Analize

Ekonomske politike

Tek nekoliko sati nakon što su SAD, Velika Britanija i Australija objavile sklapanje obrambenog saveza na indopacifičkom području, Kina je najavila da se želi pridružiti Sveobuhvatnom i naprednom sporazumu za transpacifičko partnerstvo (CPTPP).

Radi se o trgovinskom sporazumu izraslog na temeljima napuštenog Transpacifičkog partnerstva (TPP), dogovora kojim je Obamina administracija željela ograničiti rastući ekonomski i politički utjecaj Kine u tom dijelu svijeta.

Time je Washington želio osigurati nadzor nad trgovinskim i investicijskim pravilima u regiji. Međutim, TPP je “srušio” bivši predsjednik Donald Trump povukavši 2017. američki potpis.

Godinu nakon toga TPP je zamijenjen CPTPP-om koji je potpisalo 11 zemalja, uključujući Australiju, Kanadu, Čile, Japan, Novi Zeland, Meksiko, Maleziju, Čile i Vijetnam. Kineski ministar trgovine Wang Wentao uručio je zahtjev novozelandskom ministru trgovine Damienu O’Connoru, priopćilo je ministarstvo prošloga tjedna.

Novi Zeland je zadužen za zaprimanje zahtjeva za članstvom. Kako prenose agencije, Wang i O’Connor održali su telefonsku konferenciju na kojoj su razgovarali o koracima koji bi trebali uslijediti nakon podnošenja zahtjeva, priopćilo je kinesko ministarstvo trgovine.

Članice CPTPP-a zajedno predstavljaju 13,4 posto svjetskog BDP-a približne vrijednosti 13,5 bilijuna dolara, što savez svrstava među najveća područja slobodne trgovine u svijetu po vrijednosti BDP-a. Japan, koji ove godine predsjeda CPTPP-om, priopćio je da će se konzultirati sa zemljama članicama o odgovoru na kineski zahtjev, ali nije naznačio kada ga se može očekivati.

“Japan vjeruje kako treba utvrditi je li Kina, koja je podnijela zahtjev za pridruživanje TPP-11, spremna ispoštovati iznimno visoke standarde”, rekao je u petak japanski ministar gospodarstva Yasutoshi Nishimura. Pristupanje CPTPP-u bilo bi veliki poticaj za Kinu koja je isticala da kinesko i australsko gospodarstvo imaju ogroman potencijal za suradnju.

Međutim, odnosi između dviju zemalja pogoršali su se u posljednje vrijeme. Velika Britanija počela je u lipnju pregovore o ulasku u sporazum, a za članstvo je zainteresiran i Tajland, navodi Reuters.

No, u kineskom slučaju znakovit je trenutak želje za pristupanjem. Naime, zahtjev iz Pekinga došao je netom nakon što su Amerika, Britanija i Australija sklopile sigurnosni savez kojim je Canberra dobila pristup američkoj tehnologiji podmornica na nuklearni pogon. Kineska vlada osudila je taj potez, optuživši te tri države da su ostale u “zastarjelom hladnoratovskom mentalitetu”.

No, kineski zahtjev odražava sve složenije odnose između Kine i susjeda. Naime, unatoč rastućim geopolitičkim tenzijama u indopacifičkom području, tamošnja su gospodarstva vrlo ovisna jedna o drugima.

Vlada u Pekingu stoga produbljenje trgovinskih i investicijskih veza na tom području smatra ključnom u obuzdavanju rastućeg animoziteta u Washingtonu, Canberri, Londonu i Tokiju. No, ulazak u članstvo CPTPP-a još je uvijek vrlo dalek za Kinu.

Sadašnje članice vjerojatno će imati primjedbe što kineske kompanije obilno koriste državne subvencije, što se ograničava slobodni prekogranični protok podataka te nedovoljno štite radnička prava. Osim toga, primanje nove članice zahtijeva jednoglasni pristanak svih postojećih članica, a poznato je da Australija i Japan posljednjih godina pogoršale odnose s Kinom.

Primjerice, Peking je uveo carine i uvozne zabrane na australske poljoprivredne proizvode nakon što je Canberra podržala međunarodni zahtjev za istragu kako su kineske vlasti reagirale na izbijanje zaraze koronavirusom početkom prošle godine.

Kineski predsjednik Xi Jinping prvi je put javno izrazio zanimanje za pristupanje CPTPP-u na summitu Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje u studenom prošle godine.

To se dogodilo pet dana nakon što je Kina osigurala politički konsenzus za sklapanje Regionalnog sveobuhvatnog ekonomskog partnerstva (RCEP), širokog trgovinskog sporazuma 15 država azijsko-pacifičke regije. No, CPTPP je sveobuhvatniji sporazum, s većom liberalizacijom carina i investicijskih tokova, piše Poslovni dnevnik.

Analiza

Mnogima u nas ništa nije jasno glede trenutne situacije oko kineske nekretninske kompanije Evergrande, koja je uzdrmala globalna tržišta, ali pažljiviji čitatelj mogao bi se prisjetiti nekoliko regionalnih i jednog hrvatskog, vrlo sličnog, slučaja.

Globalna tržišta sa zebnjom promatraju što se događa u nekretninskom sektoru druge globalne ekonomije, koji je nagomilao velike dugove, a zbog politike jednoga djeteta te starenja kineskog stanovništva ima problema sa zadovoljenjem potražnje za svoje nekretninske proizvode.

Burzovni igrači tijekom posljednjih nekoliko dana jedno oko imaju okrenuto prema kineskoj vlasti, očekujući rješenje problema. Jer, Evergrande, tvrtka nekada najbogatijeg čovjeka u Aziji – prema Forbesu težak je 10,6 milijardi dolara – Hui Ka Yana, nagomilao je više od 300 milijardi dolara duga, što je rekordan dug za nekretninski sektor.

Iako je obećao platiti dividend na obveznicu u visini od 30 milijuna dolara tijekom ovoga tjedna, kao očitu kontrolu štete, ubrzo će mu na naplatu doći dodatnih nešto manje od 85 milijuna dolara kamata na obveznice. Zbog toga kompanija ima teškoće s pronalaženjem servisnih linija za reprogram dugova što je dovelo do usporedbe s kolapsom Lehman Brothersa, koji je izazvao prošlu veliku recesiju 2008. godine.

Bliskost s tim scenarijem dokazuje način rasta ove kompanije, s jednom razlikom, a to je prešutna sprega s politikom Komunističke partije Kine. Kompanija se agresivno širila zaduživanjem.

No, kako je tako veliki dug jedne kompanije i njena moć postala problem vlastodršcima, pojavila se nova regulacija, koja je odlučila obuzdati zaduživanje kompanija za razvoj nekretnina, pišu dobri poznavatelji kineskih prilika na portalu The Diplomat. Kineske su vlasti postavile nekoliko ograničenja za zaduživanje. Odnos obveza i imovine ne smije biti viši od 70 posto, odnos duga i kapitala ne smije biti viši od 100 posti, a odnos gotovine i kratkoročnog duga ne smije biti manji od 100 posto. Evergrande ne udovoljava niti jednom kriteriju.

Ipak, brojni analitičari i bankari danas, za Financial Times i The Wall Street Journal, upozoravaju kako za razliku od tog scenarija, Evergrande ima brojnu imovinu iz koje bi se vjerovnici mogli naplatiti. Upravo radi toga je uprava tvrtke odlučila dio svojih obveza isplatiti u imovini, javlja jutros BBC.

Tvrtka poduzetnika Hui Ka Yana, osnovana kao Hengda Group 1996. Godine, vlasnik je više od 1300 nekretninskih projekata u nešto manje od 300 gradova u Kini, a osim gradnjom nekretnina bavi se upravljanjem bogatstvom, proizvodnjom električnih automobila, ali i proizvodnjom hrane i pića. Uložili su I u jedan od najbogatijih I najvećih nogometnih klubova u Kini, FC Guangzhoua.

Kao ishod cijele priče imamo pad dionice kompanije izlistane na nekoliko azijskih burzi koja je, prema podacima platforme Yahoo Finance, samo u ovoj godini pala 85 posto, a kreditne su kuće derogirale njen kreditni rejting.

Ovdje dolazimo ponovno do razloga zašto je sudbina ove kompanije toliko važna globalnim analitičarima, bankarima i burzovnim igračima. Prema pisanju BBC-a, nekoliko je razloga za to.

Mnogi su Kinezi upravo od ove kompanije kupovali nekretnine unaprijed, te bi sada mogli izgubiti kumulativno veliku količinu novca, ako kompanija propadne. Njena propast mogla bi srušiti cijeli sector u drugoj po veličini ekonomiji svijeta, jer je Evergrande poslovao s brojnim kooperantima u zemlji. Te bi kompanije mogle pretrpjeti velike udarce pa i same propasti.
Nadalje, kompanija duguje stotinama kineskih tvrtki i banaka te bi to moglo srušiti kineski financijski sustav što bi prema The Economistu moglo imati dalekosežne globalne posljedice, pa i po SAD čijim je državnim obveznicima upravo kineski financijski sector jedan od najvećih vjerovnika.

U samoj Kini propast ove kompanije mogla bi dovesti do kreditne krize, jer kada tako veliki zajmoprimac upadne u teškoće servisiranja duga u pravilu uslijedi otežani pristup kreditima cijelog gospodarstva, što bi dovelo do zabrinutosti ulagača, pa i selidbe stranih i domaćih investicija iz Kine.
Ovakve ozbiljne posljedice propasti potakle su nagađanja hoće li država intervenirati. Predviđanja su različita. Iz MMF-a s jedne strane predviđaju kako kineska vlast ima alate i snagu pomoći posrnuloj kompaniji, kako ona ne bi izazvala sistemsku krizu. Sličnog su mišljenja analitičari The Economista koji smatraju kako će vlada vjerojatno pomoći.

U prilog tome govori činjenica kako je kineska središnja banka pokušala smiriti ulagače ubrizgavanjem 90 milijardi dolara u bankovni sustat čime je signalizirala kako je spremna poduprijeti tržišta uoči vrlo izglednog restrukturiranja Evergranda.

S druge strane mnogi analitičari smatraju kako nije logično očekivati kako će službeni Peking pomoći ovoj kompaniji. Nekoliko je razloga za stav koji kaže kako će KP Kine pokušati disciplinirati sector na primjeru Evergranda.
Naime, dug kineskih kompanija u odnosu na veličinu ekonomije već je sada dvostruko viši nego li je to slučaj kod američkih kompanija. Brojni analitičari pak procjenjuju kako u Kini sada postoji više od 90 milijuna praznih stanova. A ne radi se samo o Evergrandu, nego o drugim nekretninskim poduzetnicima koji su rasli temeljem, za vlasti neodrživoga duga.

Vladajući komunisti, prema analitičarima The Diplomata ne gledaju baš dobro na to što je Evergrande ušao u zaduženja kod svih mogućih kreditora, ali i to što je ušao na tržište ponuđača financijskih usluga koje inače pružaju banke, ali za dvoznamenkaste prinose.

Službeni Peking za sada šuti, ali glavni urednik neslužbenog glasnogovornika kineske vlasti u svijetu, Global Timesa, Hu Xijin je poručio kako Evergrande mora tražiti spas na tržištu, a ne iz državnog proračuna.

Analiza IFO

Njemačko gospodarstvo porast će ove godine slabije no što se očekivalo zbog poremećaja u opskrbnim lancima i nestašice čipova i drugih poluproizvoda koji koče oporavak od posljedica pandemije, objavio je u srijedu ekonomski institut Ifo.

Institut je snizio procjenu rasta njemačkog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u ovoj godini za 0,8 postotnih bodova, na 2,5 posto.

U 2022. gospodarstvo bi po njihovim novim procjenama trebalo porasti dvostruko snažnije, za 5,1 posto, čime je dosadašnja prognoza podignuta za 0,8 postotnih bodova.

Prošle godine aktivnosti su u najvećem europskom gospodarstvu pale 4,6 posto zbog ograničenja javnog života i poslovne aktivnosti kako bi se obuzdalo širenje zaraznog koronavirusa.

“Snažan oporavak od koronavirusne krize, koji se prvotno očekivao ovoga ljeta, odgođen je” do iduće godine, konstatira glavni ekonomist Ifoa Timo Wollmershaeuser.

“Industrijska proizvodnja trenutno se smanjuje zbog uskih grla u opskrbi važnim poluproizvodima, dok se sektor usluga snažno oporavlja od krize izazvane koronavirusom”, pojasnio je Wollmershaeuser.

Inflacija bi po njegovim procjenama mogla do kraja godine dosegnuti gotovo pet posto, zbog izvanrednih čimbenika povezanih s pandemijom, poput privremenog smanjenja PDV-a u drugoj polovini 2020. koji je utjecao na usporedbe.

U odvojenoj je procjeni Njemačka udruga banaka u privatnom sektoru (BdB) objavila optimističnija očekivanja o rastu BDP-a u ovoj godini, za 3,3 posto. U 2022. trebao bi porasti 4,6 posto, prognoziraju u udruzi.

“Najveći su rizici, koji stvaraju neizvjesnost u izgledima, povećani broj zaraženih koronavirusom i značajna uska grla u isporukama i proizvodnji, a izložena im je u prvom redu njemačka industrija”, navodi BdB.

Motori oporavka u ovoj i idućoj godini trebale bi pak biti velika inozemna potražnja i domaća osobna potrošnja, procjenjuju.

“Očekujemo da će se privatna potrošnja u 2022. povećati za sedam posto. Bio bi to njezin daleko najsnažniji rast od ponovnog ujedinjenja Njemačke (u 1990.)”, rekao je generalni direktor BdB -a Christian Ossig.

Čini se da je problem “prisilne štednje” zbog koronaograničenja stvar prošlosti, a nadoknada bi se trebala protegnuti i na sljedeću godinu, dodao je Ossig.

Inflacija u eurozoni trebala bi po bankarima ove godine porasti na 2,1 posto, te usporiti u 2022., na 1,6 posto.

“ECB će stoga po svoj prilici zadržati niske kamatne stope najmanje do 2023. godine. Za banke to znači i da će i dalje morati podnositi visoke negativne kamatne stope”, napominju u BdB-u.

Studija ECB-a

Banke u eurozoni mogu očekivati veće gubitke ako se ne ublaže klimatski rizici, a najveći će biti u zemljama s učestalim prirodnim katastrofama, pokazala je u srijedu studija Europske središnje banke (ECB).

ECB je proveo simulaciju u više od 1.600 banaka u eurozoni kako bi utvrdio kako bi se nosile s posljedicama učestalih prirodnih katastrofa zbog klimatskih promjena i s uvođenjem mjera koje bi trebale smanjiti emisije štetnih plinova.

Simulacija je pokazala da bi izgledi za probleme u servisiranju bankovnih kredita porasli sedam posto u sljedećih 30 godina ako se ništa ne poduzme kako bi se ograničile klimatske promjene.

Regije na jugu Europe u tom bi slučaju vjerojatno bile više izložene riziku požara dok bi istočnoj i središnjoj Europi prijetila sve veća opasnost poplava, napominje ECB.

Pritom su banke u zemljama poput Grčke, Cipra, Portugala, Španjolske i Malte znatno više izložene kompanijama kojima bi učestale prirodne katastrofe mogle prouzročiti velike gubitke od onih u ostalim zemljama, ali i u usporedbi s prosjekom eurozone, utvrdio je ECB.

Većina je pak zemalja u podjednakoj mjeri izložena riziku negativnog utjecaja mjera smanjenja štetnih emisija na velike zagađivače.

“Europske su zemlje podjednako izložene tranzicijskom riziku kada se promatraju tvrtke u sličnoj poziciji … ali samo je nekoliko zemalja iznimno ranjivo na velike fizičke rizike”, zaključuje se u izvješću ECB-a.

Kompanije kojima bi mjere smanjenja emisije štetnih plinova mogle izazvati gubitke koncentrirane su u sektorima poput poljoprivrede, rudarstva, proizvodnje struje i plina, vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada, pokazala je studija.

U zemljama sjeverne i središnje Europe udio kompanija s velikom emisijom štetnih plinova iznosi od 20 do 50 posto dok je njihova izloženost kompanijama kojima bi prirodne katastrofe mogle nanijeti veliku štetu jako ograničena, u većini slučajeva na oko pet posto.

Kompanije izložene prijetnji prirodnih katastrofa uglavnom su koncentrirane na jugu Europe, ističe ECB.

Autori studije zaključuju da su kratkoročni troškovi ‘zelene’ tranzicije gotovo zanemarivi u usporedbi s onima neobuzdanih klimatskih promjena u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi.

Banke u eurozoni mogu pak očekivati veće gubitke ako se ne ublaže klimatski rizici, a najveći će biti u zemljama s niskom razinom kolateralne zaštite i u onima s učestalim prirodnim katastrofama, zaključak je studije.

Foto: Vecernji list

Piše: izv. prof. dr. sc. Ivor Altaras Penda, MBA sa Sveučilišta Libertas

Nakon dugog niza godina hrvatsko tržište kapitala dočekalo je i taj dan. Napokon se dogodila nova inicijalna javna ponuda (IPO) dionica neke privatne kompanije koja je svoju poslovnu sreću odlučila iskušati na ZSE, našem jedinom uređenom tržištu kapitala.

To je veliki događaj, prvenstveno za samu kompaniju čije dionice počinju kotirati na ZSE, ali i za samu burzu jer je ona u posljednjem desetljeću doživjela posvemašnju devastaciju i to po mnogobrojnim kriterijima (tržišnoj kapitalizaciji, broju izlistanih vlasničkih vrijednosnih papira, broju investitora, vrijednošću sektorskih indeksa…)

Tvtka SPAN iskoristila je povoljne šire ekonomske silnice koje joj idu na ruku, a dobar “tajming” je često krucijalan za uspješno provedeni IPO.
Financijska tržišta, bilo da je riječ o bankarskom sektoru ili drugim institucionalnim investitorima, imaju ogromnu likvidnu poziciju, a u trenucima iznimno niskih kamatnih stopa te očekivane povećane inflacije, pojava novog financijskog instrumenta oko kojeg se može “zavrtjeti” dobra priča predstavlja puni pogodak. Upravo je jučer potvrđeno da je interes za ponuđenim dionicama bio za 80% veći od ukupnog broja dionica koji se ponudio u IPO-u, a to je oko 30% vlasništva kompanije. To je bio razlog zašto se mogla postići maksimalna cijena iz ponuđenog raspona (160 – 175 kuna po dionici).

Pred IT tvrtkom SPAN, novom zvijezdom tržišta kapitala, sada je razdoblje zakonom propisane povećane razine transparentnosti u financijskom izvještavanju.

U očekivanju da će se to realizirati i uz želju da se povećaju stope profitabilnosti u odnosu na one iz prethodnog višegodišnjeg razdoblja jedino što im možemo poželjeti jest dobra poslovna budućnost. I to na radost starih, ali i novopečenih dioničara ove kompanije.

Analiza Fitcha

Rekordno visoke cijene plina stvaraju pritisak na opskrbne lance mnogih europskih kompanija, uključujući neintegrirane dobavljače energije, proizvođače gnojiva i tvrtke za široku potrošnju, priopćio je u srijedu Fitch Ratings.

Pod najvećim su pritiskom manja poduzeća dok su veće kompanije s raznovrsnim poslovanjem u boljoj poziciji i lakše će ublažiti utjecaj poskupljenja plina, ističe Fitch Ratings.

Cijene plina mogle bi ostati visoke do kraja zimske sezone grijanja, s obzirom na niske razine zaliha u europskim skladištima, upozoravaju.

Nakon što sezonski uvjetovana snažna potražnja oslabi, cijene plina trebale bi pasti, predviđaju u agenciji.

Poskupljenje plina posebno je teško pogodilo proizvođače umjetnih gnojiva koji ga koriste kao sirovinu, a proizvode i ugljični dioksid, važan za čitav niz drugih sektora, uključujući proizvođače hrane.

Britanija je danas objavila da očekuje nagli rast cijena CO2, a japanski proizvođač industrijskih plinova Nippon Gases, koji spada među najveće u svijetu, upozorio je da se nestašica tog plina prelijeva iz Britanije i na ostatak Europe, prenio je Financial Times.

Sektor je utvrdio prioritetne krajnje potrošače, a na vrhu su popisa nuklearne elektrane, mesnoprerađivačka industrija i medicinski sektor, izvijestio je prema FT-u Nippon Gases, koji opskrbljuje industrijskim plinovima skandinavske i zemlje zapadne Europe, uključujući Švedsku, Francusku i Njemačku.

Analiza CAMS-a

Znanstvenici Službe za praćenje atmosphere Copernicus (CAMS) pomno su pratili ljeto velikih požara koji su pogodili mnoge zemlje sjeverne hemisfere i uzrokovali rekordnu emisiju ugljika u srpnju i kolovozu. CAMS, koji provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze u ime Europske komisije uz financiranje iz EU-a, izvješćuje da tijekom ovogodišnje sezone borealnih požara nisu bili zahvaćeni samo veliki dijelovi sjeverne hemisfere, već su i broj požara, njihova postojanost i intenzitet bili izvanserijski.

Kako se sezona borealnih požara bliži kraju, znanstvenici CAMS -a otkrivaju kako su suhi uvjeti i toplinski valovi na Sredozemlju pridonijeli žarištu velikih požara s velikim brojem intenzivnih i brzo razvijajućih požara u cijeloj regiji, koji su stvorili velike količine onečišćenja dimom.

Zatim, srpanj je bio rekordan mjesec na globalnoj razini u skupu podataka Globalnog sustava za asimilaciju požara (GFAS) s 1258,8 megatona CO2. Više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je požarima u Sjevernoj Americi i Sibiru. Također, prema podacima GFAS-a, kolovoz je bio rekordan mjesec u požarima, tijekom kojeg se globalno u atmosferu ispustilo 1384,6 megatona CO2.

K tomu, znanstvenici CAMS-a otkrivaju kako su arktički požari oslobodili 66 megatona CO2 u razdoblju od lipnja do kolovoza 2021. te da je istovremeno ukupna procijenjena emisija CO2 uslijed požara u Rusiji iznosila je 970 megatona, s tim da Saha i Čukotka čine 806 megatona, prenosi Energetika-net.

Analiza portala Mob.hr

Prije dva dana Bitcoin zabilježio još jedan drastičan pad vrijednosti, a ništa bolje nisu prošle ni druge kriptovalute. Naime, kao i 7. rujna, dogodila se još jedna automatska likvidacija „overleveraged“ pozicija, u trgovanju derivatima.

Bitcoin CME Gap je bio pozicioniran na 46.500 dolara, iako je vrijednost najveće kriptovalute par dana prije prije iznosila između 47.500 i 49.000 dolara, piše mob.hr.

Jasno, s obzirom na prirodu derivata koji se prodaju na mjenjačnicama, sitne ribe željne brze zarade još jednom su zabilježile ogromne gubitke, koje se prema nekim procjenama kreću oko 2 milijarde dolara. Ponovno je uslijedila kaskadna reakcija i panični sell-off, što je za sobom povuklo i druge kriptovalute.

Tako je Bitcoin s oko 49.000 dolara pao na 42.500, a ništa bolje nisu prošli ni altcoini, uz izuzetak Cosmosa (ATOM), koji je zabilježio najmanji pad. Naime, ovaj coin je u prethodnih mjesec dana zabilježio rast od preko 100% i zahvaljujući kvalitetnim projektima, zaintrigirao mnogi broj kupaca. Uskoro je uslijedila korekcija i kupovanje dipova, pa je tako cijena Bitcoina u trenutnu pisanja ovog teksta iznosila oko 43.900 dolara.

Istini za volju, još uvijek je nejasno kako je u tako kratko vrijeme došlo do još jedne kaskadne reakcije koja je srušila cijene kriptovaluta, no s obzirom na volatilnost i nedostatak regulacije, ovakvi događaji uopće ne čude. Međutim, mnogi analitičari ovaj događaja povezuju s kolapsom kineskog tržišta nekretnina, posebice Evergrande grupe koja je doživjela oštar pad na burzi u Hong Kongu. Naime, iako se radi o krizi nekretnina unutar same Kine, obveznice Evergrande grupe prodaju se i na stranim tržištima, posebice američkom.

Analiza

Povećanim naporima za zatvaranje jaza među spolovima, Hrvatska može svoj bruto domaći proizvod (BDP) povećati za četiri milijarde eura godišnje do 2030. godine, zaključuje se u danas objavljenoj analizi tvrtke McKinsey & Company pod naslovom Dobitna kombinacija: Kako osnaživanje žena može koristiti srednjoj i istočnoj Europi (SIE).

U tom pogledu, tri ključna čimbenika imala bi najveći ekonomski utjecaj: povećani udio žena u ukupnoj radnoj snazi, uvećanje plaćenog radnog vremena za žene i bolja zastupljenost žena u sektorima visoke produktivnosti.

Analiza promatra sedam država: Češku, Hrvatsku, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku i Ukrajinu. Naime, na tom prostoru žene čine 52 posto ukupnog stanovništva, pri čemu ih je više od 60 posto visokoškolski obrazovano. Usprkos tome, one čine tek 45 posto ukupne radne snage. Poboljšanjem ravnopravnosti spolova SIE bi mogla do 2030. godine otključati 146 milijardi eura BDP-a godišnje, što je otprilike razina gospodarstava Hrvatske i Slovačke zajedno.

„Povećanje sudjelovanja žena u radnoj snazi uvelike bi pomoglo u rješavanju nedostatka radne snage u SIE regiji koja bilježi 630.000 slobodnih radnih mjesta. Ako se regija vrati na svoju stopu rasta prije pandemije, taj bi se broj slobodnih radnih mjesta mogao povećati na više od dva milijuna do 2030. godine”, rekla je Marta Matecsa, partnerica u McKinsey & Company i autorica izvješća.

Prema McKinseyjevoj analizi, sektori koji očekuju najveće povećanje potražnje za novim zaposlenicima su zdravstvo i socijalni rad, maloprodaja i veleprodaja te proizvodnja. S obzirom na to da gotovo polovica ženske radne snage u SIE danas radi u jednom od ova tri sektora, žene su u dobroj poziciji da popune veliki dio ovih radnih mjesta.

Osim makroekonomskih koristi, izvješće također pojačava poslovne razloge za raznolikost u pojedinim tvrtkama. Istraživanje koje je tvrtka McKinsey & Company provela tijekom posljednjeg desetljeća pokazuje kako veći udio žena na najvišim rukovodećim pozicijama korelira s boljim financijskim rezultatima pojedinih tvrtki. Izvješće koje se danas predstavlja javnosti potvrđuje tu uzročno posljedičnu vezu i u SIE. Tvrtke s najvećom spolnom raznolikošću u svojim izvršnim timovima imale su 26 posto veću vjerojatnost za iznadprosječnu profitabilnost od onih koje su se oslanjale manje na spolnu raznolikost izvršnih timova ili su čak bile bez zastupljenosti žena na toj razini, analiza je izvučena iz globalne baze podataka tvrtke McKinsey & Company koja uključuje i 200 velikih tvrtki u SIE.

„Pored općeg društvenog utjecaja, jaz među spolovima ima široke ekonomske posljedice. Uklanjanje tog jaza, poslužilo bi kao jedan od motora rasta, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj SIE regiji, zamijenivši nekadašnje prednosti poput jeftine radne snage i jakih tradicionalnih industrija koje sada gube zamah. Također, rješavanje neiskorištenog ženskog potencijala moglo bi vratiti regiju natrag na put dinamičnog rasta nakon izazova pandemije COVID-19. U konačnici, pomoglo bi u pokrivanju očekivanog nedostatka radne snage u budućnosti“, istaknuo je Dino Komar, izvjestitelj analize za Hrvatsku i mlađi partner u McKinsey & Company Adriatic.

U SIE žene čine više od 60 posto diplomiranih studenata i čak 37 posto svih menadžera – udio koji je veći u usporedbi sa zapadnom Europom, pa čak i s nordijskim državama. Ipak, žene danas zauzimaju tek oko 20 posto izvršnih uloga i samo osam posto direktorskih pozicija. Štoviše, 44 posto vodećih tvrtki u SIE nema niti jednu ženu u izvršnoj ulozi.

Iako SIE ima snažne temelje za sudjelovanje žena na tržištu rada, napredak je u posljednjih nekoliko godina stagnirao. U 2012. udio žena rukovoditelja u SIE bio je 14 posto, samo jedan postotni bod iza nordijskih zemalja i punih pet postotnih bodova ispred zapadne Europe. Osam godina kasnije, jaz između SIE i nordijskih država povećao se šest puta, a zapadna Europa smanjila je jaz sa SIE na samo tri postotna boda.

Žene u SIE imaju usporedivo visoku ambiciju za napredovanje: 57 posto žena naspram 56 posto muškaraca, pokazalo je istraživanje provedeno na 3.000 žena i muškaraca u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Međutim, 28 posto žena vjerovalo je da im spol otežava osiguranje povišice ili napredovanje. Također, gotovo trećina žena kaže kako je nedostatak ravnoteže između posla i privatnog života još jedan razlog zašto nije vjerojatno da će se uspjeti popeti do vrha. Samo jedna petina muškaraca rekla je isto.

Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Iako i žene i muškarci sada provode više vremena na kućanskim poslovima i neplaćenom njegovateljstvu, više od 40 posto ženskih ispitanika reklo je kako pandemija značajno utječe na razmatranje smanjenja njihovog plaćenog rada ili smanjenje radnog vremena, na prelazak na manje zahtjevan posao ili čak potpuno napuštanje posla. Većina žena (54 posto) s djecom mlađom od deset godina razmišlja upravo o tome. Takav bi negativan pomak imao dramatičan utjecaj na gospodarstvo SIE i ugrozio bi teško stečene dobitke za žene na radnom mjestu.

Kako bi se uistinu ostvario neiskorišteni potencijal žena, potrebna je zajednička vizija i suradnja između vlade i tvrtki. Mogle bi se uvesti potpore razvoju karijere na lokalnoj i globalnoj razini, uključujući posebna strukovna osposobljavanja i programe za povratak na posao. Održavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života također je ključno. Jedno područje fokusiranja moglo bi biti uvođenje i jačanje fleksibilnih modela rada kao što su rad na daljinu ili hibridni rad. I na kraju, ali ne i najmanje važno, treba priznati kako način razmišljanja i ponašanje, koji se očituju u društvenim normama i utvrđenim spolnim ulogama, imaju veliki utjecaj na napredak. Promjena kulturnih čimbenika koji su u pozadini neravnopravnosti spolova složeno je pitanje, no poduzimanje napora za poboljšanje situacije, kao što je vidljivo uključivanje lidera u privatnom i javnom sektoru u stvarnu promociju ravnopravnosti, aktivno uklanjanje diskriminatornog ponašanja ili pak korištenje obuke za podizanje svijesti o nesvjesnoj pristranosti, bio bi odličan početak, zaključuje analiza.

Analiza OECD-a

Globalno gospodarstvo na putu je brzog oporavka, no još je prerano da vlade počnu smanjivati potporu, unatoč jačanju inflacije, objavio je OECD u utorak u ažuriranim gospodarskim prognozama. Globalno gospodarstvo ove bi godine trebalo rasti po stopi od 5,7 posto, nakon oštrog pada, od 3,4 posto, u pandemijskoj 2020. godini, objavila je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), blago snizivši svibanjsku procjenu, za 0,1 postotni bod.

Za 2022. sada predviđaju da će rast usporiti na 4,5 posto, čime su pad podigli dosadašnju procjenu za 0,1 postotni bod.

Američkom gospodarstvu ove godine predviđaju rast od šest posto, više-manje u skladu sa svibanjskom procjenom, nakon čega bi u 2022. najveće svjetsko gospodarstvo trebalo usporiti, na 3,9 posto. Procjena za iduću godinu time je poboljšana za 0,3 postotna boda.

Za Kinu, drugo po veličini gospodarstvo svijeta, potvrđene su procjene rasta, od 8,5 posto u ovoj godini i od 5,8 posto u 2022.

Procjena rasta eurozone u ovoj godini podignuta je za postotni bod, na 5,3 posto, a u idućoj za 0,2 postotna boda, na 4,6 posto.

Brzi oporavak vratio je globalni bruto domaći proizvod (BDP) na pretpandemijsku razinu, navodi OECD, premda aktivnosti još zaostaju u mnogim zemljama u razvoju gdje je procijepljenost i dalje niska, dodaju.

U OECD-u očekuju da će inflacija krajem godine dosegnuti vrhunac u prosjeku od 4,5 posto u skupini 20 najvećih i gospodarstava u razvoju, potaknuta oporavkom potražnje za robom i problemima u lancu opskrbe.

Do kraja 2022. rast cijena trebao bi po njihovim procjenama usporiti na 3,5 posto.

Većina središnjih bankara i vlada zasada procjenjuje da je trenutačni skok cijena privremena reakcija na oporavak, a ne uvod u trajno razdoblje veće inflacije, premda rasprave oko toga ni izdaleka još nisu okončane, primjećuje Reuters.

Središnjim bankama OECD je savjetovao da zadrže labavu monetarnu politiku, ali i da daju jasne smjernice koliko su povećanje inflacije spremne tolerirati.

Vlade su pozvali da ostanu fleksibilne u pitanju financijskih potpora gospodarstvu i da izbjegnu njihovo smanjenje sve dok su kratkoročni izgledi nejasni.