Analize

Globalna potražnja za ugljenom rast će do 2023. godine, budući da porast potražnje u Indiji i ostalim azijskim zemljama nadmašuje njezin pad u Europi i SAD-a, objavila je u utorak Međunarodna agencija za energetiku (IEA)
Potrošnja ugljena rast će u prosjeku 0,2 posto godišnje, s 5.355 milijuna tona ekvivalentnih ugljenu (Mtce) u 2017. godini na 5.418 Mtce u 2023., procjenjuje ta agencija sa sjedištem u Parizu. Svoje procjene IEA je objavila svega nekoliko dana nakon što se gotovo 200 zemalja dogovorilo da će provesti značajni klimatski sporazum usmjeren suzbijanju emisija fosilnih goriva kako bi rast globalne temperature u ovom stoljeću iznosio ispod dva stupnja Celzijusa.

Ugljen ostaje drugi najveći svjetski izvor primarne energije nakon nafte te najveći izvor goriva za proizvodnju električne energije. „U sve većem broju zemalja eliminacija proizvodnje na ugljen ključni je cilj klimatskih politika. No, u drugim zemljama ugljen ostaje preferirani izvor električne energije i smatraju ga obilnim i jeftinim”, priopćili su iz IEA.

Kako bi svijet ispunio svoje klimatske ciljeve, potrebno je više raditi na razvitku tehnologija za hvatanje, skladištenje i uporabu ugljika (CCSU) koja hvata i potom pohranjuje ugljični dioksid pod zemljom ili ga koristi u drugim industrijama. „Fosilna goriva će biti tu još dugo vremena. Zato je jedini način rješavanje naših dugoročnih klimatskih ciljeva i hitno adresiranje učinaka onečišćenog zraka na zdravlje, dok u isto vrijeme treba osigurati da što više ljudi diljem svijeta ima pristup energiji, što će zahtijevati pristup koji integrira snažne politike s inovativnim tehnologijama. Jednostavno rečeno – kako bi ispunili naše ciljeve održivosti, ne može biti budućnosti za ugljen bez CCSU-a”, ustvrdio je izvršni direktor IEA Fatih Birol.

Diljem svijeta u pogonu je svega 18 velikih postrojenja za hvatanje i skladištenje ugljika, prema Global CCS Institutu.

Posljednji val rasprodaje na financijskim tržištima za Banku za međunarodna poravnanja (BIS) jasan su znak što uskoro dolazi.
U posljednjem izvješću institucije koja je kolokvijalno naziva “središnjom bankom središnjih banaka” navodi se kako će normalizacija monetarne politike vjerojatno izazvati val oštrih rasprodaja u nadolazećim mjesecima.

“Tržišne tenzije koje smo vidjeli tijekom ovog tromjesečja nisu bile izolirani događaj”, navodi u izvješću Claudio Borio, čelnik monetarnog i ekonomskog odjela BIS-a. “Normalizacija monetarne politike bit će izazovna, posebice u svjetlu trgovinskih tenzija i političkih nesigurnosti”, dodao je Borio. Ova je godina posebno teška za investitore na najvećim svjetskim burzama.

Nakon značajnih gubitaka azijskih i europskih indeksa, sada je i Wall Street zakoračio u negativno područje nakon 10-godišnjeg trenda rasta. Među izazovima s kojima se suočava globalno gospodarstvo, Borio je naveo mogućnost rasta inflacije, zatim “tmurni oblaci” američkog korporativnog duga nižeg kreditnog rejtinga na prenapregnutim tržištima te slabosti europskog bankovnog sektora.

Američka središnja banka Fed idućeg tjedna najvjerojatnije će po četvrti put ove godine povećati ključnu kamatnu stopu za dodatnih 0,25 posto. U BIS-u naglašavaju kako je podizanje kamatnih stopa posebno izazovno za dionička tržišta.

Za iduću godinu Fed namjerava tri puta podići kamatnu stopu, ali dio tamošnjih analitičara smatra kako bi dinamika podizanja mogla usporiti. U BIS-u su se osvrnuli i na pojavu viših prinosa na kratkoročnije obveznice od dugoročnih što je dodatno prestravilo investitore u SAD-u. Izvješće tvrdi kako analiziranje stanja financijskog ciklusa daje bolje rezultate u predviđanju dolaska recesije od inverzije krivulje prinosa.

Nakon nastavka solidnog rasta u ovoj godini, u 2019. analitičari očekuju nešto sporiji uspon gospodarstva, ali i nove turističke rekorde, smanjenje javnog duga te povećanje kreditnog rejtinga Hrvatske, a najveći će rizik predstavljati usporavanje rasta globalnog gospodarstva i protekcionizam.
Add content here
Rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) mogao bi se u idućoj godini kretati blago ispod razina iz 2018. Prema najnovijoj anketi Hine, osam makroekonomista procjenjuje u prosjeku da bi rast gospodarstva u 2019. mogao iznositi 2,7 posto. Njihove procjene rasta kreću se u rasponu od 2,5 do 3 posto. OTP banka Hrvatska u 2019. očekuje usporavanje rasta gospodarstva na 2,5 posto, u odnosu na prognozirani rast od 2,7 posto za ovu godinu.

Glavni ekonomist te banke Zdeslav Šantić upozorava da se u iduću godinu ulazi s puno naglašenijim vanjskim rizicima, među ostalim, trgovinskim sukobom između SAD-a i Kine, čija eskalacija može rezultirati puno nižim rastom svjetskog gospodarstva, a onda indirektno nepovoljno utjecati i na Hrvatsku.

“Međunarodni pritisci su prisutni, a u 2019. ulazimo s gospodarstvom koje nije doživjelo neke strukturne reforme, pa će tako i dalje većina rasta dolaziti od osobne potrošnje, s i dalje vrlo vjerojatno nepovoljnim utjecajem neto izvoza”, kaže Šantić.

Ocjenjuje i da je vrlo vjerojatno da će 2019. predstavljati prekretnicu u monetarnoj politici Europske središnje banke (ECB), koja bi iduće godine mogla povući sve monetarne poticaje i krenuti u postupnu normalizaciju kamatnih stopa, nakon što ih je godinama smanjivala. A to će značiti višu cijenu zaduživanja.

Naposljetku, Šantić ocjenjuje da će se nezaposlenost nastaviti smanjivati i u 2019. godini, međutim puno manjom dinamikom nego što je to bilo u ovoj. “Rekordno niska razina službene nezaposlenosti ipak više djeluje kao upozorenje i ukazuje na činjenicu da imamo suštinski problem nedostatka radne snage, a manje je rezultat nekakvog rasta zapošljavanja i pozitivnih trendova”, poručuje Šantić.

Živković-Matijević: Rast turizma umjereniji

I Zrinka Živković-Matijević, direktorica Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisenbank Austria (RBA), očekuje blago usporavanje dinamike rasta gospodarstva u 2019. Među ostalim, očekuje i nastavak rasta turizma. „Unatoč nastavku povoljnih, ali ipak umjerenijih, turističkih rezultata, uz rast robnog izvoza, doprinos rastu BDP-a od strane neto inozemne potražnje bit će negativan u projiciranom kratkoročnom razdoblju”, ocjenjuje.

Dodaje da ne treba zanemariti konkurentske turističke destinacije, kao što su Turska, Grčka i Sjeverna Afrika. “Smirivanje geopolitičkih prilika i mogući oporavak u tim područjima smanjuje potencijal hrvatskog turističkog prometa, budući da se još uvijek u glavnini percipiramo kao odredište sunca i mora, a i struktura kapaciteta, uvelike oslonjena na sobe i apartmane, ukazuje na potrebu daljnjeg jačanja konkurentnosti turizma”, ocjenjuje Živković-Matijević.

Upozorava i da bi daljnje jačanje protekcionističkih mjera na globalnoj razini moglo utjecati na usporavanje rasta nekih važnih hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera, s nepovoljnim djelovanjem i na domaća gospodarska kretanja. “Dostupnost i kvaliteta ljudskog kapitala zasigurno će biti jedan od ključnih izazova hrvatskog gospodarstva, s obzirom na implikacije koje nosi, prije svega u pogledu tržišta rada, mirovinskog i zdravstvenog sustava”, kaže Živković-Matijević.

Smatra da stoga fokus treba biti na reformi obrazovnog sustava, odnosno osposobljavanju mladih za suvremeno tržište rada.

Ističe i da je u cilju zadržavanja radno sposobnog stanovništva potrebno stvoriti poticajno poslovno okruženje kroz smanjenje birokratiziranosti sustava i povećanje efikasnosti javnih i državnih službi. “To bi povoljno djelovalo na investicije i otvaranje novih radnih mjesta. Neophodne su reforme u nizu područja, a za stabilniji, jači i održiviji rast trebaju biti koordinirane i usklađene”, zaključuje Živković-Matijević.

Kovač: Daljnji pad javnog duga

Glavni makroekonomist Erste banke Alen Kovač također očekuje blago usporavanje rasta gospodarstva u 2019. Pritom očekuju daljnji stabilan i značajan doprinos osobne potrošnje, koji se reflektira i kroz pozitivne trendove na tržištu rada, porast zaposlenosti i nešto snažniji rast plaća.

Kovač ocjenjuje da će u određenoj mjeri pozitivan efekt na potrošnju imati i promjena poreznog okvira, što kroz PDV, što kroz porez na dohodak. “Daljnji povoljan sentiment kod samih potrošača, kao i ubrzanje dinamike kreditiranja sasvim sigurno govore da ćemo iduće godine imati trend stabilnog doprinosa osobne potrošnje”, kaže Kovač.

Kod investicija Kovač također očekuje određeno ubrzavanje u odnosu na 2018., a potencijale za njihov rast u idućoj godini vidi u europskim fondovima i ulaganjima u turizmu. Trenutno, najveći rizik, odnosno prepreku rastu, Kovač vidi u neizvjesnosti oko dinamike inozemne potražnje, odnosno izvoza.

Smatra da je i dalje na snazi pozitivan ciklus na glavnim hrvatskim izvoznim tržištima u EU, ali kako se pritom rast pojedinih trgovinskih partnera usporava. „Tako će izvozno okruženje ipak biti nešto zahtjevnije. Ako govorimo o nekim negativnim rizicima na očekivanu stopu rasta domaćeg gospodarstva, to je zapravo najviše kroz taj izvozni kanal”, ističe Kovač.

Tu apostrofira trenutnu političku i fiskalnu situaciju u Italiji, a usporavanje tamošnjeg gospodarstva, s obzirom da je Italija bitan hrvatski trgovinski partner, predstavlja potencijalni negativni rizik, ne samo za robnu razmjenu već i u kontekstu turizma.

Kovač ocjenjuje da Hrvatska ostaje osjetljiva na određeni šok inozemne potražnje, koji s obzirom na globalna kretanja, trgovinski rat i povećanje neizvjesnosti oko same globalne gospodarske dinamike, za Hrvatsku predstavlja rizik. “Sumarno bih rekao da na očekivanu stopu rasta gospodarstva od 2,7 posto u ovom trenutku mi vidimo nešto veće negativne rizike nego pozitivne”, kaže Kovač.

U idućoj godini očekuje i nastavak trenda pada javnog duga, te podjednako uravnotežen proračun, što bi, kako navodi Kovač, potvrdilo Hrvatsku kao kandidata da se iduće godine vrati u zonu investicijskog rejtinga i na neki način pripremi za eventualni ulazak u tečajni mehanizam 2020. godine, kao daljnji korak prema uvođenju eura.

Na kraju drugog tromjesečja ove godine udio javnog duga u BDP-u iznosio je 76,1 posto, što je njegova najniža razina od 2012. godine, kada je bio na 69,4 posto BDP-a. Premda na naplatu stižu jamstva za Uljanik, analitičari očekuju pad udjela javnog duga u BDP-u, na oko 75 posto ma kraju ove godine, a iduće godine i ispod te razine.

Zahvaljujući fiskalnoj konsolidaciji i solidnom rastu gospodarstva, agencija Fitch povećala je u siječnju ove godine rejting Hrvatske s ‘BB’ na ‘BB+’, što je bilo prvo povećanje kreditnog rejtinga Hrvatske od 2004. godine. Potom su i preostale dvije najveće rejting agencije podigle rejting ili poboljšale izglede.

Tako sada S&P i Fitch drže hrvatski rejting jedan stupanj ispod investicijske razine, a Moody’s dva stupnja ispod. Pritom S&P i Fitch drže izglede pozitivnima, a Moody’s stabilnima. Analitičari očekuju da će se taj trend poboljšanja rejtinga nastaviti i iduće godine.

HGK: Smjer dobar, ali dinamika treba biti bolja

Hrvatska gospodarska komora (HGK) u 2019. očekuje nastavak rasta gospodarstva, dodatno potpomognutog i ubrzanog provođenjem potrebnih reformskih mjera. “Iznimno je važno da se nastavi fiskalna konsolidacija i disciplina koja je donijela mnogo dobroga u stabilizaciji javnih financija i podigla kreditni rejting zemlje”, ističu iz Komore, napominjući kako balansiran proračun omogućava i određena porezna rasterećenja, što bi trebalo dodatno pozitivno utjecati na gospodarstvo.

Projekcija proračunskih prihoda za iduću godinu temelji se na realnoj projekciji gospodarskog rasta od 2,9 posto, ali fiskalnu računicu bi mogla poremetiti jamstva brodogradilištima, kažu u Komori.

Ono što pomalo zabrinjava, navode, je da se Hrvatska s planiranim udjelom javnog duga u BDP-u od preko 70 posto nalazi iznad prosjeka EU zemalja. “To ukazuje da smo i dalje vrlo ovisni o kretanjima na svjetskom financijskom tržištu, ali očekujemo nastavak trenda smanjivanja tog pokazatelja”, ističu iz HGK.

Napominju i kako je udio državne potrošnje u BDP-u viši od prosjeka konkurentskih zemalja te se i tu moraju uvoditi promjene, odnosno više trošiti na poticanje bržeg gospodarskog rasta. “Od iznimne je važnosti da sustavno radimo na diversifikaciji našeg gospodarstva jer postajemo zabrinjavajuće ovisni o turizmu koji je poprilično volatilna industrija. Trebaju nam i druge stabilne branše, jak IT sektor, sve veća orijentacija na izvoz, više ulaganja u istraživanje i razvoj. Moramo našim poduzetnicima maksimalno olakšati poslovanje, a ključnu ulogu u tome igrat će digitalizacija”, naglasili su iz HGK.

Upozorili su i na kronični problem nedostatka radne snage koji se, za prvu ruku, smatraju, može olakšati kvotama, ali na duge staze riješiti reformom obrazovnog sustava. “Moramo nastaviti sa strukturnim reformama, ne samo poreznim, već i reformama mirovinskog i zdravstvenog sustava. Za reformom vapi i javna uprava, pravosuđe… Puno je posla pred nama, ali moramo ga odraditi da bi stvorili mogućnosti za dugoročno stabilniji makroekonomski razvoj. Idemo u dobrom smjeru, ali dinamika bi svakako mogla biti bolja”, zaključuju iz HGK.

HUP: S ovakvim stopama rasta ostajemo najlošija članica EU-a

Predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Gordana Deranja ističe, pak, kako očekivanja poslodavaca za 2019. “ostaju prije svega usmjerena upravo na provođenje reformi kako bi se omogućilo snažnije, a nužno rasterećenje gospodarstva”. Podsjeća kako ‘HUP skor’ kontinuirano upozorava da smo u rješavanju ključnih problema i provođenju dubinskih i širih promjena najlošiji čak i među tzv. zemljama Nove Europe.

Posebno su, kako ističe, kritična područja opterećenost gospodarstva i tržište rada, zdravstvo, obrazovanje, mirovinski sustav i pravosuđe. “Upravo zbog toga što i dalje oklijevamo provesti prave reforme, ne možemo rasti snažnije, pa s ovakvim stopama rasta gospodarstva koje se kreću u rasponu od 2,5 do 2,9 posto ostajemo, uz Bugarsku, najlošija članica EU-a”, zaključuje Deranja.

Nakon gotovo cijelog desetljeća ekonomskog rasta, sve više je znakova da bi u SAD-u uskoro moglo doći do nove recesije, a kad Amerika kihne, prehladi se cijeli svijet.
Zbog toga je i za investitore u nekretnine, dionice, investicijske fondove pa čak i štediše u hrvatskim bankama vrlo važno znati kada bi mogla početi iduća recesija. Postoji više ranih znakova koji su u prošlosti uspješno ukazali na krizu, a neki od njih su navedeni u nastavku.

Piše Josip Kokanović za Admiral Markets

Križ smrti je indikator koji spada u tehničku analizu, a koji je popularan među velikim investitorima na financijskim tržištima. Radi se o situaciji u kojoj 50 dnevni pomični prosjek na grafikonu cijene pojedinog instrumenta padne ispod 200 dnevnog pomičnog prosjeka, a zastrašujući naziv je nastao zbog toga što takva situacija često prethodi velikom padu. Nedavno se križ smrti dogodio na SP500 indeksu, a posljednja tri puta se to dogodilo 2001., 2008. i 2016. godine. Nakon križa smrti 2001. došlo je do pucanja Dot Com balon, 2008. godine se dogodio najveći pad za vrijeme financijske krize, dok se 2016. nije dogodilo praktički ništa (indikator nije 100% pouzdan kao niti jedan drugi). Slika navedenih situacija se nalazi iznad. No nedavno je ponovno došlo do križa smrti i mnogi ga investitori smatraju vrijednim pažnje zbog uspješnog predviđanja pada 2001. i 2008. godine.

U posljednjih sedam puta kada su kratkoročne kamatne stope na američke obveznice postale više od dugoročnih, svaki put je došlo do recesije u roku od godinu ili dvije. Naime, to je znak da su investitori izgubili povjerenje u kratkoročni gospodarski rast. Iako do inverzije krivulje prinosa između dvogodišnjih i desetogodišnjih američkih obveznica još uvijek nije došlo, razlika je pala na samo 0,16% i sudeći po dosadašnjem trendu, do inverzije će doći u roku par mjeseci.

Nakon što je sredinom godine Jerome Powell, čelnik američke centralne banke, izjavljivao da su kamatne stope u toj zemlji daleko ispod neutralnih, u posljednjih nekoliko javnih nastupa se predomislio. Sada govori da su kamatne stope samo za nijansu ispod neutralnih, iz čega se može zaključiti da ih više neće značajno podizati, a usporavanje i prestanak podizanja kamatnih stopa je znak da su čak i centralne banke (koje su tradicionalno vrlo spore u svojim reakcijama) svjesne da situacija u gospodarstvu nije bajna, piše Admiral Markets.

U posljednja dva mjeseca cijena nafte je pala preko 30 posto. Pad cijene crnog zlata može značiti da proizvođači iz bušotina crpe prevelike količine ili da je potražnja počela posustajati, stoga se stvaraju prevelike zalihe. Budući da potražnja za energijom ima visoku pozitivnu korelaciju s ekonomskom aktivnošću, pad cijene crnog zlata također može ukazivati da gospodarska situacija na globalnoj razini više nije bajna.

Kada je u pitanju stopa nezaposlenosti u SAD-u, situacija je idealna. Trenutno iznosi 3,7 posto, što je najniža razina još od 1969. godine, no upravo je u tome problem. Naime, većina ekonomista smatra da se radi o prirodnoj stopi nezaposlenosti, za koju nije realno da se može dodatno spustiti.

2007. godine je počela rasti nakon što je prije toga pala na 4,4 posto, a 2000. tek nakon što je dosegnula 3,9 posto. U obje situacije je iduće godine došlo do krize, a u krizama pada vrijednost dionica i dioničkih investicijskih fondova. Također dolazi do pada kamatnih stopa na oročenu štednju i do velikog pada cijene nafte dok cijena zlata i obveznica razvijenih zemalja najčešće raste.

 Završetak sage oko Agrokora, finalizacija natječaja za izgradnju Pelješkog mosta, nastavak pozitivnih gospodarskih trendova, prvo podizanje kreditnog rejtinga u 14 godina, ali i kriza u Uljaniku obilježja su hrvatskog gospodarstva u 2018 godini, smatraju ekonomski stručnjaci.
Nastavak pozitivnih gospodarskih trendova, završetak sage oko Agrokora i finalizacija natječaja za Pelješki most obilježili su 2018. godinu, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) . “Godinu 2018. je obilježio završetak sage oko Agrokora, ali i finalizacija natječaja za izgradnju Pelješkog mosta. No, ono što je puno važnije od pojedinačnih događaja jest da su generalno nastavljeni pozitivni trendovi u gospodarstvu i da nam se ekonomija polako, ali sigurno oporavlja”, istaknuli su iz HGK, dodavši da u 2019. očekuju nastavak gospodarskog rasta i ubrzano provođenje reformi.

I dok je u 2017. godini izbila kriza u Agrokoru, poljuljavši gospodarstvo i političku scenu, ove godine postupak izvanredne uprave priveden je kraju. Naime, vjerovnici tog koncerna postigli su 4. srpnja nagodbu. Za nju su glasovali vjerovnici s 27,08 milijardi kuna tražbina od ukupnog iznosa od 33,75 milijardi kuna, odnosno vjerovnici s 80,2 posto ukupnih tražbina.

Izvanredni povjerenik Agrokora Fabris Peruško ocijenio je to velikim uspjehom, istaknuvši da se u svega 14 mjeseci, od 10. travnja 2017. do 4. srpnja 2018. riješio prijeteći slom najveće hrvatske kompanije. Krajem listopada, Visoki trgovački sud u Zagrebu objavio je rješenje kojim je odbio ili odbacio 87 žalbi Agrokorovih vjerovnika vezanih uz rješenje Trgovačkog suda s početka srpnja, a kojim je potvrđena nagodba vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad Agrokorom.

Nakon pravomoćnosti rješenja o nagodbi, započela je implementacija nagodbe, s planiranim trajanjem od tri do četiri mjeseca. Alen Kovač, glavni makroekonomist u Erste banci kaže da je 2018. obilježilo ono što je donošenjem lex Agrokor započelo godinu ranije- Makroekonomski rizik tim je zakonom bio znatno umanjen, a postizanjem nagodbe neizvjesnost je dodatno uklonjena, isitče.

Direktorica Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeeisenbank Austria Zrinka Živković-Matijević procjenjuje, pak, da će vjerovnici koji su prihvatili nagodbu ući u vlasništvo te samim time preuzeti odgovornost za poslovanje kompanije.

Iako je zaključenje nagodbe u Agrokoru umanjilo mogućnost nepovoljnog scenarija koji bi imao i negativne makroekonomske učinke, glavni ekonomist OTP banke Zdeslav Šantić napominje da tu i dalje ostaje rizik operativnog restrukturiranja kompanije, odnosno kako će se ono u 2019. godini odraziti i na lance dobavljača, a onda samim tim i na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. “Ipak, taj je rizik ulaskom u 2019. puno manji nego što je bio kada smo ulazili u ovu godinu”, smatra analitičar OTP Banke Hrvatska.

Nastavak pozitivnih gospodarskih i fiskalnih trendova

Hrvatsko gospodarstvo poraslo je u trećem tromjesečju ove godine za 2,8 posto na godišnjoj razini. To je već 17. tromjesečje zaredom kako BDP raste, pri čemu u posljednja tri tromjesečja brže od prosjeka EU, koji iznosi 1,9 posto. Šantić ocjenjuje da je u makroekonomskom smislu 2018. godina prošla u skladu s očekivanjima, pri čemu su nastavljeni pozitivni gospodarski trendovi, prije svega u smislu rasta BDP-a.

Međutim, detaljniji pogled ukazuje da su i dalje vidljive određene strukturne slabosti hrvatskog gospodarstva, a prije svega uočljive u zaostajanju za ostalim nekadašnjim tranzicijskim gospodarstvima iz regije, sada članicama EU, smatra.

Upozorava i na rekordno nisku stopu nezaposlenosti koja je dosegnuta, što je zanimljivo, nakon završetka turističke sezone, a koja po njemu jasno pokazuje da je nedostatak radne snage jedan od najvažnijih problema cjelokupnog hrvatskog gospodarstva i koji će u budućnosti biti značajnija prepreka ostvarivanju viših stopa rasta BDP-a.

Šantić apostrofita turizam kao najvažniju gospodarsku granu, ne samo zbog utjecaja na kretanje BDP-a veći i zbog umanjivanja vanjskih neravnoteža, odnosno utjecaja na platnu bilancu. Kaže da je činjenica, što je bilo upravo vidljivo i ove godine, da je definitivno smanjen prostor za rast turizma kakav je bio prethodnih godina, a smatra da će se takav trend vrlo vjerojatno nastaviti i iduće godine.

Osim fizičkih ograničenja održanja snažne dinamike rasta turističke sezone, napominje i da je konkurencija puno aktivnija i nemaju više specifičnih problema koji su nama išli na ruku, u smislu nestabilne geopolitičke situacije ili rizika od terorizma. “Rast u turizmu će se vrlo vjerojatno nastaviti, ali dinamika će biti blaža nego što smo navikli prijašnjih godina”, ustvrdio je Šantić.

Kovač, pak, procjenjuje da će gospodarski rast ove godine iznositi 2,8 posto, što je potvrda trenda rasta iz prošle godine. “To suštinski pokazuje da Hrvatska raste nešto više od prosjeka EU, ali zapravo, u smislu neke dinamike rasta, i dalje zaostaje za većinom zemalja srednje Europe, kao neke grupe zemalja s kojima se volimo uspoređivati”, napominje Kovač.

Živković Matijević kaže da je 2018. godina donijela nastavak gospodarskog rasta iako nešto sporijom dinamikom, a on se u prvom redu oslanjao na razmjeno snažan rast osobne potrošnje, ili sa strane ponude na djelatnosti vezane uz turizam i trgovinu.

S druge strane, upozorava Živković-Matijević, industrijska proizvodnja bilježi blagi pad aktivnosti, što naglašava problem konkurentnosti naših poduzeća, a relevantni globalni pokazatelji konkurentnosti i dalje ukazuju ili na stagnaciju ili na pad konkurentnosti.

U 2018. godini kao pozitivnu ocjenjuje razboritu fiskalnu politiku, a smatra da će to rezultirati umjerenim manjkom u državnoj blagajni te daljnjim padom javnog duga u odnosu na BDP. “S druge strane, rashodna strana proračuna nije ni u ovoj godini doživjela puno promjena, odražavajući još uvijek izostanak reformskih mjera”, upozorava.

Na kraju drugog tromjesečja ove godine udio javnog duga u BDP-u iznosio je 76,1 posto, što je njegova najniža razina od 2012. godine, kada je bio na 69,4 posto BDP-a.

Prema posljednjim podacima, na kraju kolovoza javni dug Hrvatske iznosio je 282 milijarde kuna, što je za 0,5 posto ili 1,4 milijarde kuna više nego u istom lanjskom mjesecu. No, gospodarstvo raste brže od duga, pa udjel duga u BDP-u pada

Premda na naplatu stižu jamstva za Uljanik, analitičari očekuju pad udjela javnog duga u BDP-u, na oko 75 posto krajem ove godine. U proračunu opće države očekuje se ove godine zbog predviđenih rashoda za jamstva Uljaniku deficit od 2,23 milijarde kuna ili od 0,5 posto BDP-a, nakon suficita u 2017. od 0,9 posto BDP-a. “Da imamo istu situaciju kao prošle godine, mogli bismo već u ovom trenutku konstatirati da će i 2018. proračun opće države završiti s viškom, no s obzirom na okolnosti vezanih za Uljanik grupu, to je u ovom trenutku nemoguće reći”, poručio je nedavno ministar financija Zdravko Marić.

Kovač, pak, ističe da su fiskalni trendovi ostali u velikoj mjeri “uredni i povoljni”, iako je bilo određene materijalizacije negativnih rizika, prije svega u kontekstu brodogradnje i izdanih jamstava za Uljanik. Usprkos tome, i dalje očekuje da će Hrvatska, i ove godine uspjeti ostvariti blagi proračunski suficit.

Kovač napominje i da trend pada razine javnog duga, kao i onaj urednih javnih financija, a s druge strane i postojanost gospodarskog rasta po “solidnoj i pristojnoj dinamici”. imaju pozitivan efekt i na naš trošak zaduživanja, odnosno razinu kamatnih stopa koju plaćamo.

To nailazi i na pozitivne ocjene rejting agencija, a Kovač smatra da je Hrvatska na dobrom putu da slijedeće godine, ako sve ostane pod kontrolom, povrati investicijski rejting.

Kreditni rejting podignut po prvi put od 2004.

Agecija Fitch u siječnju 2018. podigla je rejting Hrvatske s ‘BB’ na ‘BB+’, uz stabilne izglede, što je bilo prvo povećanje kreditnog rejtinga Hrvatske od 2004. godine. Potom su i preostale dvije najveće rejting agencije podigle rejting ili poboljšale izglede.

Tako sada S&P i Fitch drže hrvatski rejting jedan stupanj ispod investicijske razine, a Moody’s dva stupnja ispod. Pritom S&P i Fitch drže izglede pozitivnima, a Moody’s stabilnima.

Sve agencije kao razloge za poboljšanje rejtinga ističu fiskalnu konsolidaciju i nastavak smanjivanja udjela javnog duga u BDP-u, no upozoravaju i na manjak radne snage u mnogim sektorima, što predstavlja ključni izazov za gospodarstvo.

Agencije zamjećuju i pristigle obveze po državnim jamstvima posrnulog brodogradilišta Uljanik. U Fitchu procjenjuju da će te obveze ove godine dosegnuti 0,6 posto BDP-a, a u S&P-u i do 1 posto BDP-a, napomenuvši da točan trošak ovisi o konačnom scenariju i mogućoj finalizaciji brodova koji su u izgradnji.

Kovač kaže da je priča o rejtingu i fiskalnoj politici ove godine Hrvatskoj bila posebno važna, među ostalim, zbog jasnije profilirane želje da postane članica eurozone. “Taj kontinuitet u svakom slučaju ide u prilog tome i zapravo sugerira da ta naša želja da za početak uđemo u tečajni mehanizam, koji je predvorje eurozone, ima realne šanse da se u slijedećim godinama i ostvari”, rekao je Kovač.

Pelješki most – povezivanje južne Dalmacije s ostatkom Hrvatske

Nakon što je u lipnju 2017. EK odobrila financiranje izgradnje Pelješkog mosta, u travnju ove godine potpisan je ugovor za izgradnju mosta kopno-Pelješac s pristupnim cestama, vrijedan 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a) između Hrvatskih cesta i kineskog konzorcija China Road and Bridge Corporation, a 85 posto prihvatljivih troškova financira se iz EU sredstava.

Pelješki most bit će visok 55 metara i dug 2,4 kilometara te će imati četiri prometna traka. EU financira i gradnju popratne infrastrukture poput pristupnih cesta, uključujući tunele, mostove i vijadukte te obilaznicu kod grada Stona duljine 8 kilometara i radove na poboljšanju postojeće ceste D414. Očekuje se da će radovi završiti tijekom 2022.

Riječ je o dosad najvrijednijem projektu za koji je Hrvatska povukla novac iz EU fondova, a također i prvi projekt u EU koji će graditi jedna kineska kompanija. Kovač smatra da će Pelješki most imati utjecaj na rast prvenstveno idućih godina, odnosno kada će trajati sama izgradnja. No, ističe da taj projekt treba gledati u širem kontekstu priče oko europskih fondova.

Ocjenjuje da Hrvatska još uvijek ima neiskorišteni potencijal u smislu doprinosa europskih fondova rastu i gospodarskoj aktivnosti, te kako je to nešto, kada se gleda struktura rasta za iduću godinu, gdje očekuju nešto povoljnije trendove. “Hrvatska za sada još uvijek ima relativno skromne rezultate u povlačenju novca iz EU fondova, i to sasvim sigurno može biti jedan dodatan faktor koji bi u narednih nekoliko godina mogao osigurati Hrvatskoj nešto veći doprinos rastu”, kaže Kovač.

Nova kriza – Uljanik

Kako je ove godine postupno jenjavala kriza u Agrokoru, pomaljala se nova – u brodogradilištima Uljanik grupe.

Vlada je početkom siječnja Uljanik Grupi odobrila državno jamstvo za kreditno zaduženje od 96 milijuna eura, uvjetovavši da Uljanik i Uljanik Brodogradilište provedu povećanje temeljnog kapitala, ulaskom strateškog partnera u Uljanik d.d. te pripreme i pokrenu postupak restrukturiranja zasnovanog na planu restrukturiranja u suradnji sa strateškim partnerom.

Krajem ožujka Uprava i Nadzorni odbor odabrali su Kermas energiju, u vlasništvu Danka Končara, za strateškog partnera u dokapitalizaciji tog brodogradilišta, koji će dovršiti izradu programa restrukturiranja i provesti ga.

Program restrukturiranja trebao je dobiti zeleno svjetsko Bruxellesa, no u listopadu je Europska komisija vratila predloženi program sa 75 primjedbi.

I dok Vlada pokušava stišati nezadovoljstvo pomažući pri isplati plaća radnicima, a u razgovorima je i s novim potencijalnim zainteresiranim strateškim partnerima – ukrajinskim Smart holdingom i talijanskim Ficantierijem, iz brodogradilišta odlaze radnici u potrazi za novim poslom.

Ministar gospodarstva Darko Horvat krajem studenoga izjavio je da je dobio novi koncept “sedmi ili osmi, nacrta programa restrukturiranja” naglasivši da je u njemu participacija strateškog partnera na razini 50 posto, a drugih 50 posto obveza u iznosu od nekih 660 milijuna eura bio bi na državi, no napomenuo je i da nisu sigurni ima li Uljanik u ovom trenutku potentnog strateškog partnera, koji može financijski pratiti dinamiku restrukturiranja.

Sredinom prosinca najavio je da su dva ozbiljna potencijalna strateška partnera izrazila želju za ući u ‘data room’, napraviti dubinsku analizu stanja brodogradilišta u Rijeci i Puli i obvezali se da vrlo brzo, čak u roku od pet tjedana, mogu izraditi ozbiljnu ponudu.

Živković-Matijević upozorava da se, za razliku od duga Agrokora koji se u značajnoj mjeri financirao kreditima domaćih banaka i podređenih društava, financiranje brodogradnje zasniva na državnim garancijama, što u slučaju aktivacije jamstava, dovodi do pogoršanja salda općeg proračuna. “Time se umanjuje fiskalni prostor za druge mjere koje se financiraju iz državnog proračuna, a ujedno utječe i na kretanje javnog duga. Međutim, čak i u takvom scenariju, kretanja proračunskog salda će ostati relativ­no povoljna, što će uz nastavak projiciranog gospodarskog rasta omogućiti dalj­nji pad omjera javnog duga u BDP-u”, ocjenjuje analitičarka RBA.

Smatra i da će Uljanik biti usredotočen na pronalaženje strateškog partnera, što će po njoj biti zahtijevan i težak proces koji bi u slučaju neuspjeha mogao biti zaključen stečajem kompanije. “Ovu godinu pozitivno su obilježile porezne promjene koje su podržale rast potrošnje, nastavak fiskalne konsolidacije te opet ukupno dobri rezultati turističkog sektora kao i stabilizacija poslovanja Agrokora kroz postizanje nagodbe vjerovnika””, smatra predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Gordana Deranja.

S negativne strane, navodi da su “godinu obilježile kriza Uljanika, nastavak iseljavanja stanovništva i alarmantna situacija s nedostatkom radne snage kao i izostanak reformi”.

Nakon dva tjedna rasta, prošloga su tjedna cijene nafte na svjetskim tržištima pale više od 2 posto jer se ulagači plaše da će usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava izazvati pad potražnje za energentima.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna skliznula 2,3 posto, na 60,30 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 2,7 posto, na 51,20 dolara. Prethodnih tjedana cijene su nafte rasle jer su Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri dogovorili smanjenje proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno kako bi podržali cijene.

OPEC će od siječnja iduće godine smanjiti proizvodnju za 800 tisuća barela dnevno, a neovisni proizvođači za 400 tisuća barela, što čini više od 1 posto globalne potražnje. Međutim, uspon cijena prekinut je nakon što je objavljen niz podataka koji ukazuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava, posebice kineskog.

U studenome je u drugom najvećem svjetskom gospodarstvu promet u maloprodaji porastao po najnižoj stopi od 2003., dok je industrijska proizvodnja ojačala najsporije u posljednje tri godine jer je oslabila domaća potražnja. „Najgore tek dolazi i vlasti bi trebale biti vrlo zabrinute, posebice jer se rast potrošnje brzo usporava”, kaže Sue Trish, direktorica u tvrtki RBC Capital Markets. Kineski mediji pišu kako vlasti razmatraju nove mjere koje bi trebale spriječiti daljnje usporavanje rasta gospodarstva.

Neki analitičari očekuju, naime, da bi se u idućoj godini rast kineskog gospodarstva mogao usporiti na 6 posto, najnižu razinu od 1990. godine, dok se ove godine očekuje rast od 6,5 posto. Uz to, u studenome je u odnosu na listopad pala prerada nafte u kineskim rafinerijama, što također ukazuje na slabljenje potražnje za ‘crnim zlatom’. „Cijene su se nafte našle pod pritiskom zbog slabih gospodarskih pokazatelja iz Kine, zbog čega je smanjen entuzijazam ulagača koji su očekivali znatniji rast potražnje u 2019. godini”, kaže Andrew Lipow, predsjednik tvrtke Lipow Oil Associates.

Zbog toga na tržištu ponovno vlada bojazan da će, unatoč smanjenju proizvodnje, ponuda biti veća od potražnje, što je i dosad pritiskalo cijene. Naime, od početka listopada cijene su nafte potonule više od 20 posto i zaronile na najniže razine u godinu dana jer su najveći svjetski proizvođači povećali proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz, nakon uvođenja američkih sankcija, nije pao onoliko koliko se očekivalo.

Proizvodnja najvećih svjetskih proizvođača – OPEC-a, Rusije i SAD-a – porasla je od kraja 2017. godine za 3,3 milijuna barela dnevno, na 56,38 milijuna, čime se pokriva gotovo 60 posto globalne potrošnje. Pritom se u SAD-u, prema vladinim podacima, trenutno proizvodi rekordnih 11,7 milijuna barela dnevno. Proizvodnja u SAD-u vjerojatno će, kažu analitičari, i u idućem razdoblju ostati na rekordnim razinama, premda je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u pao za njih četiri.

Unatoč tome, ukupan broj od 873 aktivna postrojenja znatno je veći nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo oko 750. Očekuje se rast cijena u prvoj polovici 2019. Što se iduće godine tiče, Međunarodna agencija za energetiku (IEA) procijenila je u najnovijem mjesečnom izvješću da će manjak u ponudi nastupiti u drugom tromjesečju 2019., pod uvjetom da članice OPEC-a i drugi ključni proizvođači poštuju dogovoreno.

IEA je zadržala prognozu za 2019. o rastu globalne potražnje za naftom na 1,4 milijuna barela dnevno, nepromijenjeno u odnosu na prošlomjesečnu prognozu, dok u ovoj godini očekuju rast za 1,3 milijuna barela dnevno. Analitičari Barclaysa procjenjuju, pak, da bi u prvoj polovici 2019. cijene nafte mogle porasti zbog smanjenja zaliha, izvoznih rezova Saudijske Arabije i isteka roka u kojima su neke zemlje bile izuzete od američkih sankcija na kupnju iranske nafte.

 Cijene nafte pale u ponedjeljak na međunarodnim tržištima ispod razine od 61 dolar nakon što je splasnula euforija trgovaca potaknuta prošlotjednom odlukom vodećih proizvođača o smanjenju opskrbe.
Na londonskom je tržištu cijena barela pala 1,02 dolara u odnosu na prethodno zatvaranje, na 60,65 dolara. Na američkom se tržištu barelom trgovalo po 98 centi nižoj cijeni, od 51,63 dolara. Cijene nafte poskočile su u petak nakon što su OPEC i skupina neovisnih proizvođača, uključujući Rusiju, dogovorili smanjenje proizvodnje od početka iduće godine za 1,2 milijuna barela dnevno.

OPEC će smanjiti proizvodnju za 800.000 barela dnevno, pri čemu će najveći udio u toj mjeri preuzeti Saudijska Arabija. Neovisni proizvođači srezat će opskrbu za 400.000 barela dnevno, uz glavnu ulogu Rusije.”Sporazum postignut u petak naizgled je dobar ili bismo možda trebali reći najbolji je s obzirom na okolnosti”, konstatira Tamas Varga iz PVM Oil Associatesa.

“Koliko god dobro izgledao, smatramo da neće na dulji rok poduprijeti cijene jer ne može isušiti globalne zalihe nafte“, pojašnjava Varga.

“Zajedničko je (proizvođačima) bilo to što nisu željeli da zalihe dalje rastu. Možda se ne slažu oko visine cijena i opsega rezova, ali da zalihe dalje rastu? To nitko nije želio”, tumači Bjarne Schieldrop iz SEB-a.

Mnogi analitičari pritom sumnjaju da će potražnja biti dovoljno snažna da ograniči višak nafte na tržištu, posebno s obzirom na naglo povećanje ponude iz Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Rusije. “Rast američkih zaliha u proteklim mjesecima trebao bi biti razlog za oprez”, objavili su u ponedjeljak u bilješci klijentima analitičari američke banke Merrill Lynch.

Edward Bell iz banke Emirates NBD drži da “obujam smanjenja… nije dostatan da ponovno gurne tržište u manjak”. Po njegovoj će procjeni u prvom tromjesečju iduće godine nakon snižene razine proizvodnje tržište bilježiti višak u ponudi od oko 1,2 milijuna barela dnevno. Odvojeno je OPEC jutros izvijestio da je cijena barela referentne košarice njegove nafte u petak iznosila 59,20 dolara, što znači da je bila viša 41 cent u odnosu na prethodni dan trgovanja.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte porasli i prošloga tjedna, drugoga zaredom, nakon što su Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini partneri dogovorili smanjenje proizvodnje kako bi podržali cijene.

Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 3,8 posto, na 61,67 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 3,3 posto, na 52,60 dolara. Značajniji uspon cijena uslijedio je u petak kada su OPEC i Rusija postigli dogovor o smanjenju proizvodnje nafte za 1,2 milijuna barela dnevno, unatoč pritisku predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da zaustave rast cijena.

OPEC će od siječnja iduće godine smanjiti proizvodnju za 800 tisuća barela dnevno, a neovisni proizvođači za 400 tisuća barela. Trump je tražio od OPEC-a da ne smanjuje proizvodnju kako bi cijene nafte nastavile silaznom putanjom, a Saudijsku Arabiju pozvao da pomogne globalnom gospodarstvu zadržavanjem proizvodnje na dosadašnjoj razini.

Unatoč tome, Saudijska Arabija odlučila je smanjiti proizvodnju. „Mislim da Saudijci hodaju po tankom konopcu: pokušavaju održati dobre odnose sa SAD-om, ali žele također biti sigurni da će cijene nafte porasti kako bi uravnotežili svoj proračun. A bez smanjenja proizvodnje, cijene nafte našle bi se pod snažnim pritiskom prema dolje”, objašnjava John Paisie, potpredsjednik u tvrtki Stratas Advisors.

Od početka listopada cijene su nafte potonule više od 20 posto i zaronile na najniže razine u godinu dana jer su najveći svjetski proizvođači povećali proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz, nakon uvođenja američkih sankcija, nije pao onoliko koliko se očekivalo.

Proizvodnja najvećih svjetskih proizvođača – OPEC-a, Rusije i SAD-a – porasla je od kraja 2017. godine za 3,3 milijuna barela dnevno, na 56,38 milijuna, čime se pokriva gotovo 60 posto globalne potrošnje.

S druge strane, svi posljednji podaci upućuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih gospodarstava, zbog čega se očekuje da će potražnja za energentima oslabiti. A zbog velike proizvodnje i slabije potražnje, posljednjih su mjeseci snažno porasle zalihe ‘crnoga zlata’ u svijetu. „Smanjenje proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno trebalo bi biti dovoljno da se razrijedi, ali ne i eliminira očekivani rast zaliha u prvoj polovici iduće godine”, kaže Harry Tchilinguirian iz francuske banke BNP Paribas.

Tim više što se u SAD-u, prema vladinim podacima, trenutno proizvodi rekordnih 11,7 milijuna barela dnevno. Proizvodnja u SAD-u vjerojatno će, kažu analitičari, i u idućem razdoblju ostati na rekordnim razinama, premda je u petak tvrtka Baker Hughes objavila da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u pao za njih 10, što je njihov najveći tjedni pad od svibnja 2016. godine. Ipak, ukupan broj od 877 aktivnih postrojenja znatno je veći nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo oko 750.

Reformski proces unutar zone eura se polako pokreće s mrtve točke. Nakon mjeseci mukotrpnih pregovora zemlje eura su se dogovorile oko nekoliko reformi novog poreza.
Ministri financija Europske unije su se nakon 16 sati pregovora u načelu dogovorili oko reformskog paketa za monetarnu uniju. S naglaskom na „u načelu”. Sve ove prijedloge još trebaju potvrditi čelnici zemalja unije. Osim toga, većina reformskih namjera nije usklađena s konkretnim podacima o proračunu.

Radi se samo o dogovorenim konceptima i metodama koji su dogovoreni kako bi zona eura uskoro postala otpornija na krize. Unatoč tomu, njemački vicekancelar i ministar financija Olaf Scholz je dogovorene reforme opisao kao „veliki korak prema naprijed” koji će „unijeti sigurnosti u naše živote”. No Scholzovo oduševljenje počiva na činjenici da se nakon mjeseci zastoja stvar pomaknula s mjesta te da je pronađen kompromis između Njemačke i Francuske koji je doduše prije imao mnogo više ciljeve nego sadašnji prihvaćeni koncept.

Europska komisija objavila je u srijedu neobvezujuće prijedloge kojima želi osigurati značajniju ulogu eura u međunarodnim plaćanjima i njegovu širu upotrebu u funkciji rezervne svjetske valute.

Trenutno je udio eura u globalnim međunarodnim plaćanjima sličan onome dolara i nešto je veći od 35 posto. EU je najveći uvoznik energenata u svijetu, s prosječnom vrijednošću uvoza od 300 milijardi eura, podsjećaju u Komisiji, pozivajući zemlje EU-a da u budućim energetskim međunarodnim ugovorima koriste zajedničku europsku valutu.

Dodaju i da će razmotriti mjere kojima bi potaknuli proizvođače zrakoplova, poput Airbusa, da više koriste euro. U financijskom sektoru Komisija bi mogla predložiti da se u klirinškim kućama obrađuje više kategorija ugovora o trgovini financijskim izvedenicama kako bi se proširilo tržište financijskih proizvoda denominiranih u eurima.

Dodaju i da bi mogli ispitati mjere potpore planu Europske središnje banke (ECB) o uspostavi jedinstvenog europskog sustava instant plaćanja. Time bi se mogla osporiti dominantna uloga kartica izdanih u Sjedinjenim Državama i sve utjecajnija uloga američkih digitalnih divova u uslugama plaćanja.

ECB je predstavio taj plan prošlog tjedna a mogućnost sudjelovanja najavilo je do sada samo osam malih i srednjih banaka iz Španjolske, Njemačke i Francuske, podsjeća Reuters. “Odluku o upotrebi određene valute u konačnici ipak donose tržišni sudionici”, priznaju u Bruxellesu.

Europska inicijativa nadovezuje se na odluku Sjedinjenih Država o povlačenju iz međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koja je prisilila brojne europske kompanije na obustavu trgovine s Iranom zbog izbjegavanja američkih sankcija.

Najefikasnija je metoda poticanja značajnije uloge eura u međunarodnim plaćanjima reforma monetarne unije i usvajanje financijskih reformi koje godinama blokiraju sukobljeni interesi pojedinih država, napominje Reuters.

Euro se u međunarodnim plaćanjima najviše koristio početkom prošlog desetljeća a njegova je uloga oslabila za vrijeme financijske krize 2007/2008. godine. Otada se nije oporavio dok je dolar potvrdio status valute koja se u svijetu najviše koristi. Tako je 60 posto državnih obveznica zemalja širom svijeta i globalnih deviznih rezervi denominirano u dolarima. Euro je na drugom mjestu ali je njegov udio u oba tržišta vrlo skroman i iznosi samo 20 posto, navodi Reuters.

U Komisiji priznaju da dominantna uloga dolara izvire iz njegove veće likvidnosti, manjih transakcijskih troškova i upotrebe u funkciji referentne valute na robnim i tržištima financijskih izvedenica. Njegovu je dominaciju na tim područjima u kratkoročnoj perspektivi teško osporiti. U Bruxellesu ipak tvrde da bi jači euro bio dobra stvar ne samo za Europu već i za svijet budući da bi “pomogao poboljšati otpornost međunarodnog financijskog sustava”.

U posljednje je vrijeme zelena novčanica ipak počela izazivati zabrinutost u pojedinim zemljama u kontekstu trgovinskih sukoba i upotrebe dolara u funkciji instrumenta kojim se nameću sankcije Iranu. To bi moglo osigurati uvjete za značajniju ulogu eura, slažu se europski dužnosnici.

No ministri su se ipak dogovorili oko sljedećih reformi:

– Zajednički proračun za zonu eura

19 zemalja članica će dobiti, kako kaže Scholz, „nešto poput” vlastitog proračuna za projekte unutar monetarne unije. Iz ovog proračuna bi se poticale investicije unutar unije kako bi se gospodarska razina zemalja članica dugoročno uravnotežila. No ovaj proračun neće stajati zasebno nego će biti integriran u postojeći proračun svih 27 zemalja članica. Ovaj proračun će se uklopiti u okvire proračuna koji će biti na snazi nakon 2021. Koliko će iz ovog proračuna stajati na raspolaganju, još uvijek nije poznato. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bi rado troznamenkasti iznos u milijardama. Njemačka je tu mnogo opreznija i skromnija. Zna se da neće biti nekog „euro ministra”, kako je to priželjkivala Francuska.

– Europski monetarni fond

Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) „težak” 750 milijardi eura će dobiti nove ovlasti. ESM će u budućnosti djelovati kao posljednje osiguranje u ophođenju s bankrotiranim kreditnim institutima unutar zone eura. Time bi bio povećan stupanj obrane banaka od financijskih špekulacija. Tako barem vjeruje voditelj ESM-a Klaus Regling. ESM bi ubuduće trebao ranije uskakati u pomoć u slučaju da neka od zemlja članica zone upadne u financijske poteškoće. Djelovanje ESM-a bi trebalo biti preciznije usklađeno s Europskom komisijom. Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je dosad bio „u igri” isključivo zbog inzistiranja Njemačke, će ubuduće igrati mnogo manju ulogu. Kao krajnji stupanj, ulogu MMF-a bi trebao preuzeti ESM i brže u slučaju potrebe kreditima uskakati u pomoć.

– Novi digitalni porez

Europska unije bi najkasnije od 2021. trebala uvesti tzv. digitalni porez na poslovanje velikih internetskih koncerna. Porez bi se prije svega trebao odnositi na dobiti od online oglašavanja i biti primjenjivan tamo gdje se poslovi i obavljaju. To znači da sjedište tvrtke više neće igrati neku ulogu pri oporezivanju. Kada Google u Njemačkoj zarađuje novac, tad bi se porezi trebali obračunavati tamo, a ne u Luksemburgu ili Belgiji gdje je fizičko sjedište tvrtke za EU. Europljani nastoje ovaj porez uvesti i na globalnoj razini, zajedno s SAD-om i Kinom. No dosad postoje otpori. Ukoliko dogovor unutar foruma G20 ili OECD-a do 2021. ne uspije, Njemačka će jednostrano uvesti ovaj porez.

– Bankovna unija

Ministri su također dogovorili da dalje rade na bankovnoj uniji. Ovdje je prije svega sporno pitanja kako ostvariti zajedničko osiguranja pologa. Dosad je pravilo po kojem država u slučaju stečaja banaka jamči za pologe do 100.000. Rizici u zemljama poput Italije, Grčke, Španjolske, Cipra su zemljama poput Njemačke i Nizozemske još uvijek previsok i zato odbijaju preuzeti ovo pravilo. Broj nestabilnih kreditnih fondova u bankama zone eura pada, ali mora biti dodatno smanjen. Zato se niti ne zna kada će zajedničko osiguranje pologa (EDIS) stupiti na snagu. Europska komisija je napravila popis reformskih koraka koji ni deset godina nakon financijske krize još nisu poduzeti. „Mnogo toga još nismo ostvarili”, priznao je ministar Scholz. No prvi koraci su očito načinjeni, piše DW.

Hrvatska narodna banka jučer je prvi put nakon gotovo sedam mjeseci odlučila intervenirati na deviznom tržištu, i to najvećom intervencijom ikad.
Nakon što je jutarnje trgovanje otvoreno nastavkom proklizavanja vrijednosti eura na oko 7,38 kuna, ekipa guvernera Borisa Vujčića oglasila je aukcija na kojoj je od banaka otkupljeno čak 494,7 milijuna eura, i to uz prosječan tečaj 7,4059 kuna za euro.

“Pun kufer deviza i jaki aprecijacijski pritisci na kunu”, telegrafski je potez središnje banke komentirao devizni analitičar jedne banke. U njemu se, kaže, iščitava i prešutna poruka središnje banke da u ovom dijelu godine ne želi znatnija otklizavanja tečaja ispod razine 7,40. Ostaje vidjeti hoće li ta poruka držati vodu do kraja godine i hoće li ovo ujedno biti i zadnja intervencija u 2018. ili će, kao u nekoliko navrata prijašnjih godina, pred sam kraj godine uslijediti još jedna.

Kako bilo, sama intervencija za profesionalne trgovce devizama zapravo i nije bila iznenađenje, a neki su i u dnevnim pregledima financijskih tržišta ovih dana isticali da bi daljnji pad tečaja euro/kuna mogao potaknuti reakciju HNB-a. Veličina intervencije ipak je ispala iznad očekivanja, jer otkup gotovo pola milijarde eura znači i da HNB u sustav koji već duže vrijeme obiluje likvidnošću pušta dodatnih 3,66 milijardi kuna.

Time će se višak likvidnosti, koji se zbog plaćanja obaveza korporativnog sektora prema državi ovih dana bio smanjio za oko 2,2 milijarde (na 21,4), ponovno vratiti na oko 25 milijardi kuna. Vezano uz ponudu deviza, bankari će reći kako nema naznaka da se baš ovih dana ističe neki specifičan ili jednokratan izvor povećane ponude, poput npr. realizacije nekog većeg projekta inozemnih investitora. Tako se velika ponuda umnogome pripisuje još jednoj dobroj turističkoj godini i s tim povezanim deviznim priljevom.

A koliko god se o povlačenju novca iz europskih fondova kod nas uglavnom govori u kontekstu slabe sposobnosti apsorpcije i podbačaja u odnosu na planove, fondovi EU sve su važnija varijabla i u priljevu deviza. U isto vrijeme, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, podsjeća da bankama postepeno pada “stock” imovine u valutnoj klauzuli, a to utječe na potražnju, tj. smanjuje njihove potrebe održavanje deviznih pozicija. Jučerašnja devizna aukcija bila je treća u ovoj godini, a računajući i prethodne dvije HNB je ukupno u 2018. otkupio više od 1,2 milijarde eura, stoji u analizi Poslovnog dnevnika.

Na deviznom tržištu naša centralna banka već poslovično daleko češće intervenira kroz otkupe deviza, a ne prodaje. Dakle, usmjerene su na sprječavanje jačanja kune prema euru, a ne obrnuto. Ta činjenica uglavnom se zanemaruje u sporadičnim, ali ustrajnim potezanjima pitanja tečajne politike i “precijenjene kune”, uglavnom u paketu s pričama o konkurentnosti izvoza i izvoznika. Inače, zadnja intervencija kroz prodaju deviza (zbog naglih deprecijacijskih pritisaka) održana je još u rujnu 2015. a u svih 12 u međuvremenu HNB je od banaka otkupljivao eure.

Osim izvješća o deviznoj intervenciji, HNB je jučer objavilo i pregled privremenih rezultata poslovanja banaka. Od njih 23, 6 ih je u prvih devet mjeseci poslovalo s gubitkom, a 17 iskazalo dobit. Na razini sektora ostvareno je 5,25 milijardi kuna dobiti prije oporezivanja. To je dvostruko više nego u istom razdoblju 2017. kad su im zarade bile pod utjecajem povećanih troškova rezervacija zbog Agrokora. Lanjski 9-mjesečni rezultat je, naime, bio gotovo upola slabiji nego godinu prije.

Za razliku od usporedivog prošlogodišnjeg pregleda, u njemu su ovaj put tri banke manje nego lani. Osim Tesla štedne banke u stečajnom postupku, na listi više nisu ni dvije koje su same izabrale likvidaciju (Štedbanka i Primorska). HNB-ova tablica potvrdila je da su Zagrebačka i Privredna banka jedine u prva tri tromjesečja iskazale više od milijardu kuna (bruto) dobiti. U slučaju Zabe, dijelom zbog utjecaja Agrokora na lanjski rezultat, a dijelom i zbog pripajanja Prve stambene štedionice, ona je porasla mnogo snažnije (čak 190%) dosegnuvši 1,7 milijardi.

Istodobno, PBZ je iskazao 1,1 milijardu kuna dobiti prije poreza (porast od 23%), ali u njegovu slučaju rezultatu nije pridonijelo pripajanje Veneto banke. Erste banka je iskazala nepunih 905 milijuna kuna bruto dobiti, Raiffeisenbank Austria nepunih 430, a Splitska 364,2 milijuna kuna, s tim da je OTP koja je danas dio iste grupe ostvarila 228,9 milijuna, piše Poslovni dnevnik.

Većina hrvatskih poslodavaca, njih 51 posto, smatra da će opće gospodarsko stanje u idućoj godini ostati približno isto kao i ove, a 34 posto ocjenjuje da će biti malo bolje, pokazuje godišnje istraživanje “Barometar optimizma” Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) predstavljeno u srijedu.
Istraživanje je za HUP provela agencija Promocija plus, a u njemu su sudjelovala 432 direktora, vlasnika, predsjednika ili članova uprava poduzeća koji su članovi HUP-a, a čije tvrtke zapošljavaju gotovo dvije stotine tisuća radnika.

Kako ističe Agan Begić iz Promocije plus, koji je predstavio istraživanje, podatak da tek 34 posto poslodavaca očekuje da će gospodarsko stanje iduće godine biti malo bolje predstavlja tendenciju pada očekivanja, odnosno poslovnog optimizma, što malo budi zabrinutost.

“Ako usporedimo zadnje tri godine, vidimo da ta očekivanja ipak usporavaju i imamo zabilježenu tendenciju pada očekivanja”, kaže Begić. Kada je riječ o gospodarskom stanju u 2018. godini, najveći dio poslodavaca, njih 50 posto, ocjenjuje ga kao osrednje dobro, 20 posto kao loše, pet posto kao jako loše, 20 posto kao jako dobro, a pet posto kao izvrsno.

Prosjek školske ocjene kojom procjenjuju stanje je 3,01, što predstavlja trend polaganog rasta iz godine u godinu. Kako pojašnjava Begić, taj trend rasta ima korelaciju s gospodarskim rastom.

Gledano prema sektorima, najnižu ocjenu stanja u gospodarstvu dali su sektori graditeljstva, 2,8, osobne usluge, zdravstvo i obrazovanje 2,93, zatim regije Dalmacija, 2,75, i Slavonija, 2,89, te male tvrtke, koje u pravilu teže amortiziraju negativne utjecaje i kretanja na tržištu, 2,85.

S druge, pak, strane, najvišom ocjenom stanje u gospodarstvu ocijenio je sektor proizvodnje, 3,09, te onaj trgovine, poslovnih usluga i turizma, s prosječnom ocjenom 3. Istu ocjenu su dali i poslodavci iz središnje i sjeverne Hrvatska te primorja, dok su oni iz velikih tvrtki stanje ocijenili prosječnom ocjenom 3,21. Nadalje, pokazuje istraživanje, 41 posto poslodavaca ocjenjuje stanje u ovoj u odnosu na prošlu godinu kao malo bolje, a 33 posto kao približno isto.

60 posto poslodavaca smatra da neće biti promjena uvjeta za poslovanje i ulaganja

Istraživanje pokazuje i da većina poslodavaca, njih 60 posto, smatra da uvjeti za poslovanje i ulaganja u 2019. neće doživjeti važnije promjene, to jest da će ostati isti. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić ocjenjuje da je hrvatsko gospodarstvo u okruženju i uvjetima u kojima radi vrlo blizu svojevrsnog maksimuma, odnosno potencijala od 2,5 do tri posto gospodarskog rasta.

Kaže da većina poslodavaca u idućoj godini ne očekuje neke velike promjene, unatoč Vladinim najavama reformi, posebice od strane ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Darka Horvata.

Kao glavne prepreke poslovanju poslodavci tradicionalno ističu visoke poreze, neefikasnu javnu upravu, loše pravosuđe, parafiskalne namete, radno zakonodavstvo, korupciju, kao i nedostatak radne snage, koji je kao rizik u godinu dana porastao za gotovo šest puta. “Postoji umjereni optimizam, ako se ništa ne promijeni, stanje će biti slično kao i ove godine, imati ćemo rast od 2,5-3 posto, prije svega iz rezervi ili potencijala gospodarstva”, ocjenjuje Majetić.

Poziva Vladu da što prije krene s reformama da bi se prepreke uklonile, ocijenivši kako je već prvi kvartal odlična prilika za to. “Dolazimo do ruba naših internih rezervi kao gospodarstva i država tu napokon mora postati saveznik, radeći dublje i ozbiljnije promjene, kako bismo postojeći potencijal iskoristili, a mislimo da gospodarstvo sasvim sigurno ima potencijal rasta koji nadmašuje tri posto”, kaže Majetić.

Majetić: Zabrinjava i ljuti izostanak dijaloga s Vladom oko minimalne plaće

Odgovarajući na pitanje novinara, Majetić je kazao da vjeruju optimizmu ministra gospodarstva Darka Horvata te kako se može bolje, poručivši da bi samo s početkom rada na uklanjanju pet-šest najproblematičnijih prepreka već iduće godine mogli imati stopu gospodarskog rasta od četiri posto.

Kada je riječ o povećanju minimalne plaće, Majetić kaže da je HUP po prvi puta od 2007. godine bio izostavljen iz tog dijaloga te kako ih to zabrinjava i ljuti. Vlada je prošloga tjedna, naime, donijela uredbu kojom se neto minimalna plaća povećava s 2.752 na 3.000 kuna, odnosno za 248 kuna ili devet posto u odnosu na 2018. “Nadamo se da će ovo ostati presedan i da ćemo idućih godina sjesti za stol i dogovarati se”, rekao je Majetić.

Napominje da HUP kontinuirano govori da plaće moraju rasti, pri čemu učestalo i pozivaju Vladu na smanjenje troškova poslovanja, kako bi se ta sredstva mogla pretočiti u rast plaća. U Hrvatskoj, naveo je, 25 tisuća radnika radi u punom radnom vremenu i s minimalnom plaćom, a napominje da su te plaće takve jer poslodavci jednostavno ne mogu isplatiti veće.