Komentari

Za Direktno.hr
Profesor političkih znanosti Anđelko Milardović je komentirao političku sliku Hrvatske nakon što su predsjednički kandidati predali prikupljene potpise.

Stručnjak je poslao vrlo oštru poruku pretendentima za Pantovčak da prije ulaska u kampanju pročitaju Ustav.

“Prikupljanje potpisa je potpuno nebitno za politički diskurs. Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović imaju stranačku strukturu. To su uredi, organizacija, ljudi… Lako je skupiti potpise kad je tu stranačka vojska. Ta stranačka vojska HDZ-a je uvijek disciplinirana, a slično je i s kandidatom SDP-a. Treći ozbiljni kandidat Miroslav Škoro nema tu strukturu te se može reći da je za njega to otežavajuća okolnost. Brojevi su uvijek zanimljivi i netko ih može uzeti kao mjerilo trenutne političke moći, ali to na kraju ne mora značiti ništa”, rekao je Milardović.

Kako ističe stručnjak, predavanje potpisa pretvorilo se u političko ‘pokazivanje mišića’. “Prikupljanje potpisa kandidati su koristili za političko ‘pokazivanje mišića’ odnosno pretkampanju u kojoj će se pokazati ‘tko je gazda’. U slučaju ovih izbora, pokazalo se tko je ‘gazdarica’. Međutim, njenih 230.000 potpisa skupljeni su unutar HDZ-a”, rekao je Milardović.

Milardović svim kandidatima koji su prikupili dovoljan broj potpisa poručuje da prije kampanje pročitaju Ustav. “Ako će kampanja biti kao pretkampanja, bolje da je nema. Ova pretkampanja bila je potpuno besmislena. Pozivam sve kandidate koji su prikupili dovoljan broj potpisa za predsjedničku kandidaturu da još jednom pročitaju Ustav Republike Hrvatske i vide koje su nadležnosti predsjednika te da svoju kampanju temelje na tomu. Kampanja mora biti kompatibilna s ustavnim ovlastima predsjednika, a sve ostalo je manipulacija, laž i stvaranje ‘pseudodogađaja’. Tako nalaže etika, politika i Ustav”, istaknuo je Milardović.

Kako navodi Milardović, treba prekinuti s praksom lažnih obećanja, ali sumnja da će kandidati to učiniti.

“U kampanji se treba raspravljati o onim politikama koje ulaze u nadležnost predsjednika i to je sve. Naravno, da se to neće dogoditi. Oni će reći da je to tip diskursa na rubu političke pameti, ali u tom slučaju mi uopće nije stalo što će kandidati reći. Treba prekinuti s praksom lažnih obećanja. Oni će sigurno prijeći tu granicu, problematizirati različite teme i sadržaje koje nikada neće moći realizirati. Svi to rade kako bi mobilizirali birače, ali treba biti pošten. Javnost ima percepciju velike političke snage predsjednika, ali sve to pada u vodu nakon čitanja Ustava”, zaključio je Milardović za Direktno.hr.

Konferencija
Ministar gospodarstva Darko Horvat najavio je u srijedu u Varaždinu na konferenciji “Europa koja se razvija” da će iduća godina u Hrvatskoj biti još jedna u kojoj ćemo imati dobro balansiran proračun, u kojoj će padati porezno i administrativno opterećenje, a rasti industrijska proizvodnja, izvoz te investicije.

Na skupu o prvom stupu prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije na konferenciji “Europa koja se razvija”, osim ministra Darka Horvata, sudjelovale su i ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković te ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

– Godina u kojoj ćemo imati zaokret u sustavu strukovnog obrazovanja, godina u kojoj ćemo investirati više od 200 milijuna kuna u novi naraštaj hrvatskih majstora, godina u kojoj nećemo improvizirati i eksperimentirati, godina u kojoj će se u Hrvatskoj primjenjivati sve ono što je u Europi već primijenjeno, najavio je Horvat, dodajući da će sve to rezultirati jačim i bržim gospodarskim rastom u Hrvatskoj.

Na predstavljanju je bila i ministrica poljoprivrede Marija Vučković, koja je istaknula da će njezino ministarstvo u sljedećih šest mjeseci imati vrlo odgovornu ulogu te je najavila neke teme.

– Vrlo važno pitanje je zdravlje bilja, sigurnost hrane, bolesti i dobrobit životinja. Naši hrvatski stavovi, što se tiče naše buduće zajedničke poljoprivredne politike, ne smanjenju potpora, da većim potporama za mlade, da generacijskoj obnovi gospodarstva, da okolišno održivoj i prihvatljivoj poljoprivrednoj politici, istaknula je ministrica te ocijenila da teret takve odgovornosti ne bi smjeli nositi samo poljoprivrednici.

– Naravno da ćemo u ovom predsjedanju, gdje nas čekaju rasprave o vrlo važnim zakonodavnim paketima i druge teme, nastojati politikom kompromisa doći barem do prijedloga rješenja što većeg broja otvorenih pitanja, najavila je Vučković.

Ministrica Bedeković je istaknula da je upravo zahvaljujući Hrvatskoj demografija prvi put u povijesti Europske unije stavljena kao portfelj i kao dio njezine strateške agende za sljedeće razdoblje. Samim time, dodala je, demografija će biti u fokusu u šest mjeseci hrvatskog predsjedanja Europskom unijom i jedan od prioriteta Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

– Svjesni smo činjenice da se Hrvatska, jednako kao i velik broj članica Europske unije, čak više od polovice, susreće sa sličnim problemima, a to su negativni demografski trendovi, istaknula je te najavila da će se za vrijeme predsjedanja održati mnoge aktivnosti vezane za demografiju.

Među ostalim, najavila je pokretanje cjelovite rasprave o demografskim trendovima te razmjenu iskustva s drugim zemljama članicama.

Govoreći o Vladinim mjerama usmjerenima prema demografskoj obnovi, ministrica Bedeković je istaknula kako je bitno razlikovati što su demografske mjere koje se trenutačno provode i što je strategija demografske revitalizacije Hrvatske koja je trenutačno u izradi. Za mjere koje se provode rekla je kako će se učinci tek vidjeti, piše HRT.

Komentar Večernjeg lista
Raspada li se koncept održivosti javnih financija ovih dana pred očima poreznih obveznika?

Pitanje je to koje je neminovno postaviti kada izračun pokaže da su učitelji i nastavnici tražili povišicu od 476 kuna mjesečno, a nakon štrajka imat će čak 978 kuna veća primanja svaki mjesec.

 Na godišnjoj je razini to gotovo 12 tisuća kuna, odnosno ne samo 13. plaća nego i pola 14. plaće u godini. Štrajkom i nepokolebljivošću prosvjetari su dobili svoje i na tome im treba čestitati, ali Vlada je otvorila prostor za sve ostale skupine zaposlenika i njihove zahtjeve, a to bi moglo predstavljati golemu prijetnju proračunskom suficitu. Po darove drugi tek stižu Podsjetimo, uvjeren da će time slomiti štrajk i udobrovoljiti prosvjetare, predsjednik Vlade Andrej Plenković obećao je povišicu od 6,12 posto svim zaposlenicima države pa će čak 250 tisuća ljudi dobiti i do 500 kuna veću plaću u prvom mjesecu 2021. Tim je poklonom zaposlenicima, koji ga na to nisu prisilili zahtjevima, Plenković opteretio proračun trajno od 2021. pa nadalje za novih 1,8 milijardi kuna, a sada samo za prosvjetare mora stvoriti dodatnih od 350 do 400 milijuna kuna godišnje pa se trošak penje na nevjerojatnih 2,2 milijarde kuna svake godine.

U deset godina Plenkovićeve povišice pojest će novac dovoljan za gradnju autoceste od Zagreba do Splita, najvećega infrastrukturnog projekta u povijesti Hrvatske. I to je samo početak jer po darove, nakon prosvjetara, doći će i drugi. Analiza koeficijenata, koju je Vlada najavila, otvorit će samo prostor za nove povišice jer nitko neće pristati na njihovo smanjenje pa ta analiza nema smisla, osim ako Vlada ne namjerava dići prava svima. Povišice su dane bez ikakve reforme, dobili su ih i načelnici sektora i zaposlenici agencija, tajnice, računovođe, birokracija… Nije otvoreno legitimno pitanje trebaju li nam baš svi zaposlenici javnog sektora, svih 250 tisuća njih, ili možemo bez desetak posto zaposlenih, kako sugeriraju brojni analitičari. Zbog činjenice da nije iskorišten trenutak nedostatka radne snage na tržištu s jedne strane i birača svjesnih da je javni sektor prevelik s druge strane, državne financije stavljene su pod pritisak koji u slučaju usporavanja gospodarstva ili nekog novog ciklusa recesije može biti prevelik, piše Večernji list.

Naime, da bi Vlada osigurala 2,2 milijarde kuna dodatnih prihoda svake godine, BDP bi morao rasti barem 0,5 posto, a porezni pritisak mora ostati na jednakoj razini. U kontekstu usporavanja na globalnim tržištima i još više kod naših najvažnijih trgovinskih partnera Njemačke i Italije rast mase plaća u javnom sektoru sužava manevarski prostor za davanje poticaja gospodarstvu. Ostaje nadimak ABC Politika se odlučila na korak u smjeru trajnog zadržavanja pritiska na svoje gospodarstvo pa je zbog povišica ne samo odustala od prvog koraka u reduciranju opće porezne stope PDV-a nego i od prostora za rasterećenja drugim poreznim oblicima, a to je podloga za zabrinutost na dugi rok. Javni sektor je trom, golem, preskup i nelogično skup i mora ga se smanjiti. Država više ne smije sudjelovati u 57 posto svih ekonomskih aktivnosti jer ćemo kao gospodarstvo još jače zaostajati za drugima. Investicijske aktivnosti privatnog sektora niže su nego u poslijeratnim vremenima, a to je pokazatelj da se Hrvatska nije odmaknula od nadimka ABC (anything but Croatia) koji ima među međunarodnim ulagateljima, a domaći poduzetnici i sami priznaju da je u drugim zemljama lakše poslovati i lakše ulagati te naposljetku oploditi svoj novac. Vidi li tko u kojem smjeru vodi nastavak politike bujanja države ili samo vide datum izbora?

Tko bi mogao pokvariti proslavu 70. rođendana NATO-a?
I je li taj vojni savez zaista „klinički mrtav“? Rođendanski summit Saveza koji se održava u Londonu 3. i 4. prosinca nosi sa sobom brojne izazove.

Malo je vjerojatno da je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg očekivao nekakvu ispriku od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kada su se njih dvojica susreli u Parizu. Njih dvojica su prošlog četvrtka 28. 11. između ostalog razgovarali i o onoj, sada već zloglasnoj, izjavi francuskog predsjednika da je Savez „klinički mrtav”.

„Možda nam je i bio potreban poziv na buđenje”, prkosno je izjavio Macron stojeći pored šefa NATO-a na konferenciji za novinare u Parizu. Sugerirao je i to da bi Savez trebao formirati posebnu skupinu stručnjaka s ciljem da se ona pozabavi promjenom strategije NATO-a. Takav prijedlog iznijela je i Njemačka. Novi koncept bi trebao biti spreman za usvajanje do summita NATO-a 2021. godine.

Neki stručnjaci ocjenjuju međutim za DW da su sve te Macronove ideje o efikasnijoj vojnoj sili kojima je on šokirao saveznike – u stvari pogrešne. „Predsjednik Macron i ne pokušava započeti razgovore”, smatra direktor ureda organizacije Carnegie Europe Tomas Valasek. „Macron već zna što želi učiniti: resetirati odnose s Rusijom, a da SAD ima puno manju ulogu u sigurnosti Europe. S takvim stajalištima je, međutim, u manjini. A ako želi promijeniti politiku NATO-a, onda ne bi trebao bacati kamenje, već strpljivo graditi koalicije koje bi podržale francusko gledište.”

Posebno je kontroverzno Macronovo mišljenje da je terorizam, a ne Rusija, najveća prijetnja zemljama NATO-a. I da je vrijeme za približavanje Moskvi, kaže Valasek. „Za jednog predsjednika zemlje-saveznice on vrlo otvoreno izaziva nesklad.”

Tomas Valasek, inače bivši slovački veleposlanik pri NATO-u, očito nije spreman tako brzo kao Macron prihvatiti ideju da se prijetnja koju predstavlja Kremlj smanjila. „Svi u NATO-u bi željeli bolje odnose s Rusijom”, kaže Valasek, „ali većina smatra da je Moskva i dalje vrlo zainteresirana za podrivanje NATO-a i europskog sigurnosnog poretka, jer takav nered ide njoj u korist.”

Očekuje se da će čelnici na summitu po prvi put usvojiti i izvještaj o izazovima koje predstavlja rastuća vojna sila i uloga Kine. Alexander Mattelaer, viši znanstveni suradnik u belgijskom Institutu Egmont, preporučuje da se dodatno obrati pozornost na ono što se događa u Kini, a prije svega na odnose Washingtona i Pekinga. Mattelaer smatra da bi utjecaj toga na Europu i NATO mogao biti ogroman.

NATO će odgovoriti na svaki mogući napad na Poljsku ili baltičke zemlje, rekao je u utorak glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg.

“Prisutnošću snaga NATO-a u Poljskoj i baltičkim zemljama šaljemo Rusiji vrlo snažan signal – dogodi li se napad na Poljsku ili baltičke zemlje, cijeli savez će uzvratiti”, rekao je Stoltenberg uoči samita NATO-a u Londonu.

Belgijski stručnjak podsjeća da mnogi, između ostalih i bivši američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, upozoravaju da se svijet nalazi „u predvečerju Hladnog rata”, a da istovremeno „nema nikakvog napretka u pregovorima o smirivanju političkog sukoba”.

Ako se SAD uplete u nekakav sukob s Kinom, to bi bila katastrofa za kompletan NATO, smatra Mattelaer. Odakle bi bile dopremljene obrambene snage, ako bi SAD svoju vojsku morao angažirati na nekom drugom mjestu? „To bi onda pretežno morale biti europske snage”, kaže Mattelaer. „A to je nešto što Pentagon pokušava stvoriti već zaista puno godina.”

Naravno, nitko ne zaboravlja ni naTrumpa kao čimbenik. Američki predsjednik je do sada praktično svaki sastanak NATO-a iskoristio da saveznike, a osobito Njemačku, podsjeti na njihove relativno male troškove koje imaju za obranu.

Savez je, međutim, uložio napore da se ta financijska strana u Londonu prikaže s pozitivne strane. Neke od ključnih stvari dogodile su se još prije početka summita: Stoltenberg je najavio uvođenje novog sustava financiranja zajedničkog proračuna NATO-a kojim se američki udio smanjuje za oko 90 milijuna eura, a povećava postotak sudjelovanja Njemačke u financiranju na 16,35 posto. I svi ostali saveznici – osim Francuske – složili su se da će preuzeti veći udio u financiranju proračuna NATO-a.

To prilagođavanje nema doduše nikakve veze sa stalnom svađom oko toga da bi zemlje članice NATO-a trebale iz BDP-a izdvajati dva posto za vojsku. Ipak, i glede toga, po riječima Jensa Stoltenberga, ima napretka.

„Živimo u nepredvidivom svijetu i zato moramo ulagati više u našu zajedničku sigurnost”, zaključuje Stoltenberg. Pritom su, vjerojatno, najnepredvidiviji upravo saveznici, oni koji će se okupiti za istim stolom u Londonu, na summitu NATO-a, piše DW

Donald Trump je frontalno napao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona uoči sastanka na vrhu na kojemu će se obilježiti 70 godina osnutka NATO-a i zadao svađalački ton susretu saveznika koji se održava u napetim prilikama.

Obilježavanje godišnjice moglo bi proteći u ne tako svečanom ozračju s obzirom na neslaganja u vezi sa Sirijom i s financiranjem organizacije, a Emmanuel Macron je dolio ulje na vatru ocijenivši da je savez osnovan 1949. u stanju “moždane smrti”.

I prije službenih susreta u punom sastavu, u utorak navečer u Buckingamskoj palači i u srijedu u luksuznom golferskom klubu u predgrađu Londona, američki predsjednik je kritizirao tu izjavu nazivajući je veoma uvredljivom.

– To je veoma, veoma zločesta izjava upućena 28 zemalja, dodao je na konferenciji za novinare u društvu NATO-ova glavnog tajnika Jensa Stoltenberga.

Donald Trump je rekao da je jako iznenađen izjavom Emmanuela Macrona s kojim se treba sastati u utorak i da je ona veoma opasna za Francusku.

– NATO nikome ne treba toliko koliko je potreban Francuskoj, rekao je dodajući da Francuskoj, koja teškom mukom pokušava progurati reforme golemog državnog sektora, ekonomski ne ide baš dobro.

Usto je oštro kritizirao spremnost Francuske da oporezuje velike američke tehnološke kompanije. Trumpova administracija je već zaprijetila uvođenjem carina na francuske proizvode, među kojima na sir roquefort, jogurte i pjenušce.

Domaćin susreta, britanski premijer Boris Johnson treba, rekao je njegov glasnogovornik, pozvati 29 zemalja da ostanu ujedinjene kako bi se NATO mogao prilagoditi budućim izazovima. No uvrede su počele pljuštati još prošlog tjedna.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je odgovarajući na Macronove izjave o NATO-u rekao:

– Prvo preispitaj vlastitu moždanu smrt!

Njihov je spor nastao u vezi s ofenzivom Ankare na sjeveroistoku Sirije o kojoj nije obavijestila druge članice Saveza. Dvojica predsjednika trebaju se u utorak poslijepodne sastati s Borisom Johnsonom i Angelom Merkel kako bi razgovarali o sirijskom sukobu.

Osim tog potencijalno eksplozivnog sastanka, glavnom nepoznanicom summita smatra se stajalište Donalda Trumpa. Njegov prvi istup prije početka sastanka na vrhu odredio je smjer kojim će ići drugi sudionici u svojim istupima kao lani kad je kritizirao Angelu Merkel.

Osim napada na Francusku, Trump se u 52 minute pred novinarima dotaknuo većeg broja tema, braneći Irance, kako je rekao, ubijene samo zato što su prosvjedovali, i bacio sumnju u nadu u trgovinski sporazum s Kinom rekavši da to može pričekati njegov eventualni reizbor sljedeće godine.

Donald Trump želi nastaviti pritisak na saveznike kako bi poštovali obvezu o 2%-tnom izdvajanju BDP-a za obranu do 2024. Njemačku i ostale države koje izvajaju manje nazvao je delikventima.

Republikanski milijarder se treba sastati s britanskim premijerom, za kojeg je rekao da je veoma sposoban, ali je istaknuo da se ne želi miješati u njegove izbore. Ipak je opetovao da je sklon Brexitu kojega je britanski premijer glavni promicatelj.

Trump: Kim Jong Un voli lansirati rakete

Trump je rekao da još uvijek ima povjerenja u sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una, ali primjećuje da Kim voli lansirati rakete.

– Zato ga zovem ‘Rocket Man’, rekao je Trump novinarima za vrijeme susreta s glavnim tajnikom NATO-a u Londonu. Nada se da će Kim denuklearizirati poluotok.

Sjeverna Koreja ispalila je dva projektila kratkog dometa u more sa svoje istočne obale prošlog tjedna. Najnovije testiranje smatra se pokušajem podsjećanja SAD-a na skori kraj godine i rok do kojeg Washington treba pokazati fleksibilnost u zaustavljenim pregovorima o denuklearizaciji. Sjeverna Koreja optužila je ranije u utorak SAD da pokušava odugovlačiti s pregovorima zbog američkih predsjedničkih izbora sljedeće godine.

Trump je također rekao da napreduju pregovori sa Sjevernom Korejom i Japanom o preuzimanju većih troškova za smještanje američkih vojnika u tim zemljama.

Sjeverna Koreja pristala je prošle godine platiti gotovo 500 milijuna dolara više za američku “zaštitu”, rekao je Trump i dodao da SAD traži preuzimanje dodatnih obveza.

– O tomu se može raspravljati. Može se ići u oba smjera, a imam argumente za oba, odgovorio je Trump novinarima na upit je li smještanje američkih vojnika na korejski poluotok u američkom nacionalnom interesu.

– Ako ćemo to učiniti, onda se teret treba pravednije rasporediti, rekao je Trump.

Luka Burilović
Gost N1 Studija uživo bio je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.

Neizostavno pitanje bilo je oko štrajka u prosvjeti. Kaže da je ključno imati stabilnost i mir u državi da bi se mogli posvetiti gospodarstvu. “Pozdravljam dogovor i on je važan. Razumijem potrebe učitelja, ali i naglašavam da uvijek treba voditi računa o stabilnosti proračuna” rekao je. Ne odbacuje mogućnost da će sada i drugi tražiti povećanja.

“Nakon nekoliko godina imamo uravnotežen i stabilan proračun i ne smijemo dopustiti da zbog ucjena dovedemo u pitanje stabilnost proračuna.” Zato se nada da će biti razuma i odgovornosti.

Dodaje da se s ostvarenim malim suficitom ne mogu riješiti problemi nagomilani godinama i upozorava da se mora paziti koliko i kako se opterećuje državni proračun.

Burilović ističe da je gospodarski rast ključ jer bez njega sve dovodimo u pitanje. Podsjetio je da smo imali rat pa se godinama puno ulagalo u saniranje štete i tu vidi da je došlo do slabije pozicije javnih službi. Kao predsjednik HGK kaže da moramo misliti i na privatni sektor za koji je ustvrdio da drži ključ u proračunu.

Ističe i situaciju u privatnom sektoru kojem nedostaje radne snage pa i kroz tu prizmu naglašava da je važna usklađenost obrazovanja i tržišta rada. Kaže da su krugovi porezne reforme sigurno pomogli gospodarstvu, ali i da je u privatnom sektoru puno zahtjeva prema Vladi te da je dobar dio uvažen, no za zahtjeve koji nisu uvaženi borit će se i dalje.

Podsjetio je da je 2014. bilo više od 300.000 nezaposlenih, a danas ih je oko 100.000, a na sve to imamo problem nedostatka radne snage. Vjeruje da će biti ukinute kvote za zapošljavanje stranaca, ali i ponavlja kako je važno uskladiti obrazovni sustav s tržištem rada.

Dodaje i da poduzetnici dižu plaće svojim zaposlenicima kako bi ih zadržali pa to ne mogu investirati u primjerice istraživanja itd. Zato predlaže da Vlada i lokalna samouprava dodatno rasterete poduzetnike i tako pomognu gospodarstvo gdje će poduzetnici to preliti u plaće radnika.  “Nemojmo zaboraviti da se otvara i Austrija, to će još dodatno dovesti do proširenja kroničnog problema, a to je nedostatak radne snage. To je veliki problem s kojim se moramo zajednički kvalitetno suočiti.”

Pojasnio je da godišnji rast BDP-a mora biti najmanje pet posto da bi se ozbiljnije pokrenulo gospodarstvo. To se može napraviti tek kroz reforme, poticanje izvoznika, onih koji proizvode itd.

Rođendan Janafa
Hrvatsku je potrebno učiniti što manje energetski ovisnom u kontekstu dobavnih pravaca i proizvodnje, istaknuo je u utorak ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić na konferenciji konferenciju pod nazivom “Energija u 21. stoljeću“, održanoj povodom 45 godina poslovanja Jadranskog naftovoda (Janaf).

Janaf je proteklih 45 godina jedan od ključnih igrača na energetskom tržištu i njegova uloga, kao i uloga Plinacra u području plinske infrastrukture i transporta, čini Hrvatsku energetski sigurnom zemljom, kazao je Ćorić, napomenuvši da Janafova uloga u naftnom i energetskom sektoru iz godine u godinu jača, što pokazuju i rezultati te kompanije.

Istaknuo je kako Hrvatska u energetskoj strategiji do 2030., odnosno 2050. ide u smjeru afirmacije obnovljivih izvora energije, no neovisno o tome, u tranzicijskom razdoblju uloga nafte i plina neće se značajnije umanjiti. “Upravo zbog toga je potrebno Hrvatsku svakim danom učiniti što manje energetski ovisnom i u kontekstu dobavnih pravaca, a tu Janaf igra važnu ulogu, ali i u kontekstu proizvodnje, gdje veseli činjenica da će se hrvatske rezerve proizvodnje u idućem razdoblju po pitanju ugljikovodika povećavati”, rekao je.

Ćorić je rekao i da Hrvatska poduzima sve mjere i korake kako do poremećaja u opskrbi ne bi došlo te kako su ciljevi jasni – važnost i jačanje opskrbnih pravaca uz revitalizaciju domaće proizvodnje ali i aktivaciju novih energetskih resursa.

Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat je kazao da je Janaf ‘kičma’ ne samo energetskog nego cjelokupnog gospodarskog sustava. Zato i u 2020. očekujemo Janaf na listi investitora i kao tvrtku koja će doprinijeti ukupnom gospodarskom rastu, istaknuo je.

Ponovio je kako uvijek govori da ako postoji kriza u Hrvatskoj, onda je to kriza menadžmenta i loših poslovnih odluka. “A Janaf je dokaz da se kompanije u Hrvatskoj mogu voditi dobro, profitabilno i da mogu biti ključni igrači i u regiji i šire”, rekao je.

Horvat je naglasio da su industrija i inovacije kroz nove investicije ključne te kako od Janafa i ostalih trgovačkih društava u većinskom ili stopostotnom vlasništvu države očekuju da budu generator investicijskog rasta, kao i ukupnog gospodarskog rasta.

Predsjednik Uprave Janafa Dragan Kovačević istaknuo je da kompanija iz godine u godinu sve bolje posluje. U zadnjih pet godina, naveo je, Janaf je bio jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, ne samo u javnom sektoru, nego i u privatnom. “Naše investicije su prelazile 2,5 milijardi kuna, što je rezultiralo time da smo jedan od najučinkovitijih kompanija i pokazatelj smo da između državnog i privatnog vlasništva ne postoji razlika, već je bitno upravljanje”, rekao je Kovačević napominjući da su kompaniju reorganizirali, redizajnirali i pretvorili je u kompaniju koja nije više samo transportna, već mala naftna kompanija.

U idućem razdoblju, kako je rekao, misle raditi na investicijskim projektima vezanim uz naftne derivate i opskrbe naftnim derivatima cijele regije, za što će im trebati novi investicijski ciklus. Prioritetne aktivnosti, kako je kazao, biti će usmjerene u daljnju modernizaciju i digitalizaciju sustava te poboljšanje energetske učinkovitosti.

Summit o klimi, uvodni komentar
U sjeni pregovora o prestanku štrajka i seriji novih apetita hrvatskih interesnih grupacija ostalo je otkazivanje Plenkovićeva puta na dvotjedni klimatski summit u Madridu, koji bi mogao, htjeli ne htjeli smanjiti apetite spomenutih interesnih grupacija.

Jer, od 1990. na ovamo generira se apetit na koji malo tko ima jednoznačan odgovor.

Prije nekoliko je dana Eurpşka komisija na čelu s Ursulom von der Leyen, koja može svoj izbor zahvaliti pregovaranju Andreja Plenkovića i inzistiranju na tome kako čelno mjesto Komisije pripada EPP-u (za što je na summitu u Zagrebu dobio neupitne kredite), počela sa svojim mandatom. Iako s dolaskom u poziciju kasni oko mjesec dana, obzirom na njen nastupni govor i govor na saslušanju možemo reći kako je sretna okolnost što je sve koincidiralo s početkom Klimatskog summita u Madridu (COP 25).

Konferencija se trebala održati u Čileu, no premještena je u Španjolsku zbog građanskih nemira u prvospomenutoj zemlji, no to je druga teme.

Von der Leyen od početka ističe kako je važno da Europska komisija sebe u Madridu predstavi Europskim zelenim planom, koji stupa na snagu odmah. To je ključni dio njenoga petogodišnjeg programa koji svoj forte mora dobiti u prvih stotinu dana mandata. Uključivat će europski propis o klimi koji ima za cilj postići ugljičnu neutralnost do 2050 godine. Dvadeset godina ranije od toga ona ima plan smanjiti emisije štetnih plinova za 50 posto u odnosu na referentnu 1990. godinu, kada su počele UN-ove konferencije o klimi.

Europska investicijska banka, iako još nije promijenila ime, već sada se može smatrati klimatskom bankom, ona je naime prestala financirati projekte fosilnih gorima, a više od četvrtine ulaganja planira u klimatske projekte s tendencijom udvostručenja postotka do kraja mandata ove Komisije. Von der Leyen će na summitu u Madridu predložiti sporazum o klimi koji bi okupio lokalne zajednice, građansko društvo, industriju i obrazovanje.

Sve to trebalo bi Europu postaviti u poziciju globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena, jer, smatra von der Leyen, to je egzistencijalno pitanje za Europu i svijet. Od Europskog je parlamenta dobila podršku u vidu rezolucije kojom je Parlament uveo svojevrsno izvanredno stanje te proglasio stanje klimatske i ekološke krize.

Tako je Ministarstvo Tomislava Ćorića prije nekoliko mjeseci u uvodu nacrtu nove energetske strategije, objavilo prognoze za Hrvatsku u kojima kaže kako se gubici zbog klime u Hrvatskoj od 1980. do 2013. godine mjere u milijardama eura ili je to godišnje 68 milijuna kuna.

Međutim, globalno, ako izuzmemo manjinske glasove, koje su u Hrvatskoj artikulirali Paar nešto ranije Milenković, o tome kako ne postoje klimatske promjene uvjetovane čovjekom, nego su to normalni intervali Zemlje, postoje brojni izazovi.

Ipak, možda najveći od izazova jest licemjerje Zapada. Pri tome ne mislim na otkazivanje SAD-a pristupanju Pariškoj konvenciji zbog oporavka vlastite ekonomije, nego to što upravo Europa, koja želi postati niskougljični predvodnik, već godinama izvozi ugljičnu industriju u azijske i afričke zemlje, a ne vidi se naznaka kako će prestati konzumirati proizvode.

Ta, lijepo je s visoka propovijedati i kriviti drugoga, a ne uništavati vlastitu kvalitetu života. Uostalom, i te zemlje postavljaju pitanje vlastitog razvoja do mogućnosti konzumacije novih, čišćih tehnologija. Naime, ako nekome nije još jasno, ne možemo podići zračni „berlinski“ zid kako bismo odvojili nečistu od čiste atmosfere. Vrlo sličan problem postoji i u EU. Naime, nisu sve zemlje temeljito deindustrijalizirane poput Hrvatske. Tako, recimo Poljska, a uvjetno i Njemačka, ovise o proizvodnji energije iz ugljena te su rezervirane prema planovima von der Leyen.

Posebno je pitanje migracija, jer ako klima promijeni vizuru svijeta, posve će sigurno to utjecati na neku novu seobu naroda. Oxfam prije nekoliko dana na to upozorava. Postavlja se pitanje tko će sve to platiti? Trebaju li države, ali i Europska unija akumulirati novac povećanjem stope i nearbitrarnom intervencijom ili se kladiti na fiskalno ohrabrivanje u cilju bržeg razvoja novih tehnologija koje će usporiti klimatske promjene?

Kažem usporiti, jer, zdravorazumski, svaka ljudska djelatnost ostavlja trag u prirodi, a nulta stopa ugljičnog traga moguća je samo ukoliko ubijemo sva živa bića na zemlji, no to je druga tema.

Osnivanje fonda za regije i zemlje koje bi trebale ponijeti teret brže tranzicije prema čišćoj energiji dodatni je izazov. Naime, iako se o detaljima fonda još ne zna, procedure donošenja europskog proračuna i onako su komplicirane i teške, pa je posve legitimno postaviti pitanje kako će se sve zemlje dogovoriti o uvođenju mogućeg sveeuropskog klimatskog poreza (o kojem je von der Leyen govorila prilikom saslušanja u Parlamentu) bez nekog veta zemalja koje se sporije razvijaju ili su ovisne o fosilima. A svaki veto velika je opasnost ka dezintegraciji Unije ili uvođenju Unije s više brzina, što von der Leyen gotovo smatra psovkom.

Nadalje, autoru ovih redova, uz punu svijest o tome kako nove tehnologije nekada trebaju paternalističko poticanje potražnje, nejasno je kako će se generirati dodana vrijednost za razvoj tehnologija vezanih uz čišću energiju. Kako ćemo proizvesti elektrane novih energija bez udjela fosilne energije u njihovoj proizvodnji. Kako ćemo učiniti dostupnom materijale za akumulaciju obnovljive energije koji ne onečišćuju okoliš poput litija. Uostalom, EU nema litija, ne bi li pretjerana ovisnost o njemu bila sigurnosni problem ili odvela svijet u neokolonijalizam?
Posebno je pitanje, također, nuklearna energija i njeno unaprjeđenje kako se svako desetljeće ne bi događala neka kataklizma.

Kako akumulirati dodanu vrijednost za razvoj novih tehnologija ako fiskalno kažnjavamo ekonomiju umjesto da je fiskalno ohrabrujemo? Naime, inovacije koje svijet potrebuje moguće su samo ako ohrabrimo proizvodni sektor, manjim, a ne višim i novim nametima, jer ako pogledamo gdje su se to događale takve inovacije, gotovo je to uvijek bilo na mjestima s manje nearbitrarnog funkcioniranja države. Ili usprkos tome. Barem je tako priopćio UN u kolovozu ove godine, kako su na vrhu inovativnosti zemlje poput Švicarske, SAD-a, Nizozemske, Singapura, Hong Konga, Južne Koreje, Danske….

Nejasno je stoga (ili barem za duboko se zabrinuti) ako se usuglasimo kako je krajnje vrijeme da čovjek poduzme nešto glede upravljanja okolišem i smanjenja svoga štetnog traga u njemu, zašto želimo postići rezultat metodom koja je do sada činila suprotan rezultat?

Komentar DW-a
Članovi SPD-a su izabrali autsajdere na čelo stranke. Tandem na vrhu spada u lijevo krilo i traži kraj koalicije sa Demokršćanima. Zašto bi to moglo biti loše za Njemačku, komentira novinarka DW Sabine Kinkartz.

Tko bi rekao? Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) je odabrala revoluciju. Članovi stranke su izglasali da ih kao kopredsjednici odsada vode Norbert Walter-Borjans i Saskia Esken, dvoje malo poznatih socijaldemokrata koji se ubrajaju u lijevo krilo stranke i ne taje da im se nimalo ne sviđa sudjelovanje SPD-a u vladajućoj koaliciji s Demokršćanima pod vodstvom Angele Merkel.

Ovaj tandem je u drugom krugu glasanja dobio 53 posto glasova članova stranke, u odnosu na 45 posto koliko su dobili veliki favoriti: vicekancelar Olaf Schloz i Klara Geywitz. Odluka članstva bila je prilično jasna.

To je pljuska kompletnom establišmentu SPD-a jer svi poznati socijaldemokrati su prije glasanja javno podržale Scholza i Geywitz koji su između ostalog obećavali nastavak suradnje s Demokršćanima sve do redovnih izbora 2021. godine. Bilo je to obećanje koalicijskog mira. I Socijaldemokrati i Demokršćani loše stoje u anketama i nitko tko već spada u sam vrh stranke ili izvršne vlasti nema interesa ići na nove izbore i počiniti političko samoubojstvo. Političari iz prvog reda osjećaju da bi mogli puno izgubiti.

Ali Norbert Walter-Borjans (67) i Saskia Esken (58) nisu ni u prvom ni u drugom redu. On je do prije dvije godine bio pokrajinski ministar financija u Severnoj Rajni-Vestfaliji, ona je savezna zastupnica bez velikog utjecaja među kolegama. Njih su dvoje uvjereni da SPD ide u propast – u anketama je nekada velika narodna stranka uglavnom na četvrtom mjestu s mizernih 13-15 posto – prije svega zato jer se stranka već duže vrijeme sve više kreće k centru. Zato oni se sada žele vratiti socijalističkim korenima, radikalnim zaokretom svima staviti do znanja da je krenula obnova SPD-a.

Sada se čeka stranački kongres sljedećeg tjedna gde će Walter-Borjans i Esken biti i službeno izabrani od strane delegata koji će morati slijediti odluku članova stranke. Ostaje pitanje koliko će brzo i na koji način vodeći dvojac napustiti vladajuću koaliciju i time vjerojatno izazvati izvanredne izbore.

O tome glasaju delegati, ali vodeći tandem daje preporuku. Esken je do sada govorila da SPD mora izaći iz vlasti, ali sada je malo promijenila taktiku – traži od Demokršćana da se potpuno revidira koalicijski ugovor, znajući pritom da će oni na to teško pristati. Tako se lopta prebacuje u dvorište rivala po nečelu: ako Demokršćani ne popuste, onda SPD mora napustiti Vladu.

Jasno je da Demokršćani neće moći pristati na zahtijeve Walter-Borjansa i Esken: bezuvjetno financiranje nezaposlenih, podizanje minimalne satnice na dvanaest eura i dodatno oporezivanje imućnih. Od svih zahtijeva bi jedino mogli pristati na onaj da se pooštre mjere protiv klimatskih promjena.

Sve u svemu, za Njemačku ovo ne izgleda dobro. Umjesto da se Socijaldemokrati vrate redovnom poslu, oni će se nadalje baviti sobom i uzeti Saveznu vladu kao taoca. Ako dođe do novih izbora, obje vladajuće stranke bi mogle potonuti još dublje.

Od izbora bi trenutno najviše profitirali Zeleni kojima se u anketama daje 20-23 posto glasova. Bude se i nade Ljevice da bi konačno mogla ući u vlast na saveznom nivou jer vidi prirodne saveznike u novom tandemu na vrhu SPD-a.

No Walter-Borjans i Esken će prvo morati uvjeriti svoju stranku u eventualnu crveno-crveno-zelenu koaliciju (SPD, Ljevica i Zeleni) u kojoj bi verojatno Zeleni bili najjači i postavili kancelara. To uvjeravanje neće biti lako – cijeli partijski establišment je protiv njih.

Sasvim je zamislivo da će SPD, umjesto toliko željenog novog početka, narednih mjeseci upasti u unutarstranačke borbe koje će im otjerati još više birača. Najstarija njemačka stranka mogla bi nestati u političkoj nirvani, piše u komentaru DW-a.

COP25
Zaštita klime je trenutno u cijelom svijetu važna tema. Zahvaljujući Greti Thunberg i njezinom pokretu mladih koji prosvjeduju za zaštitu klime. Dvotjedna konferencija (2. do 13. 12.) UN-a o klimi održava se u Madridu.

Greta Thunberg dolazi, ali polako: tek je bila krenula na put za Čile gdje se UN-ova Konferencija o klimi (COP) trebala prvotno održati. Sad je na putu natrag u Europu: jedrenjakom, a ne zrakoplovom. Kako bi stigla na konferenciju, čije je održavanje zbog nemira u Čileu premješteno u Madrid, ona će prvo doći do obale Portugala, a odatle dalje prema španjolskom glavnom gradu. No na Twitteru je napisala: sporije je nego što se očekuje.

Sporije nego što očekuju i nadaju se borci za zaštitu klime će biti ostvaren i napredak koji ovaj sastanak o klimi treba postići. Sudionici poput njemačke ministrice za zaštitu okoliša Svenje Schulze su prije svega sretni što je nakon što je Čile otkazao organizaciju konferencije uopće pronađeno mjesto za njezino održavanje: “Najprije sam zahvalna Španjolskoj da u tako kratkom razdoblju organizira konferenciju. To je ogroman znak solidarnosti da će u roku od četiri tjedna ugostiti 20.000 do 25.000 ljudi. To je važan signal. COP će biti uspješan ako nam uspije daljnje povećanje ambicija. To znači: zemlje moraju učiniti više nego što su do sada obećale”, kaže ona.

U svakomslučaju više nego što se 2015. godine oko 190 zemalja, članica UN-a, obvezalo na Konferenciji o klimi u Parizu. Tada su se zemlje obvezale na to da do 2100. godine zagrijavanje ne smije prijeći 2 stupnja ili još bolje 1,5 stupanj zagrijavanja u odnosu na predindustrijsko razdoblje. S tim ciljem sve zemlje moraju poboljšati svoje planove o zaštiti klime. Znanstvenici upozoravaju da se klimatske promjene događaju sve brže. No hoće li u Madridu biti postignuti ambiciozniji ciljevi više je nego upitno. Do sada je samo nekoliko država iz Afrike i Azije obećalo veću zaštitu klime. Početkom studenoga je američki predsjednik Donald Trump, koji ne vjeruje u klimatske promjene, donio odluku o američkom povlačenju iz Pariškog sporazuma o klimi.

Po mišljenju njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa SAD nije međutim jedina država koja trenutno čini malo kada je riječ o borbi protiv klimatskih promjena: “To je korak zbog kojeg izuzetno žalimo. I nadamo se i zalažemo se za to da je to odluka samo na određeno vrijeme. No ne smijemo se pouzdati u to da će se klimatsko-političko neslaganje uskoro završiti. U idućoj godini ne možemo očekivati impulse za klimu ni od SAD-a, koji predsjeda skupini G-7, ni od Saudijske Arabije, koja predsjeda skupini G20.” K tomu dolazi još Brazil čiji desničarsko-populistički predsjednik Jair Bolsonaro također ne pripada među one koji štite klimu.

Ni u Njemačkoj ne ide baš najbolje. Cilj da se do 2020. godine, dakle ostalo je još nekoliko tjedana, smanji emisiju stakleničkih plinova za 40 posto neće biti ispunjen. Brojni stručnjaci smatraju i da neće doći do realizacije odluke o prestanku korištenja termoelektrana na ugljen do 2038. godine. Osim toga godinama dolazi do porasta štetnih emisija zbog prometa. Kada od strane vlade nema dovoljno angažmana onda grupe za zaštitu okoliša organiziraju prosvjede, kao u Madridu. Tako Ann-Kathrin Schneider iz “Saveza za zaštitu prirode” za DW kaže: “Odlučujući je naravno pritisak ulice, pa tako i demonstracije, koje se održavaju svakog petka… Vidjet ćemo hoće li taj pritisak biti dovoljno veliki da onda dođe i do političke volje da se uvidi nužnost da se više učini za zaštitu klime”, kaže ona.

U Madridu će ionako biti tehnička konferencija. Cilj Pariškog ugovora o klimi, na koji se svaka zemlja obvezala i obećala njegovo ispunjavanje, trebao bi biti transparentniji i prije svega usporediv. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres je nekoliko dana uoči konferencije za DW rekao: “Odlučujuće će biti da svi – države, privatni sektor, predstavnici gospodarstva i civilnog društva – jasno pokažu da sadašnju situaciju ozbiljno žele nadvladati jer ona nije održiva.”

Organizacije za zaštitu okoliša se nadaju da će biti postignuti pomaci u temi koja do sada nije bila dovoljno zastupljena: o nadoknadi pretrpljene štete i gubicima prije svega u siromašnim zemljama. Sabine Minninger, stručnjakinja za klimu iz organizacije „Kruh za svijet” kaže za DW da bogate zemlje ovu temu rado izbjegavaju jer strahuju da će morati dati bjanko-ček za cijenu velikih vremenskih nepogoda. Unatoč tome ovo je ključna tema, kaže Minninger: „Upravo je za najsiromašnije zemlje posebice teško nakon jedne prirodne katastrofe ili ekstremnih vremenskih pojava ponovo stati na noge.”

Ivica Relković
“U mreži Prvog” o štrajku učitelja, njihovim zahtjevima, vladinim ponudama i mogućnostima ali i o tome kako će se štrajk odraziti na predsjedničke izbore govorili su politolog Anđelko Milardović i politički analitičar Ivica Relković.

U emisiju se javio i Marko Križanac, ravnatelj OŠ Marko Marulić iz Sinja koja je u petak prestala štrajkati. To što je štrajk prestao, ne znači da su njegovi kolege zadovoljni, kazao je. Štrajk u njegovoj školi bio je djelomičan, a demokratskim glasovanjem je odlučeno da i oni koji su štrajkali počnu održavati nastavu. Posebno su, dodaje – bili obazrivi prema sedmim i osmim razredima, a dodatni pritisak su izvršili i roditelji. Svi su oni u petak svoju djecu poslali u školu. Križanac, inače pripadnik HDZ-a kaže kako nije bilo nikakvih političkih pritisaka. Osobno, nije za nastavak štrajka iako ga je u početku podržavao.

– Uzroci štrajka su strukturni. Obrazovni sustav je potcijenjen i zanemaren. Politička oligarhija je zadnjih 27 godina potcijenjila intelektualno-obrazovnu elitu i ona se bori za socijalni status i za dostojanstvo, kazao je Anđelko Milardović. Drugi uzrok štrajka je, smatra – nepravovremeno neprepoznavanje štrajka i nisko klizeći start premijera prema sindikatima. To nije u maniri jednog vladara, koji je u jednom trenutku pomislio da je Margaret Thatcher. Međutim, prosvjetari nisu rudari, dodao je. Smatra da ovakvim ponašanjem Plenković šteti kandidatkinji Kolindi Grabar-Kitarović i može mu se drugi put javiti crni labud, zaključio je.

Smatra kako će se Vlada teško izvući iz ove situacije bez da poveća koeficijente. Sve pametne vlade ulažu u znanost, obrazovanje i kulturu, zaključio je. Nužnim smatra reviziju koeficijenata, jer nije normalno da neki “državni službenik u nekom državnom uredu za doček dobrodošlice ili netko sa srednjom stručnom spremom u nekoj agenciji ima koeficijent ‘boli glava’ u odnosu na prosvjetara”. Nisu svjesni koliko su svima nama zakomplicirali život, zaključio je Milardović koji zagovara otvaranje “drugu tranziciju”.

Ivica Relković kazao je kako je odbijanjem Vladine ponude izgubljeno vrijeme, a manevarski prostor je gotovo nestao. Dolaze predsjednički izbori, predsjedanje EU-om i Božić, a Vlada ga ne smije dočekati “poražena”. Podsjetio je da je ovo i zadnja godina mandata pa se Vlada mora prilagođavati cijelom nizu sličnih potencijalnih situacija. Smatra da Plenković ne bi smio izgubiti predsjedničke izbore, jer bi bio puno više ranjiv i vezano za unutarstranačke izbore. I on smatra kako je Plenković prema štraju u početku odnosio “previše komotno”

– Potpuno bi pogrešno bilo da se ‘druga tranzicija’ provede na način uranilovke – da svim društvenim skuupinama damo sve. Moramo krenuti u vrednovanje, nije svaki rad isto vrijedan. Vlada će morati krenuti u reformu same sebe. Mi smo država s najviše ministarstava u Europi. Njemačka ih ima 14. U pitanju su i Uprave. Sve zahtjeva čišćenje. Iz Hrvatske se ne odlazi samo zbog novca, nego i zbog manjka perspektive. Odlaze visokoobrazovani ljudi koji sa sobom povlače i obitelji. Treba dijeliti, ali ne linearno. Moramo ući u problem organizacije države, kazao je Relković za HRT