Analize

Budući da se cijena sirove nafte na svjetskom tržištu kreće u poprilično velikim amplitudama, postoje različite financijske izvedenice pomoću kojih proizvođači i kupci nafte mogu zaštititi od neželjenog kretanja cijene.
Ako naftna kompanija koja distribuira naftu smatra da bi cijena sirove nafte mogla u idućih godinu dana porasti s 60$ na 100$, može danas kupiti futures ugovore na taj energent s rokom dospijeća za godinu dana i proći 40% jeftinije nego bi prošla da iduće godine kupuje istu količinu nafte po 100$. Proizvođači nafte imaju potpuno suprotan problem – njih brine pad cijene nafte.

Autor: Josip Kokanović/Admiral Markets

Ako očekuju da će cijena u godinu dana pasti sa 60$ na 40$ po barelu, može danas prodati futures ugovore na naftu po 60$ i isporučiti tu naftu za godinu dana. Pri tome kasnije ne moraju brinuti o padu cijene jer su naftu već prodali.

Proizvođači i kupci sirove nafte ne moraju nužnu držati ugovore do dospijeća nego ih mogu prodati drugim sudionicima na naftnom tržištu ili bilo kome drugome tko ih je spreman kupiti. Tu su priliku vidjele banke, investitori i špekulanti na financijskim tržištima, jer pomoću financijskih izvedenica na naftu mogu profitirati na rastu ili padu cijene, a naftu nikad ne moraju vidjeti, jer će se ugovora riješiti prije dospijeća. Postoje čak i CFD-ovi na naftu, koji nemaju roka dospijeća pa ih je moguće posjedovati neograničeno dugo. No to naravno nije besplatno, jer banke i ostale financijske institucije koje izdaju takve ugovore i omogućuju trgovanje s njima imaju troškove poslovanja. Zbog toga kod CFD-a brokerska kuća svaki dan uzme malu naknadu za držanje pozicije otvorenom. Trenutno je to za kupovne pozicije za BRENT naftu 0,022% vrijednosti nafte dnevno. No čak i uz taj trošak špekulanti i investitori masovno kupuju naftu jer smatraju da će joj cijena značajno porasti (ponekad u danu poraste nekoliko posto).

Kupaca nafte na financijskim tržištima trenutno očito ima više od prodavača, a to se vidi iz kamatne stope na prodajne pozicije na BRENT nafti. Ona je trenutno pozitivna i iznosi 1,63% godišnje. Dakle, brokerska kuća plaća svojim klijentima da shortaju naftu. To zapravo ima smisla, jer brokerska kuća, banka pa čak i cijela financijska industrija želi tržište dovesti u ravnotežu, tj. postići podjednak broj kupovnih i prodajnih pozicija. Na taj način za financijsku industriju nema rizika, a uzela je naknadu i od kupaca i prodavača.

Gore navedeni interes brokerskih kuća i banaka da si smanje rizik je doveo do, po mnogima, dobre prilike za ostvarivanje profita. Naime, gospodarska situacija u svijetu nije dobra. Italija je već ušla u recesiju, a to bi se moglo dogoditi i Njemačkoj i Velikoj Britaniji, koje su već imale pad BDP-a u posljednjem kvartalu za koji su obrađeni podaci. Situacija nije bajna ni u SAD-u, što se može zaključiti u najavama prestanka podizanja kamatnih stopa. Ako i SAD krene prema recesiji, cijena nafte će vrlo vjerojatno značajno pasti kao i u prethodnim krizama. Do toga dolazi zbog manjeg obujma trgovine, manje potražnje za energijom od strane industrije i građevinskog sektora te manjeg broja ljudi koji putuju na posao i na turističke destinacije. Tijekom 2008. godine je iz tih razloga cijena pala sa 145 na 36$ po barelu (pad od čak od 75%!).

Profesionalni ulagači koji su za razliku od malih novih ulagača svjesni svih mogućnosti koje su dostupne na financijskim tržištima sada imaju priliku shortati naftu, polagano zarađivati na kamatama koje pri tome dobivaju i pričekati krizu. Tada će vjerojatno opet dođi do velikog pada cijene, pri čemu će zaraditi mnogostruko više nego na kamatama.

Dio ih primjenjuje drugačiju strategiju, koja možda nije intuitivna na prvi pogled, ali zapravo ima smisla. Radi se o tome da ulaganjem u zlato planiraju zaraditi na očekivanom padu cijene nafte. Naime, veliki pad cijene nafte najčešće znači da je globalna ekonomija u krizi, a u takvoj situaciji cijena zlata tradicionalno značajno raste. Pri tome mogu čak profitirati i više nego na nafti, jer cijena nafte (i bilo čega drugoga) maksimalno može pasti 100%, ali rasti može neograničeno. Budući da nije realno očekivati da će nafta postati besplatna, realno se u idućoj krizi može očekivati maksimalni pad od 50-70%, dok u istom periodu cijena zlata može porasti nekoliko stotina posto (od 2007. do 2011. je porasla čak 200%).

Izvor: https://admiralmarkets.com.hr/analytics/fundamental-analysis/kako-profesionalci-zaraduju-na-padu-cijene-sirove-nafte

Uprava Uljanika i Ministarstvo gospodarstva koje prati postupak traženja novog strateškog partnera niti nakon gotovo dva tjedna ne daju javnosti nikakve informacije o ponuđačima, pa se već špekulira o razlozima za šutnju.
Neslužbeno se posljednjih dana čuje kako je potpuna zbunjenost nastala otvaranjem ponude koja slovi kao najozbiljnija, ona talijanskog Fincantierija i Brodosplita. Ukratko, ta je ponuda i ukupnim procijenjenim iznosima troškova i načinom podjele tereta restrukturiranja sve ostavila bez riječi i u Puli i u Zagrebu. Ovaj dvojac, naime, procijenio je nakon provedenih tjedana u data roomu da su dubioze daleko ozbiljnije nego se iz dostupnih informacija moglo zaključiti. Došli su navodno do iznosa od oko 1,4 milijarde eura. Tako visoka brojka premašila je i sve ranije kalkulacije o troškovima koje će biti potrebno preuzeti u spašavanju Uljanika.

Prošli tjedan ministar gospodarstva Darko Horvat izašao je s procjenom da će trošak restrukturiranja biti oko 800 milijuna eura, a na inzistiranje novinara da potvrdi je li to ukupan trošak ili udjel kojeg će uzeti svaki od partnera, država i privatni investitor, na kraju je, s vidljivom dozom nesigurnosti, rekao da je to ukupan iznos. No, prema informacijama koje su procurile, 1,4 milijarde eura bio bi teret kojega bi preuzela država, i to odmah. Jednak toliki iznos Fincantieri i Brodosplit osigurali bi u narednih 10 godina. Time bi se zadovoljio osnovni omjer 50:50 koje postavlja EU. Iz Ministarstva gospodarstva i Uljanika, kao i iz Brodosplita jučer nisu željeli komentirati ovakve informacije, no više sugovornika potvrđuje kako se intenzivno vode razgovori i usuglašava visina troškova koji će ući u program restrukturiranja. Donekle sličnim iznosom 
baratalo se i u prosincu, kada je aktuala uprava Uljanika u Ministarstvo gospodarstva donijela posljednji prijedlog programa restrukturiranja koji je kreiran u suradnji s tadašnjim partnerom Dankom Končarom.

Udruga poreznih obveznika Lipa protivi se namjeri Ministarstva gospodarstva da se kroz takozvani plan „restrukturiranja“ Uljanika, privatnog brodogradilišta na rubu bankrota, potroše dodatne 3 milijarde kuna javnog novca. Lipa smatra da se radi o riskantnom projektu za koji nema nikakvih dokaza da neće završiti kao i svi dosadašnji – u teškim gubicima.

Hrvatski građani su do sada na održavanje gubitaškog i zastarjelog modela izgradnje brodova potrošili preko 30 milijardi kuna, a samo gubici Uljanika će ih koštati najmanje 4,2 milijarde kuna, ili otprilike 1000 kuna po glavi odnosno 3000 kuna po svakom zaposlenom. Svako radno mjesto u Uljaniku građani Hrvatske platili su milijun kuna. Ilustracije radi, za taj novac se moglo provesti još jedno porezno rasterećenje koje bi ubrzalo ekonomski rast i otvorilo nova radna mjesta. Mogla se provesti mirovinska reforma, ili izgraditi dva Pelješka mosta ili pet LNG terminala, sagraditi 200 vrtića ili škola, ili nabaviti eskadrila borbenih aviona.

Iako se radi o jednom od najvećih financijskih skandala u povijesti Hrvatske, Vlada nije iz tog fijaska i svih prethodnih izvukla nikakve zaključke – nije provela detaljnu analizu razloga koji su doveli do ovakvog gubitka; nije utvrdila odgovornost ključnih sudionika; nije revidirala svoje vlastite procedure dodjele jamstava i nadzora provedbe projekta za koje su izdana, te nije napravila dubinske analize održivosti razvoja brodogradnje.

Podsjetimo, Lipa je krajem prošle godine pozvala Vladu da provede reviziju procedure dodjele garancija te poveća transparentnost postupka, kako bi se maksimalno zaštitio interes poreznih obveznika – građana Hrvatske koji pune državni proračun. Ništa od toga nije napravljeno.

Naprotiv, Vlada sada predlaže plan „restrukturiranja“ Uljanika, dakle novo ulaganje milijardi kuna poreznih obveznika, bez ikakvih analiza održivosti, bez ikakvih garancija da posao neće propasti, ignorirajući sva dosadašnja iskustva, i u krajnje netransparentnom postupku. Lipa smatra da se radi o nepromišljenom i neodgovornom ponašanju koje ugrožava temeljne interese Republike Hrvatske i njenih građana, te poziva Vladu da odustane od takvih planova.

Ovih dana čuje se kako je taj prijedlog bio nešto skromniji, oko 830 milijuna eura, no svejedno se postavlja pitanje kako se došlo do tolikih iznosa, posebno ima li se u vidu da je godinu dana ranije, kada je bivša uprava kojom je predsjedavao Gianni Rossanda od Vlade tražila hitni “rescue aid” od 96 milijuna eura, procjena troška restrukturiranja postavljena na razinu od 465 milijuna eura. Kako je vrijeme protjecalo i u hodu se mijenjalo programe s kojima se trebalo pojaviti pred Europskom komisijom, korigirale su se i brojke, pa su troškovi prelazili i 570, 580 milijuna eura, pa 694 milijuna eura.

Same brojke iz najnovije računice, kažu iz vladinih krugova, prilično su nategnute i o njima se pregovara, a lista koju treba razmotriti i usuglasiti visine pojedinačnih obveza poprilična je, pa ne čudi, kaže jedan od sugovornika, da se još uvijek ne komunicira o ponudama. Osnovna ideja koja se u ovom paketu nudi je da država zapravo pokrije sve gubitke i počisti eventualne repove i prepusti novim vlasnicima tvrtku sposobnu za clean start, a u kojemu više ne bi trebala participirati potporama. Načelno je takva ideja prihvatljiva, no kako na nju gleda Europska komisija koja treba dati odobrenje, intenzivno se komunicira.

Ključno u određivanju prihvatljivosti programa po briselskim pravilima jest i procjena koliki bi teret pao na državu kada bi posrnula kompanija otišla u stečaj. No, osim samog utvrđivanja opravdanosti iznosa na kojima se temelji ponuda, puno je još pitanja za koje još nema naznaka kako bi u tom projektu bili riješeni, primjerice uključuje li i na koji način ovaj model i riječki 3. maj. Zbog svega se, uvjeravaju sugovornici, s izlaskom u javnost i odugovlači. Neslužbene su najave da bi Ministarstvo i Uprava informacije o ponuđačima trebali prezentirati do kraja tjedna, no potencijalne brojke iz budućeg drafta programa još se neko vrijeme neće konkretnije komunicirati, piše Poslovni dnevnik.

Radi se o drugom govoru o stanju nacije Donalda Trumpa, ali je to prvi govor pred podijeljenim Kongresom, gdje republikanci imaju većinu u Senatu, a demokrati u Zastupničkom domu.
“Zidovi djeluju i zidovi spašavaju živote. Stoga hajdemo surađivati, postići kompromis i postići sporazum koji će učiniti Ameriku sigurnom”, rekao je, uz ostalo američki predsjednik. Jasno, demokrati zid smatraju bacanjem novca, neučinkovitim, nazadnim i nemoralnim.

Piše: Andrea Latinović/ Direktno.hr

Unatoč tome što je Trump bio prilično pomirljiv, čak nije ni ”divljao” temperamentno na svoj način, a zatim i ustvrdio kako ”program koji predstavlja nije ni republikanski ni demokratski, već program američkog naroda. Zajedno možemo okončati desetljeća političkih blokada, izliječiti stare rane, izgraditi nove koalicije, naći nova rješenja”, demokrati su izjavili da je on svojim riječima samo dodatno podijelio ionako duboko podijeljenu Ameriku.

On sam kao da se nije mogao odlučiti želi li katkada surađivati s demokratima, ili definitivno ne, a oni su u tom pogledu čak bili jasniji. Nisu odobravali njegov govor, osim u onom dijelu u kojem je istaknuo kako je za njegova mandata u Kongresu više žena nego ikada prije, a na te su riječi demokratske zastupnice ustale i zapljeskale.

To je ujedno bilo i jedino odobravanje od strane demokrata republikanskom predsjedniku, kojega oni istinski preziru. U svakom slučaju, riječ je o vrlo zanimljivom govoru, u kojem je Trump pokušao pokazati svoju otvorenost. Upravo primjer za to je fakt da je pohvalio broj žena u Kongresu, što ipak ima dodatnu težinu, obzirom da ga demokratska javnost inače smatra teškim seksistom i čovjekom koji ponižava žene u svakoj prilici. Uostalom, svjedočimo čestim objavama raznih seks-afera, u kojima je američki predsjednik navodno sudjelovao, a repovi se vuku godinama.

Ostao, je naravno i pri svom cilju izgradnje zida prema Meksiku, ali opet, s druge strane, hvalio je i legalne imigrante, kao dobrodošle u SAD, za razliku od ilegalnih koje po svaku cijenu želi spriječiti zidom. No, realno analizirajući, taj ”famozni” zid najvjerojatnije ni neće biti izgrađen, iako se o njemu vode strahovite diskusije ne samo u SAD-u, već i u ostatku svijeta, od trenutka kada je Trump i ušao u Bijelu kuću. Prije svega, izgradnja tog zida nema punu potpore ni kod republikanaca, obzirom da je više od 60 posto Amerikanaca protiv njega, iako zid već postoji kao takav na većem dijelu američko-meksičke granice. Ali, on i dalje nije onakav zid sa specifičnim namjerama kakav je Donald Trump želio.

Moglo bi se reći da je zid bio jedan od lukavih mamaca za glasove, u tijeku bepoštedne borbe između Trumpa i demokratkinje Hillary Clinton, 2015. i 2016. godine. Zacijelo je i sam Trump znao da taj poduhvat neće biti lak, možda čak i neizvediv na način kako je on to zamislio, iako ga on osobno svakako želi. Ipak, bila je to udica za veliki dio američkih građana, posebice republikanskih stavova, koje se maksimalno plašilo putem njegovih kontroliranih medija o novom, gotovo ubojitom valu migranata koji bi mogao preplaviti SAD. Kao stavka u ogromnom američkom proračunu, zid i nije toliko skup, ali svi ga stavljaju kao ”crvenu liniju” koja mora, ili ne smije proći, zapostavljajući činjenicu da on ionako u većem dijelu postoji.

Puno je toga Trump rekao, a vrlo upečatljivo je zazvučalo kako SAD ”nikada neće biti socijalistička zemlja”! Je li netko ozbiljan u takvo što ikada i povjerovao?! Svakako, pohvalio se i najmanjom nezaposlenosti u Americi u pola stoljeća, snažnim rastom proizvodnje nafte i plina, ali pritom nije istaknuo daljnje raslojavanje američkog društva, kao i rapidno propadanje srednje, posebice niže srednje klase. I još nešto zanimljivo: rekao je da ukoliko želimo mir i zakonje, ne možemo imati rat i istrage, aludirajući pritom na istrage vezane uz njega samoga.

Bez obzira na očekivane demokratske kritike, ove je godine Trump zvučao blaže, iako i dalje na apsolutnim postulatima svoje politike, ali i sigurnije, zrelije. Čini se da su ga demokrati ipak debelo podcijenili, a on je u ove dvije i nešto sitno godine mandata, naučio dobro kontrolirati svoj karakter, javne istupe, ali i slušati puls javnosti, iako je u svakom njegovom nastupu i dalje puno elemenata show-businessa. Uostalom, toliko je desetljeća i sam bio zvijezda biznisa, ali i zabave. On je jednostavno takav. Simple as that.

Izvor: https://direktno.hr/eu-i-svijet/trumpovo-izvjesce-o-stanju-nacije-zacementirao-svoju-politiku-jedino-nije-sagradio-toliko-zeljeni-zid-146392/

Premda je pozivao na jedinstvo, američki predsjednik Donald Trump u svojem je govoru o stanju nacije u utorak jasno dao do znanja da to znači da od demokrata očekuje potporu za svoje politike i da obustave istrage protiv njegove administracije, piše u srijedu Reuters u analizi.
Unatoč pozivima da se prevladaju „stare podjele” i provode inicijative koje imaju potporu obiju stranaka, Trump je ponovio dobro poznate teme koje će dominirati njegovom predizbornom kampanjom za predsjedničke izbore 2020.: tvrdo stajalište o imigraciji i sigurnosti granica, duboku sumnjičavost prema sporazumima o trgovini i vanjskopolitičko načelo „Amerika na prvom mjestu”. Premda je u govoru spomenuo neke važne ciljeve oko kojih postoji suglasje s demokratima kao što su borba protiv HIV-a i raka među djecom, Trump je svojim najvatrenijim pristašama dao do znanja da nema namjeru pristati na kompromise u pitanjima koja su mu najvažnija.

„Premda je bilo puno trenutaka u kojima je pozivao na jedinstvo, predsjednik si je uzeo vremena za obraćanje svojoj biračkoj bazi u pitanjima oko kojih su stranke podijeljene kao što su istrage, imigracija i pobačaj”, rekao je Ron Bonjean, dugogodišnji republikanski strateg u Washingtonu.

„Nakon Trumpovog noćašnjeg govora ništa se nije promijenilo jer su obje strane jednostavno preduboko ukopane u svojim pozicijama da bi bio moguć bilo kakav važniji kompromis”, smatra on. Nakon što je pristao privremeno deblokirati saveznu vladu nakon puna 35 dana što mu je jako naštetilo, Trump nije dao naslutiti da kani popustiti u vezi svojeg zahtjeva da se osigura više od pet milijardi dolara za izgradnju zida na američkoj granici s Meksikom, nego je baš naprotiv velik dio govora posvetio obrani tog zida.

Pritom je koristio istu retoriku kakvu se moglo čuti na prošlogodišnjim kongresnim izborima, upozoravajući na „navalu” migranata iz Srednje Amerike, da na granici vlada „bezakonje” i da su ilegalni imigranti ubili „nebrojene” Amerikance. Zid će „biti izgrađen”, naglasio je. „Zidovi funkcioniraju i zidovi spašavaju živote.”

Otvoreno je upozorio demokrate da ga puste na miru ili neće surađivati s njima. „Ako želimo da bude mira i zakona, ne može biti rata i istraga”, poručio im je. „To jednostavno tako ne ide.”

Uz to, govoreći o vitalnom američkom gospodarstvu, dao je do znanja da neće oklijevati okriviti demokrate za bilo kakve probleme u tom pogledu. Trump je također ponovno raspirio kulturne podjele, posvetivši dio govora kritikama zakona o pravu na pobačaj u New Yorku i Virginiji koje ide do poroda i čak nakon toga, čime želi privući evangeličke birače.

Doug Thornell, dugogodišnji savjetnik demokrata u Kongresu, komentirao je da se Trumpov govor ne razlikuje puno od onoga što se može čuti na njegovim predizbornim skupovima. „Puno ljudi ovaj će govor zapamtiti po njegovoj kontinuiranoj opsesiji zidom, demoniziranjem imigranata i bizarnim napadom na kongresne istrage. Doista zapanjujuće.”

No Alex Conant, bivši visoki savjetnik republikanskog predsjedničkog kandidata Marca Rubija, napomenuo je da je Trump uspio pokazati da je otvoren za suradnju s demokratima u pitanjima kao što su cijene lijekova koji se izdaju na recept. „Nakon nekoliko teških tjedana, ovo je bilo resetiranje koje je Trumpu trebalo”, rekao je. „Iznio je popularnu agendu i uobličio velika aktualna politička pitanja na najbolji mogući način.”

Govor je održan u važnom trenutku njegova mandata. „Ovo je govor kojim je Trump započeo predizbornu kampanju”, kazao je za njemačku agenciju dpa Scott Jennings, republikanski konzultant iz Kentuckyja i bivši politički savjetnik predsjednika Georgea W. Busha.

„U ovom trenutku u Bijeloj kući se shvatilo da republikanska biračka baza nije dovoljno velika za pobjedu na izborima”, rekao je analitičar javnog mišljenja za Republikansku stranku David Winston.

Trump je prvi predsjednik u suvremenoj američkoj povijesti koji u anketama nikada nije dobio potporu 50 posto Amerikanaca. A pozicija republikanaca u međuvremenu samo se pogoršala zbog blokade vlade. Zadnja anketa Ipsosa pokazuje da Trumpa podržava jedva nešto više od 39 posto birača, najmanje od prošlog listopada. Njegovim rezultatima nezadovoljno je više od 56 posto Amerikanaca. Suočen je i s neugodnom istragom posebnog istražitelja Roberta Muellera koji istražuje moguću povezanost njegove predizborne kampanje s ruskim dužnosnicima i moguće ometanje pravde.

Prije godinu dana isto se tako zauzeo za suradnju s demokratima, a godinu su obilježili gubitak republikanske većine u Zastupničkom domu, žestoka borba oko kandidata za vrhovnog suca Bretta Kavanaugha i duga blokada vlade.

Cijelo vrijeme Trump je redovito kritizirao demokrate na Twitteru da nisu ni od kakve koristi, da nisu domoljubi i da opstruiraju vlast. „Nema razloga vjerovati da želi jedinstvo. On prosperira na nejedinstvu”, rekao je John Geer, stručnjak za javno mnijenje sa Sveučilišta Vanderbilt.

Neki republikanci isto tako sumnjaju da će demokrati htjeti surađivati s Trumpom u bilo čemu kako mu ne bi povećali izglede da bude ponovno izabran. „Oni su u biti odlučili da je njihova zadaća u novoj većini da njegov mandat bude irelevantan i da ga prisile da ode što je moguće prije”, zaključio je Scott Jennings.

Dok se u oba brodogradilišta sve glasnije bruji o Tomislavu Debeljaku kao novom strateškom partneru Uljanika, privremeni stečajni upravitelj »3. maja« Zdravko Čupković sačinio je svoje izvješće o financijskoj i imovinskoj krvnoj slici riječkog brodogradilišta koje je jučer i objavljeno na e-oglasnoj ploči riječkog Trgovačkog suda.
Add content here

Međutim, »3. maj« nije ni prezadužen ni insolventan, konstatira se u izvješću privremenog stečajnog upravitelja. Imovina riječkog brodogradilišta još je uvijek veća od njegovih obveza, i to za više od pola milijarde kuna, odnosno preciznije 522 milijuna kuna.

Da brodovlasnici, koji su s Uljanikom raskinuli ugovore, žele svoje poluzavršene novogradnje – vidljivo je i iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja »3. maja« kojemu su predočeni memorandumi i pisma namjere koja su s tim brodarima potpisana početkom prosinca. Tako norveški brodovlasnik nudi 37 milijuna eura za svoju novogradnju »Siem Ashanti«, koja je porinuta s navoza i u opremnom je bazenu »3. maja«, pri čemu je 15 milijuna eura spreman platiti praktički odmah po potpisivanju novog ugovora, a 22 milijuna po isporuci ovog broda za prijevoz automobila.

Norvežani su, podsjetimo, imali seriju od četiri takva broda, a nakon što su raskinuli ugovore i protestirali jamstva, država je postala i sada je vlasnik ovog poluzavršenog car-carriera i sigurno je da bi trebala voditi glavnu riječ oko pregovora sa Norvežanima i njihove ponude koju su stavili na stol.

Svoje dvije novogradnje, od kojih je jedna u fazi opremanja u trećemajskom bazenu, a druga na navozu, želi i kanadska Algoma, barem prema pismu namjere koje su također dostavili početkom prosinca. No, za razliku od Norvežana, Kanađani zasad nisu stavili konkretnu ponudu na stol.

Nadalje, trećemajci prema papiru nisu ni insolventni jer im kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze. Taj omjer je 830 milijuna naspram 588 milijuna kuna, naveo je u svom izvješću Čupković koji je slijedom ovih brojki mogao utvrditi i zadnju činjenicu koju je Sud od njega u ovoj fazi tražio. To je da »3. maj« ima dovoljno imovine da pokrije troškove stečajnog postupka i stečajne mase, ukoliko do toga dođe. Privremeni stečajni izračunao je, naime, da bi za godinu dana vođenja stečaja, tijekom kojeg bi se pozavršavali započeti poslovi, trebalo osigurati 36,9 milijuna kuna.

Drugu važnu stvar koju otkriva Čupkovićevo izvješće jest pregled svih pozajmica koje su »otišle« iz riječkog brodogradilišta. I kome. Možda to i nije toliko važna stvar za daljnju sudbinu »3. maja« kao što je to pitanje uvjeta za stečaj ili ne, ali vrijedi se još jednom pozabaviti njima jer su direktori »3. maja« taj silni novac pozajmljivali u vrijeme dok je riječko brodogradilište primalo državne potpore za restrukturiranje, uz pomoć kojih je »3. maj« trebao ozdraviti, umjesto što se našlo pred potpunim slomom.

Da »3. maj« potražuje od Uljanik brodogradilišta i drugog društva u Grupi, Uljanik Poslovno informacijskih sistema, ukupno 523 milijuna, već i vrapci na granama znaju. Međutim, tek se u izvješću pripremljenom za stečajno ročište na Trgovačkom sudu u Rijeci objavilo i našlo »crno na bijelom« da i pulski brodar, Uljanik plovidba, riječkom škveru duguje 51,8 milijuna kuna, na ime gradnje broda i pozajmice koju je riječki šver dao pulskom brodaru.  Od tog se pozamašnog iznosa dosad uspjelo naplatiti samo kamate i to prisilnim putem, a riječ je o 4,9 milijuna kuna, stoji u izvješću za riječki Sud.

Dakle, dosad se samo sramežljivo spominjalo da Uljanik plovidba ima nekakav dug prema riječkom brodogradilištu, koji otplaćuje obročno, na ime jedne od zadnjih novogradnji koje je taj pulski brodar sagradio na riječkim navozima prije više godina. Nije se, međutim, pouzdano znalo da je »3. maj« dao pozajmicu i Uljanik plovidbi, koja formalno nema nikakve veze s Uljanik grupom. Indikativno je i što se to dogodilo odmah nakon što su Puljani preuzeli »3. maj« u lipnju 2013. godine.

Sredinom rujna te iste godine pulskom brodaru dana je dugoročna pozajmica od 36 milijuna kuna, a u izvješću privremenog stečajnog upravitelja može se pronaći i informacija da je povrat prolongiran u pet navrata. Riječko brodogradilište s osnove ove pozajmice od Uljanik plovidbe potražuje još 29,1 milijun kuna, a prema zadnje dogovorenom otplatnom planu Uljanik plovidba bi ovaj novac trebala isplatiti riječkom škveru koncem listopada 2021. godine.

Svakako valja posjetiti kako je predsjednik Uprave Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić od sredine 2017. godine bio član Nadzornog odbora Uljanika, vlasnika »3. maja«. Privremeni stečajni upravitelj Zdravko Čupković konstatira u svom izvješću i da je »3. maj« u 45-postotnom udjelu suvlasnik na dva broda Uljanik plovidbe. Riječ je o »paketu« vrijednom 104 milijuna kuna za koliko je Uljanik brodogradilište »prebilo« svoje dugovanje prema »3. maju« na način da je svoje udjele na dva broda Uljanik plovidbe – koji su građeni na pulskim navozima u vrijeme krize i neimanja posla – prenijelo na riječki škver. Naš list pisao je o ovoj »transakciji«, pogotovo stoga što su ti brodovi (bili) opterećeni hipotekama banaka.

Iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja vidljivo je da je »3. maj« 26. siječnja bio u blokadi za ukupno 107 milijuna kuna. To je značajno povećanje u odnosu na konac prošle godine, kada su ovršne isprave bile »teške« 72 milijuna godina. Međutim, u izvješću se objašnjava da je dio te blokade trećemajskog računa i po osnovi sudužništva. U brodogradilištu je u tom trenutku bilo zaposleno 948 radnika, stoji u analizi Novog lista.

Premda bi svjetska tržišta pozdravila trgovinski dogovor između SAD-a i Kine, rastu strahovanja da bi Europska unija mogla biti sljedeća meta predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koji prijeti povećanjem carina na, među ostalim, njemačke automobile i francuska vina.
Analitičari kažu kako bi Unija mogla biti pogođena na nekoliko frontova.

Dogovor SAD-a i Kine mogao bi skupo koštati Europu

Alicia García-Herrero, glavna ekonomistica u tvrtki Natixis, jedna je od onih koji upozoravaju da bi sporazum između SAD-a i Kine “mogao skupo koštati Europu”, jer bi Kina mogla zamijeniti veliki dio svog uvoza iz Europe za proizvode iz SAD-a u pokušaju da udovolji Trumpovoj vladi.

U igri je mnogo toga. Tvrtke koje kotiraju na europskom tržištu dionica očekuju u ovoj godini 456 milijardi eura prihoda iz Kine, a luksuzni brandovi i proizvođači automobila najizloženiji su sektori, pokazuje analiza tvrtke Refinitiv. Vincent Deluard, strateg u tvrtki INTL FCStoneu, kaže da bi u slučaju da Kina i SAD ne uspiju postići dogovor, Europa mogla biti preplavljena jeftinim kineskim proizvodima.

U Europi više jeftine kineske robe?

“Europa će najviše izgubiti kada istekne rok za pregovore između SAD-a i Kine 1. ožujka, jer će Kina sigurno usmjeriti milijarde dolara vrijednih jeftinih proizvoda na stari kontinent”, kaže Deluard.

Izvoz Kine u EU iznosio je 2017. godine 374 milijarde eura, a u SAD 505 milijardi dolara. Deluard navodi još jedan scenarij po kojemu bi Europa bila gubitnik, a Trump uvjerljivi pobjednik: „Povećanje carina SAD-a na uvoz europskih automobila i postizanje dogovora s Kinom omogućilo bi Trumpovoj vladi da istodobno proglasi dvije pobjede”. Mnogi se ulagači na svjetskim burzama plaše da bi, nakon eventualnog sporazuma između Kine i SAD-a, mogao uslijediti žestoki sukob između EU i Washingtona.

Optimistične poruke iz SAD-a i Kine

Nakon što je prošloga tjedna završen još jedan krug pregovora između Kine i SAD-a, s obje strane stižu optimistične poruke. Predsjednik SAD-a Donald Trump kazao je kako mu je kineski predsjednik Xi Jinping u pismu poručio kako se nada da će se dvije strane naći na pola puta i postići dogovor do roka 1. ožujka. Trump je poručio i da će se uskoro sastati sa Xi Jinpingom kako bi pokušali postići opsežan trgovinski dogovor nakon što su američki pregovarači poručili da su razgovori značajno napredovali. I kineska delegacija poručila je da je u razgovorima postignut značajan napredak, no detalji se tek očekuju. Ipak, mnogi su analitičari i dalje skeptični jer nisu uvjereni da Kina i SAD mogu premostiti velike razlike po nizu pitanja, od intelektualnog vlasništva do transfera tehnologija.

William De Vijlder: “Mi smo sljedeći”

Njemačka drži najveći dio trgovinskog viška EU-a u razmjeni sa SAD-om, više od 63 milijarde dolara u 2017., dok druge europske zemlje kao što su Irska, Italija ili Francuska mogu puno toga izgubiti ako SAD nametne carine na uvoz europskih proizvoda. Analitičari koji pokušavaju pročitati strategiju američkog predsjednika vjeruju da je sukob s EU vjerojatan sljedeći korak nakon što je promijenio Sporazum o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi (NAFTA) i njegovih trenutnih napora da smanji trgovinski deficit SAD-a s Kinom, koji je u 2017. dosegnuo rekordnih 375 milijardi dolara, a lani i dodatno porastao. “Mi smo sljedeći na redu”, upozorava glavni ekonomist BNP Paribasa William De Vijlder, dodajući kako je “tema o trgovinskim pregovorima između EU-a i SAD-a dosad bila ispod radara, ali bi uskoro mogla izroniti na površinu”.

Na meti i francuska vina

Charles St-Arnaud, strateg u švicarskoj banci Lombard Odier, očekuje nastavak napetosti između EU-a i SAD-a. “Ono što je Trump tweetao o francuskom vinu smatram paralelom s kanadskim mlijekom”, kaže St-Arnaud, podsjećajući na napete pregovore o promjenama u NAFTA sporazumu između SAD-a i Kanade.

Trump se u studenome prošle godine požalio da je pristup američkih proizvođača vina na francusko tržište ograničen, dok Francuska može lagano izvoziti vina u SAD. “Nije pošteno, to se mora se promijeniti”, poručio je Trump na Twitteru.

Primirje dok se vode pregovori

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker postigao je u srpnju prošle godine na sastanku s Trumpom u Washingtonu dogovor kojim je zaustavljeno zaoštravanje odnosa između EU-a i SAD-a u vezi trgovine dok traju pregovori. Trump je tada pristao odgoditi uvođenje 25-postotnih carina na uvoz automobila iz EU-a do završetka razgovora s Bruxellesom o uklanjanju prepreka trgovini, uključujući carine na industrijsku robu.

Američka vlada poručila je i da želi pregovarati o carinama za široki raspon proizvoda, uključujući i poljoprivredne, i većoj suradnji u području energetike. Europska unija je, među ostalim, poručila da želi povećati uvoz američkog ukapljenog plina (LNG), ali i da traži niže cijene.

Loše vijesti o stanju globalnog gospodarstva pojavljuju se već mjesecima.
Uz nesigurnost po pitanju Brexita i trgovinski rat između SAD-a i Kine, počeli su se pojavljivati dodatni problemi. Talijanski BDP je pao dva kvartala za redom, što znači da je ta zemlja službeno ušla u recesiju, a kriza bi se mogla proširiti ostatkom eurozone.

Naime, njemački BDP je također pao u trećem tromjesečju 2018., a podatak za četvrti kvartal se objavljuje za desetak dana. Ako i Njemačka uđe u recesiju, Europska centralna banka će ponovno morati odgoditi dizanje kamatnih stopa. To je u posljednjem obraćanju javnosti indirektno najavio i čelnik ECB-a, rekavši da ako se nastavi spori gospodarski rast i stopa inflacije će ostati niska još neko vrijeme pa neće biti razloga za podizanje kamatnih stopa.

U Americi je situacija mnogo bolja, ali ipak ne idealna. Iako je u posljednja dva mjeseca otvoreno preko 600 tisuća dodatnih radnih mjesta, stopa inflacije je počela padati pa su Federalne rezerve radikalno promijenile planove. Još ljetos su najavljivali da su kamatne stope daleko od neutralnih i da će morati značajno porasti, da bi jesenas takva očekivanja ublažili prognozom da će biti potrebna samo dva podizanja ove godine. U posljednjem obraćanju javnosti su čak i to izbacili i nisu sigurni hoće li uopće biti potrebno dizati kamatne stope. Sudeći po aktivnosti investitora na financijskim tržištima može se zaključiti da mnogi špekulanti smatraju da je izgledniji pad kamatnih stopa nego rast, a to se u pravilu događa samo na početku recesije.

U situacijama u kojima padaju kamatne stope, posjedovanje obveznica i štednje na oročenju je manje isplativo nego u dobrim vremenima, pa se mnogi investitori odlučuju za ulaganje u zlato. U krizama također raste rizik bankrota banaka, a centralne banke počnu ubrizgavati ogromne količine novca u financijski sustav kako bi ga stabilizirali i potaknuli gospodarski rast, a to stvara plodno tlo za visoku inflaciju u budućnosti. Dakle, osim zaštite kapitala od eventualnog bankrota banaka ili države, zlato pruža zaštitu i od inflacije. S obzirom na veliku navalu kupaca, na početku krize (kada padaju cijene dionica i udjela dioničkim u investicijskim fondovima) cijena zlata u pravilu značajno raste. Upravo se to događa posljednjih mjeseci. Od najniže razine tijekom 2018. godine, cijena je porasla 11%, dok su američke dionice u istom periodu u prosjeku izgubile 5% vrijednosti.

Iako je zlato trenutno skuplje nego ljetos, mnogi analitičari smatraju da je rast cijene tek počeo. Na početku posljednje krize (od 2007. do 2011.) cijena zlata je porasla približno 190%. Čak i ako nadolazeća recesija bude upola blaža od prethodne, cijena zlata može značajno porasti sa sadašnje razine. Neki smatraju da će dosegnuti rekordnu nominalnu cijenu iz 2011. godine. Takvo stajalište se temelji na povećanju novčane mase u svijetu, stoji u analizi Admiral Marketsa

Ako se u obzir uzme količina novčanica, kovanica, novca na tekućim računima i štednji te novac uložen u dionice, investicijske fondove i ostali oblici novca koji je relativno brzo dostupan za potrošnju, novčana masa se u posljednjih 10 godina značajno povećala u svim gospodarstvima svijeta. Porast u najvažnijim gospodarstvima: SAD 80%, Eurozona 46%, Japan 35%, Kina: 264%.

Budući da cijena zlata tradicionalno prati porast novčane mase (na taj način služi kao zaštita od inflacije), za očekivati je da će u idućim godinama porasti kako bi nadoknadila povećanje novčane mase.

Najviše benzina za prosječnu plaću u Europi mogu kupiti građani Luksemburga, dok europski istok, iako su ondje cijene benzina znatno niže, s obzirom na prosječne plaće ne može po cjenovnoj dostupnosti pratiti zapad, pokazuje analiza ruskih Ria Novosti.
Cijena benzina u Rusiji među najnižima je u Europi, no građani te zemlje tek su na 20. mjestu u Europi prema količini toga goriva koju mogu kupiti s prosječnom plaćom, pokazuje analiza. Rusija je tek 20. po tomu pokazatelju, prvi je Luksemburg, a posljednja Ukrajina, kaže se u analizi koja je obuhvatila 33 europske zemlje i Kazahstan, a promatrana je cijena 95-oktanskog benzina. Najniža cijena benzina među promatranim zemljama je u Kazahstanu, 3,05 kuna za litru, a druga je Rusija sa 4,4 kune. Slijedi Bjelorusija (4,6 kuna) te Ukrajina (7,1 kunu). Niz nastavljaju zemlje istočne Europe.

S druge strane, najskuplji je benzin je u Nizozemskoj, 11,6 kuna po litri, a slijede Norveška, Danska, Italija i Grčka. U svim tim zemljama litra benzina skuplja je od 11 kuna. Kada je riječ o dizelu, i tu je Kazahstan najjeftiniji sa 4,6 kuna po litri, a slijede Rusija i Bjelorusija s neznatno višom cijenom. Najskuplji je dizel u Norveškoj, 11,3 kune po litri, a među skupljim zemljama su i Švedska, Velika Britanija, Italija, Francuska i Finska u kojima je cijena viša od 10,3 kune.

Analiza je pokazala da je u većini zemalja cijena benzina na početku 2019. godine pala u odnosu na početak 2018. – od promatrane 33 zemlje, cijena toga goriva pala je u 26, a najviše na Cipru, za 12,3 posto, u Mađarskoj (9,4 posto) i Sloveniji (8,7 posto). Istovremeno su cijene porasle u sedam analiziranih zemalja, a najviše u Bjelorusiji , za 19,7 posto, Rusiji 9,7 posto i Ukrajini, za 7,5 posto. Pri tome je u Rusiji tako oštar rast zabilježen prvi puta u zadnjih sedam godina. U odnosu na početak 2018. cijene dizela u toj su zemlji povećane za 15,8 posto.

Na prvom mjestu po količini benzina koju je moguće kupiti za prosječnu plaću je Luksemburg, s više od tri tisuće litara. Druga je Norveška s 2.300 litara, a slijede Austrija, Velika Britanija, Švedska i Danska. U svim tim zemljama prosječnom plaćom moguće je kupiti više od 1.900 litara benzina. Rusija je na 20. mjestu, nakon Estonije i Portugala – Rusi prosječnom plaćom mogu kupiti 826 litara benzina s 95 oktana.

Posljednje mjesto, po analizi Ria Novosti zauzima Ukrajina s 247 litara,12 puta manje nego Luksemburg. Među “autsajderima” su i Rumunjska, Bugarska, Latvija i Bjelorusija. U Hrvatskoj se cijena 95-oktanskoj benzina kreće oko 9,3 kune za litru. Po zadnjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća je 6.277 kuna, a za taj se iznos mogu kupiti 674 litre benzina po 9,3 kune za litru.

Na svjetskim su tržištima cijene nafte prošloga tjedna porasle, što je posljedica američkih sankcija na izvoz venezuelanske nafte i naznaka smanjenja proizvodnje u SAD-u i članicama OPEC-a.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 1,8 posto, na 62,75 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio 2,9 posto, na 55,25 dolara. Rast cijena nafte posljedica je, među ostalim, američkih sankcija protiv venezuelanske državne naftne kompanije PDVSA zbog političkih previranja u toj zemlji. “Najnovije sankcije SAD-a mogle bi izravno blokirati oko 500.000 barela dnevno venezuelanskog izvoza u SAD. Dodatnih 350.000 barela dnevno venezuelanske proizvodnje nafte ugroženo je nedostatkom američkih razrjeđivača, što je rezultat trenutne zabrane izvoza tog američkog proizvoda”, procjenjuju analitičari investicijske banke Citi.

Podršku cijenama pružio je u petak i podatak tvrtke Baker Hughes da je prošloga tjedna broj aktivnih naftnih postrojenja u SAD-u pao već četvrti put u posljednjih pet tjedana, i to za 15 postrojenja, na ukupno 847, najnižu razinu od svibnja prošle godine. Premda je u SAD-u trenutno znatno više aktivnih postrojenja nego u istom lanjskom razdoblju, kada ih je bilo 765, u ovoj godini je moguće smanjenje broja aktivnih postrojenja. Dio proizvođača, naime, planira srezati proizvodnju jer očekuje niže cijene nafte nego prošle godine.

Tim više što je proizvodnja sirove nafte u SAD-u dosegnula rekordnih 11,9 milijuna barela dnevno, što je dosad najviša razina proizvodnje jedne zemlje u svijetu. Od siječnja prošle godine proizvodnja u SAD-u skočila je za 2,4 milijuna barela dnevno, što na tržištima izaziva strah od prekomjerne ponude.

Posebice stoga što se usporava rast globalnog gospodarstva, što bi moglo izazvati slabljenje potražnje za energentima. Prošloga je tjedna objavljen niz podataka koji ukazuje na usporavanje rasta kineskog gospodarstva, najvećeg svjetskog potrošača sirovina. dok to pritišće cijene, podršku im pruža smanjenje proizvodnje Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezinih partnera na čelu s Rusijom, sukladno lanjskom dogovoru o smanjenju proizvodnje za 1,2 milijuna barela dnevno. Istraživanje Reutersa pokazalo je da je OPEC u siječnju proizveo 30,98 milijuna barela dnevno, što je za 890 tisuća barela manje nego u prosincu.

Podršku cijenama pruža i nada ulagača u trgovinski dogovor između SAD-a i Kine, što bi moglo pozitivno utjecati na stabilizaciju kineskog, ali i globalnog gospodarstva. Nakon što je u četvrtak u Washingtonu završen još jedan krug pregovora između SAD-a i Kine, obje strane poslale su optimistične poruke. Predsjednik SAD-a Donald Trump kazao je kako mu je kineski predsjednik Xi Jinping u pismu poručio kako se nada da će se dvije strane naći na pola puta i postići dogovor do roka 1. ožujka.

Trump je poručio i da će se uskoro sastati sa Xi Jinpingom kako bi pokušali postići opsežan trgovinski dogovor nakon što su američki pregovarači poručili da su razgovori značajno napredovali. I kineska delegacija poručila je da je u razgovorima postignut značajan napredak, no detalji se tek očekuju. Ipak, mnogi su analitičari i dalje skeptični jer nisu uvjereni da Kina i SAD mogu premostiti velike razlike po nizu pitanja, od intelektualnog vlasništva do transfera tehnologija.

Hrvatsko tržište rada regionalno se oporavlja neujednačeno, no zajednički svim županijama je dinamičniji pad broja nezaposlenih od rasta broja zaposlenih, a takva su kretanja odraz emigracijskih i demografskih trendova koji rezultiraju snažnijim padom broja nezaposlenih, kaže analiza HGK “Tržište rada – pokazatelj po županije”.
Nezaposleni su, naime, više skloni emigraciji, a manji natalitet rezultira manjim pritiskom na burzu rada, a sve se to na kraju ogleda i u broju stanovnika koji se smanjuje u gotovo svim županijama, kaže se u analizi. Kao i kod ostalih makroekonomskih pokazatelja, tržište rada je na regionalnim razinama različito, kao i brzina i trajanje oporavka nakon gospodarske krize koja je u svim županijama trajala nekoliko godina, kažu u Komori.

Ističu da je 2017. godina posebna po tome što je i na nacionalnoj i na razini svih županija ostvaren oporavak tržišta rada. U nekoliko je županija oporavak započeo i ranije, a 11 je županija u 2017. godini imalo nižu stopu nezaposlenosti nego posljednje pretkrizne, 2008. godine. No, iako je u 20 županija nezaposlenih bilo manje nego 2008. godine, samo je u njih četiri ostvaren i istodoban rast broja osiguranika mirovinskog osiguranja.

Znači da je u gotovo svim županijama prevladavao brži trend pada broja nezaposlenih od rasta broja zaposlenih (osiguranika), što je povezano s demografskim i emigracijskim kretanjima, ocjenjuju u HGK-u. Zamjećuju da su povoljni trendovi u segmentu nezaposlenosti počeli ranije nego u segmentu zaposlenosti pa je tako kontinuirani trend pada broja nezaposlenih započeo u većini županija prije četiri godine, a sve županije bilježe pad zadnje tri godine.

Najkasniji početak oporavka (u 2015. godini) zabilježen je u Bjelovarsko-bilogorskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Osječko-baranjskoj i Ličko-senjskoj županiji. U 2017. godini godišnje stope pada broja nezaposlenih bile su u 10 županija više od 20 posto, a najviša stopa pada zabilježena je u Krapinsko-zagorskoj (28,6), Varaždinskoj (28,3) i Koprivničko-križevačkoj županiji (27,6 posto) županiji.

Iste tri županije prednjače u padu broja nezaposlenih zadnje tri godine, koji se kreće iznad 50 posto. Najsporiji je pad istovremeno ostvaren u Ličko-senjskoj (28,1 posto), Dubrovačko-neretvanskoj (28,7) te Šibensko-kninskoj županiji (29,4 posto). Dubrovačko-neretvanska županija ostala je jedina županija u kojoj je 2017. godine bilo više nezaposlenih nego 2008. godine.

Jedanaest je županija u 2017. godini imalo niže stope nezaposlenosti nego 2008. godine, pri čemu je najveća razlika ostvarena u Karlovačkoj i Zadarskoj županiji. Od županija Jadranske Hrvatske najvišu stopu nezaposlenosti ima Splitsko-dalmatinska županija, koja najsporije i sustiže stopu iz 2008. godine, pokazuje HGK-ova analiza analiza.