Analize

Istraživanje

Iako su se gospodarske veze Ujedinjenog Kraljevstva s ključnim trgovinskim partnerom nesumnjivo pogoršale, zagovornicima izlaska iz Europske unije ni pet godina od referenduma o brexitu ekonomski argumenti nisu bitni, pokazuju posljednja ispitivanja javnog mnijenja.

Britanci su 23. lipnja 2016. na referendumu koji je organizirao tadašnji premijer David Cameron glasali o tome hoće li Ujedinjeno Kraljevstvo napustiti EU nakon 43 godine ili ostati. Za izlazak je glasalo 52 posto stanovnika, protiv je bilo 48 posto. Rezultati objavljeni 24. lipnja izazvali su šok u zemlji, ali i u Europi i cijelom svijetu.

O potresu koji je referendum napravio dovoljno govori podatak da je vrijednost funte 24. lipnja ujutro pala 8 posto, na najnižu razinu prema dolaru od 1985. godine. Povodom pete obljetnice referenduma, premijer Boris Johnson istaknuo je prednosti koje je po njemu donijela ta “kapitalna odluka” – stroži odnos prema imigraciji, uspjeh kampanje cijepljenja protiv koronavirusa te novi trgovinski sporazumi.

Fešta od piva počinje! Ovoga ljeta Best Bräu gasi žeđ u poluvremenu.

Johnsonov stav i ne čudi s obzirom da je u kampanji 2016. vatreno zagovarao razlaz Londona i Bruxellesa. “Sada kada se oporavljamo od pandemije, moći ćemo iskoristiti puni potencijal našeg ponovnog suvereniteta”, rekao je Johnson.

Nakon četiri godine dramatičnih zapleta u pregovorima o razlazu koji su se pretvorili u pravu trakavicu, konačni dogovor – službeno nazvan Sporazum o trgovini i suradnji Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva – stupio je na snagu početkom ove godine. Na petu obljetnicu Britanci se ponovno pitaju o njegovim učincima.

Ispitivanje javnog mnijenja čije je rezultate jučer objavio Institut Savanta ComRes pokazuje da bi u ovom trenutku 51 posto Britanaca glasalo za ostanak u EU-u, a 49 posto bi bilo protiv. Ponovljeni tijesni rezultat pokazuje da se u ovih pet godina u glavama simpatizera brexita ništa nije promijenilo.

Kako podsjeća Deutsche Welle, zagovornici ostanka u EU fokusirali su se na upozorenja o ekonomskoj šteti od brexita, što je često bilo potkrijepljeno analizama globalnih institucija, poput Međunarodnog monetarnog fonda.

Čak je i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, posjetivši London dva mjeseca prije glasovanja, upozorio svoje domaćine da ne trebaju očekivati lagane pregovore o trgovinskom sporazumu sa SAD-om u slučaju napuštanja Europske unije.

Međutim, gomila podataka o ekonomskim učincima izlaska kod druge je strane stvorila suprotan efekt. Njega je najslikovitije opisao član Konzervativne stranke Michael Gove kazavši da je “narodu dosta mišljenja stručnjaka”.

U suštini, zagovornici izlaska u svojoj su kampanji jedva i spominjali ekonomske teme. Kampanja, osmišljena u radionici Dominica Cummingsa, temeljila se na jednom središnjem sloganu “Vratite kontrolu”. Jedina ekonomska prednost koju su zagovornici brexita spominjali bilo je slobodno trgovanje sa cijelim svijetom.

Njihova je teza bila da Europska unija sprečava Veliku Britaniju u sklapanju trgovinskih sporazuma s “ključnim saveznicima, poput Australije i Novog Zelanda te rastućim gospodarstvima kao što je Brazil, Kina i Indija”. Od tih zemalja, Britanija je do sada sklopila trgovinski sporazum samo sa Australijom.

Što se tiče trgovine s ključnim partnerom, Europskom unijom, kampanja za izlazak je tvrdila da će se trgovina nastaviti na postojećim osnovama (?). Iako je pandemija i restrikcije koje je donijela znatno otežala ekonomsku analizu prednosti i nedostataka brexita, već je sada evidentno da je izlazak iz temelja promijenio britanske trgovinske veze s Europom.

Nedavni službeni podaci britanske vlade pokazuju da je trgovina s EU od siječnja pala za 23 posto. K tome, studija sveučilišta Aston iz Birmighama objavljena u svibnju pokazala je da je britanski izvoz usluga u posljednje četiri godine smanjen za 128 milijardi eura.

Valja naglasiti i kako će sadržaj trgovinskih dogovora Ujedinjenog Kraljevstva s drugim državama ovisiti o tome kako će se razvijati trgovanje s Europskom unijom, smatraju analitičari. No, kod polovice britanskih glasača riječi poput “suvereniteta” i “kontrole” očito su i dalje važnije od ekonomskih brojki, donosi Poslovni dnevnik.

Analiza IFO instituta

Poslovna klima u Njemačkoj poboljšana je u lipnju, dosegnuvši najvišu razinu od studenog 2018., potaknuta optimističnim očekivanjima poslovnih čelnika za drugu polovinu godine, pokazalo je u četvrtak istraživanje instituta Ifo.

Ifov indeks poslovne klime porastao je za 2,6 bodova u odnosu na svibanj, na 101,8 bodova. „Njemačko gospodarstvo izlazi iz koronakrize”, rekao je predsjednik Ifoa Clemes Fuest.

Kancelarka Angela Merkel izjavila je u srijedu da je Njemačka na pragu faze snažnog rasta gospodarstva, dodavši da je šef središnje banke Jens Weidmann u razgovorima u vladi vrlo pozitivno procijenio ekonomske izglede.

Bundesbank je početkom lipnja podigao procjene gospodarskog rasta i sada očekuje da će gospodarstvo dosegnuti pretpandemijsku razinu već u sljedećem tromjesečju i porasti ove godine za 3,7 posto. U 2022. aktivnosti bi trebale poskočiti 5,2 posto.

Promet u maloprodaji raste najsnažnije od ponovnog ujedinjenja Njemačke, prije više od 30 godina, potaknut oslobađanjem potražnje blokirane mjerama zatvaranja, rekao je ekonomist Ifo-a Kalus Wohlrabe.

Optimizam jača čak i u ugostiteljstvu, koje spada među sektore najteže pogođene blokadom i još uvijek muku muči s teškim uvjetima poslovanja, naglašava čelnik Ifoa.

Njemačko gospodarstvo porast će u drugom tromjesečju 1,3 posto, te za 3,6 posto u razdoblju od srpnja do rujna, procjenjuje, dodajući da bi zastoji u opskrbi i rast troškova sirovina mogli prisiliti mnoge tvrtke da podignu cijene.

Automobilski div Volkswagen priopćio je u utorak da globalna nestašica čipova koja posebno teško pogađa proizvođače automobila neće utjecati na prognozu njegove ovogodišnje operativne marže. „Zasada, srećom, uspijevamo značajno ograničiti negativan utjecaj za naše kupce, a time i na isporuke, primjerice prodajom zaliha i drugim mjerama“, rekao je glasnogovornik kompanije, donosi N1.

U dobroj smo poziciji

Unatoč znatnom pogoršanju uzrokovanom pandemijom, Hrvatska ima rijetku priliku da u sljedećih pet godina povrati zdravlje gospodarstvu, a uz pomoć EU fondova može povećati investicije potrebne za znatno veće stope rasta, poručili su članovi Misije MMF-a u zaključnoj izjavi objavljenoj u srijedu, procjenivši da bi rast BDP-a u 2021. mogao premašiti 6 posto.
“Nakon velike kontrakcije od 8 posto u 2020. čini se da je gospodarstvo spremno za rast od 5 do 6 posto u 2021., potaknuto oporavkom sektora usluga i investicija, pod uvjetom da pandemija ne priredi daljnja neugodna iznenađenja.

Bude li sreće da se ostvare dobri turistički rezultati, i ako kampanja cijepljenja u sljedećih nekoliko mjeseci bude uspješna, rast bi ove godine mogao i premašiti 6 posto. Uz pretpostavku da će pandemija oslabjeti do kraja ove godine, rast bi u idućih nekoliko godina mogao ostati visok ako Hrvatska u potpunosti i pravovremeno iskoristi, potencijalno znatan, predstojeći priljev sredstava iz fondova EU-a”, istaknuto je u izjavi Misije MMF-a na kraju njihova posjeta Hrvatskoj u okviru redovitih konzultacija sa zemljama članicama, na temelju članka IV. statuta MMF-a.

Pritom napominju da se oporavak primjetno ubrzao od prvog tromjesečja, da aktivnosti u građevinarstvu i prerađivačkoj industriji već nadmašuju one iz 2019., a broj registriranih nezaposlenih osoba ukupno se smanjio za gotovo 13 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Međutim, upozoravaju iz MMF-a, turizam i izravno povezani sektori nisu se još potpuno oporavili, a za to će vjerojatno biti potrebna još godina ili dvije.

Članovi Misije naglasili su da je Hrvatska stavljena na tešku kušnju zbog pandemije i dva velika potresa, no kako je pritom pokazala svoju otpornost.

“Kontrakcija gospodarstva u 2020. godini, koliko god bila teška, nije bila toliko snažna kao kontrakcije mnogih drugih gospodarstava u kojima turizam ima važnu ulogu. To u prvom redu treba zahvaliti brzim mjerama koje su poduzele hrvatske vlasti”, ocjenjuju članovi Misije.

Napominju i kako je teško precizno odrediti koliko bi kontrakcija gospodarstva i povećanje nejednakosti bili veći da hrvatske vlasti nisu poduzele cijeli niz tih mjera.

“Mjere potpore moraju ostati na snazi dok se zdravlje stanovništva i gospodarstva potpuno ne povrati. Kako se uvjeti budu poboljšavali, mjere potpore treba preusmjeravati na pripremu radne snage za poslijepandemijski svijet i olakšavanje oporavka bilanci održivih poduzeća. Nakon toga treba prihvatiti izazov ponovnog smanjivanja proračunskog manjka i javnog duga, uz istovremeno povećavanje dinamike rasta. Izdašna financijska sredstva EU-a pružaju povijesnu priliku za uspješno savladavanje tih izazova i tu priliku treba u cijelosti i pravovremeno iskoristiti”, ocjenjuje Misija MMF-a.

Podsjeća i na niz mjera potpore koje su poduzele hrvatske vlasti. Kao što je te mjere potpore bilo nužno provesti u najgorem razdoblju krize, tako sada moraju biti bolje usmjerene u gospodarske sektore koji sporije napreduju i moraju ostati na snazi dok se gospodarstvo značajnije ne oporavi, poručuju.

Ustvrdili su i da je najvažnije od svega da cijepljenje bude što uspješnije i što sveobuhvatnije, da se dodatni troškovi zdravstva u cijelosti podmire i da se dospjele neplaćene obveze u zdravstvenom sustavu smanje u najvećoj mogućoj mjeri.

Uz korištenje sredstava iz fondova kao što je Europski socijalni fond, fiskalni resursi koji se ove godine uštede zbog poboljšanja uvjeta mogu se korisno preusmjeriti za osposobljavanje većeg broja radnika u nekim područjima, npr. u području zelenog gospodarstva i digitalizacije, predložili su iz MMF-a.

“Ukratko, članovi Misije smatraju da je u 2021. najvažniji fiskalni cilj usredotočiti se na pametno trošenje raspoloživih sredstava s ciljem ozdravljenja gospodarstva. Ako se to ove godine uspješno ostvari, stvorit će se čvršća osnova za nastojanja usmjerena prema smanjenju manjka i duga u sljedećih nekoliko godina”, napisali su u zaključnoj izjavi.

Kad je riječ o prihodima, Misija MMF-a smatra da hrvatske vlasti trebaju sačuvati sva raspoloživa sredstva za podmirenje mogućih neočekivanih rashoda i u 2022. te dugo nakon toga.

“To je jasna pouka ovoga potpuno nepredviđenog šoka koji je svijet doživio. Smatramo da sad nije pravo vrijeme za daljnje smanjenje poreza ili slabljenje porezne osnovice. Trenutačne okolnosti i dalje su previše neizvjesne da bi si Hrvatska to mogla priuštiti”, istaknuli su.

Sredstva iz Fonda za oporavak i otpornost daju jedinstvenu priliku za gospodarski razvoj

Ustvrdili su i kako nema mnogo dvojbi oko toga da će poslijepandemijski svijet biti “zeleniji” te digitaliziraniji u najosnovnijim životnim aspektima, pa bi Hrvatska “trebala poduzeti krupne korake u tim dvama područjima, koja će još desetljećima donositi znatne prinose na investicije”.

Iz MMF-a su iznova kao najvažniju preporuku istaknuli povećanje javnih investicija radi budućeg rasta. To im je bila i najvažnija preporuka i nakon prošlih konzultacija, a poručili su da je sada to uvjerenje samo još čvršće jer treba uzeti u obzir da je Hrvatska u jednom pogledu zapravo u boljem položaju nego što je bila prije pandemije.

Naime, riječ je o izdašnoj dodjeli sredstava iz fondova EU-a, uključujući Fond za oporavak i otpornost. Resursi tog fonda iznose 10,6 posto BDP-a u bespovratnim sredstvima koja se trebaju iskoristiti do 2026.

“Dodjelom tih sredstava pruža se zaista jedinstvena prilika na putu gospodarskog razvoja, koju mnoge zemlje na svijetu nisu imale sreće dobiti. Važno je da svi dionici u Hrvatskoj potpuno razumiju koliko je važno tu priliku iskoristiti. Ta su sredstva raspoloživa, ali treba ih učinkovito i pravovremeno apsorbirati, kao i popratiti potrebnim reformama”, istaknuli su iz MMF-a.

Zahvaljujući priljevu tih sredstava iz fondova EU-a, koji počinje krajem ove godine, Hrvatska može znatno povećati svoj javni kapital, dekarbonizirati gospodarstvo, uhvatiti korak s digitalizacijom i poboljšati pomorske i željezničke prometne sustave.

“Ako predviđene investicije budu išle po planu, naša je trenutačna procjena da bi samo sredstva iz Fonda za oporavak i otpornost mogla dodati čak 2,9 postotnih bodova realnom BDP-u tijekom sljedećih dvadeset godina”, procijenili su u MMF-u.

Prilika za smanjivanje dohodovnog jaza u odnosu na EU
Zbroje li se učinci planiranih reformi te ostala sredstva iz fondova EU-a, razvidno je da je Hrvatska sada u najboljoj prilici od stjecanja neovisnosti da znatno smanji sadašnji jaz u dohotku po stanovniku od 35 posto u odnosu na prosjek EU-a, smatraju u MMF-u.

Ustvrdili su i da bi izgledi za život u dinamičnom društvu čiji se prosperitet ubrzano približava razinama u EU-u mogli nagnati mlade da temeljito preispitaju planove za budućnost, pa bi se mogao dodatno suzbiti val iseljavanja u inozemstvo.

“To bi onda proizvelo pozitivan učinak smanjenja rizika za održivost zdravstvenog i mirovinskog sustava. Sada je, kao nikada prije, pravi trenutak za započinjanje uspješnog ciklusa i izlazak iz ranijih začaranih krugova”, naglašeno je.

Misija navodi i kako su hrvatske vlasti od MMF-a zatražile Procjenu upravljanja javnim investicijama (Public Management Investment Assessment, PIMA), koja će se provesti u kolovozu ove godine, a na osnovi koje će se pripremiti akcijski plan kojim će se osigurati da investicijska potrošnja bude učinkovita, da uzima u obzir probleme vezane uz klimatske promjene i da podupire održiv dugoročni rast.

U hrvatskom Nacionalnom planu oporavka i otpornosti navode se glavne reformske obveze u pet komponenata – zeleno i digitalno gospodarstvo, javna uprava i pravosuđe, obrazovanje, znanost i istraživanja, tržište rada i socijalna zaštita te zdravstvo – pri čemu su iz MMF-a ustvrdili da su te komponente ključne kako bi Hrvatska imala potrebnu fleksibilnost za uspješno upravljanje gospodarstvom kada uđe u europodručje.

Kad je riječ o reformskim područjima koja su usredotočena na snagu javnih financija, članovi Misije, uz opasku o nužnosti potpore svih dionika, na prvom mjestu apostrofirali su potrebu reforme državne uprave i administracije, uključujući modernizaciju sustava javnih plaća te poboljšanje teritorijalnog ustroja regionalnih i lokalnih razina države.

Zatim, tu je prestanak provedbe privremenih mjera za rješavanje dospjelih neplaćenih obveza zdravstvenog sustava restrukturiranjem njegove troškovne strukture, kao i pronalaženje održivije osnove prihoda kako bi se održali standardi kvalitete u zdravstvu.

Sugeriraju i izradu i provedbu sveobuhvatne strategije za poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući razdvajanje strateških i nestrateških djelatnosti, te poboljšanje sustava nadzora za strateška poduzeća kako bi se osiguralo da ona primjereno pridonose proračunu tako što će ostati financijski snažna nakon što podmire svoje obveze javnih usluga. “Opredijeljenost hrvatskih vlasti da prodaju neka nestrateška državna poduzeća u sljedećih nekoliko godina predstavlja ohrabrujući početak”, napisali su iz MMF-a.

Istaknuli su i potrebu reformi u cilju osiguranja dugoročne održivosti mirovinskog sustava, s obzirom na starenje stanovništva.

Osim tih područja, dodaju kako je i nadalje nužno stalno poboljšavati konkurentnost hrvatskog gospodarstva kroz aktivan dijalog s privatnim sektorom.

Tako su između ostalog ustvrdili da, kako bi predstojeće povećanje javnih investicija imalo maksimalan utjecaj na stopu rasta gospodarstva, ono mora biti popraćeno povećanjem privatnih investicija.

“Reforme okvira za restrukturiranje duga, insolventnost i nastojanja da se dodatno poboljša predvidljivost i učinkovitost pravnih postupaka i dalje su najvažniji za privlačenje više investicija jer se time investitorima omogućuje da ulažu s većim povjerenjem”, napisali su.

“Monetarna politika i dalje je vrlo ekspanzivna, u okviru sidra deviznog tečaja uspostavljenog 1993. Ta je politika primjerena s obzirom na to da gospodarstvu treba pomoći da se potpuno oporavi”, naglasili su članovi Misije.

Ocijenili su da će nedavno povećanje inflacije najvjerojatnije biti prolazno, no ako se pokaže da su inflacijski pritisci postojaniji nego u europodručju, “HNB može razmotriti smanjivanje viška likvidnosti u bankovnom sustavu, uz održanje tečajne stabilnosti”.

U MMF-u smatraju da je hrvatski bankovni sustav i dalje likvidan i u prosjeku dovoljno kapitaliziran te da ima više nego dovoljno sredstava da udovolji potražnji za kreditima u gospodarstvu.

Stambeno kreditiranje i dalje je snažno, dok su se s druge strane neosigurani gotovinski krediti stanovništvu smanjili, što ocjenjuju pozitivnim.

“Iako je udio neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima ostao stabilan, udio tzv. kredita u fazi 2, pokazatelj koji upućuje na probleme s kvalitetom aktive u budućnosti, povećao se, osobito za nefinancijska poduzeća. Takvo kretanje zahtijeva nastavak pomnog praćenja”, upozorili su iz MMF-a.

Ustvrdili su i da pandemija nije utjecala na trend povećanja cijena stambenih nekretnina u Zagrebu i priobalnom području. Pritom, u onoj mjeri u kojoj kupnje stambenih nekretnina nisu potaknute prekomjernim zaduživanjem stanovništva, one ne predstavljaju neposredan rizik za financijsku stabilnost, mišljenja su u MMF-u.

Međutim, napominju da i to zahtijeva daljnje praćenje od strane HNB-a, pa bi, ako to okolnosti budu zahtijevale, HNB “mogao razmotriti uspostavu formalnijih makroprudencijalnih mjera, osim sadašnjeg implicitnog omjera otplate duga i dohotka iz Ovršnog zakona”.

Zaključno ocjenjuju da Hrvatska, unatoč znatnom pogoršanju uzrokovanom pandemijom, ima rijetku priliku da u sljedećih pet godina povrati zdravlje svom gospodarstvu i stanovništvu.

“Uz pomoć sredstava iz fondova EU-a, može povećati javne investicije koje su potrebne za znatno veće stope rasta. Takve prilike ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Odgovornost za ta nastojanja ne leži samo na hrvatskim vlastima. Svi dionici u društvu moraju im pružiti podršku u provedbi važnih reformi, dajući svoj doprinos ponovnom poticanju privatnih investicija i inovacija. Uvođenje eura pomoći će da se eliminiraju neke gospodarske poteškoće tako što će se ukloniti tečajni rizik. No ostvarivanje maksimalnih koristi od valutne unije zahtijeva snažnu usredotočenost i pripreme. Svjetlija budućnost je nadomak ruke. Treba djelovati odmah”, zaključna je poruka članova Misije MMF-a.

Analiza Eurostata

Standard u Hrvatskoj bio je u pandemijskoj 2020. godini za trećinu niži od prosjeka Europske unije, unatoč za trećinu nižoj razini cijena, pokazuju podaci europskog statističkog ureda. Eurostat mjeri standard stvarnom individualnom potrošnjom po stanovniku, koja pokazuje koliko su dobara i usluga pojedinci konzumirali, bilo da su za njih plaćali sami ili su trošak snosile države odnosno nevladine organizacije.

Stvarna individualna potrošnja (SIP) po stanovniku iskazana je standardom kupovne moći, umjetnom valutom koja eliminira razlike u cijenama među zemljama.

U 2020. najviši je standard, iskazan stvarnom individualnom potrošnjom po stanovniku, zabilježen u Luksemburgu, za 31 posto veći od prosjeka EU-a.

Slijede Njemačka i Danska, gdje je bio 23 odnosno 21 posto veći, a blizu su i Nizozemska i Austrija.

U Belgiji, Finskoj, Švedskoj i Francuskoj potrošnja po stanovniku bila je oko 10 posto veća od prosjeka EU-a.

Najbliži su prosjeku po stvarnoj individualnoj potrošnji po stanovniku u 2020. bili Cipar, Italija i Litva, gdje je bila niža do četiri posto. U skupini je i Irska gdje je bila šest posto niža od prosjeka.

Španjolska, Češka, Portugal, Malta, Poljska i Slovenija bilježile su prošle godine stvarnu individualnu potrošnju 10 do 20 posto nižu od europskog prosjeka.

U Rumunjskoj, Estoniji, Grčkoj, Slovačkoj, Latviji i Mađarskoj potrošnja je bila 20 do 30 posto ispod prosjeka EU-a.

Hrvatska je uz Bugarsku bilježila najnižu stvarnu individualnu potrošnju po stanovniku, mjerenu standardom kupovne moći, među zemljama EU-a, za 33 posto nižu od prosjeka EU-a. Time je smanjila zaostatak u usporedbi s 2019. godinom za jedan postotni bod.

Najniža je ponovo bila u Bugarskoj, za 39 posto ispod prosjeka.

Kako bi bolje prikazao materijalnu poziciju građana EU-a, Eurostat je prikazao i razlike u razini cijena među zemljama EU-a, služeći se standardom kupovne moći.

Najviši je indeks razine cijena za stvarnu individualnu potrošnju u 2020. bilježio Luksemburg, upola veći od prosjeka EU-a.

Slijede Danska, Švedska, Irska i Finska s razinom cijena većom od prosjeka više od 20 posto.

U Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji bile su nešto iznad prosjeka, a u Španjolskoj i Cipru do 10 posto niže.

Slijede Latvija i Češka sa cijenama oko 30 posto ispod prosjeka EU-a.

Hrvatska se s razinom cijena u 2020. godini za 35 posto nižom od prosjeka EU-a svrstala uz Latviju.

U Mađarskoj, Poljskoj i Bugarskoj cijene su bile između 40 i 50 posto niže od europskog prosjeka.

Luksemburg je prošle godine zadržao prvo mjesto s BDP-po po stanovniku iskazanim standardom kupovne moći moći više nego dva i pol puta većim od prosjeka EU-a.

U Eurostatu ukazuju na veliki udio inozemnih radnika u radnoj snazi kneževine.

“Iako ti radnici sudjeluju u stvaranju BDP-a, nisu uključeni u rezidencijalno stanovništvo koje se koristi za izračun BDP-a po stanovniku”, podsjećaju u izvješću objavljenom početkom tjedna.

Luksemburg znatno manje odskače od prosjeka EU-a u kategoriji stvarne individualne potrošnje budući da inozemni radnici troše dohodak u matičnim zemljama, objašnjavaju statističari.

Na drugom je mjestu ljestvice Irska čiji je BDP po stanovniku iskazan standardom kupovne moći u 2020. bio nešto više nego dvostruko veći od europskog prosjeka.

Slijede Danska, Nizozemska, Austrija, Švedska i Njemačka, s BDP-om po stanovniku otprilike za petinu većim od prosjeka EU-a. U Belgiji i Finskoj veći je za šestinu.

Francuska je neznatno iznad, a Malta nešto ispod prosjeka, a blizu su i Italija i Češka čiji BDP po stanovniku zaostaje manje od 10 posto.

Skupina s BDP-om po stanovniku između 10 i 20 posto manjim obuhvaća Sloveniju, Litvu, Cipar, Estoniju i Španjolsku.

Portugal, Poljska, Mađarska, Latvija i Slovačka smjestili su se između 20 i 30 posto ispod prosjeka EU-a, a skupini se prvi put našla i Rumunjska, s BDP-om po stanovniku nižim za 28 posto, smanjivši zaostatak za tri postotna boda.

Hrvatska je uz Grčku u 2020. bilježila BDP po stanovniku, mjeren standardom kupovne moći, 36 posto ispod prosjeka Unije. Zaostatak za EU-om veći je za jedan postotni bod nego u 2019. godini.

Bugarska je i dalje na začelju ljestvice s BDP-om po stanovniku 45 posto ispod prosjeka EU-a, pokazuje Eurostatovo izvješće.

Austrijski ministar financija

Austrija želi oformiti koaliciju zemalja EU-a koja bi trebala spriječiti produljenje suspenzije europskih proračunskih propisa na kraju 2021. i 2022. godine i preusmjeriti fokus na smanjenje javnog duga. Europski proračunski propisi odigrali su središnju ulogu u smanjenju udjela javnog duga u BDP-u nakon dužničke krize, podsjeća u pismu kolegicama i kolegama u EU austrijski ministar financija Gernot Blümel.

Austrija spada u skupinu zemalja koje su u EU poznate po inzistiranju na štedljivosti, uz Švedsku, Dansku, Nizozemsku, Njemačku, Finsku, Slovačku, Češku i baltičke države, primjećuje Reuters.

“Ključna je pouka financijske krize bila da treba smanjiti visoke udjele duga (u BDP-u) i poboljšati financijsku održivost kako bismo se pripremili za neočekivane događaje u budućnosti”, istaknuo je austrijski ministar u pismu u koje je Reuters dobio uvid.

“Komisija će idućih mjeseci dostaviti analizu okvira upravljanja gospodarstvom”, napominje Bluemel, podsjetivši da su na ministarskom sastanku u svibnju iznesene neke ideje o reformi Pakta za stabilnost i rast u EU.

“Malo su me zabrinuli neki prilozi (raspravi) u kojima se dovodi u pitanje okvir baziran na propisima ili se razvodnjava vrijednost održivosti. Naš zajednički cilj mora biti smanjenje udjela duga u BDP-u u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi”, piše austrijski ministar.

Nekoliko visokih dužnosnika EU-a reklo je da bi propisi, koji su do sada analizirani u tri navrata i s godinama postaju sve složeniji, trebali biti pojednostavljeni i fokusirani na kriterije pod izravnom kontrolom ministara financija, poput javne potrošnje i duga.

Drugi pak upozoravaju da bi trebali poticati ulaganja, koja su ključna za rast pa bi ih možda trebalo isključiti iz izračuna proračunskog deficita. U normalnim vremenima proračunski deficit zemalja EU-a ne bi smio prekoračiti tri posto.

Treći pak sugeriraju da bi se vlade umjesto na svođenje udjela duga u BDP-u na dopuštenu razinu trebale koncentrirati na troškove servisiranja duga. Budući da će kamatne stope vjerojatno još dugo biti niske, troškovi servisiranja duga bolji su pokazatelj njegove održivosti, tvrde.

Austrijski ministar ne slaže se s tim argumentom. “Iako je sadašnje financijsko okruženje nedvojbeno povoljno i diferencijal u rastu kamatnih stopa bio je u godinama prije krize negativan, ništa ne jamči da će tako biti uvijek”, upozorava Blümel.

“Svi smo se osvjedočili kakvi su ekonomski, društveni i politički troškovi naglih promjena u raspoloženju tržišta, kada se ocijeni da mjere i trendovi više nisu održivi”, naglasio je austrijski ministar.

Kada je riječ o monetarnoj poliitci, odvojeno je guverner njemačke Bundesbanke Jens Weidmasnn izjavio da bi krizna kupovina obveznica u eurozoni trebala uskoro završiti. Weidmann je procijenio da bi se monetarna politika Europske središnje banke (ECB) trebala normalizirati u 2022. godini.

ECB kupuje obveznice u sklopu programa PEPP ukupne vrijednosti 1,85 bilijuna milijardi dolara kako bi spriječio rast troškova zaduživanja u eurozoni i time podupro gospodarstvo.

Analiza

Kako i priliči, mlada generacija najviše se obogatila baveći se tehnologijom. Naime, taj je sektor uvjerljivo vodeći po broju milijardera među milenijalcima, generacijom u dobi između 23 i 38 godina. Postati milijarder nije lako, a zadobiti taj laskavi status u tako ranoj fazi života još je teže. U toj dobnoj skupini trenutno je 78 milijardera koji raspolažu s impozatnih 418,6 milijardi dolara.

Međutim, ulazak u elitno društvo bogataša lakši je – uvjetno rečeno – ako se bavite tehnologijom, pokazuju podaci web stranice PhysicalGold koja je analizirala podatke ljestvice milijardera magazina Forbes. Analiza pokazuje da se najviše milijardera iz generacije milenijalaca nalazi u tehnološkom sektoru, čak 28. Njihova ukupna imovina doseže 254,5 milijarde dolara.

To je ujedno i jedini sektor koji je uspio “proizvesti” dvoznamenkasti broj mladih milijardera. Idući sektor su financije i ulaganja sa 8 mladih bogataša koji ukupno raspolažu sa 24,6 milijardi dolara.

Automobilska industrija, moda i trgovina, zdravstvo te mediji i zabava imaju po šest predstavnika među bogatim milenijalcima. Najveća imovina u toj skupini akumulirana je u medijskoj industriji, 37 milijardi dolara.

Proizvodni sektor iznjedrio je pet milijardera, rudarstvo i nekretnine po četiri, energetika i industrija pića po dva, a samo jednog predstavnika ima uslužni sektor. Zanimljivo, sektori građevinarstva, igara na sreću, logistike, sporta i telekomunikacija nisu uspjeli ijednog milenijalca pretvoriti u milijardera.

Dominacija tehnološkog sektora još je jasnija ako se pogleda ljestvica 10 najbogatijih milenijalaca na svijetu. Naime, čak sedam njih svoj bezbrižni materijalni status može zahvaliti tehnološkom sektoru.

Na vrhu je Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka s imovinom od 97 milijardi dolara. Ostali milenijalci nisu mu ni blizu po bogatstvu. Naime, prvi pratitelj je osnivač još jedne društvene mreže, TikToka, Zhang Yiming.

Osnivanje kompanije ByteDance koja stoji iza TikToka donijelo je Zhangu imovinu od 35,6 milijardi dolara. Među prvih 10, predstavnike još imaju sektori financija, proizvodnje te trgovine. No, valja naglasiti kako je i milijarder “financijaš” na neki način povezan s tehnologijom.

Radi se o Samu Bankmanu-Friedu, osnivaču burze kriptovaluta FTX. S imovinom od 8,7 milijardi dolara Bankman-Fried dijeli 10. poziciju s Dankinjom Agnete Kirk-Thinggaard koja predstavlja sektor proizvodnje. Inače, radi se o praunuci osnivača Lega koja dijeli 75 posto vlasništva nad tim čuvenim proizvođačem igračaka sa svojim ocem, bratom i sestrom.

Dok se ne bavi poslovanjem Lega, Agnete Kirk-Thinggaard danska je reprezentativka u dresurnom jahanju, a na prošlim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru osvojila je 26. poziciju u pojedinačnoj konkurenciji. I drugi predstavnik koji ne dolazi iz tehnološkog sektora svoj status milijardera može zahvaliti precima.

Radi se o Lukasu Waltonu, unuku Sama Waltona koji je osnovao američki trgovački div Walmart. Geografski gledano, najviše milenijalaca milijardera dolazi iz SAD-a, njih 33 posto, a slijedi Kina sa 20,5 posto.

Mladi milijarderi žive još u Njemačkoj, Rusiji, Brazilu, Hong Kongu, Danskoj, Australiji, Švedskoj, Kanadi, Irskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, Indiji i Finskoj, piše Poslovni dnevnik

Analiza MMF-a

Nakon virtualnog posjeta Hrvatskoj od 7. do 18. lipnja izaslanstvo MMF-a objavilo je izvješće u kojem ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo u 2021. spremno za rast od 5 do 6 posto, a ostvare li se dobri turistički rezultati i ako kampanja cijepljenja bude uspješna, rast bi mogao i premašiti 6 posto.

Iako je 2020. bila teška, uz pandemiju, zemlju su pogodila i dva potresa. Hrvatska je pokazala otpornost, a ekonomski pad nije bio toliko snažan kao u drugim gospodarstvima koja se oslanaju na turizam. To je uglavnom rezultat mjera koje je poduzela vlada, ocjenjuju ekonomisti MMF-a.

Pandemija još nije pobijeđena, a mjere potpore moraju ostati na snazi dok se zdravlje stanovništva i gospodarstvo u potpunosti ne obnove. Nakon toga, preporuka je MMF, Hrvatska se treba ponovno okrenuti smanjenju deficita i javnog duga. Izdašno financiranje iz Europske unije povijesna je prilika koja se ne smije propustiti.

Dekarbonizacija ipak fokus

Zemlje skupine G7 (Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, SAD i Velika Britanija) ipak nisu postavile ciljeve za prodaju električnih vozila u svom nastojanju da elektrificiraju promet na svom posljednjem sastanku, obećavši samo da će intenzivirati napore na povećanju ponude održivijih načina prijevoza, rekla je grupa u priopćenju.

“U našim se prometnim sektorima obvezujemo na održivu, dekarboniziranu mobilnost i na proširivanje tehnologija vozila s nula emisija, uključujući autobuse, vlakove, brodarstvo i zrakoplovstvo. Prepoznajemo da će ovo zahtijevati dramatično povećanje brzine globalne dekarbonizacije sektora cestovnog prometa tijekom 2020-ih i kasnije. To uključuje podršku za ubrzavanje uvođenja potrebne infrastrukture, poput infrastrukture za punjenje i punjenje gorivom, te povećanje ponude održivijih načina prijevoza, uključujući javni prijevoz, zajedničku mobilnost, biciklizam i pješačenje. Obvezujemo se ubrzati prelazak s nove prodaje dizel i benzinskih automobila kako bismo promovirali prihvaćanje vozila s nula emisija.”, stoji u priopćenju grupacije, objavljuje Yahoo Finance.

Velika Britanija je među rijetkim zemljama koje su si postavile ciljeve za postupno ukidanje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem, no čini se da su na razini grupe prevladali drugi stavovi. Zemlja planira zabraniti prodaju takvih vozila do 2030. godine, a od 2035. dopustiti prodaju samo vozila s nula emisija. To bi bilo dovoljno izazovno za jednu zemlju, a kamoli za ostale u G-7 grupi, čak i ako su među najvećim gospodarstvima na svijetu.

Masovno prihvaćanje električnih vozila pozdravljeno je kao jedan od stupova energetske tranzicije, ali nedavno je skrenuta pažnja na neke izazove koje predstavlja. Odgovarajuća opskrba sirovinama poput bakra i čelika, kao i baterija, jedan je od problema. S tim su povezani i troškovi: nestašica bilo kojeg presudnog materijala u proizvodnji električnih vozila dovela bi do viših cijena u trenutku kada kupci trebaju sve poticaje koje mogu dobiti za kupnju električnog automobila. Postoji i politički rizik, jer je većina kapaciteta za obradu ključnih elemenata EV baterija u Kini, donosi Energetika-net

Analiza

Udio fosilnih goriva u globalnoj energetskoj mješavini jednako je visok kao i prije deset godina, unatoč manjim troškovima obnovljivih izvora i pritisku na vlade da zaustave klimatske promjene, pokazalo je u utorak izvješće ekološke udruge REN21.

Fosilna goriva i dalje se koriste zbog sve veće globalne potražnje za energijom, kontinuirane potrošnje i ulaganja u nove elektrane na fosilna goriva i smanjene upotrebe energije dobivene iz biomase – poput drva i poljoprivrednog otpada – za grijanje i kuhanje, tumače autori izvješća.

Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi dosegnula je u međuvremenu rekordnu razinu, pa su vlade pod pojačanim pritiskom da značajnije smanje emisiju štetnih plinova i ograniče upotrebu fosilnih goriva kako bi ostvarile globalne klimatske ciljeve.

Godine 2019. udio fosilnih goriva u globalnoj energetskoj mješavini iznosio je 80,2 posto, u usporedbi s 80,3 posto u 2009., utvrdio je REN21.

Udio obnovljivih izvora, poput energije vjetra i Sunca, porastao je u istom razdoblju s 8,7 na 11,2 posto. Ostatak čini tradicionalna biomasa, poput drveta i poljoprivrednog otpada, koji se uglavnom koriste u zemljama u razvoju za kuhanje i grijanje domova.

Pritom je u mnogim dijelovima svijeta, uključujući pojedine dijelove Kine, EU, Indiju i SAD, danas jeftinije graditi nove vjetroelektrane i fotonaponske sustave nego proizvoditi struju u postojećim elektranama na ugljen, ističe ekološka udruga.

Obnovljivi su izvori na mnogim mjestima isplativiji i od novih termoelektrana na plin i najjeftiniji su izvori nove proizvodnje električne energije u zemljama na svim većim kontinentima, ističu.

U mnogim zemljama poticaji za ekonomski oporavak od koronakrize trebali bi potakanuti dodatna ulaganja u obnovljive izvore energije, ističu autori izvješća, napominjući da ‘zelena’ ulaganja trenutno čine tek jednu šestinu ulaganja u fosilna goriva.

Financial Times

Kako je plinovod Sjeverni tok 2 pred početkom rada, tako rastu tenzije između Ukrajine i Rusije signalizirajući da je moguć novi “plinski rat” između te dvije države.

Prema navodima Financial Timesa, Ukrajina priprema pravnu ofenzivu protiv ruskog plinskog diva Gazproma tražeći od te kompanije puštanje desetaka milijardi prostornih metara plina iz središnje Azije u ukrajinsku plinovodnu mrežu.

Time bi Kijev osigurao dovoljno plina za domaću potrošnju te nadoknadio gubitak tranzitnih prihoda kada Sjeverni tok 2 proradi punim kapacitetom tijekom ove godine.

Naime, Gazprom nadzire tokove plina koji u Ukrajinu dolazi iz srednjoazijskih bušotina. Ruska kompanija blokira dotok tog plina već 15 godina, tvrdi šef ukrajinske državne plinske kompanije. Ako Gazprom taj plin ne pusti, sprema mu se tužba europskom regulatoru tržišnog natjecanja te međunarodna arbitraža.

“To će u potpunosti promijeniti situaciju jer, kako svi znamo, postoji golem potencijal transporta plina iz srednje Azije u Europu”, kazao je Jurij Vitrenko, izvršni direktor ukrajinskog Naftogaza. “Govorimo o desecima milijardi prostornih metara plina koji samostalno može napuniti cijeli ukrajinski tranzitni sustav”, dodao je Vitrenko.

Naftogaz stoga priprema formalni zahtjev za dobavu tog plina te dobivanje dozvole za njegov transport kroz Gazpromove plinovode. Cijeli proces mogao bi potrajati nekoliko mjeseci, smatra Vitrenko. “Ako Gazprom to odbije, idući korak bit će žalba Europskoj komisiji te arbitraža”, otkrio je prvi čovjek ukrajinske kompanije.
Iz Gazproma su odbili komentirati ove navode. Naravno, u slučaju arbitraže na pravorijek bi se čekalo godinama. Kijev smatra kako bi pravni temelj njegove žalbe Bruxellesu bio utjecaj Gazpromove odbijenice na opskrbu plinom europskog tržišta.

Valja naglasiti kako Vitrenko nije neiskusan u pravnim bitkama s ruskim divom. Kao visokopozicionirani direktor Naftogaza on je predvodio tužbe u sporovima oko cijena i tranzitnih ugovora pred međunarodnim arbitražnim tribunalima koje su ukrajinskoj strani 2017. i 2018. donijele dvije pobjede vrijedne 2,6 milijardi dolara.

Unatoč tome, Vitrenko je pao “u nemilost” tadašnjeg čelnika Naftogaza Andrija Koboljeva koji mu je kasnije – uručio otkaz.

Međutim, u kontroverznoj odluci iz travnja ove godine, ukrajinska vlada zaobišla je Nadzorni odbor kompanije i smijenila Koboljeva okrivivši ga za pad proizvodnje plina te iznenađujući financijski gubitak.

Na njegovo mjesto postavila je Vitrenka. No, taj je potez naišao na snažnu osudu Zapada zbog narušavanja korporativnog upravljanja.

Inače, britanskom listu Vitrenko se javio iz Washingtona gdje predvodi ukrajinsku delegaciju u posljednjem pokušaju uvjeravanja Bidenove administracije da ukine suspenziju dijela sankcija kompanijama uključenima u gradnju Sjevernog toka 2.

“Naše je gledište da je ta igra daleko od završetka”, kazao je čelnik Naftogaza. “Rekli smo američkim dužnosnicima da je to pitanje nacionalne sigurnosti Ukrajine, Europe, ali i SAD-a”, dodao je Vitrenko. Podsjetimo, položen na dno Baltičkog mora, Sjeverni tok 2 povezuje Rusiju i Njemačku.

Kada postane funkcionalan, Ukrajina će zbog njega godišnje gubiti oko dvije milijarde dolara tranzitnih naknada.

Koliko je taj novac važan za Kijev pokazuje i podatak da je to polovica iznosa obrambenog proračuna u vrijeme dok još traje sukob između vlade i proruskih separatista u Donbasu na istoku zemlje, piše Poslovni dnevnik.