Komentari

Poručio iz Dubrovnika

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić izjavio je u nedjelju u Dubrovniku da u drugom tromjesečju očekuje snažnu stopu rasta BDP-a, vjerojatno oko 18 posto, što je u značajnoj mjeri posljedica baznog razdoblja drugog tromjesečja 2020., kad je zabilježen snažan pad.

Vujčić na razini godine očekuje rast BDP-a 6,8 posto, ali uz značajnu neizvjesnost epidemiološke situacije. “Prognozu rasta temeljimo na prihodu od turizma od 70 posto iz 2019. godine, ali ako se ostvari 50 posto kao lani, to bi stopu rasta spustilo na 4,8 posto”, rekao je Vujčić koji je u Dubrovniku otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju.

Guverner HNB-a naglasio je kako je država odigrala značajnu ulogu s potporom za održavanje radnih mjesta pa je pad broja nezaposlenih bio manji, a oporavak brži.

“Kriza je ubrzala već prisutne procese digitalizacije, rada na daljinu i od kuće. Očekujem da će se velik broj ljudi vratiti na radna mjesta. Tek nakon normalizacije dobit ćemo pravu sliku tržišta rada, koje se u pandemijskoj krizi ponašalo drukčije nego u velikoj financijskoj krizi 2009. i 2010. godine. U Hrvatskoj smo se s brojem zaposlenih već sad vratili na 2019. godinu i suočavamo se sa starim problemom nedostatka kvalificirane radne snage”, izjavio je Vujčić.

Guverner HNB-a smatra kako će program EU “Next Generation” biti srednjoročno važan za oporavak gospodarstva, jer će spriječiti pad angažiranja tih sredstava, koji je dosad bio tipičan za sve zemlje.
“Kroz iduće dvije godine imat ćemo maksimum povlačenja fondova EU, što će pozitivno utjecati na rast BDP-a”, ocijenio je Vujčić.

Vujčić je u Dubrovniku otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju, koja je okupila sedamdesetak svjetskih i domaćih znanstvenika te predstavnika međunarodnih financijskih institucija, središnjih banaka i financijskog sektora.

Među središnjim temama je i bankrot poduzeća, koji je i prije pandemije smatran jednim od najvećih rizika. “Još uvijek ne vidimo značajan rast loših plasmana banaka, odnosno značajan broj bankrota tvrtki. Stoga želimo odgovoriti kriju li se tek negdje ti bankroti ili će zbilja izostati u ovoj krizi”, rekao je Vujčić.

Na konferenciji će se raspravljati i budućem jačanju uloge države, posebno kroz program “EU Next Generation, o tečajnom mehanizmu te o odnosu fiskalne i monetarne politike tijekom i na izlasku iz krize.

“Monetarna politika izuzetno je ekspanzivna. Bilance središnjih banaka su na povijesnim maksimumima, a kamatne stope na povijesno najnižim razinama. A fiskalna politika je ‘upumpala’ velik novac u ekonomiju pa su razine javnog duga jako visoke”, istaknuo je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, koji je otvorio 27. međunarodnu ekonomsku konferenciju, a i moderirat će panel raspravu o odnosu monetarne i fiskalne politike.

Na ovogodišnjoj konferenciji održat će se pet panela koje će, uz guvernera Vujčića, moderirati Nicolas Véron, Bruegel and Peterson Institute for International Economics, Jan Svejnar, profesor na Columbia University, Michael Faulend, viceguverner Hrvatske narodne banke i Servaas Deroose.

Sudjelovat će i Mario Nava, glavni direktor Glavne uprave za potporu strukturnim reformama, Europska komisija, José Manuel Campa, predsjednik Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Tina Žumer, viceguvernerka Banke Slovenije, Anita Angelovska-Bežoska, guvernerka Narodne banke Republike Sjeverne Makedonije, te predstavnici drugih središnjih banaka, Banke za međunarodne namire i znanstvenici brojnih svjetskih sveučilišta, piše Dnevnik.hr.

Petar Vušković za Net.hr

Premijer Andrej Plenković i guverner Boris Vujčić u četvrtak su nakon sjednice Nacionalnog vijeća za uvođenje eura stali pred novinare te govorili o uvođenju eura u Hrvatsku. Plenković je kazao kako su uvjereni da ćemo biti spremni ući u europodručje 1. siječnja 2023. godine, a Vujčić je nadodao da do tada imamo 18 mjeseci te moramo raditi “punom parom”.

Je li Hrvatska spremna za taj korak i je li spomenuto razdoblje dovoljno da se sve pripremi? Ekonomski analitičar dr. sc. Petar Vušković smatra da u tehničkom smislu euro možemo brzo uvesti.

“Hrvatska je već visoko euroizirana. To znači da je kuna samo valutni maneken. U tom smislu smo spremni za euro. Moramo napraviti konverziju kune, prilagoditi sustav bankomata, uskladiti računovodstvene stavke”, kazao je Vušković za Net.hr.

“Do rasta cijena zbog uvođenja eura neće doći jer rast cijena dominantno ovisi o kretanju cijena sirovina i energije. Ako se pogledaju zemlje koje su uvele euro, rast cijena je iznosio najviše neznatnih 0,3 posto. Godišnja inflacija je za primjer jedan posto”, pojasnio je Vušković i dodao:

“Euro će smanjiti rate kredita. Zemlje koje imaju euro se smatraju valutno sigurnijima pa je i cijena kapitala niža. Euro znači više od dvije milijarde kuna tržištu koje su mjenjačnice i banke uzimale na mjenjačkim poslovima”, odgovara nam Vušković na pitanje o promjenama koje bismo mogli osjetiti kada se uvede nova valuta.”

Komentar

Prije gotovo godinu dana razgovarao sam s osobom iz bliskog kruga jednog od vodećih hrvatskih poslovnih ljudi u energetici. Zanimao sam se za moguću transakciju prodaje njegove kompanije nekolicini interesenata. Poručio mi je, na tržištu je sve na prodaju, osim časti. Transakcija se dogodila, a ovih je dana regulator odobrio koncentraciju s novim vlasnikom.

Sjetio sam se toga prije nekoliko tjedana kada je po mržnji prema svakom kapitalu nacionalno poznat sindikat iz Petrokemije na svojim stranicama objavio ekskluzivnu vijest kako većinski vlasnici Petrokemije, udruženi u tvrtku Terra mineralna gnojiva (INA i PPD), pregovaraju s dugogodišnjim poslovnim partnerom tvrtke, turskom kompanijom Yildirim.

Nije me začudila ta ažurnost sindikata u slučaju preuranjenog puštanja u “eter” ove informacije, kao niti pojava izvora, koji je sa, za tu svrhu napravljene adrese elektroničke pošte, slao pisma gotovo svim redakcijama, pogotovo onima koji prate poslovne teme, ali i viđenijim tabloidima, s pitanjem zbog čega se ne piše o toj trgovini, insinuirajući novu aferu – zli kapitalisti trguju nacionalnim interesima.

Ta, sjetimo se samo medijske i društvenomrežne histerije kada su prije nekoliko godina Petrokemijini dobavljači plina, Prvo plinarsko društvo i INA, odlučili u suradnji s Vladom Republike Hrvatske spasiti kutinsku industriju umjetnih gnojiva, a time i plinski sustav, na kakav su korisnici u ovoj zemlji navikli.

Naime, u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, o fizici i inženjerskim zakonitostima se ovdje radi, plinskog sustava (barem ne u ovom obliku) jednostavno nema bez potrošača koji osigurava protok plina sustavom tijekom cijele godine.

Tada, prisjetimo se, svaki viđeniji sindikalist, poslovni influenster, novinski komentator, ali i zagovaratelj prava poreznog obveznika nije propustio biti protiv toga posla.

Smetala im je, i smeta i dalje, kazao je čelnik sindikata u izjavi za HINA-u, sanacija tvrtke prije preuzimanja, kao da su tadašnji kupci krivi za dotadašnje dugove, kao da je netko krpom prebrisao memoriju o tome kako se pomoću Petrokemije, a na račun sanacija iz proračuna, kupovao socijalni mir, koliko se novca, ta sve će to platiti porezni obveznici, izvlačilo iz kompanije, kada su viđeniji direktori samo na ime provizije kupovali stanove u centru Londona.

No, sve do jučer nije se o čemu imalo pisati. Jučer je uprava Petrokemije, ne spominjući tko je mogući kupac, odobrila dubinsko snimanje Petrokemije. Nije tajna, vlasnici nešto više od 52 posto kompanije, iz Terra mineralnih gnojiva, bili bi skloni izaći iz vlasništva, jer sve je na tržištu na prodaju.

Nekoliko je razloga za to.

Prvi, ostvarili su svoju misiju restrukturiranja ključne kompanije za plinski sustav RH. Pokazali su kako se može takvim sustavom upravljati manirom dobrog gospodara, povećavati vrijednost kompanije, čak i u vrijeme korona krize. Dežurni kritičar, karakter kojeg sam opisao ranije, reći će kako je lako to bilo postići u eri niske cijene plina. Međutim, propustit će reći kako je cijena plina na tržištima periodično bila niska i u vremenima kada je Petrokemija generirala pola milijarde kuna gubitaka…

Drugi je razlog zastarjelost tehnologije. Petrokemija bi trebala dobiti partnera koji ima know how u industriji umjetnih gnojiva, ima financijsku moć i inženjersko znanje modernizirati kompaniju te Republici Hrvatskoj osigurati postojanje takve industrije sljedećih nekoliko desetljeća. Treći je razlog, povezan s ovim drugim, a radi se o Green New Dealu, o tome što su kompanije na tržištu Europske unije obvezne ulagati u smanjenje emisija CO2 ili platiti penale, koji u financijskoj bilanci Petrokemije nisu zanemariv teret. Kritičar bi mogao reći kako će za to biti moguće koristiti fondove Europske unije, no čak i da je to slučaj, vlasnici kompanije moraju imati know how, ali i sredstva za realizaciju takvih projekata, EU vrlo rijetko pokriva investicije u stopostotnom iznosu.

Iako je simbioza plinskih kompanija i umjetnih gnojiva, na puno mjesta, globalno, uobičajena, nemojmo se lagati, niti INA-i niti PPD-u, umjetna gnojiva nisu glavni posao. A na globalnom, visoko profiliranom tržištu, svaštarenje je izuzetak, malo je kompanija koje dugotrajno mogu imati non-core uteg na svom poslovanju.

Također, za okladiti se kako bi ove kompanije i s novim vlasnikom imale interes poslovati kao dobavljači plina, iako je moguća pojava nekog konkurenta, što je i sada često bio slučaj, pa se kao dobavljač plina znala pojaviti švicarska multinacionalka – MET.

Yildirim, ako se radi o tom investitoru, jer iz PPD-a i INA razumljivo to nisu potvrdili, dugogodišnji je poslovni partner Petrokemije, dobro poznaje tvrtku, zainteresiran je za ulazak na europsko tržište, ali nije nevažno niti to što je to kompanija koja ima tehnologiju i financijsku snagu za sve ono što čeka Petrokemiju, ako želi “kupiti” još nekoliko desetljeća svoga trajanja.
Sada dolazimo do onoga što bi trebala biti glavna poruka ovoga posla. Znam, mnogi će se od spomenutih hejtera svega privatnog naći uvrijeđeni, no valja reći, nije posao države, pogotovo njenih infrastrukturnih kompanija proizvoditi umjetno gnojivo. Nije to posao niti sindikata.

Sindikatu, premda ovdje govorimo o ljudima koji “mrze svaki kapital”, bi trebalo biti u interesu podržati svaki posao koji će stvarati dodanu vrijednost, povećavati zaposlenost i radne standarde djelatnika, svojih članova. Pogotovo u svjetlu pregovora utjecajnijih sindikata sa socijalnim partnerima o novom Zakonu o radu, u sklopu kojih su zatražili da se uvede obvezna članarina za sve djelatnike koji imaju koristi od sindikalne politike, čega se ne bi posramio kakav sindikalni revolucionar iz Rusije 30-ih godina prošlog stoljeća, no to je tema za neku drugu analizu.

Vratimo se mi na činjenicu kako živimo i radimo u zemlji čije je tržište natprosječno izloženo državi. Ne govorimo samo o notornoj činjenici prevelike rashodovne strane proračuna, nego i o tome kako je država na tržištu nazočna u vlasništvu velikog broja neinfrastrukturnih kompanija (od proizvodnje košulja, preko brodogradnje, pa sve do proizvodnje umjetnih gnojiva), ali i natprosječnim postotkom mrtvog kapitala, nefunkcionalne imovine.

Iako je turska kompanija, nagađam, primarno zainteresirana za preuzimanje kontrolnog paketa dionica, preuzimanjem većinskog vlasnika, možda je ovo prilika za zaokret i u državnoj ekonomskoj politici.
Ovo je prilika da se državne kompanije riješe udjela u Petrokemiji, barem do iznosa od 25 posto plus 1 dionice, što je posve dovoljno osiguranje da ne prestane proizvodnja, što je, ponovimo, ključno za postojanje plinskog sustava ove zemlje, kakvog poznajemo. Bez Petrokemije nema niti tople vode na plin, barem ne po cijenama koje sada plaćamo.

Kada se ovaj mogući posao ne bi dogodio, pravo pitanje nije gdje će većinski vlasnici naći novac za modernizaciju tvornice, za hvatanje CO2 ili za vodikovo postrojenje. Pravo je pitanje gdje će gotovo identičnu sumu novca naći javne kompanije i države? Neće valjda ponovno to platiti porezni obveznici?

Također, pitanje je i dobivanja prave vrijednosti za udjele. Ne dogodi li se ovaj posao, a niti nakon odobrenog dubinskog snimanja to ne mora biti slučaj, do pregovora o kupovini još je dug proces, pitanje je hoće li biti prilike za dobiti dobru cijenu za ovu neinfrastrukturnu imovinu i time u ovom pandemijski, ili postpandemijski, izazovnom vremenu, jer punu ekonomsku cijenu pandemijske krize još ne znamo, obogatiti državni proračun.

Kao porezni obveznik ove zemlje, i to serijski, snažno navijam da se država uključi u ovaj proces, što je moguće prije. Ali, nemojmo imati iluzija, u zemlji stotinu državno pokrenutih arbitraža protiv privatnih i burzovnih kompanija, zemlji iz koje bježe investitori (svi osim onih u telekomunikacije i banke), zemlji u kojoj se stalno mijenjaju pravila i koja je već nekoliko moćnih investitora jednostavno potjerala, mnogi navijaju da se ovaj posao ne dogodi.

Umjesto zaključka, valja razumjeti, dakle, reputacijski rizik, kako kod većinskih vlasnika, tako i kod javnih kompanija. Strah od optužbe za trgovinu nacionalnim interesima ili konstrukcija o neoosmanskoj strategijskoj dubini, jest u ovoj zemlji realan. Ta i sam sam svjestan kako će me nakon ovoga teksta, uz dosadašnje epitete, krstiti i poturicom.
Međutim, glavni nacionalni interes u ekonomskim procesima nije to da se država bavi proizvodnjom umjetnih gnojiva te kroz to uhljebljivanjem podobnika i kupovanjem socijalnog mira, nego maksimizacija dobiti, kako one financijske, tako i one koja kroz poreze ulazi u državni proračun, bilo kroz poreze na dobit vlasnika, bilo kroz poslovanje industrije. U ovom poslu postoji još jedan nacionalni interes, a to opstanak plinskog sustava kakvog znamo, i koristimo.

Potonje je nemoguće bez modernizacije i ulaganja u ekološku prihvatljivost, za što je ključan partner koji ima financijsku moć i tehnološko znanje.

Komentar

Svjedočimo najvišim cijenama plina u više od deset godina, a analitičari u vodećim svjetskim medijima prognoziraju kako će cijene rasti zbog dva glavna čimbenika, a to su rast cijena nafte prilikom oporavka svjetskih gospodarstava i poremećaja na tržištu uslijed daljnjih plinskih prijepora između Zapada i Rusije.

Zapad se otvara i tijekom ljeta se očekuje gospodarski oporavak pa raste potražnja za energentima, poglavito plinom uslijed oporavka industrije, ali i europske politike prelaska sa teških energenata, poglavito ugljena, na plin. Istovremeno, na tržištu se očekuje zastoj zbog toga što je Turski tok u remontu, a Sjevertni tok 2 će biti u punom pogonu tek od rujna. Ruske korporacije, iz političkih razloga odbijaju isporuku plina kroz Ukrajinu.

Može se zaključiti, navode analitičari Financial Timesa, kako u ovom trenutku ipak prevladavaju tržišni, a ne geopolitički čimbenici u cijeni plina. Naime, Europa se oporavlja od pandemije, privremeno ili stalno, svejedno je, a energenti su tržišna roba i ovise o ponudi i potražnji. Rusija svakako treba novac od plina, a Europa treba energente.

Interes najčešće pobjeđuje, tako treba tumačiti i relaksaciju odnosa oko Sjevernog toka 2. Previše je novca u taj projekt uloženo da bi se mogao zaustaviti na jednostavan način, poručuju za Energypress iz nekoliko poslovnih izvora.

Ipak, prošloga smo tjedna bili svjedocima eskalacije odnosa dviju velikih sila u ukrajinskim vodama, ta bi eskalacija dodatno mogla otežati isporuku kroz Ukrajinu.

Rast cijena plina na europskom tržištu ne bi trebao imati neke efekte na isporuku plina u Hrvatskoj ili Srednoj Europi jer kao sigurnost opskrbe sada imamo terminal a ukapljeni plina na otoku Krku, kroz koji se već odvija za naše prilike prilično živo trgovanje.

Tako je ovoga vikenda na terminal za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Omišlju na otoku Krku danas je pristao tanker za prijevoz LNG-ja Sestao Knutsen.

Nakon provedenih sigurnosnih provjera i testiranja, izvijestio je operator terminala, tvrtka LNG Hrvatska, počeo je postupak prekrcaja LNG-ja s tankera na FSRU brod LNG Croatia.

Prema očekivanjima, postupak će trajati do sutra poslijepodne. Nakon toga će ovaj tanker napustiti područje Terminala i luke posebne namjene Omišalj – Njivice.

Komentar Blica

Odavno već financijska tržišta nisu s takvim nestrpljenjem iščekivala sastanak Federalne rezerve kao ovaj put. Ključno je pitanje kako će Fed procijeniti inflatorne prijetnje ili će i dalje biti prilično ravnodušan prema rastu cijena.

Naravno, nitko ne očekuje da će američka Federalna banka nakon dvodnevnog zasjedanja okončati politiku nulte kamate, ali zbog porasta inflacije (u SAD-u je u svibnju iznosila 5%, mjereno indeksom potrošačkih cijena – najviše od 2008), mogao bi nagovijestiti da je najavio početak kraja otkupa obveznica u bliskoj budućnosti. Do sada je Fed rastuće inflatorne pritiske objašnjavao specifičnom situacijom koja se stvorila od otvaranja ekonomija, ističući da je inflacija samo privremena. Je li se Fedov stav možda promijenio posljednjih dana, bit će jasno u 20 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Poznati menadžer hedge fondova Paul Tudor Jones rekao je za CNBC da je to bio najvažniji sastanak Feda otkako je Jerome Powell postao guverner. Ako monetarne vlasti nastave ignorirati rastuće cijene roba, to će biti zeleno svjetlo za daljnju inflaciju, kaže Jones, koji je 1987. predvidio krah na burzi.

Međutim, ako Fed okrene ploču i počne spominjati manji opseg otkupa obveznica (sužavanje tantruma), Jones očekuje nervozu na financijskim tržištima i korekciju prema dolje u rizičnim ulaganjima.

Bitcoin je prošlog tjedna skočio 20 posto i opet premašio 40 000 USD. Ponovno je ključnu ulogu imao Elon Musk, koji je u nedjelju tvitnuo kako će Tesla ponovno početi primati bitcoine od kupaca električnih vozila kada barem polovica bitcoina bude iskopana zelenom energijom, piše Blic.

Božo Kovačević i Goran Bandov za HRT

U kojem će se smjeru, dolaskom Joa Bidena, dalje razvijati odnosi Europe i SAD-a? Kakav će biti odnos prema Rusiji, ali i Kini? S kojim se sve izazovima danas suočava Sjevernoatlantski savez te kolika je važnost ubacivanja Daytona u NATO- vu deklaraciju? O tome su emisiji U mreži prvog govorili stručnjaci za međunarodne odnose Božo Kovačević, bivši ministar i bivši veleposlanik i prof. Goran Bandov.


U našoj je javnosti od svih velikih susreta najglasnije odjeknuo ultimatum predsjednika Zorana Milanovića da neće podržati završnu deklaraciju NATO-a ako se u nju ne uvrsti Daytonski sporazum, on je na kraju našao svoje mjesto, kao i izmjene izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini. Koliko je to važno?Za cijeli NATO to nije važno, ali je bilo važno za predsjednika koji je tako postigao neke poene na unutarnjem političkom planu, rekao je Božo Kovačević te dodao: Jasno je da se Daytonski sporazum mora mijenjati, ustav Bosne i Hercegovine koji je djelomično uzrok svih tih problema s kojima se tamo susrećemo, dio je Daytonskog sporazuma. Prema odredbama 14 točaka koje je Europska unija postavila Bosni i Hercegovini da bi ona uopće mogla postati kandidat za članstvo, mora promijeniti ustav, tako da unijeti Daytonski sporazum u dokument NATO-a, ne izrijekom, ali spominje se reforma izbornog zakonodavstva i ustavne promjene, sad kad je jasno da će se to mijenjati nije neko veliko postignuće, ali je na unutarnjem političkom planu odjeknulo, rekao je Kovačević.

Dayton je bitan da ga se spomene, on je na neki način zaustavio rat, odnosno onemogućio da se rat nastavi istim intenzitetom, ali konstantno imamo eskalaciju sukoba u Bosni i Hercegovini. Izmicanje Daytona bez toga da istovremeno imate riješen cijeli niz drugih pitanja, vjerojatno bi dovelo do daljnje eskalacije sukoba u BiH. U ovom trenutku to gledam kao borbu za mir, borbu za stabilnost BiH. Čini mi se da je bilo bitno staviti i pitanje Daytona, pitanje izbornih reformi, ali i sve što može osigurati mir i stabilnost BiH, smatra Goran Bandov.

Komentirajući činjenicu da se Daytonski sporazum od 2004. ne spominje u NATO-vim deklaracijama, Bandov je rekao kako nije bitno da li ga spominjete, nego da li on funkcionira ili ne.

U trenutku kada dolaze inicijative koje ga potpuno negiraju, što je vrlo opasno, jer ako maknete Daytonski sporazum, a trenutačno nemate drugo rješenje, cjelokupna situacija u BiH dovodi se na opasan rub. Da imamo neki novi okvirni dokument, onda bismo mogli Dayton staviti sa strane, no dok to nismo napravili, BiH živi u daytonskom vremenu, kaže Bandov.

Osobni sukobi nedvojbeno imaju utjecaj u politici, ali državni poslovi bi trebali političke dužnosnike natjerati da prevladaju osobne animozitete, rekao je Kovačević. Nedavna razmjena neugodnih izjava i činjenica da je ministar vanjskih poslova odbio ići s predsjednikom na summit, govori da se Hrvatska nalazi na rubu ustavne krize, smatra Kovačević.

Ustav određuje da vanjsku politiku sukreiraju vlada i predsjednik republike, što znači da kada je riječ o pripremi tako važnih dokumenata i sastanaka kakav je summit NATO pakta, trebaju surađivati, a očito je da nisu surađivali i da nastavljaju s praksom nesuradnje. Sabor bi trebao upozoriti i Vladu RH i predsjednika da izvršavaju svoje ustavne obveze, pojasnio je Kovačević.

Bandov je rekao kako je ključno da li postoji jedna vanjska politika Republike Hrvatske ili više njih.

Vidimo da se radi o jednoj vanjskoj politici i to je najbitnije. Kako netko komunicira, to će ocijeniti građani u trenutku kada će izaći na izbore, ali naglasio je da je bitno da Hrvatska ima jednu vanjsku politiku. Kada govorimo o EU-u, NATO-u, susjednim državama, uključujući i BiH, mi govorimo jednim glasom i to je najbitnije, smatra Bandov.

Novo poglavlje se može promatrati isključivo zbog toga što smo do sada imali predsjednika Donalda Trumpa koji je stvarno imao jedan “novi trag”. Predsjednik Joe Biden provodi vanjsku politiku Sjedinjenih Država kakva je zasnovana još od Henryja Kissingera, što se nastavlja na tradiciju svih prethodnih predsjednika iz koje je jedino iskakao Donald Trump svojim izolacionizmom. Predsjednik Biden će napraviti značajne iskorake u odnosu na Trumpa, rekao je Bandov.

Sumnjam da će se odnosi između Sjedinjenih Država i Europe baš moći vratiti na staro, Europljani poučeni iskustvom s predsjednikom Trumpom, sad su nešto rezerviraniji prema Sjedinjenim Državama, a glavna je zadaća Joea Bidena sanirati štete koje je ugledu Sjedinjenih Država nanio predsjednik Trump i definirati glavne suparnike Sjedinjenih Država kao globalne suparnike cijelog zapadnog svijeta, što Americi omogućuje da preuzme ulogu lidera koju je u vrijeme predsjednika Trumpa izgubila, rekao je Kovačević te je istaknuo kako se uspostavlja scenografija novog hladnog rata, donosi HRT

Komentar

Na poticaj SAD-a, zemlje G7 žele izgraditi alternativu kineskoj globalnoj investicijskoj politici. Pokušava li to Washington formirati veliku zapadnu “antikinesku koaliciju”?

Na prvi pogled G7, samit najvažnijih industrijaliziranih zemalja zapadnog svijeta i EU u primorskom ljetovalištu Carbis Bay u Cornwallu odaju skladnu sliku. Svi su oduševljeni zbog toga što je novi američki predsjednik Joe Biden napokon ponovno uspostavio normalne razgovore i nadaju se obnovi transatlantske suradnje.

No dok šefovi država i vlada zajedno sjede u malim skupinama ili se šetaju šetalištem na plaži, SAD radi na tome da G7 zaoštri stav prema Kini. Američki predsjednik Joe Biden smatra da je težnja Kine da postane najjača ekonomska sila na svijetu najveći izazov s kojim se demokracije suočavaju u ovom stoljeću.

Anthony Gardener, bivši američki veleposlanik pri EU u Bruxellesu, kaže da Biden ovdje mora biti uspješan kako bi Trumpove pristaše kod kuće držao pod kontrolom. Gardener smatra da bi europskim državama bilo pametno podržati Bidena po ovom pitanju ako žele spriječiti Donalda Trumpa da se vrati na mjesto predsjednika.

U načelu Nijemci se s tim slažu. Potrebno je osuditi kršenja ljudskih prava protiv Ujgura, suzbijanje demokratskog pokreta u Hong Kongu ili pritisak na disidente u Kini.

Međutim, a to ističe i EU u Carbis Bayu, Kina nije samo sistemski suparnik i gospodarski konkurent, već i neophodan partner u nekim pitanjima. Kancelarka Angela Merkel rekla je da bez Kine stvarni napredak u klimatskoj politici nije moguć. Kina je najveći emiter klimatskih plinova i ne želi postati klimatski neutralna do 2060. godine. EU želi postići taj cilj već 2050. godine.

No, SAD su više od Europljana zabrinute vojnim provokacijama i prijetnjom Kine u Južnokineskom moru. O tome bi summit NATO-a trebao razgovarati sljedeći ponedjeljak.


„Važnost Kine na istoku i jugoistoku Europe raste. Peking šalje cjepivo, investira i posuđuje novac. Tako nastaje nova ovisnost“, upozorava u svom današnjem izdanju njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung.


Doduše su i SAD i EU uvele sankcije Kini zbog kršenja ljudskih prava, ali je EU je prije toga parafirala i trgovinski sporazum s Kinom, na što Washington gleda kritično.

Ovaj “sveobuhvatni sporazum o ulaganju” (CAI) trenutno je na ledu jer se EU parlament ne želi njime baviti sve dok Peking održava sankcije protiv nepopularnih europskih parlamentaraca.

Kao novi element u politici naspram Kine, skupina sedam najvažnijih demokracija dogovorila se o “investicijskoj inicijativi” s globalnim dosegom. Ovu “izgradimo bolje” inicijativu predložio je predsjednik Biden, a u Cornwall je on došao s čvrstom namjerom provedbe tog plana.

Međutim, kako bi točno ta “investicijska inicijativa” trebala funkcionirati, još uvijek nije jasno.

Jasno je samo da se treba postaviti kao svojevrsna alternativa inicijativi “Pojas i put”, novom kineskom putu svile. Kina je već uspostavila gospodarsku suradnju s desecima siromašnijih zemalja Afrike, Azije, Latinske Amerike i Istočne Europe od 2013. godine. U nju se dosada navodno slilo oko 3,4 bilijuna američkih dolara.

Kina svoje partnere mami jeftinim kreditima i velikim ulaganjima, prije svega u infrastrukturu: mostove, ceste, željeznice, luke. No ta suradnja nije samo ekonomska – Kina njome povećava i svoj politički utjecaj.

Kritičari novog Puta svile kažu da se prilikom dodjele sredstava ne postavljaju pitanja o dobrom upravljanju, izbjegavanju korupcije i ljudskim pravima. 15 zemalja članica EU, uključujući Grčku, Mađarsku i Italiju, već su se pridružile projektima na kineskom Putu svile.

Očekuje se da će nova alternativa G7 inicijativi “Pojas i put” mobilizirati milijarde dolara i eura. No, odakle bi taj novac trebao doći, to još nije jasno. SAD se tu nada i većem angažmanu privatnog kapitala.

U redovima EU-a su međutim oprezni. Unija je u nekoliko navrata upozoravala da nije dobro sve snage uložiti u kovanja “protukineske koalicije” pod vodstvom SAD-a. “S gledišta SAD-a, posebno je Njemačka kamen spoticanja”, kaže stručnjak za vanjsku politiku njemačkih Zelenih u Europskom parlamentu Reinhard Bütikofer.

Budući da Njemačka ima snažne ekonomske interese na izvoznom tržištu Kine, Angela Merkel je prilično skeptična prema Bidenovoj oštroj kineskoj politici, kaže Bütikofer. Njih dvoje će o svemu na miru moći porazgovarati uskoro: 15. srpnja Merkel će kao prva europska političarka posjetiti Washington, piše DW

Premijer Plenković za CNN

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je u petak u razgovoru za CNN rekao da je Hrvatska tijekom koronakrize dobro kombinirala mjere za zaštitu zdravlja stanovništva i za pomoć gospodarstvu i financijskom sustavu te da je u tom smislu uspjela i ostvarila ravnotežu.

“Postigli smo balans između zdravstvene i ekonomske, odnosno financijske sigurnosti”, rekao je Plenković gostujući u emisiji Quest Means Business.

Na pitanje nije li Hrvatska možda pretjerala u otvaranju pripremajući se za turističku sezonu i je li u tom pogledu otišla predaleko i popustila previše s obzirom na značajan udio turizma u strukturi gospodarstva i iskustva od lani kad je turizam u odnosu na 2019. značajno podbacio, Plenković je prvo rekao da smo prije koronakrize imali stabilan gospodarski rast, uz smanjenje udjela javnog duga u BDP-u i proračunskog manjka.

“U pandemiji smo stali iza radnika i poslodavaca i potrošili dosad više od deset milijardi kuna na potpore za plaće za oko 700 tisuća radnika i to je ključno”, rekao je premijer.

Pred Hrvatskom dobra perspektiva oporavka

U situaciji kad su političke prilike stabilne, ekonomija je ključna, nastavio je, i istaknuo da je pred Hrvatskom dobra perspektiva oporavka s obzirom da u idućih sedam godina može računati na ukupno 25 milijardi eura iz europskih fondova.

Što se tiče konkretno turizma, napomenuo je da on čini oko petine BDP-a te da Hrvatska ove godine želi postići bolje rezultate od lanjskih.

“Budemo li na 60-70 posto rezultata iz 2019., bit će vrlo dobro”, rekao je i dodao da su zato poduzete opsežne pripreme, epidemiološke i sigurnosne, primjerice u suradnji sa zračnim lukama, aviokompanijama, restoranima i drugima.

“Safe stay in Croatia je ključni moto za nas ovo ljeto”, rekao je Plenković.

Na opasku voditelja da je u Europi puno pritužbi na lošu koordinaciju cijepljenja protiv covida-19 i pitanje je li zadovoljan koordinacijom u otvaranju (nakon lockdowna) i oporavku, odgovorio je da je apsolutno zadovoljan koordinacijom oporavka i spomenuo 750 milijardi eura koje je EU osigurao članicama za tu namjenu.

“To je velika pomoć i imamo vrlo dobru koordinaciju”, istaknuo je i nastavio da je u cijepljenju koordinacija u Europi bila vrlo dobra s puno solidarnosti te da cjepiva ima dovoljno.

Na konstataciju da nije tako i da je koordinacija “užasna” i da je doživjela “fijasko”, Plenković je odgovorio da to nije istina te da je u početku bilo kašnjenja s ugovorenim isporukama cjepiva AstraZenece, ali da nitko nije mogao znati da će ta tvrtka kasniti s isporukama.

Cijepljenje sada u Hrvatskoj ide vrlo glatko i svatko tko se hoće cijepiti to može i učiniti, zaključio je.

Urednički komentar

Dirljivo je gledati portale i analitičare, osobito poznate po širenju defetističkih analiza o tome kako se preuzimanje OMV-ovih crpki u Sloveniji od strane INA-e neće dogoditi, kako se natječu u pohvalama toga poteza.

Vjerojatno računajući na činjenicu kako prosječni hrvatski konzument informativnog sadržaja na večer ne zna što je pročitao ujutro, uvaženi odličnici misle kako smo zaboravili što se sve pisalo iz “dobro obaviještenih izvora iz INA-e I MOL-a” o tome poslu te tko je sve, u klasičnim medijskim egzekucijama prozivan, uz topničku potporu pojedinih analitičara koji su, doduše, najčešće sakriveni iza komfora anonimnosti.

Suprotno, naime, njihovim dosadašnjim porukama i optužbama, INA i MOL, kako smo na ovom portalu, u više navrata, javljali, preuzeli su 120 benzinskih crpki iz poslovanja OMV-a za oko 300 milijuna eura. Bio je to logičan potez zbog zajedničke povijesti INA-e i OMV-a na tom tržištu, zajedničkih kompanija, koji su INA-i i MOL-u garantirali pravo prvokupa.

Sada, grupa posjeduje više od 170 benzinskih crpki na slovenskom tržištu i postala je jedan od najvažnijih investitora u Sloveniji, kako je jučer javio slovenski dnevni list Delo u sklopu tekst koji analizira poslovnu ekspanziju mađarskih kompanija u toj zemlji, koje su spremno ušle na tržište prilikom izlaska drugih multinacionalnih kompanija.

Dobra je to vijest za INA-u jer ugovor o preuzimanju sadrži dogovor kako će se sve crpke iz grupe opskrbljivati derivatima iz Rafinerije Rijeka, koja se nalazi pred investicijom u modernizaciju, koja je možda najveća investicija u Hrvatsku do sada, u iznosu nekoliko vrijednosti Peljeških mostova

Ostaje za vidjeti kako će se to logistički izvesti, no planirana modernizacija Luke Rijeka I modernizacija pripadajuće željezničke infrastrukture mogla bi biti vrlo dobra vijest za taj logistički pothvat.

EnergyPress je već u ožujku 2020. godine pisao kako OMV napušta Sloveniju do kraja 2021. godine u sklopu deinvesticijske kampanje. Tako je ta kompanija izašla iz posla u plinskoj logistici u Austriji, prodala je upstream poslovanje u Kazakhstanu te je prodala benzinske crpke koje je imala u Njemačkoj.

Kompanija svim tim izlascima iz investicija želi postići razduživanje u visini većoj od milijarde eura.

Podaci za 2019. godinu, godinu prije pandemijske krize, ali i povijesnog događaja u kojemu je nafta početkom prošle godine dosegla negativne iznose, pokazuju kako je OMV Slovenija, kao drugi po veličini igrač u Downstreamu imao 803 milijuna eura prihoda te nešto manje od 25 milijuna eura dobiti.

Također, lokacije OMV-ovih crpki u Sloveniji su iznimno atraktivne pa bi ovdje trebalo očekivati rast prihoda, poručuju burzovni analitičari u razgovoru za portal EnergyPress.

Komentar Dela

Finalizacijom dvaju kupoprodajnih ugovora, nakon što ih odobre državni regulatori, Mađarska će po izravnim investicijama u Sloveniji “preskočiti” Hrvatsku, a u sektoru bankarstva i energetike biti jedan od glavnih aktera na tržištu.

Čini se da zazor od mađarskog kapitala kopni, makar se njegov prodor od lani povezivao s vezama slovenskog i mađarskog premijera. Ljubljansko “Delo” tako navodi da Mađarima “ništa nije prodao (slovenski premijer Janez) Janša” jer je mađarska banka OTP kupila mariborsku NKB banku od američkog fonda Apollo, a MOL slovenske benzinske servise od privatnih austrijskih investitora, pa su bespredmetni mogući politički prigovori kako su poslu kumovali Janša i Orban.

Obje transakcije ukupno vrijedne više od 1,3 milijarde eura zbog kompleksnosti posla trebaju biti finalizirane iduće godine, uz odobrenje državnih regulatora, a odraz su širih regionalnih ambicija mađarskih ulagača, navodi vodeći slovenski list.

Finalizacijom posla MOL će s Inom nakon ljubljanskog Petrola postati drugi dobavljač naftnih derivata s gotovo 200 benzinskih servisa, dok će OTP imati nešto veći tržišni udio u bankarsko-financijskom sektoru od do sada dominantne Nove Ljubljanske banke (NLB).

Prema lanjskom stanju, Mađarska sa 460 milijuna izravnih investicija u Sloveniji nije bila na vrhu zemalja ulagača, što se sada jako mijenja, dok Hrvatska po podacima slovenske središnje banke imala investicije u visini 1,2 milijarde eura.

Prema “Delu”, mađarska poduzeća su spretno iskoristila povlačenje međunarodnih korporacija u Sloveniji jer su “među rijetkima” koja imaju velik kapital i interes da toliko investiraju na slovensko tržište, a imaju i ambicije regionalnog širenja.

“Novi vlasnici su previše novca uložili da bi te investicije uništili, misle ih razvijati i ostati u Sloveniji, pa ćemo se na to morati nekako naviknuti, navodi ljubljansko “Delo”, komentirajući povlačenje austrijskog OMV-a iz Slovenije i dolazak mađarskih investitora.

Ina i MOL jučer su izvijestili da su postigli dogovor o stjecanju OMV-ovog 92,25-postotnog udjela u OMV-u Slovenija, a transakcija od 301 milijuna eura uključuje 120 maloprodajnih mjesta u Sloveniji i veleprodaju preuzete kompanije.

Ina već drži 7,75 posto udjela u OMV-u Slovenija, a sukladno dogovoru namjerava ga povećati na 33 posto.

OMV Slovenija d.o.o. upravlja drugom po veličini maloprodajnom mrežom u Sloveniji od 120 maloprodajnih mjesta, koje posluju pod četiri brenda: OMV (108), Euro Truck (4) i Avanti/DISKONT (8). Nakon akvizicije Ina i MOL će postati stopostotni vlasnici te imovine.

Zahvaljujući kupnji OVM-a Slovenije, MOL i Ina, odnosno MOL Grupa, imat će 173 maloprodajna mjesta u Sloveniji.

Hrvatska Vlada u utorak je pozdravila objavu Ine o namjeri stjecanja dodatnih udjela u OMV-u Slovenija, izražavajući zadovoljstvo što je Ina prepoznala poslovni interes i priliku za širenje na slovensko tržište.

Početkom lipnja mađarska OTP banka potpisala je ugovor o kupnji 100-postotnog udjela u Novoj kreditnoj banci Maribor (NKBM), čime će dobiti gotovo 30 postotni udio na slovenskom bankarskom tržištu i biti jača po bilanci i tržišnom udjelu od do sada dominantne Nove Ljubljanske banke (NLB).

Cijena po kojoj je druga najveća slovenska banka prodana OTP-u nije objavljena, a procjene se po navodima medija kreću oko milijarde eura.

Kupnjom NKBM stvara se najveća bankarska grupacija u Sloveniji, veća od NLB-a. Spajanjem Nove KBM i SKB banke OTP grupa imala bi dobrih 29 posto tržišta.