakonski akt, definitivno jak iskorak u smjeru zaštite okoliša.

Na pitanje kada je zadnji puta bio u kontaktu s premijerom Andrejom Plenkovićem, a koji je obolio od Covida, Ćorić odgovara.

– Čini mi se prošloga četvrtka, a što se tiče njegova zdravstvenog stanja, ono je dobro. U kontaktu je s članicama i članovima Vlade, putem video linka. Vjerujem da će se uskoro vratiti, pretpostavljam da će se sada uspjeti malo više odmoriti, da će s još više elana voditi Vladu RH i Hrvatsku u 2021. godinu, godinu oporavka, zaključuje ministar, a donosi HRT.

Konsenzus upitan
Na jučerašnjem je sastanku naftnog kartela i njegovih saveznika odgođena odluka o smanjenju proizvodnje nafte nakon što su splasnule nade oko brzog dogovora te su iskočile tenzije među članicama OPEC-a i OPEC+.

Mi na EnergyPress-u smo pratili izvještaje sa sastanka, kako medijske tako i one na društvenim mrežama.

Naime, nakon što se članovi OPEC-a nisu uspjeli dogovoriti o produljenju postojećeg dogovora o smanjenju nafte prije planiranog sastanka s Rusijom i drugim saveznicima kartela odgodili su razgovore o toj temi na nekoliko dana.

Zemlje OPEC-a surađuju s Rusijom i saveznicima na smanjenju proizvodnje nafte i njenoj stabilizaciji još od 2016. Godine, kako bi dovela ponudu i potražnju u ravnotežu. Ovoga su travnja dogovorili smanjenje proizvodnje za 10 posto globalne ili nešto manje od 10 milijuna barela na dan, uz planove kako će se nakon oporavka tržišta opskrba vratiti u normalu.

Međutim, globalni gospodarski uvjeti ove godine postigli su veliku zasićenost zalihama nafte dok su cijene ostale tavoriti između 40 i 45 dolara za barel. Zato Saudija predlaže daljnje smanjenje proizvodnje za 7.7 milijuna barela na dan, na razdoblje od tri mjeseca.

Najutjecajnije članice saveza, na čelu sa Saudijskom Arabijom pozivaju na oprez u dogovorima oko smanjenja proizvodnje u uvjetima pandemije koronavirusa. Slijede ih iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji nisu pristali niti na jedno produljenje zaustavljanja proizvodnje te je zbog toga i ranije bio na udaru kritika. Sada zahtijevaju od drugih da smanje prekomjernu proizvodnju prije nego li se i oni odluče na takav korak.

Velik je broj zemalja koje su proizvodile više od dogovorenog u uvjetima krize cijene nafte i globalne pandemije, poput Nigerije, Iraka, Rusije i Kazakhstana. Njih je potakao rast cijene nafte s početnih minusa na početku godine, na gotovo 50 dolara prije nekoliko dana.

Iranski je ministar nafte, Bijan Namdar Zangeneh, prije sastanka u ponedjeljak izrazio skepsu u skori dogovor te upozorio na raskol interesa vodećih proizvođačica, prenio je Reuters.

Utrka u isporuci cjepiva protiv covida 19 i njegova skora uporaba relaksirale su gospodarska očekivanja te su probudile nadu kako će se potražnja za naftom normalizirati i prije kraja sljedeće godine, ali takav optimizam narušava zatvaranje gospodarstava u zapadnoj hemisferi te se očekuje kako će se postojeći tržišni uvjeti zadržati početkom godine te kako će put do oporavka biti neravnomjeran.

Mogućnost odsustva dogovora u četvrtak  nije dobra vijest za proizvođače jer bi se moglo dogoditi da neki od njih na tržište pošalju dodatne barele na ionako prekomjerno opskrbljeno tržište, što oživljava bolna sjećanja na cjenovni rat Saudijske Arabije i Rusije u ožujku ove godine.

OPEC i saveznici će se sastati se ponovno u četvrtak što bi trebalo ostaviti dovoljno vremena za konzultacije, a alžirski ministar nafte Attar komentirao je, a donosi Financial Times, kako je optimističan u konsenzus i dogovor na barem tri mjeseca. Potporu takvom mišljenju daju glasovi iz Kremlja koji kažu kako prijepori nisu niti blizu intenzitetu iz ožujka ove godine.

No, insideri OPEC-a, ako je suditi prema twitovima nisu tako optimistični te upozoravaju kako postoji niz neriješenih konflikata za koje riješiti je dva dana malo. Neki od njih su čak najavili kako bi neke članice mogle napustiti kartel.

Hrvoje Krhen poručio
Projekt plutajućeg LNG terminala u Omišlju na Krku privodi se kraju, radovi su završeni u rokovima, terminal će uskoro biti spreman za prihvat brodova za prijevoz ukapljenog prirodnog plina (UPP/LNG), a u hrvatskom plinskom sustavu u početku prosinca očekuju se prve količine prirodnog plina iz tog novog dobavnog pravca.

Glavni dio terminala je plutajuća jedinica za prihvat i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (FSRU),tj. brod “LNG Croatia”, koji je u subotu isplovio iz španjolske luke Sagunto s prvim količinama ukapljenog prirodnog plina za probni rad, a na terminalu se očekuje početkom prosinca. Po riječima direktora tvrtke “LNG Hrvatska” Hrvoja Krhena, terminal će nakon probnog rada, u početku siječnja, kada će doploviti prvi LNG brod, započeti s komercijalnim radom.

Plutajući LNG terminal služi za prihvat LNG brodova, uplinjavanje te isporuku u plinski transportni sustav do krajnjih kupaca. Čine ga FSRU brod “LNG Croatia”, pristan, pomoćna postrojenja i priključni plinovod do novog plinovoda Omišalj – Zlobin, kojim je terminal povezan s hrvatskim plinskim transportnim sustavom.

Tehnički kapacitet terminala je uplinjavanje 2,6 milijarde kubičnih metara ukapljenog plina na godinu. Svi kapaciteti zakupljeni su, od inozemnih, ali i domaćih tvrtaka, za sljedeće tri godine, do 2027. zakupljeno je 80 posto kapaciteta, a u sljedećim godinama, zaključno s 2035., oko polovice kapaciteta.

O izgradnji LNG terminala u javnosti se dugo raspravljalo, a u srpnju 2015. proglašen je strateškim projektom za Hrvatsku. Snažnu potporu izgradnji dao je SAD, a projekt je uključen na listu europskih projekata od zajedničkog interesa, jer ima strateški i geopolitički značaj i za Europsku uniju – utjecat će na jačanje europskog energetskog tržišta i veću sigurnost opskrbe plinom Europske unije, posebice zemalja srednje i jugoistočne Europe koje žele novi dobavni izvor plina.

Stoga je Koordinacijski odbor Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) 2017. odobrio bespovratnih 101,4 milijuna eura za izgradnju plutajućeg terminala, koji je bio procijenjen na 383 milijuna eura, ali su troškovi smanjeni nabavkom FSRU broda manjeg kapaciteta, na 233,6 milijuna eura. Još 100 milijuna bespovratnih eura osigurala je država, a ostatak HEP i Plinacro, osnivači tvrtke “LNG Hrvatska”, koja je nositelj projekta i upravlja terminalom.

Povrat investicije očekuje se već kod zakupa 0,52 milijardi prostornih metara prirodnog plina na godinu, a godišnji operativni troškovi terminala procjenjuju se na 13 milijuna eura.

Krhen naglašava da će se ostvarenim zakupom kapaciteta posve izbjeći aktivacija naknade za sigurnost opskrbe od kupaca plina u Hrvatskoj i da je omogućeno poslovanje terminala na komercijalnim osnovama, što bi trebalo povećati konkurentnost i likvidnost tržišta prirodnog plina i dovesti do smanjenja cijena za korisnike.

U razvoj projekta krenulo se s aktivnostima za izgradnju kopnenog terminala, no, Vlada je u lipnju 2016. donijela odluku o ubrzavanju aktivnosti na realizaciji projekta kroz fazni razvoj i implementaciju prve faze projekta kao plutajućeg LNG terminala. Odlučeno je tada da se uvede plutajući, dok bi se u drugoj fazi na Krku gradio kopneni terminal. Plutajući terminal bit će u pogonu do završetka izgradnje i početka rada kopnenog terminala, a njihov istovremeni rad nije predviđen.

Cijeli projekt plutajućeg terminala pratilo je nezadovoljstvo ekoloških udruga, dijela mještana i lokalnih političkih čelnika, koji su iskazivali zabrinutost zbog mogućeg onečišćenja i ekonomske isplativosti izgradnje plutajućeg terminala. Isticali su da je projekt nezakonit, bi more mogao onečistiti klor koji se koristi u procesu uplinjavanja, da će veliki brod nagrditi vizuru otoka Krka, da dokumentacija nije ispravna te da se na pristanu umjesto kesona, kao lošije rješenje za okoliš, u morsko dno ugrađuju betonski piloti.

Javna rasprava o studiji o utjecaju terminala na okoliš održana je u jesen 2017., a u njoj su na 600 stranica obrađeni mogući utjecaji plutajućeg terminala na okoliš, s predloženim mjerama zaštite okoliša. Stručno povjerenstvo za procjenu utjecaja na okoliš je 2018. donijelo mišljenje po kojemu je projekt prihvatljiv za okoliš, uz primjenu mjera zaštite i programa praćenja stanja okoliša. Od 16 članova, protiv su glasala dva člana povjerenstva – iz općine Omišalj i Primorsko-goranske županije.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike potom je izdalo rješenje kojim je utvrđena prihvatljivost zahvata za okoliš, uz primjenu mjera zaštite okoliša.

Mjerama je predviđeno da će FSRU brod pri uplinjavanju raditi u tzv. otvorenom sustavu, da će se pri izmjeni topline između dva sustava izbjeći izravan kontakt ukapljenog plina i morske vode i maksimalno smanjiti utjecaj na hlađenje mora te da je sustav zahvaćanja i ispuštanja morske vode dizajniran tako da se onemogući stvaranje pjene.

Uvažene su primjedbe lokalne zajednice u vezi s upotrebom klora pri uplinjavanju, pa se pri zahvaćanju i ispuštanju morske vode neće koristiti elektroklorinacija nego će terminal raditi na načelu mehaničkog čišćenja sustava u sklopu redovnog održavanja broda.

Uz to, a prema mjerama, ni u najnepovoljnijem režimu rada terminala ne bi trebalo doći do smanjenja kvalitete zraka na području Omišlja, a razine buke bi trebale biti ispod propisanih dopuštenih razina. Izgradnja terminala počela je nakon što je skupština tvrtke “LNG Hrvatska” usvojila konačnu investicijsku odluku u siječnju 2019. Sve potrebne građevinske dozvole ishođene su u travnju 2019., a istog mjeseca na gradilište su uvedeni izvođači radova.

Iako je prethodno bilo planirano da se konstrukcija temelja betonskog obalnog sistema pristana izvede na kesonima, odlučeno je da se konstrukcija postavi na na armiranobetonskim pilotima, pa je glavni projekt izmijenjen, kao i građevinska dozvola. Kako su objasnili iz tvrtke LNG Hrvatska, izvedba pristana terminala na armiranobetonskim pilotima ocijenjena je jednakovrijednim rješenjem kao i izvedba armiranobetonskih kesona i povoljnijom za okoliš.

Istodobno, krenulo se u nabavku FSRU broda, pa je kao ekonomski najpovoljnija odabrana ponuda tvrtke Golar Power Limited koja je ponudila konverziju postojećeg LNG tankera Golar Viking, prozvedenog 2005., u FSRU brod u vrijednosti od 159,6 milijuna eura. Brod je u listopadu doplovio iz kineskog brodogradilišta nedaleko Šangaja u kojemu je tehnološki prerađen i pretvoren u FSRU brod, a u brodogradilištu Viktor Lenac potom su obavljena dodatna ispitivanja, nakon čega je isplovio po prve količine plina za probni rad.

Odabrani i prilagođeni brod, sada naziva “LNG Croatia”, ima kapacitet spremnika od 140.000 prostornih metara, s kapacitetom uplinjavanja 300.000 prostornih metara prirodnog plina na sat, što na godišnjoj razini daje kapacitet od 2,6 milijardi prostornih metara plina.

Brod će biti privezan uz novi pristan na betonskim pilotima, a uz njega će moći pristati svi brodovi za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, kapaciteta od 3500 do 265.000 prostornih metara plina. Opremljen je s najsuvremenijim sustavima sigurnosti, među ostalim i sustavima brzootpuštajućih kuka, kako bi se odvezivanje broda u slučaju opasnosti provelo brzo i sigurno.

Plin će se do kupaca otpremati priključnim plinovodom dugačkim 4,2 kilometra te novim otpremnim plinovodom Zlobin-Omišalj, koji osigurava otpremu plina u hrvatski plinski transportni sustav. Otpremni plinovod Zlobin-Omišalj investicija je vrijedna oko 440 milijuna kuna, a s gotovo 16,5 milijuna eura sufinancirana je iz europskih fondova.

Radovi na tom 16,7 kilometara dugom plinovodu završeni su sredinom studenoga, a tehnički najsloženiji zahvat bilo je polaganje cijevi na dno Tihog kanala kod Omišlja na Krku na dubinu od 55 metara. Da bi plin s terminala došao do svih korisnika, potrebno je izgraditi i mjesto za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom, tj. distributivnu LNG stanicu u riječkoj luci za plinsku opskrbu pomorskog, cestovnog i željezničkog prometa sjevernog Jadrana te za otpremu prema daljnjim mjestima opskrbe u Hrvatskoj i susjednim zemljama.

Mjesto za opskrbu planira se na predjelu Mlaka, za taj dio projekta je putem CEF/Transport programa dodijeljeno bespovratnih 1,3 milijuna eura za razvojne studije i projektnu dokumentaciju, a tvrtka LNG Hrvatska će aplicirati i na programe za dodjelu bespovratnih sredstava za izgradnju.

Projekt LNG terminala je priveden kraju, a njegov rad odgovorit će na moguća preostala pitanja o isplativosti, sigurnosti, kao i utjecaju na okoliš. Iz tvrtke LNG Hrvatska s tim u vezi naglašavaju da plutajući terminali, tj. FSRU brodovi, kojih je sada u svijetu više od 20, nisu imali incidenata te da na tankerima koji prevoze ukapljeni prirodni plin do sada nije bilo nesreća. Riječ je, kažu, o floti s više od 500 tankera, a ukapljeni prirodni plin na taj se način prevozi gotovo 60 godina.

Igor Grozdanić za Slobodnu Dalmaciju
O europskom Zelenom planu, dekarbonizaciji energetike, Instrumentima promjena u energetskoj tranziciji, plinofikaciji Dalmacije i ulozi plina i obnovljivih izvora energije koji se spominju kao najvažniji izvori energije u energetskoj tranziciji kolega Jozo Vrdoljak je razgovarao  s energetskim stručnjakom mlađeg naraštaja Igorom Grozdanićem.

Grozdanić je energetičar i ekonomist, inženjer elektrotehnike, završio je dva poslijediplomska znanstvena studija iz područja energetike i ekonomije i studij elektrotehnike. Bavi se područjem energetskog planiranja, obnovljivih izvora energije, područjem razvojnih strategija Zelenog plana i uloge prirodnog plina u Hrvatskoj. Angažiran je bio u Njemačkoj kao istraživač iz područja energetske ekonomije. Dobitnik je nagrade Hrvoje Požar. Fokus interesa su mu: uloga plina u energetskoj tranziciji i niskougljičnom gospodarstvu, obnovljivi izvori, cjelovita energetska tranzicija i dekarbonizacija plina.

– Želio bih odmah naglasiti najvažnije: cilj bilo koje strategije, politike ili policy okvira je omogućiti građanima i poduzetnicima pristupačnu i uvijek dostupnu energiju. Prvo se tiče cijene, drugo energetske sigurnosti. U policy okviru moraju biti ravnopravno zastupljeni svi ključni elementi: tehnološki, ekološki, klimatski, energetski i ekonomski.  Moramo mijenjati i trenutnu energetsku i društvenu paradigmu u Hrvatskoj koja još uvijek funkcionira inercijom sustava, ali tek na kraći rok. Na duži rok ona nije održiva i treba hitno potaknuti promjene koje će omogućiti da iz sadašnjeg, nefleksibilnog i otpornog na inovacije i suvremene trendove, izraste novi moderni energetski sustav, koji će biti ekonomski isplativ i ekološki održiv. Europski Zeleni plan će nam tu pomoći, a okviri i regulativa) Energetske unije EU će nam to do kraja omogućiti kroz prožimanje unutar 5 dimenzija. Prva i jedna od najvažnijih dimenzija je dekarbonizacija energetskog i plinskog sektora. Ona prožima i pitanje OIE kao nove paradigme. Obnovljivi izvori su konceptualno sasvim drugo rješenje. Nema energenta koji se kupuje, osigurava se proizvodnja na mjestu potrošnje što potiče razvoj potpuno novih i fleksibilijih poslovnih modela koji do sada nisu viđeni. Pojavljuju se mogućnosti građanske energije, energetskih zajednica na ravnopravnim osnovama, investiranje vlastite ušteđevine u razvoj tih potencijala. Obnovljivi izvori postaju najsnažniji temelj industrije 4.0 i klimatski neutralnog svijeta. To uviđaju i naše renomirane tvrtke, INA, HEP i Gradska plinara Zagreb.Hrvatska se prije svega treba pronaći u novim globalnim procesima, treba dobro pogoditi svoj budući “idealni” energetski miks (koji uvažava naše resurse, znanje i komparativne prednosti). Osobno se zalažem za miks u koje će prirodni plin (raspoloživ, pristupačan i ekološki prihvatljiv) biti dio energetske tranzicije, zajedno s predvodnikom i novom paradigmom, obnovljivim izvorima energije (u Slavoniji biomasa, geotermalne i bioplin, u Dalmaciji vjetar, solar zajedno s plinom za proizvodnju električne energije, hlađenje i grijanje).

Govorio je i o zelenim politikama

– Hrvatska se pokrenula po pitanju regulative i strategije i to treba pozdraviti, a EU je početkom siječnja „stisnula papučicu za gas“. Krajem prošle godine Vlada RH je prihvatila Nacionalni integrirani energetski i klimatski plan Republike Hrvatske, a nekoliko tjedana kasnije Europski parlament je predložio dugonajavljivani Europski zeleni plan. 14. listopada 2020. je izašlo Godišnje izvješće Energetske Unije EU (prvo nakon donošenja Zelenog plana) s desetak popratnih dokumenata. Jedan od njih je subvencije za fosilna goriva u zemljama EU. Drugim riječima, vrlo jasno je dato do znanja da su fosilna goriva „Out“ i da su najbolji dani sadašnjeg energetskog sustava, temeljenog na fosilnim energentima, iza nas. Naime, s jedne strane, fosilni energenti ugljen i nafta, bili su neophodni resurs za razvoj i napredak civilizacije, a danas, s druge strane, ako se ne smanji njihov utjecaj na okoliš riskiraju uništavanje civilizacije. U tom kontekstu za mene osobno energetska tranzicija, odnosno globalna energetska transformacija, predstavlja proces dekarbonizacije globalne ekonomije.  To je generacijski projekt i cjelovita društvena zadaća sudjelovanja u promjenama od postojećeg modela do nove paradigme zamjene jednog geostrateškog resursa, odnosno izvora energije drugim. Pri čemu sam mišljenja da će prirodni plin biti vrlo aktivni sudionik, odnosno važan resurs energetskog miksa u tranzicijskom razdoblju ka dekarboniziranoj budućnosti. U cijeloj toj novoj ‘policy’ priči postavlja se pitanje uloge prirodnog plina i njegovog energetskog pa i tzv. emisijskog vrednovanja zbog promjena osnovnih postavki europske energetske politike, a u svjetlu nastale velike društvene paradigme koja se upravo događa.

Naglasio je kako Europa treba jedinstvenu strategiju. Jedinstvena energetsko-niskougljična strategija i pripadajuće provedbene politike rezultirala bi značajnijim i učinkovitijim korištenjem svih izvora energije, a posebno energije sunca i vjetra.

O strateškom projektu LNG terminala na otoku Krku, Grozdanić je naglasio kako se ovdje radi o ohrabrujućem projektu koji je za Hrvatsku važan kako u opskrbnom, tako i u strateškjom smislu.

– Ovo je naznaka početka jednog lijepog i dugogodišnjg planiranog projekta koji je imao svoj turbolentan i trnoviti put. A počelo je sve davne jeseni 1989. prije 31 godinu. Ratne godine, previše kalkuliranja i nespremnost policy makera da pomognu da se taj projekt sagradi tada su ga bacili na margine. Ovo je priča o projektu koju je struka očuvala sve ove godine, doslovno se prenosila s koljena na koljeno, mnogi su ugradili dio sebe u ovaj projekt (koji je krenuo veliko, ali trebamo biti sretni što je konačno dovršen).  LNG projekti puno pridonose i Energetskoj Uniji EU i stvaranju sigurnosti tržišta plina i energenata. Hrvatskoj LNG puno toga dobroga može donijeti, od stabilizacije energetskog sektora, konačne plinofikacije Dalmacije do veće uporabe plina u kogeneracijama, prelasku gas to power i novim tehnologijama, plinofikacije industrije (povećanje energetske učinkovitosti i smanjenju CO2 – razvoj ESCO projekata putem plina), infrastrukture- povećanje broja pumpi na alternativna goriva do podizanje proizvodne industrije i povećanje tržišnog natjecanja na tržištu plina. Na kraju krajeva i kvalitetniju (cjenovnu, energetsku, klimatsku, tehnološku i okolišnu) valorizaciju projekata prirodnog plina i samog prirodnog plina. Još jedan projekt kreće dobro, a to je projekt Energetska tranzicija u srcu lokalnog razvoja.

Foto: Screenshot

Kissinger za Bloomberg
Ako nova američka administracija na čelu s Joe Bidenom ne uspije brzo uspostaviti američke odnose s Kinom, koji su bili narušeni u vrijeme Tumpove vladavine, konfrontacija će prerasti u vojni sukob, izjavio je Henry Kissinger, 97-godišnja ikona američke vanjske politike, bivši državni tajnik i kreator američke politike uspostave partnerskih odnosa s Kinom 70.-ih godina prošloga stoljeća, u intervjuu za Bloomberg

“Ako ne bude nekih osnova za suradnju, svijet će ući u katastrofu, usporedivu s Prvim svjetskim ratom”, rekao je Kissinger. Sadašnje vojne tehnologije krizu će učiniti još teže upravljivom nego što je to bilo ranije, kazao je bivši iskusni diplomat, koji je prokrčio put povijesnom putovanju predsjednika Richarda Nixona u Kinu 1972. godine. Dodao je i kako se nada da će zajednička prijetnja pandemije Covid-19 omogućiti pokretanje političkog dijaloga između dviju zemalja kada Joe Biden preuzme dužnost 20. siječnja.

Američko-kineski odnosi su najlošiji u posljednjih nekoliko desetljeća unatoč tome što su dvije strane početkom godine potpisale tzv. prvu fazu trgovinskog sporazuma. Pandemija je, međutim, čitavu stvar urušila i došlo je do naglog pogoršanja ionako loših odnosa od početka Trumpove vladavine.

Dok je Trump pojačavao kritiziranje Kine, optužujući je za globalno širenje virusa, obje su strane također intenzivirale poteze koje ona druga smatra neprijateljskim (nove sankcije, sporovi oko kineskih poteza u Hong Kongu i td.).

Američko-kineski odnosi danas se nalaze na najnižoj razini od mnogih desetljeća. Početkom mandata Trumpu je bilo važno naglasiti američku duboku zabrinutost zbog neuravnotežene svjetske ekonomije. Ali poslije toga pogoršanje tih odnosa dovelo ih je na put hladnog rata. Kissinger je izjavio kako bi volio umjesto konfrontirajuće metode pregovaranja vidjeti prijelaz na diferenciraniji pristup.

Kissinger smatra kako bi odnosi s Kinom mogli biti prioritet vanjske politike Joe Bidena, koji se dugo bavio Kinom, iako je u posljednjim debatama njegov ton prema toj zemlji bio oštriji. Kritizirao je Peking za njegovu agresivnu politiku u regiji i za nepoštivanje ljudskih prava, donosi Geopolitika.

Ikona američke diplomacije smatra kako Kina i SAD moraju razumijevati osjetljiva mjesta one druge strane. Problemi se neće nužno riješiti, ali je potrebno doći do takvoga stanja, nakon kojega je moguć daljnji napredak. Peking i Washington imaju različitu povijest: Amerika je uvijek postajala uspješnija, a Kina je prolazila dugo razdoblje stalnih kriza. Americi gotovo nikada ništa nije prijetilo, a Kina je obično bila okružena zemljama koje su posezale za njenim teritorijem. “Sjedinjene Države i Kina nikada se nisu suočile sa zemljama veličine koje su približno jednake njima samima”, rekao je Kissinger. “Ovo je prvo iskustvo. Moramo izbjeći da se to pretvori u sukob i nadamo se nekim naporima u smjeru suradnje.”

Odgovarajući na upit o Europi, koja će se sve više nalaziti između sukoba SAD-a i Euroazije, Kissinger je kazao: “Europa je bila sidrište američke vanjske politike u cijelom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Pitanje za njih (Europsku uniju, op. GN.) sada je, hoće li, u evoluciji odnosa s drugim dijelovima svijeta, pokušati igrati potpuno autonomnu ulogu.”

Komantar
Poraz Donalda Trumpa je iranskog predsjednika naveo na oprezne, ali jasne riječi kako je razgovor s Washingtonom moguć. No u Iranu ima visokih dužnosnika kojima nije u interesu popuštanje napetosti.

Već 11. studenog, dok su se još prebrojavali glasovi u Sjedinjenim Državama koji su jasno pokazivali poraz Donalda Trumpa, oglasio se iranski predsjednik Hasan Rohani. Objavljeno je kako je na sjednici iranske vlade izjavio da pozdravlja “atmosferu bliže suradnje i interakcije sa svim prijateljskim zemljama” i da se “možemo polagano s pozicije prijetnji okrenuti nekoj koja pruža prilike”. Svakome može biti jasno što je time rečeno: s Trumpom to nije bilo moguće, ali iranski predsjednik je spreman na razgovore s vladom predsjednika Bidena kako bi bile prekinute američke sankcije protiv te zemlje.

Tek što su iranski mediji objavili to priopćenje predsjednika, iranska konzervativna internetska stranica Jahanews je objavila izjave Ismaila Ghanija, zapovjednika iranskih Al Kuds brigada, elitnih jedinica iranske Revolucionarne garde. On još jednom podsjeća kako su američki političari neznalice, a povrh toga i kukavice i ne propuštaju priliku prekršiti vlastitu riječ. “Oni su nesposobni da bi se s njima pregovaralo”, kaže Ghani.

A to je pak poruka koja je bila podjednako usmjerena i prema Washingtonu i prema predsjedniku Rohaniju, što takvi kao što je Ghani misle o njegovim riječima – malo dobrog, da ne kažemo ništa. Neznanje dosadašnjeg američkog predsjednika Trumpa o međunarodnim odnosima je doduše neosporno, a ni njegovi ministri vanjskih poslova nisu bili osobe koje su pokazale neko temeljitije poznavanje okolnosti svjetskih žarišta kriza.

No pogotovo od kad se čulo kako Joe Biden želi na dužnost ministra vanjskih poslova postaviti Antony Blinkena, jasno je da je konačno došao kraj ignorantima u američkoj diplomaciji. Blinken je bio u američkom Ministarstvu vanjskih poslova još u doba Obame, a tada je surađivao i s Bidenom u vanjskopolitičkom odboru Senata. On bez ikakve sumnje poznaje probleme Bliskog istoka, a isto tako i stanje u Iranu.

No vremena je sve manje: Ellie Geranmayeh iz Europskog vijeća za međunarodne odnose upozorava kako se u Iranu već sljedećeg lipnja održavaju predsjednički izbori – i nipošto nije isključeno da bi na čelo te zemlje mogao doći netko iz ekstremno konzervativnih krugova koji nimalo ne teže popuštanju napetosti. Ona misli kako bi tu Europska unija trebala potaknuti novi dijalog, prije svega kada je riječ o glavnoj pretpostavci za nove pregovore o iranskom atomskom programu i eventualnom povratku sporazumu kojeg je Trump okončao 2018. Jer uvjet je bio da Iran dostavi cjelovitu informaciju o njegovom atomskom programu, što on nije učinio.

Antony Blinken je neosporno američki diplomat kakvog nismo mogli vidjeti među suradnicima Donalda Trumpa. Ali i Europa bi mogla pomoći da se što prije sjedne za pregovarački stol. Ellie Geranmayeh ipak vjeruje kako se nešto može dogoditi između siječnja, kada će novi američki predsjednik preuzeti dužnost, i lipnja kad će Iranci birati novog čelnika države: “Ponovni ulazak SAD-a u atomski sporazum prije lipnja 2021. bi mogao potaknuti političku dinamiku u Iranu prema nastavku diplomatskih pregovora sa Zapadom”, kaže ona. To je jasno i trenutnom iranskom predsjedniku jer je istom prilikom izjavio kako se “nacionalni interesi ne smiju žrtvovati predizbornoj borbi”.

Kako objašnjava portal Al Monitor, iranski predsjednik Rohani i njegov ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Sarif očito se žele vratiti za pregovarački stol, ali u Iranu su prisutni i konzervativni krugovi koji bi željeli “i ovce i novce”: “Konzervativni krugovi doduše također žele ukidanje sankcija, ali istovremeno smatraju osam godina mandata Rohanija izgubljenim vremenom.” Jer oni su uvjereni kako sankcije mogu biti ukinute ne putem novog sporazuma, nego ako Iran “pokaže zube”.

Povrh toga, tu su i posve osobni interesi: uz ionako goleme vojne izdatke i privilegije koje uživa državna vrhuška Irana, vojna istraživanja – uključujući i atomsku i raketnu tehnologiju – najvećim dijelom su u nadležnosti Revolucionarne garde. Nevolje stanovništva se, slično kao i u svim diktaturama, najlakše mogu opravdavati politikom Washingtona, a ne vlastitim propustima i korupcijom. Utoliko su i konzervativni krugovi u Iranu spremni upustiti se u rizik čak i otvorenog oružanog sukoba sa SAD-om.

A on je, kako javlja i New York Times, u Trumpovom mandatu stalno bio otvorena mogućnost: ovaj američki list javlja o sastanku Trumpa s najbližim suradnicima, uključujući i američkog ministra vanjskih poslova Pompea i zapovjednika glavnog stožera generala Milleya kako bi se razmotrile “opcije” za najveća atomska postrojenja u Iranu. Trenutnog američkog predsjednika se ipak uspjelo uvjeriti kako raketni napad na iranskom teritoriju još uvijek ne bi bio jamstvo za uspjeh, ali bi mogao imati nesagledive posljedice za čitavu regiju. New York Times piše kako je raketni napad tada bio “skinut s dnevnog reda”, ali i kako je Trump dalje tražio načina kako ugroziti položaj Irana u regiji.

Ali nije bitno različita ni pozicija konzervativnih snaga u Iranu, a to se moglo vidjeti i prošlog tjedna, dakle nakon američkih izbora: iračke oružane milicije bliske Iranu su u Bagdadu ispalile više raketa na “Zelenu zonu” tog grada u kojem su smještena i sva strana izaslanstva. Nekoliko dana prije toga je Kataib al Hizbolah, milicija bliska Teheranu, objavila fotografije teretane u američkom veleposlanstvu u Bagdadu. Poruka je bila jasna: znamo gdje ste i znamo gdje da usmjerimo naše rakete.

Likvidacija iranskog generala Soleimanija je i konzervativnom Teheranu bila prilika pokazati kako i u toj zemlji ima mnogo pristaša nepopustljive politike prema SAD-u Tu je i računica takvih krugova koji zapravo žele nastavak napetosti: takvu eskalaciju nasilja u regiji ni novi američki predsjednik neće moći ignorirati. Utoliko je važnije na sve načine pomoći da se pregovori nastave i da se nađe neko drugo rješenje osim novih raketa, piše DW.

Jutarnji list
Vlasnicima dvaju lokala u Zagrebu i Splitu, kao i po dvaju noćnih klubova u kojima su inspektori i policija ovog vikenda zatekli 500-tinjak gostiju, među kojima je bila i osoba zaražena koronom, mogli bi zaraditi do tri godine zatvora, piše Jutarnji.

Jer, policija nakon racija nastavlja kriminalistička istraživanja i mogli bi biti prijavljeni za djelo iz Zakona o širenju zaraznih bolesti i kao odgovornoj osobi za njih je predviđena kazna i do tri godine zatvora, piše Jutarnji list.

Postupanje policije u noćnim klubovima komentirao je premijer Andrej Plenković, rekavši jučer da se ljudi trebaju pridržavati mjera i izbjegavati zatvorene prostore u kojima je “čovjek na čovjeku”.

– Nema nikakvog opravdanja za to. To je ugrožavanje zdravlja. I još dolaze ljudi koji su pozitivni u te klubove. Pa to je kao da ne znate zbrojiti jedan plus jedan – poručio je Plenković, koji je, među ostalim, naglasio i da su mjere cijelo vrijeme na snazi, samo se u nekim trenucima pooštravaju ili ublažavaju.

– Nije sporno da policija može pružiti pomoć, asistenciju, državnim tijelima kad se u izvršavanju njihovih zadaća može očekivati opasnost ili kad je potrebno osigurati izvršenje zadaća. Djelovanje inspektora Državnog inspektorata i Civilne zaštite, koji nisu ovlašteni upotrebljavati mjere izravne prisile u noćnim satima u ambijentima u kojima se zbog cijelog niza razloga može očekivati otpor, takvo je stanje, gdje je pomoć poželjna. Ministar unutarnjih poslova je ovlašten ustrojiti i posebnu organizacijsku strukturu koja će pružiti takvu pomoć. Interventna policija je redovita organizacijska struktura koja obavlja one poslove koji su po nečemu na dnevnoj razini specifični – pojašnjava prof. Petar Veić s riječkog Pravnog fakulteta.

– Primjenjivano je više propisa, koji su uglavnom u međusobnom suglasju. To su Zakon o civilnoj zaštiti, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Zakon o državnom inspektoratu, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Kazneni zakon, Zakon policijskim poslovima i ovlastima i Prekršajni zakon. Utvrđivanje da je među prisutnima osoba koja boluje covida-19 predstavlja povod da policija provodi kriminalističko istraživanje jer postoji osnovana sumnja da se radi kaznenom djelu širenja i prenošenja zaraznih bolesti, za što je predviđena zatvorska kazna do dvije godine. U razmatranom primjeru to pod određenim uvjetima može biti i prekršaj jer se osoba nije pridržavala sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru, za što su predviđene kazne od 8000 do 15.000 kuna – dodaje Veić.

Pojasnio je i postupanje kad je riječ o odgovornosti voditelja objekta.

– Voditelj ima najmanje tri osnove za odgovornost: zbog rada izvan radnog vremena, zato što gosti nisu nosili maske i zato što je broj zatečenih osoba bio je iznad dopuštenog. U skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, osoba nije provodila opće mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, za što je moguća kazna od 30.000 do 80.000 kuna. Situacija s epidemijom covida-19 opravdava energičnost u djelovanju države. Ono u razmatranom slučaju ni po čemu nije ‘egzemplarno postupanje’. Mora se poslati jasna poruka da takva ponašanja nisu dopustiva. Hoće li netko takvo ponašanje kvalificirati kao ponašanje policije tridesetih godina u Americi zbog prohibicije alkohola, posve je nevažno – smatra naš sugovornik.

– Stožer nedvojbeno odlučuje o ljudskim pravima, a takvo mu pravo ne može nitko dodijeliti. Ono što je izostalo u djelovanju države u ovim okolnostima je propisivanje mjera ograničavanja slobode unaprijed, stupnjevito, vezujući ograničenja za određenu epidemiološku dinamiku. Potonje također remeti pravni položaj građana, stvarajući frustriranost i otpor – zaključuje prof. Veić.

– Treba uspostaviti ravnotežu između ljudskih prava pojedinca i kolektiviteta. Ali, ovdje se radi o zaraznoj bolesti i bez kolektivnih napora ne možemo je suzbiti. Toga trebaju biti svjesni oni koji krše zakon. Ovdje možemo govoriti o dvije razine kaznene odgovornosti – vlasnika objekata i građana koji znaju da su bolesni, a svjesno šire zarazu. Smatram da država mora odlučno djelovati i da kaznene prijave za ovakva kršenja zakona trebaju biti prioritet u postupanju jer moramo poslati jasnu poruku. Pritom se zatvorske kazne mogu zamijeniti novčanima – smatra odvjetnik Anto Nobilo.

– Ako neki ugostitelji svoju egzistenciju temelje na ugrožavanju zdravlja ljudi, onda ne trebaju niti biti ugostitelji. Ističem da smo mi u Tae kwon do savezu obustavili natjecanja kako bismo zaštitili zdravlje sportaša – napominje Nobilo, a prenosi Jutarnji list.

Intervju
 Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine, govori za Poslovni dnevnik  o uzdrmanom poslovanju te otkriva zbog čega je u jednom danu primio hitne pozive iz sjedišta suvlasnika kompanije – Mola u Budimpešti i Banskih dvora u Zagrebu.

Pandemija Covida-19 je imala snažan utjecaj na smanjeni obim mobilnosti i poslovanja, što je posljedično utjecalo na pad cijene sirove nafte na globalnom tržištu i velike gubitke naftnih kompanija.

Rezultati Ine za prvih devet mjeseci su daleko lošiji od istog razdoblja lani. Koliko je korona kriza zapravo uzdrmala vašu kompaniju? Kontekst poslovanja ove godine je potpuno promijenjen u odnosu na prošlu i čitavo prethodno razdoblje. Cijele godine, posebice nakon prvog kvartala, bilježimo niske cijene nafte na svjetskom tržištu, niske cijene plina, a onda na to i vrlo niske rafinerijske marže. Pogledamo li i turističku sezonu u Hrvatskoj, koja je također značajna za naše poslovanje, bila je bolja nego što smo u početku očekivali te je donekle kompenzirala lošu godinu. Štoviše, pomogla je da treći kvartal završimo s pozitivnom EBIDTA-om, ali je prva polovica godine bila negativna. U takvim uvjetima kompanija je prilagodila poslovanje, provela niz operativnih i financijskih mjera, ali se fokusirala i na nove proizvode i usluge, kako bismo prebrodili ovu situaciju.

Pratite li kako su u situaciji pandemije Covida-19 i pada cijena nafte poslovale druge kompanije iz regije, i posebno vaš matični Mol? Ova godina vrlo je slična za sve naftne kompanije, bilo u regiji, bilo negdje drugdje u svijetu, a posebice je teška za one koje u svojem portfelju imaju i plinski biznis. Činjenica je, kao što sam već rekao, da su cijene nafte i plina na svojim povijesno niskim razinama te su velike svjetske kompanije iz sektora morale znatno smanjiti svoje operativne troškove, ali, ali i kapitalna ulaganja. Primjerice, kod Shella je to na razini od četiri milijarde dolara ili kod BP-a 2,5 milijardi dolara. Velik broj kompanija iz branše najavio ih rezanja od 15-30 posto.

Smatrate li da na naftno i, generalno, energetsko tržište mogu utjecati i rezultati američkih predsjedničkih izbora? Vidjet ćemo u narednom razdoblju. No, općenito, sada su u fokusu Covid-19, odnosno njegove posljedice na ekonomiju.

Hoće li korona kriza, odnosno njezine ekonomske posljedice, utjecati na vaše strateške projekte. Tu prije svega mislim na Rafineriju nafte Rijeka i najavljenu investiciju u Sisku? Usprkos tome što smo morali poduzeti neke bolne korake u operativnom poslovanju kako bismo održali financijsku stabilnost poslovanja, nismo odustali od niti jednog našeg strateškog projekta. To nisu projekti koje radimo od danas do sutra, već ono što će nam dugoročno donijeti tržišnu prednost. To je naša budućnost. Modernizacija Rafinerije nafte Rijeka i transformacija Siska idu zacrtanim planom bez obzira na Covid-19. Prošle smo godine donijeli finalnu investicijsku odluku za postrojenje za obradu teških ostataka u Rijeci te smo započeli sa radovima. Radi se o investiciji teškoj četiri milijarde kuna, a postrojenje bi trebalo biti u pogonu 2023. godine. Ista situacija je i u Sisku gdje transformiranje u industrijski centar ide svojim tokom.

Kakva je trenutno situacija sa Siskom? ostrojenje za proizvodnju bitumena se radi. Projekt biorafinerije težak je oko 300 milijuna eura. Uvršten je na listu strateških projekata Republike Hrvatske i upravo smo ga prijavili za sufinanciranje na Inovacijski fond Europske unije. Okvirno se očekuje da bi s radom mogla započeti 2025. godine, a kapacitet bi joj bio 55 tisuća tona bioetanola godišnje. Sisak će se razvijati i kao logistički hub, a tamo će biti smještena i jedna od naših solarnih elektrana. Ponovit ću – Sisak ne napuštamo, već imamo održive projekte koje tamo razvijamo.

Vlada je krajem listopada odbila ponudu Ine za koncesiju luke u Urinju. Potom su se pojavila nagađanja da će cijeli projekt Rafinerije nafte Rijeka zbog toga kasniti te da je Ina namjerno poslala nepotpunu prijavu na natječaj. Možete li nam to prokomentirati? Moram odmah reći da u ovom slučaju nije bilo nikakve namjere Ine za slanjem nepotpune dokumentacije. Također, nema nikakvog zastoja niti će navedena situacija utjecati na projekt modernizacije u Rafineriji u Rijeci. I dalje planiramo pokretanje 2023. godine. Velika smo kompanija, velik sustav s velikim brojem radnika i vanjskih suradnika, a ovo je obimna i kompleksna dokumentacija i činjenica je da se u takvim uvjetima greške znaju događati. Naravno da ćemo analizirati što se dogodilo i zašto je došlo do greške te ćemo po potrebi poduzeti korake da se to ne ponovi. Da budem iskren, odmah nakon vijesti o odbijanju koncesije sam imao dva ozbiljna poziva i razgovora s našim vlasnicima. Jedan je bio iz Budimpešte iz sjedišta Mola, a drugi iz hrvatske Vlade s istim pitanjem – hoće li zbog ovoga kasniti izgradnja? Odgovor je ne. Nema kašnjenja. Da zaključim, nije bilo ovdje nikakve namjere, nema kašnjenja te smo i dalje predani projektu kao rokovima kakvi su postavljeni. Na ponovljeni natječaj ćemo se javiti, a vremena je dovoljno s obzirom na to da nam je koncesija potrebna do kraja ožujka, nakon toga čekamo i građevinsku dozvolu za taj dio projekta. Zanimljivost je da je za ukupan projekt postrojenja za obradu teških ostataka potrebno čak 14 dozvola, a ovo je samo jedna od njih.

Nekoliko godina se u hrvatskoj politici i javnosti spekulira o otkupu Ine od strane hrvatske države, a povremeno se poduzimaju u tom smjeru i neki koraci (angažiranje konzultanata i sl.). Ima li ta neizvjesnost kakvih utjecaja na poslovanje Ine, posebice po pitanju donošenja strateških odluka i mogućih investicija – konkretno da li se Ina u vašim viđenijima razlikuje kao dio Mola i kao samostalna kompanija.

Kratko i jasno – ne. Ne mogu komentirati vlasničke odnose, ali mogu govoriti uime menadžmenta Ine. Usmjereni smo na maksimalno unaprjeđenje poslovanja i radimo najbolje za kompaniju i njezinu budućnost. Naravno da, s obzirom na to da smo dio Mol Grupe, nekada koristimo sinergijske učinke. No, naše odluke donosimo u interesu kompanije i drago mi je da one od strateškog interesa podržavaju oba velika dioničara, piše Poslovni dnevnik.

Promjena trendova
Novi američki predsjednik Joe Biden još je prije nekoliko dana najavio da će, bude li izabran, njegov prvi predsjednički potez biti vraćanje SAD-a u Pariški sporazum o klimatskim promjenama, iz kojeg je Trump istupio.

Tim povodom za izjavu smo zamolili Zorana Tomića, direktora hrvatske podružnice globalne ekološke organizacije Greenpeace:

– Izbor Joe Bidena budi nadu u snažniju akciju za spas klime, ali rekao bih i za pravedniji svijet, jer znamo da su korijeni klimatske krize povezani s onim što zovemo „klimatska nepravda” – kaže Tomić, te nastavlja:

– Biden je dobio izbore na najambicioznijoj klimatskoj platformi od svih predsjedničkih kandidata u povijesti, pa je i logično da je najavio povratak SAD-a u Pariški sporazum kao jedan od prvih koraka nove američke vlade.

Naš sugovornik upozorava da „puka činjenica da Trump odlazi ne znači da je taj posao gotov”, budući da se, kako kaže, „obećanja iz izborne kampanje ne mogu uzeti zdravo za gotovo”.

– Široki pokret koji je doveo do micanja Trumpa sada mora svojim radom omogućiti ono što s obje strane Atlantika zovemo „zeleni i pravedni oporavak” – kaže Tomić, te naglašava važnost promjene odnosa prema najvećim svjetskim naftnim tvrtkama:

– Biden mora biti posebno jasan u odnosu na fosilnu industriju, jer vidimo da se oni sada pokušavaju prestrojiti uz njega i njegovu agendu, a znamo da su upravo najveće naftne kompanije – Exxon, BP, Shell – one koje su desetljećima najviše trovale okoliš i dovodile u pitanje znanstveni konsenzus da je upravo njihovo djelovanje motor klimatskih promjena i klimatske krize.

Direktor Greenpeacea za Hrvatsku ističe kako se u spašavanje klime mora uključiti čitav zapadni svijet:

– Ovo jest jedan korak prema izgradnji pravednije klime i pravednijeg društva, ali nije dovoljno da to čini SAD, već se tim ekološkim naporima mora pridružiti i Europa, što uključuje i sve njene članice, pa tako i Hrvatsku – zaključuje sugovornik Slobodne Dalmacije.

Vidmarović o Trumpu
Moglo bi se dogoditi da Biden preokrene vodstvo u Georgiji, rekao je vanjskopolitički komentator Branimir Vidmarović jutros u HRT-ovoj emisiji Studio 4 govoreći o američkim predsjedničkim izborima u kojima se natječu Donald Trump i Joe Biden.

Vidmarović je naveo da su Pennsylvania, Sjeverna Karolina i Goergia države koje su snažno krenule glasovati za Trumpa kad su se prebrojavali listići ljudi koji su glasovali uživo. Međutim, razlika se smanjuje. To su države koje nose velik broj elektorskih glasova.

– Ne znam što će se dogoditi u zadnji trenutak, ali moglo bi se dogoditi da Biden preokrene vodstvo u Georgiji i tamo osvoji glasove, rekao je Vidmarović.

Ključne su i Arizona i Nevada, gdje je razlika također malena, dodao je. Sada se nitko definitivno ne može proglasiti pobjednikom jer se može dogoditi obrat situacije.

– Imamo još jednu bizarniju situaciju da ti elektori u nekim državama ne moraju obvezno glasovati za onog kandidata kojeg su većinski odabrali ljudi. Neke savezne države imaju tu obvezu, a neke nemaju. Wisconsin, na primjer, i Georgia mogu promijeniti, njihovi elektori mogu legalno glasovati za nekog drugog, rekao je Vidmarović, dodajući da se to zove “faithless elector” – nevjerni elektor.

– Godine 2016., kad je Trump pobijedio, sedam elektora je sasvim legalno promijenilo glasove, iako to nije pomoglo nikome jer je Trump tada nadmoćno pobijedio, istaknuo je Vidmarović.

Bio je kritičan i prema potezu nekih televizijskih kuća koje su prekinule prijenos Trumpova govora u kojem se proglasio pobjednikom – Trump, kakav god je, još uvijek je predsjednik, dodao je.

Vidmarović smatra da će se pokazati da je u izborima bilo nepravilnosti jer je riječ o velikom broju glasova.

– Tu će biti jako velikih iznenađenja koja će sigurno ići u prilog Trumpu, istaknuo je.

– Međutim, usprkos tome, ako se sada pokaže da je Biden pobijedio i ako dođe u nekim semgnetima do prebrojavanja, svejedno mislim da tu ne bi trebalo biti velikih potresa jer nikada nije bila praksa da se prebrojava svudgdje, nego samo u jednoj ili dvije savezne države gdje je, na primjer, uzorak bio čudan ili je razlika u glasovima premala, dodao je Vidmarović.

On smatra da će Trump tehnički odstupiti pobijedi li Biden, ali će zadržati nastup da nije izgubio, i dalje će snažno utjecati na američku politiku.

– Bidenu će, ako pobijedi, biti ohoho kako teško, poručio je Vidmarović.

Osvrnuo se i na tvrdnju mnogih da Trump nije pokrenuo nijedan rat. Smatra da je taj argument jako čudan jer su, kako je rekao, ratovi koje pokreće Amerika samo slijed njezinih političkih ambicija, posljedica vanjskopolitičkih ciljeva, a ne definirajuća stvar.

– Nije Amerika ratoborna država koja je stalno agresorska. Mao Ce Tung nije pokrenuo nijedan rat. Ni Staljin tehnički nije isto pokrenuo nijedan rat. Nije ni Tito pokrenuo nijedan rat. Ako ćemo na taj način definirati nekoga da je dobar ili loš, onda ne znam kamo ćemo doći, rekao je Vidmarović.

Istaknuo je i kako je Trump naredio ubojstvo generala iranske vojske Kasema Sulejmanija, kao i da je Harry Truman ušao u povijest kao jako dobar predsjednik iako je naredio bacanje atomskih bombi na Japan, donosi HRT