Komentari

HUP
Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Davor Majetić u srijedu je ocijenio da je najavljeno povećanje osnovice plaća od 6,2 posto za državne i javne službenike rezultat pritiska sindikata javnih službi, poručivši da poslodavci nisu sretni što se povećavaju troškovi državnog proračuna, a reformi i dalje nema.

“Mi kao poslodavci nismo sretni da se ponovo povećavaju troškovi državnog proračuna i da se povećavaju plaće bez da se u jednom resoru napravila ozbiljna reforma i analiza kako sustav optimizirati”, kazao je.

Stav poslodavca je da je državni proračun prevelik, preglomazan i preskup za domaće gospodarstvo i da treba provesti reforme kako bi se provela štednja – smanjivanje, a ne povećavanje, istaknuo je Majetić. Napominje i kako poslodavci ne misle da su plaće velike. “Mislimo da plaće treba podizati koliko se može, ali mislimo i da se se prije takvih odluka trebalo napraviti ozbiljne reforme i optimizacija i zdravstva i obrazovanja i javne uprave i vidjeti gdje se može uštedjeti i manje trošiti, a onda to preusmjeriti na povećanje plaća”, rekao je.

Osvrnuvši se na odgodu smanjivanja opće stope PDV-a od početka iduće godine s 25 na 24 posto, Majetić je rekao kako je u ovom kontekstu mudra odluka Vlade da se PDV ne smanjuje, jer to ne bi stvorilo nikakav efekt.

Vezano uz najavu povećanja osobnog odbitka, Majetić je rekao da je to horizontalna mjera kojom će se svim radnicima koji plaćaju porez na dohodak povećati plaća.  Majetić je kazao i kako poslodavcima predstavlja razočaranje to što se ponovno povećavaju troškovi državnog proračuna, a reformi nema.

Hrvoje Zgombić/index.hr 
Neslaganje vlade i sindikata, najprije u zdravstvu, pa sada u prosvjeti, doista dovodi do pitanja ima li novca u proračunu za povećanje plaća.

Iako svote koje traže sindikati i nisu tako male i zanemarive, upravljanje proračunom možda i nije tako racionalno kako se čini. Naime, u razdoblju od 2008. do 2013., kad je privatni sektor izgubio najmanje 100.000 radnih mjesta, u sektoru državne uprave (bez javnih poduzeća) zaposleno je oko 11.000 osoba. Teško bi netko mogao tvrditi da su u uvjetima krize ti ljudi stvarno bilo kome trebali.

Šest milijardi kuna godišnje košta višak zaposlenih u javnom sektoru

Ako njihove prosječne plaće procijenimo na cca. 8000 bruto (s doprinosima poslodavca), onda ćemo doći do podatka da se iz proračuna samo za te osobe godišnje izdvaja oko milijarda kuna. Ako bismo uzeli u obzir da u ukupnom javnom sektoru ima još dodatno najmanje 50.000 viška zaposlenih, dakle onih koji imaju ugovor o radu, ali stvarno ne rade jer za njih nema posla, onda dođemo do dodatnog godišnjeg izdvajanja iz proračuna od ukupno cca. 6 milijardi kuna, odnosno cca. 30 milijardi kuna u zadnjih pet godina. A što se sve moglo napraviti s 30 milijardi kuna?! Ali mi smo odlučili taj novac baciti u vjetar.

Racionalno upravljanje proračunom značilo bi momentalno otpuštanje tih ljudi. Pri tome ne bi trebalo voditi računa o socijalnom sentimentu prema tim ljudima jer ako ćemo se tim načelom voditi, onda bi bilo pravedno da se sve osobe koje su u ovom trenutku nezaposlene zaposli u nekom od segmenata javnog sektora.

Čak ako bismo procijenili da prosječne plaće (zajedno s doprinosima poslodavca) tih 61.000 ljudi iznose samo 5000 kn, još uvijek smo na fantastičnih cca. 3,7 milijardi kuna godišnje, odnosno na više od 18 mlrd. kuna u zadnjih pet godina.

Pri tome se nije analiziralo kako su plaće raspoređene unutar javnog sektora, npr. kakav je odnos plaća osoba zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave (npr. gradova) i prosvjete. Nekako se čini da bi taj odnos trebao biti izjednačen ili u korist prosvjete. Tu će biti potrebno napraviti dodatne analize.

Tvrdilo se da je poreznom reformom samo u godinama 2017. i 2018. ostvareno 6,6 milijardi kuna poreznog rasterećenja. Ako kao odgovarajuću i najbolju mjeru prosječnog poreznog rasterećenja uzmemo udio poreznih prihoda opće države u BDP-u, onda ćemo vidjeti da je taj odnos iznosio u:

2015. 20,0%

2016. 20,4%

2017. 20,6%

2018. 20,4% (izvori za sve godine: MF i HNB)

Pri poreznom rasterećenju trebao bi padati udio poreznih prihoda u BDP-u. Već iz ove kratke analize vidljivo je da poreznog rasterećenja nije bilo praktički ni za jednu kunu pa se vladino odbijanje povećanja plaća npr. prosvjeti ne može pravdati time da je u 2017. i 2018. godini proračun već ‘olakšan’ za 6,6 milijardi kuna.

Proračun neke države visi u velikoj mjeri na privatnom sektoru te se iz privatnih investicija financiraju i državna uprava i javni sektor (npr. zdravstvo, prosvjeta), mirovine i sva ostala nužna javna davanja. Teško se oteti dojmu da kod nas država godinama na privatnim investicijama gotovo ništa ne radi. Prije godinu dana pitao sam što vlada kani napraviti u svezi s najavom Harley Davidsona da će dio proizvodnje preseliti u EU. Ili što vlada kani napraviti s današnjom najavom da je Volkswagen odgodio svoju investiciju u Turskoj od 1,4 milijarde američkih dolara?

Kad bismo se potrudili da privučemo investitore, pitanje rasta plaća u javnom sektoru bilo bi puno manje bolno. Ali pitanje investicija u RH je već godinama potpuno sporedno i nikom važno pitanje. Iz gore navedene kratke analize čini se jasnim da bi se za zdravstvo i prosvjetu lako našao potreban novac za povećanje plaća kad bi se to zaista htjelo i kad bi se bez sentimenta i racionalno upravljalo proračunom, piše Zgombić za Index..

Skupština HSUP-a
Plina će biti dovoljno za nastupajuću ogrjevnu sezonu, cijene se ove sezone neće mijenjati, dok bi u bliskoj budućnosti mogle značajno padati, rečeno je u utorak na Danu plina u organizaciji Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP).

Predsjednik HSUP-a Dalibor Pudić kazao je tijekom 17. Dana plina, ujedno i svečane i radne sjednice Skupštine HSUP-a, kako će ove zime biti dovoljno plina te da krajnji kupci mogu očekivati sigurnu opskrbu. “Nikada se do sada nije dogodila nestašica plina, a tako će biti i ove sezone. Spremnici opskrbljivača su puni. Sada je toplo, no nitko ne zna kakvo će vrijeme biti za mjesec ili dva, iako je to opskrbljivačima važno da bi znali kolike količine trebaju naručiti”, rekao je Pudić, dodavši da ne očekuje promjenu cijene plina za ovu sezonu.

Istaknuo je, međutim, da bi se cijene plina u budućnosti mogle mijenjati – i to naniže. “Očekujem da će se cijene plina u budućnosti mijenjati i to naniže s obzirom na jak intenzitet proizvodnje plina iz LNG-a, a i proizvodnja plina iz škriljevca snizila je njegovu cijenu u prethodnom razdoblju za 55 posto, tako da očekujem da bi i ekspanzija razvoja LNG-a mogla značajno spustiti cijenu”, rekao je Pudić.

Tvrdi, naime, da je zadnjih godinu dana na europskom tržištu prodaja LNG-a povećana za 100 posto. Pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić u tom je kontekstu kazao da bi LNG terminal koji se gradi na Krku trebao postati operabilan do kraja iduće godine i to zajedno sa plinovodom. “Plin će imati važnu ulogu kao tranzicijski energent ka potpuno čistoj energetici”, rekao je Validžić.

Predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) Tomislav Jureković smatra da je na razini EU neizvjesna buduća pozicija prirodnog plina i da je po tome taj energent nepotrebno zapostavljen.

Istaknuo je da u Europi, za razliku od dobrog dijela svijeta, prirodni plin više ne prolazi kroz svoje zlatno razdoblje te da je u Europi samo tranzicijski energent. Jureković zato misli da bi plin trebalo dodatno afirmirati, posebno tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, dakle u prvom polugodištu iduće godine.

Članica Uprave Prvog plinarskog društva Antonija Glavaš govorila je o povijesti određivanja cijena prirodnog plina na hrvatskom tržištu. Istaknula je da su puno toga promijenilo ulaskom Hrvatske u EU, ali i da pri formiranju cijene plina više ne presuđuju nekadašnji parametri – vremenski i tehnički uvjeti, novi dobavni pravci, kretanje cijena ostalih energenata na tržištu.

Dugoročni ugovori, istaknula je, uz ostalo omogućavaju sigurnost opskrbe i neovisnost o velikim razlikama tijekom mijenjanja cijena. Tijekom Dana plina odnosno svečane sjednice Skupštine HSUP-a dodijeljene su priznanja i nagrade zaslužnim djelatnicima iz područja plinske struke.

Tako je, uz ostale, nagradu za životno djelo za značajne doprinose razvoju plinskog gospodarstva dobio Miljenko Šunić, dok je priznanje za poseban doprinos razvoju plinskog gospodarstva dobio Nikola Vištica iz HERA-e.Menadžer godine je postao Damir Poćušak (Hep Plin Osijek).

EnergyPressTV 
U srijedu i četvrtak u Šibeniku je održana konferencija Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa na temu uloge primarne energije u izazovima klimatskih promjena.

Uz prisustvo stručnjaka iz vodećih kompanija, brojna predavanja, prezentacije, izlaganja i okrugli stolovi pokušali su dati odgovor na pitanje koja je uloga naftnih kompanija u novoj paradigmi borbe protiv klimatskih promjena. Skup je otvorio predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa (HUNIG) Želimir Šikonja.

Poseban je naglasak bio na prirodnom plinu kao jednom od ključnih energenata u energetskoj tranziciji RH. U radu Konferencije sudjeluje 300-ak stručnjaka iz obrazovnih ustanova, institucija, trgovačkih društava, kompanija i udruga. Cilj skupa je ukazati na potencijale Hrvatske za otkrivanje novih zaliha nafte i plina te nužnosti ulaganja u istraživanja na prostoru Dinarida i Jadrana.
Poseban gost konferencije bio je Vladan Dubljević, čelnik crnogorske Agencije za ugljikovodike.

Uvodno stručno izlaganje dao je Tvrtko Perković, član uprave INA-e. Naglasio je kako je sektor energetike ušao je u razdoblje velikih promjena i izazova. Potražnja za energijom u svijetu do 2035. porasti će za 30 – 40 posto. Stoga, treba intenzivirati istraživanje i proizvodnju svih oblika primarne energije, kako bi se, u okruženju integracije energetske politike i mjera ograničavanja globalnog zatopljenja, osigurao gospodarski razvoj.

Hrvatska treba energetsku strategiju koja će uzeti u obzir sve promjene na globalnim tržištima i specifična obilježja vlastite energetike. Odgovornom energetskom politikom treba jamčiti održivi razvoj, konkurentnost energetskog sektora, sigurnost opskrbe, tranziciju prema nisko-ugljičnim energentima, ekonomski rast i stvaranje novih radnih mjesta, rekao je energetski stručnjak Igor Grozdanić.

Na tu temu EnergyPress je u studiju ugostio naftnog stručnjaka Igora Dekanića, koji je govorio o važnosti istraživanja ugljikovodika, budućnosti rafinerijskog poslovanja u hrvatskoj, klimatskim promjenama, važnosti plina u energetskoj tranziciji i geotermalnim izvorima energije.

Kako nafta posve sigurno sljedećih trideset do pedeset godina neće biti izbačena iz optjecaja, svaka zemlja želi znati što ima ispod svoga teritorija. To je važno zbog toga što su to reserve koje ne moraju biti odmah iskorištene. Pohvalio je novi val istraživanja koji će u Hrvatskoj revitalizirati struku istraživanja i iskorištavanja ugljikovodika, što je posljednjih desetak godina bilo iznimno zanemareno u nas.

U bivšoj smo državi, objašnjava Dekanić, rafinerijski obrađivali nafte u iznosu višem nego li je naša proizvodnja nafte i zato smo imali dvije rafinerije. U današnje vrijeme teško je natjerati komercijalnu kompaniju na posao na kojem proizvodi gubitke, međutim Dekanić pohvaljuje moguću investiciju u Rafineriju Rijeka i to radi toga što će time rafinerija postati konkurentna modernom tehnologijom. Ali ona će, smatra Dekanić, morati potražiti tržište u okruženju.

Komentirao je histeriju oko klimatskih promjena, rekavši kako su one neupitne. Problem je rješenje toga problema, a to može biti samo razvoj tehnologija koji je nemoguć bez tradicionalnih energenata. Naime, bez tradicionalnih energenata nećemo uspjeti razviti dovoljno učinkovite i jeftine tehnologije novih energija. U tom smislu, plin je vrlo važan emergent, objašnjava Dekanić, i to u sektoru industrije i prometa, posebice.

Upozorio je kako Hrvatska nije dovoljno iskoristila obnovljivi izvor energije koji je vezan za istraživanje ugljikovodika, a koji bi mogao zauzeti značajni postotak u energetskom miksu, a to je geotermalna energija, koja je u Hrvatskoj kvalitetnija nego li u zemljama okruženja, zaključio je Dekanić.

Pogledajte video

EnergyPress TV
Gost prve emisije EnergyPress, u novoj sezoni, na N1 televiziji bio je naftni stručnjak Miro Skalicki. Govorio je o cijeni naftnih derivata, mogućnostima smanjenja trošarina te energetskom miksu Republike Hrvatske.

Smatra kako do nekoj velikog potresa u Homuruškom klancu ne bi trebalo doći, jer je to malo kome u interesu, naime, kroz taj tjesnac prolazi oko četvrtine svjetske nafte. Zbog toga ne vjeruje u neke velike potrese na naftnom tržištu. Uostalom, saudijska se proizvodnja oporavlja nakon potresa uzrokovanih napadom na naftno postrojenje Saudi Aramca.

Istaknuo je kako Saudi Aramco vrijedi više nego li je zatraženo od banaka u možebitnoj inicijalnoj javnoj ponudi.

Hrvatska je, kao i Europska unija, iznimno ovisna o uvozu energenata, smatra Skalicki, te je pohvalio nastojanja za diverzifikacijom dobavnih pravaca, posebice izgradnju LNG terminala na otoku Krku, ali i seriju dodjeljivanja koncesija u istraživanju hrvatskih rezerva nafte. U posao upstreama ulaze posve neočekivani igrači poput Croduxa, što je iznimno pohvalno, rekao je Skalicki. Dodao je kako Hrvatska mora znati što još ima od ugljikovodika. U tom je smislu pohvalio remont i nove investicije INA-e u Rafineriju Rijeka.

Što se tiče poskupljenja naftnih derivate u Hrvatskoj, Skalicki smatra kako moramo prestati nastupati prema toj temi senzacionalistički. Naime, poskupljenje je normalno u zimi, ali i kad se dogode potresi na naftnom tržištu. Obzirom je nafta tržišna roba, smatra apsurdnim emocionalne ucjene javnosti sa psihološkim granicama. Spremnik benzina poskupio je 10 do 15 kuna, što je jedna kava, koja je za razliku od energenta luksuz.

Trošarine na naftne derivate u Hrvatskoj su među najvišima u Europi i tu ima prostora za smanjenje u kriznim uvjetima stoga što kompanije s vrlo malim iznosima sudjeluju u cijeni naftnih derivate, međutim, to je sustavno pitanje, rekao je Skalicki, jer infrastrukturu i državne gubitaše netko mora financirati.

Ne vjeruje u skori kraj ere ugljikovodika, naime, Hrvatska mora biti pametna i koristiti energetski miks. Primjerice, kako se osloniti na obnovljive izvore kada nema daška vjetra ili kada nema sunca, upitao se.

Pogledajte video: 

Interenef
Zbog ovisnosti o uvozu energenata i Hrvatska i Europska unija osuđene su na ubrzana ulaganja i razvoj obnovljivih izvora energije, kao i na diverzifikaciju dobavnih energetskih pravaca kako bi povećali vlastiti energetsku, ekonomsku i političku sigurnost, rečeno je na 3. Međunarodnom energetskom forumu koji se održava u Splitu.

Forum organizira Institut za Europske i Globalizacijske Studije, pod medijskim pokroviteljstvom EnergyPressa i Slobodne Dalmacije, koji je treću godinu zaredom okupio istaknute članove poslovne, političke i akademske zajednice iz Hrvatske, Europe i svijeta.

U prvoj panel raspravi usredotočenje je bilo na globalnim energetski trendovima i predviđanjima: unatoč globalnoj zabrinutosti zbog klimatskih promjena i postignutim sporazumima za promjenu, sve projekcije globalne potražnje za energijom ukazuju da će ona rasti do 2040. ili 2050. godine, osobito u zemljama u razvoju. Iako će rasti udio obnovljive energije, ne očekuje se potpuno napuštanje tradicionalnih oblika energije.

Drugi panel pod nazivom “Inicijativa tri mora i energetski trendovi” usredotočio se na diversifikaciju izvora energije kroz lokalne i regionalne projekte i inicijative. Kako je EU zacrtala za cilj da svaka zemlja članica ima najmanje tri različita izvora plina, istaknuta je važnost LNG terminala na Krku i osiguranja novih dobavnih plinskih pravaca. Za projekt, koji je dio inicijative Tri mora, već je osiguran novac iz EU fondova, a razliku je odlučila financirati Vlada RH kao smanjenje rizika zakupa kompanija iz regije.

Treća je panel rasprava o razvoju obnovljivih izvora energije, s naglaskom na solarnu energiju, na kojoj sudjeluju stručnjaci iz Hrvatske, Španjolske i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Španjolska je jedna od najnaprednijih svjetskih zemalja po pitanju obnovljivih izvora, s udjelom od preko 40 posto obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije, dok Ujedinjeni Arapski Emirati imaju jedan od najvećih svjetskih solarnih parkova i snažno su usmjereni na razvoj obnovljivih izvora te suradnju s Europskom unijom.

Europska unija za cilj si je postavila da ima 32 posto obnovljivih izvora energije do 2030. godine, dok je Hrvatska već na 28 posto. Na Forumu je istaknuto kako Hrvatska treba biti ambiciozna i postaviti si cilj da do 2030. godine dobije oko 40 posto energije iz obnovljivih izvora.

Komentar Ivana Brodića
Serija petkovnih prosvjeda kulminirala je tijekom jučerašnjeg dana dramatičnim govorom Grete Thunberg svjetskim liderima prvoga dana Opće skupštine UN-a, koja fokus ima na terorizmu i klimi, te pronalasku rješenja za te probleme.

Nakon što je na američki Kontinent putovala u jedrenjaku, odbila se susresti s Bolsonarom, za požare, koji se događaju svake godine, čak intenzivnije nego li sada, optužila, za nju i njene neistomišljenike nepoćudnu, politiku, Greta Thunberg optužila je svjetske lidere kako su joj ukrali snove. Jer, znanost I nevladine organizacije već trideset godina upozoravaju na čovjekov utjecaj na okoliš, međutim, malo toga se događa. U njenom stavu podržao ju je papa Franjo, rekavši kako se ne čini dovoljno, te japanski ministar okoliša Shinjiro Koizumi rekavši kako borba protiv klimatskih promjena mora postati seksi.

Ako je vjerovati jednom od vodećih klimatologa današnjice Michaelu Mannu sa znanstvenog centra Pennsylvania State University I hrvatskom stručnjaku Branku Grisogonu s geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta čovjek je u posljednja dva stoljeća svojim ponašanjem značajno utjecao na prirodu te se to mora promijeniti. Pitanje je samo kako?

Zbog toga je potpisan Pariški sporazum o smanjenju globalne temperature koji nisu potpisale brojne zemlje u gospodarskom uzletu, koje koriste tehnologiju prošle generacije, nije ga potpisao niti Donald Trump, koji je jučer pokazao što mili o borbi protiv klimatskih promjena ignorirajući summit, a posjetivši summit o vjerskim slobodama. Kada se ipak pojavio u New Yorku, snimka ignoriranja Grete Thunberg postala je viralna. Pariški sporazum nije potpisala niti Kina, a Rusija mu se priključila tek jučer.

Radikalne poruke koje godinama komuniciraju nevladine udruge tijekom zadnjih nekoliko dana artikulirala je Greta Thunberg, djevojka koja je napustila školu zbog borbe protiv klimatskih promjena i čiji entuzijazam na rubu morala iskorištavaju njeni istomišljenici, sakrivajući se iza njenog poremećaja. No, ako se, pak, primaknemo suštini, uvidjet ćemo što ovi revolucionari, koji mogu biti seksi samo nestabilnim likovima nepomirenima s okolinom, predlažu i zagovaraju.

Jedni zagovaraju gašenje planete, drugačije ne možemo nazvati ovaj prijedlog. Ideja je, naime, prestanak proizvodnje fosilnih goriva, rudarenja kriptovaluta, rudarenja ugljena, prestanak putovanja zrakoplovima i svih drugih tehnoloških dobrobiti modernog i postmodernog doba. Drugi će nam reći kako je žurno potrebno prijeći na nuklearnu energiju, a treći će nam reći kako netko mora platiti to što čovjek koristi prirodu kao resurs.

Kome? Pa njima…… Kao što piše Erich Fromm u Anatomiji ljudske destruktivnosti, ne postoji revolucija koja ne želi stvoriti pustinju i novi poredak, kako bi što duže revolucionari nakon provedene revolucije vladali. Ovaj, po osobne slobode opasan pokušaj nije zapravo ništa novo. i Marx je težio ukidanju nacionalne države i stvaranju jedne svjetske ili barem europske vlade. Jer, trošenje resursa se i sada plaća, svaka nacionalna država naplaćuje koncesije na prirodne resurse, naplaćuje doprinose za zrak, vodu, u nekim zemljama i porez na veću dostupnost suncu.

To se vrši prema društvenom ugovoru. A za razliku od socijalističkog kolektivističkog morala, elementarni je postulat morala okrenutog osobnim slobodama trošiti novac najbliže moguće mjestu na kojem se stvara, parafrazirajmo Hayekovu obranu nacionalne države iz kapitalnog djela Put u ropstvo.

No, klima(vcima) to nije dovoljno, zato je nastala pobuna protiv Merkeličinog poreza za klimu, kojim je Njemačka, suprotno svojem dosadašnjem dominantno ordoliberalnom uređenju, dodatno opteretila kompanije. Premalo je, kažu. Treba uvesti svjetski ili barem europski porez. Dolazi kriza, što bi uopće novim opterećenjem realnog posla moglo poći krivo? Kao da ih je Slavko Linić učio fiskalnom poslu. Prema onoj, mi se zadužujemo jer vi ne radite dovoljno na punjenju proračuna.

Dakako, ovi pokušaji ne bi pomogli puno klimi, ili ako bi, svijet bi odveli u ekstremno siromaštvo, svakoga osim dakako kastu klima(vaca) koji su zacrtali nakon revolucije vladati svijetom. Oni će imati sve privilegije, privilegije niže kaste, nama neklima(vacima) bit će nametnuta naddržavna krivnja jer istom tom tehnologijom ugrožavamo prirodu….

Šalu na stranu, nejasno je kako ovakve ideje misle ne unazaditi svijet, kada nove energije nije moguće proizvesti bez visokog udjela fosilnih goriva u njihovoj proizvodnji? Kako dovesti do mogućnosti kvalitetnije akumulacije čiste energije bez razvoja tehnologije? Motor ekonomije je energija, a nafta će još neko vrijeme biti važan energent, dok će plin to biti još barem dva desetljeća. Uostalom, kako stvoriti akumulaciju čiste energije bez rudarenja litija, koje unesrećuje okoliš snažnije nego li naftna bušotina? Kako, pak, razviti nuklearnu tehnologiju nove generacije, koja neće proizvoditi jednu kataklizmu svakih deset godina? To košta, a ekonomija kojoj je namijenjena eutanazija to plaća.

Kako to obično biva, po osobne slobode opasne revolucije nikada ne izaberu održiva o ispravna rješenja jer su ona puno izazovnija o teža nego li stvaranje histerije koja će uroditi prisilom i otimanjem tuđeg novca.

Ma koliko ugledni manageri željeli kupiti svoje mjesto u klima(vačkom) novom poretku, kako pišu u pismu Financial Timesu prije koji tjedan, neće promijeniti paradigmu prema kojoj je svrha poslovanja kompanija donositi što veću dobit svojim vlasnicima. Možda će tek ubiti tržišnu ekonomiju. A kako izgleda ubijanje tržišne ekonomije i kakve to može imati rezultate vidjeli smo na nekoliko primjera u prošlom stoljeću, a vidimo i danas u Venezueli, primjerice.

Postavlja se pitanje, zašto bi ljudi neiskvarenih motiva činili istovjetne stvari, a očekivali drugačije rezultate?!

Jer, samo iz dobiti moguće je financirati čišću energiju, njenu kvalitetnu akumulaciju i razvoj nuklearne energije. Samo novi privatni interes može spasiti svijet od navodne štetnosti fosilnih goriva i svih ostalih prijetnji za klimu, koje su, barem u energetskom smislu također nastale zbog interesa.  Samo reinvestirana dobit može postići globalno smanjenje temperature. Posao je države paternalistički i fiskalno usmjeriti investicije u tom smjeru, a posao je međunarodnih organizacija donositi smjernice, a ne biti dadilje koje otimaju. Interes se ne mijenja otimanjem, nego paternalizmom i tržišnom potražnjom.

I na kraju, samo tržišna ekonomija klimu spašava, znam izazovnije je to rješenje, jednostavnije je prestati jesti meso, jer krave piju vodu i, ne biste vjerovali, prde!

Komentar EnergyPress-a
Početkom rujna počeo se pripremati dugo spominjani savez, koji je motiviran ruskom željom političkog okupljanja pravoslavnih zemalja, kojemu se ranije želio pridružiti Slobodan Milosevic, a nešto kasnije i Tomislav Nikolić.

Ideja, o kojoj je pisao dugogodišnji ideolog obnove utjecaja Moskve u istočnoj Europi i Aziji Aleksandar Dugin, seže u Savez Rusije i Bjelorusije iz 1996. godine, koji je počeo kao ideja konfederativne države s dvodomnim parlamentom i saveznim sudom, koji je tijekom kasnijih godina neslavno propao, baš kao i nešto ranija ideja ujedinjenja sa Kazakhstanom.

Početkom ovoga mjeseca su premijeri Rusije i Bjelorusije, Dmitrij Medvedev i Sergej Rimas, potpisali još jedan bilateralni sporazum. Radi se o energetskom sporazumu prema kojemu će Rusija Minsku platiti odštetu za zagađenje koje je prouzročio Transnjeft, koji bi trebao otvoriti vrata snažnijem ekonomskom i energetskom povezivanju.

Dvije bi države u bližoj budućnosti trebale usuglasiti porezni sustav, objediniti telekomunikacijsko tržište, objediniti valute, makroekonomski se usuglasiti, stupiti u bankarsku, carinsku i energetsku uniju. Potonja bi unija mogla biti problematična zato što Bjelorusija uživa vrlo povoljnu cijenu ruskog plina koji na svome i inozemnom tržištu prodaje po znatno višim cijenama. Međutim, trgovinsko ujedinjenje moglo bi zapeti na bjeloruskoj povlastici, mnoge europske tvrtke izbjegavaju sankcije Rusiji izvozom u Bjelorusiju, na čemu Minsk također zarađuje.

Analitičari ocjenjuju kako je Vladimir Putin, ovom Unijom, odlučio produžiti svoj politički život, jer 2024. Godine mu istječe mandat. Što zbog ustava Ruske federacije, što zbog narušavanja popularnosti Putin bi se mogao osjetiti politički ugrožen,, a ako bi se zemlje ujedinile on bi posve sigurno bio predsjednik te nove tvorevine. Tim više što je njegova vanjska politika već duže vrijeme okrenuta na kritici Mihaila Gorbačova koji je smanjio ruski vanjskopolitički utjecaj, kako kroz raspad Sovjetskog saveza, tako i kroz gubitak utjecaja u Varšavskom bloku.

No, čini se kako bi Aleksandar Lukašenko, bjeloruski predsjednik, mogao pomrsiti račune ne želeći se odreći svoje moći. Za njega je ovo tek ekonomski i energetski niz sporazuma, a bjeloruska politička neovisnost za njega je sveta.

Diže li Lukašenko cijenu Bjelorusije u panslavenskoj državi kakvu sanja Putin, temeljem starih ruskih sanjanja, koje je inspirirao i Juraj Križanić, te zbog toga od samih Rusa nastradao?

Poslovni FM
Bugari, Rumunji, Slovaci, Poljaci i Česi, primjerice, imaju državu koja ih košta manje! Hrvatska samo na plaće ljudi u javnom sektoru troši 11 posto BDP-a i to je nešto oko čega se ništa nije napravilo.

Tu je naš apsurd – imamo državu u kojoj trenutno živi manje od četiri milijuna ljudi (s vidljivom tendencijom pada broja stanovnika), dok s druge strane raste broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru; i naravno njihove plaće rastu, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, ali i poduzetnik, i bivši kolega novinar. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

„Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago. Zadnje četiri godine imali smo ekonomski rast, imali smo četiri runde poreznog rasterećenja, međutim bez obzira na to udio države u BDP-u, udio koji država uzima za sebe kroz poreze, ostao je isti – gotovo 50 posto, točnije 47 posto. I to je puno puno previše!“, ustvrdio je Huić u emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom i voditeljicom Lidijom Kiseljak.

Udruga poreznih obveznika Lipa, udruga je svih poreznih obveznika, ne samo poslodavaca; udruga štiti upravo sve ljude koji plaćaju porez, ljude koji rade, a naravno i one koji žive od kapitala, pojasnio je na početku Huić.

„Sada smo svjedoci novog pritiska na Vladu sa svih strana radi povećanja plaća i ta situacija neodoljivo podsjeća na 2008. godinu, zadnju pretkriznu godinu. I u toj panici pred krizu bio je strahoviti pritisak baš na te plaće. I što je to nas u krizi slikovito rečeno zaklalo? Upravo je ta kriza, odnosno recesija kod nas trajala šest godina, a ne godinu-dvije ili tri kao u normalnim zemljama,“ podsjeća Huić. Dodaje da su troškovi države zadnje tri-četiri godine rasli jednako brzo kao u razvijenim ekonomijama i tu smo propustili priliku za prilagodbu. Da su ti troškovi sporije rasli, bili bismo u boljoj poziciji, posebno sada kad vidimo da nam se ekonomija usporava.

Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago

DAVOR HUIĆ
„Prijeti nam vjerojatno neka recesija, mi sad ne znamo kakva će biti i kad će točno biti. Mi uvijek kasnimo jedan dva kvartala i onda gledamo što se događa u Italiji, Njemačkoj…Ali ako jedna Njemačka, koja je lokomotiva Europske unije usporava, mi ne možemo očekivati da ćemo mi rasti brže od te lokomotive koja nas vuče za sobom“, jasno ističe Huić. Nama sada prijeti opasnost ako rast ne bude 3 nego 1 posto (što zapravo nije recesija nego tehnički usporeni rast) da nam se dogodi javni sektor koji će po inerciji tražiti svoje povišice. I onda ćemo se ili morati zaduživati (iako nam je javni dug na jako visokoj razini, dakle 75 posto), ili ćemo morati dizati poreze. I što smo onda napravili? Ništa, smatra Huić.

Upitan što smatra da bi se dogodilo kad bi se popustilo zahtjevima sindikata, Huić daje opsežnu analizu: „Svaki postotni poen košta 300 milijuna kuna. Povećanjem troškova javnog sektora na ireverzibilan način, ne možeš to kasnije vratiti. Nisu plaće jedina stavka. Tu su i subvencije i materijalni troškovi. Ukupni proračun je naprosto prevelik i prebrzo raste. Proračun, rashodovna strana proračuna, povećavana je stalno po pet-šest milijardi kuna, što je neopravdano,“ ocijenio je predsjednik Lipe.

Ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje.

Propuštena je prilika da se javni sektor restrukturira, dok se, kaže, realni sektor strukturirao. Potkrijepio je to zanimljivim podatkom o izvozu. Dakle, izvoz, koji raste već šest-sedam godina po dvoznamenkastim brojkama, sad je na 50 posto višoj na razini u odnosu na 2008. godinu, a opći BDP je na istoj razini kao 2008. „Vidiš taj paradoks. Znači ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje“, istaknuo je Huić.

Prokomentirao je i činjenicu kako se tada krivnja prebacivala od strane države na poduzetnike, da se oni nisu pripremili za recesiju, te istu nazvao „drskom demagogijom” dotaknuvši se bivšeg ministra financija Slavka Linića za kojeg smatra da su „on i ljudi poput njega mislili upravljati zemljom više policijskim metodama nego na nekakav način koji bi bio primjereniji jednoj liberalnoj demokraciji kao što je Hrvatska“.

Danas smo strukturno u boljoj situaciji nego 2008. godine, ali i dalje je „opasnost države koja se neće transformirati, jer ne vidimo nikakve znakove da bi trenutačna Vlada ušla u neke radikalnije mjere i reforme“. Jedino što ova Vlada radi u nekom pozitivnom smislu, neka su porezna rasterećenja, ali ona su preblaga ako je tvoj udio poreza u BDP-u i dalje na istoj razini, a on se nije promijenio zadnje dvije-tri godine, pa je očigledno da su te mjere preblage. „Trebaju nam značajnija porezna rasterećenja“, objasnio je Huić. Njemu je posebno zanimljivo da prilikom predstavljanje nove porezne reforme nismo čuli niti riječ resornog ministra gospodarstva (op.a. Darka Horvata) koji bi trebao reći koliko se to odnosi na same gospodarstvenike i kakav je utjecaj tih mjera.

Za predsjednika Udruge Lipa „smanjenje PDV-a za jedan postotni bod je politička odluka i to neće pomoći nikome.“ Zalagali smo se i zalažemo se, ističe, za snižavanje direktnih poreza. To je uglavnom porez na dohodak i oporezivanje kapitala, jer je potrebno izjednačiti porezni način na koji porezni sustav tretira oblike rada, s ciljem izjednačavanja oporezivanja rada i kapitala.

Druge mjere rasterećenja za mlade i paket mjera za poduzetnike je mač s dvije oštrice. To jesu rasterećenja, ali je loptica prebačena na teren i trošak poduzetnika, a posljednje izmjene stvorile su pritisak i klimu u kojoj će radnici očekivati da poslodavci to isplate. „Tu je država postupila neprincipijelno. Na državi je da ona smanji svoje apetite“, smatra Huić. Ističe i podatak iz analize poreznog stručnjaka koji kaže kad bi sve neoporezive stvari bile isplaćene radnicima u maksimalnom omjeru, da bi to smanjilo dobit poduzetnika za 50 posto, znači prepolovilo! „U tome je nepoštenost te mjere. Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika i kaže ‘mi smo vam oslobodili prostor, radite po tome’.

Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika. Rasteretite rad, rasteretite plaće!

Rasteretite rad, rasteretite plaće – plaće će rasti, ljudi će više trošiti. To će imati pozitivan efekt na ekonomiju. To je put za koji mi mislimo da je jedini put za Hrvatsku, poručuje Huić. „Skupa, prevelika, rastrošna država jednostavno nas guši. Ona troši prevelik dio naših resursa s obzirom na ono što nam daje u smislu javnih servisa, recimo kvalitete zdravstva, neke druge infrastrukture, primjer komunalne djelatnosti. Imate problem s otpadnim vodama, a po nekim mjestima na Jadranu imate lokalne čelnike koji organiziraju koncerte, ali ne sređuju kanalizaciju. To je ta slika naše države koja je puna renti, rentnih pozicija, ljudi koji lagodno žive, prikrivenih subvencija koje su potrebne i nepotrebne, a sve pod egidom neke socijalne države. Mi subvencioniramo javnim novcem puno toga što nije potrebno i što se ljudima ne vrati u smislu nekih javnih usluga javnih ili kvalitetnijeg života, sustava, sudstva…,“ smatra Huić.

Dotaknuvši se sredstava iz fondova Europske unije, predsjednik udruge Lipa smatra da je upravo ulaganje u infrastrukturu područje koje će pokazati koristi od ulaska u EU, uz jačanje izvoza.

Hrvatska ima tu tradiciju represije prema malima i nekakvog nejasnog odnosa prema velikima, ustvrdio je. „Kad su se pojavile te liste dužnika, vi vidite da su neki ljudi dužni puste milijune za PDV, a ja kao mali poduzetnik ako dva dana ne platim PDV odmah zvone telefoni, odmah je panika itd. Meni je to potpuno neshvatljivo! Vi tu imate neku ekstremnu represiju prema malim poduzetnicima. Sjetimo se akcije ‘kremšnite’. Pa potrošili su stotine i stotine radnih sati da bi utvrdili količine šećera u kremšnitama. To je taj naš pristup represije prema malima, a za ove velike, dogovorit ćemo se. Tu se onda stvara puno prostora za korupciju“, mišljenja je Huić.

Trebalo bi povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova.

„Ta je represija nepotrebna, pravi je put imati poreznu upravu koja ima savjetodavnu ulogu. Razgovaram s poduzetnicima koji ističu dojam da inspekcije dolaze s namjerom da nešto nađu. Nije to smisao – da on sad tebi traži grešku. Naravno da su propisi komplicirani. Ima ih puno, nekonzistentni su, uvijek postoji mogućnost da si nešto previdio, nešto nisi napravio kako treba, ali onda ta inspekcija treba utvrditi namjeru. Ako drugi ili treći put napraviš isto, onda nisi slučajno pogriješio, onda mislim da nema što drugo nego primijeniti sankcije, ali ne odmah, i mislim da se u tom smjeru nije puno promijenilo bez obzira na govore svih ministara da bi se u tom smislu nešto trebalo napraviti. Vjerujem u evoluciju i mislim da u Hrvatskoj postoji jak građanski duh i da Vlada nije i ne može biti otporna na kritike i taj pritisak poduzetnika i to nešto što se na sceni, našoj poduzetničkoj ili liberalnoj, kako god nazvali, događalo u zadnje tri-četiri godine, taj građanski pritisak, u kojem ja vidim i ulogu naše Udruge – a to je građanski aktivizam, pritisak građana na sustav, to mora vremenom dovesti do promjena na bolje,“ zaključio je Huić.

„Mi smo relativno siromašna zemlja s preglomaznim i preskupim javnim sektorom i u tom nekakvom kontekstu mislimo da nema nikakve potrebe da se bilo koji porezi dižu, pa makar to bile trošarine, koje imaju neko svoje opravdanje. Kažnjavaš, zapravo, preventivno djeluješ na ljude da ne konzumiraju štetne sastojke, međutim mislim da je u ovom trenutku to zadnja stvar koja treba Hrvatskoj. Gotovo 22 tisuće ljudi potpisalo je Lipinu peticiju i po tome vidimo koliko građani shvaćaju da su porezno preopterećeni, da ne žele više da Vlada ide u tom smjeru“, kaže Huić. Posebno izdvaja sektor zdravstva u kojem se, ocjenjuje, ništa ne radi. „Troškovi zdravstvenog sustava svake su godine milijardu do dvije veći od proračuna HZZO-a, znači veći od uplata u fond kroz doprinose za zdravstvo. Time je stalna borba kako tu milijardu-dvije kuna nadoknaditi, i uvijek je to taj pritisak. No mi u Lipi mislimo da bi ministar trebao gledati i troškovnu stranu, pogledati jesu li svi ti troškovi racionalni, što je s listama čekanja, što je s nepotrebnim lijekovima. Imate masu nalaza koji se ne podižu, imate puno neracionalnosti u tom sustavu, neobjedinjenu javnu nabavu..,“ ističe Huić.

Vezano za probleme u zdravstvu i mirovine, Huić jasno i nedvosmisleno ističe kako je „problem s mirovinskim sustavom to što se on jednim dijelom bavi rješavanjem socijalnih problema.“ On smatra da bi trebalo povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova. „Mirovinski bi fondovi trebali biti manje slizani s državom – 70 posto njihove imovine je u obveznicama Republike Hrvatske, a mislim da postoji sigurno puno boljih načina“, zaključio je Davor Huić u razgovoru za poslovniFM.

Munjiza za Direktno 
Nagađa se da srbijanski tajkun Nebojša Šaranović kupuje dionice Kraša za fond MID Europa koji je već ranije nudio prokuristici Kraša Marici Vidaković i braći Pivac da ih kupe od njih.

Tu informaciju ne isključuje ni bivši čelni čovjek Konzuma Drago Munjiza koji je za Direktno komentirao da je uvjeren kako srbijanski tajkun sigurno djeluje s nekim iz Hrvatske. “Prije nekoliko godina dogodio se veliki val preuzimanja od strane hrvatskih tvrtki koje su ulazile u Sloveniju. One su ulazile na to tržište tako što su preuzimale većinski udio poslovanja i kontrolu nad tvrtkama. Ono što mogu primijeniti je da u posljednje vrijeme srbijanski tajkuni počinju kupovati dijelove tvrtki u Hrvatskoj i Sloveniji. Najavili su da ih zanima dio Agrokora, Esplanade, napravili su InterContinental u Sloveniji… preuzeli su Gorenjsku banku. Tu se radilo postupno preuzimanje koje nije prošlo baš glatko”, rekao je Munjiza.

Munjiza priznaje da je kupovanje dionica Kraša na ovaj način vrlo neuobičajeno. “Može se primijetiti trend. Kao što su Hrvati prije nekoliko godina zakoračili u Sloveniju, tako i Srbi to rade. Slučaj Kraša je malo neuobičajen jer se to preuzimanje zasad doima besmisleno. Zašto skupo kupiti dionice, samo zato da hrvatskoj tvrtki povećaš cijenu kupnje? Nagađam da taj srbijanski tajkun radi u suradnji s nekim iz Hrvatske te da je to novac nekoga iz Hrvatske ili da je u pitanju vraćanje neke usluge”, istaknuo je poslovni stručnjak.

Munjiza naglašava da motivi ovog preuzimanja mogu biti neposlovni te u tom kontekstu spominje prokuristicu Kraša i članicu privremenog vijeća vjerovnika Agrokora Maricu Vidaković, ali dodaje da to već spada u zonu teorija zavjere. Međutim, uvjeren je da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske. “Fond MID Europa je kupio Mlinar. Tu treba istaknuti da je MID Europe imao dobre odnose s obitelji Todorić. Može biti da je Todorić ljut na Upravu Kraša zbog uloge prokuristice Marice Vidaković… Ali to su neposlovni i poluposlovni razlozi. Naravno, to su sve spekulacije. MID Europe sasvim sigurno ima dobre odnose s Todorićima. S druge strane, Tedeschi je već htio kupiti Kraš. Nemam informacije da to ima ikakve veze, ali uvjeren sam da Šaranović djeluje s nekim iz Hrvatske”, dodao je Munjiza.

Prostora za spekulacije ima mnogo, a Munjiza dodaje da je netko s insajderskim informacijama na kupovini dionica Kraša od strane srbijanskog tajkuna mogao dobro zaraditi. Doduše, naglašava da je izglednije kako netko želi preuzimanjem manjeg paketa dionica otežati upravljanje braći Pivac, vodećim poduzetnicima u hrvatskoj mesnoj industriji koji trenutno drže najveći paket dionica Kraša, čak 30,73 posto. “MID Europa je preuzela Mlinar od Mate Škoje, a prije toga je tvrtka bila dio Agrokora pa je očito da postoji neka veza, što ostavlja prostora za teorije zavjere, ali u to ne želim ulaziti. Međutim, ne vidim interes nekoga da bude vlasnik samo 10 ili 15 posto Kraša. Jedini razloga za tako nešto je da se oteža korporativno upravljanje tvrtkom. To što netko kupuje dionice Kraša ne znači da će ta kupovina na dugi rok biti uspješna. Netko možda želi otežati braći Pivac. Nije isto hoćete li dionicu platiti 200 ili 800 kuna je velika razlika. S druge strane, ako je netko imao insajderske informacije, pa ranije kupovao dionice, njemu ovakva situacija ide na ruku jer će jako puno zaraditi. Međutim, po meni se čini da netko želi napraviti štetu braći Pivac”, zaključio je Munjiza.